Upućeniji objaviše senzacionalno otkriće:
narančino drvo je rajsko drvo spoznaje!
Malobrojni se sjete biblijskog božanskog upozorenja:
''da nisi jeo!''.

Bahato beru plodove,
sa stabla ili tla,
okuse;
''zacijelo će umrijeti''.

Dokaz koji potkrepljuje tezu.

Jedan uglađen hrvatski muž
odlučio je ženi za rođendan pokloniti naranče,
Venerin dar.

Umoran od sreće odluči počinuti u gostionici
uz kapljicu bevande.
Žrtvovat će jednu naranču na oltaru ljubavi.

Uzeo, čisti, prinosi krišku ustima.
Već prva kriška zapne u grlu.

Jedan fin i tih hrvatski muž
nesretno skonča,
on se ugušio.

Naranča je simbol združivanja.
Postoji dokaz koji potkrepljuje i tu tezu.

Priča drugog hrvatskog muža
koji će nadživjeti svoju ženu.

Nego, jednoga dana poslije uskrsnih ferija,
vraćao se sa svojim prijateljem u Zagreb
vlakom.

I u tom vlaku je sjedila jedna gospodična u kutu.
Njih su se dvojica dogovarali
koji će pristupiti toj gospodični,
koja je u jednom trenutku
počela jesti naranču.

I onda je on bio taj koji je rekao:
ti već imaš ženu,
ja sam na suhom,
ja ću pristupiti,

I pristupio je i rekao jednu mudru rečenicu,
ne možete zamisliti kako mudru.
Rekao je gospodični:
Vi jedete naranču?
A ona mu odgovori:
Da, hoćete li Vi?

A to je bilo davno,
jedne travanjske srijede,
tako,oko podne.

Tada nije znao da je ta žena,
njegova buduća supruga,
deset godina ranije,
ugledavši osamljena mladića
na maturalnoj zabavi,
u njegovu čašu piva bacila kamenčić
i upropastila skupo pivo.

Ljutit je tražio krivca.
Nije našao.
Da jest,
možda se ne bi susreli u vlaku
-on, ona i naranča-
možda se nikad ne bi združili.





Labin, 1. kolovoza 2012.