Na svečanosti otkrivanja Čvrljkova spomenika Matiji Vlačiću Iliriku, ispred crkvice svetoga Kuzme i Damjana, daleke 1968. godine, jedan nono potužio se organizatorima: ''Almeno so mogli uvizat kega od fameji.''

To je samo jedna od nekoliko šćorica, istinitih povijesnih priča koje mi je prilikom naših susreta pričao inače pasionirani čitatelj povijesne literature, Anđelo Verbanac, barba Anđelo, najstariji labinski antifašista i esdepeovac, koji je 17. travnja preminuo u Labinu.



Barba Anđelo (lijevo) sa Josipom Štemberga na spomen obilježju Griža, lipanj 2009. (www.nasifoji.com)



Barba Anđelo je rođen 5. veljače 1920. godine. Sa šesnaest godina počinje raditi kao mehanički radnik. U vrijeme Drugog svjetskog rata unovačen je u talijansku mornaricu. Nakon povratka u Istru uključuje se u Narodnoslobodilački pokret. Po završetku rata zapošljava se kao električar u Istarskim ugljenokopima ''Raša'' i brzo napreduje, od predsjednika sindikata, šefa personalne službe do sekretara poduzeća odnosno pomoćnika direktora za opće poslove. Završava Višu ekonomsko-ugostiteljsku školu – ugostiteljskog smjera u Opatiji.

Na izborima 1953. godine izabran je za zastupnika Vijeća proizvođača Sabora Narodne Republike Hrvatske (i člana Odbora za privredu). Od 1957. do 1962. na dužnosti je predsjednika Narodnog odbora općine Labin. Sljedeće dvije godine direktor je Radne organizacije Rabac, a od 1965. do umirovljenja 1975. godine tajnik je Skupštine općine Labin.

Nakon odlaska u mirovinu predsjedava labinskim i član je predsjedništva SUBNOR-a Zajednice općina Rijeka. Vodio je Komisiju za izradu zbornika o radničkom pokretu i NOB-u općine Labin. U ime Labina predsjedao je Paritetnoj komisiji Općine Labin.


Politički rad

Za vrijeme zastupničkog mandata u Vijeću proizvođača Sabora Narodna Republike Hrvatske i predsjedanja Narodnim odborom Općine Labin još je uvijek aktualna poslijeratna obnova, organiziraju se dobrovoljne radne akcije, dolaze radne brigade iz drugih krajeva države.

Godine 1958. proširena je i asfaltirana cesta Rabac- Labin, osnovana je tvornica trikotaže i konfekcije 25. maj u Raši sa 120 zaposlenih i rekonstruirana je tvornica cementa u Koromačnu.

Javlja se problem zapošljavanja ženske radne snage. Istra, od Poreča do Labina, okreće se turizmu. Pod izlikom izgradnje rudarskog odmarališta, zahvaljujući izdašnim fondovima i suradnji sa Istarskim ugljenokopima ''Raša'', izgrađuje se depandansa hotela Primorje te hoteli Mediteran i Marina

Od 1960. godine (tada je otvoren hotel Mediteran, a godinu kasnije hotel Marina) započinje intenzivan razvoj labinske turističke industrije u hotelskim objektima u Rapcu (oko 7000 kreveta) i u autokampovima u Rapcu, Sv. Marini i Tunarici te privatnom smještaju. 28. prosinca 1961. godine osniva se hotelsko ugostiteljsko poduzeće Rabac.

U to vrijeme intenzivna je elektrifikacija i proširenje vodovodne mreže Općine Labin. Elektrifikacija je dovršena 1974. godine.


Kulturni rad

Odlukom Narodnog odbora općine Labin, a na inicijativu profesora Dragutina i Mire Heim i Miljenka Fadljevića, 30. travnja 1960. godine osnovan je Narodni muzej Labin.

Odlukom Skupštine općine Labin od 23. svibnja 1975. godine pristupa se izradi zbornika o radničkom pokretu i NOB-u općine Labin. Na čelo komisije za izradu zbornika imenovan je barba Anđelo, a zadatak je povjeren Centru za historiju radničkog pokreta i NOR-a Istre, Hrvatskog primorja i Gorskog kotara u Rijeci.

Nakon četiri godine, zahvaljujući angažmanu i poznanstvima g. Verbanca (člana Centra) i eminentnih povjesničara (Petar Strčić, Mihajlo Sobolevski..) prikupljena je građa i ubrzana su historiografska istraživanja.

Rezultat je zbornik: Radnički pokret i NOB općine Labin, Rijeka, 1980., glavni urednik Petar Strčić, odgovorni urednik Anđelo Verbanac.Općina Labin je prva u Istri objavila zbornik o radničkom pokretu i narodnoslobodilačkoj borbi.

Sljedeće godine objavljen je zbornik: Radnički pokret Labinštine 1921-1941 sa širim osvrtom na Istru, glavni i odgovorni urednik prof. Tulio Vorano, Anđelo Verbanac bio je član Redakcijskog odbora i predsjednik Komisije za znanstveni skup, koji je održan 3. i 4. ožujka 1981., u hotelu Mimosa, u Rapcu.

Zahvaljujući poznanstvu Anđela Verbanca s Benijem Faraguna, tadašnjim direktorom za vanjsku trgovinu riječkog Brodomaterijala, uspostavljena je suradnja s Manzanom. Najprije su surađivali sportaši (boćari), a 1980. godine suradnja je formalizirana, Labin i Manzano su se pobratimili. Verbanac je dugo godina predsjedao Paritetnom komisijom Općine Labin. Trideset godina Labin i Manzano izvrsno surađuju na kulturnom, sportskom i odgojno-obrazovnom planu.

Svojim dugogodišnjim radom i djelovanjem Anđelo Verbanac dao je izuzetan doprinos ukupnom razvoju i razvoju pojedinih djelatnosti, posebice industrije i turizma te infrastrukture bivše Općine Labine.

Napustio nas je gospodin (sa velikim slovom G), zaljubljenik u zavičajnu povijest (naročito Ilirika sa početka priče) sa pogledom u budućnost; idealan primjer javnog službenika, batice (od predsjednika Općine do narodnog zastupnika), koji je od oslobođenja do smrti živio u istom stanu.