C h a r p a t i a. Putnički brod. Vlasništvo Cunard Linea, anglo-američke kompanije. vodećeg prijevoznika putnika na Sjevernom Atlantiku.

Nekoliko godina ranije ta parobrodska kompanija otvara prekoocensku liniju Rijeka - New York. Danas, u dvadeset i prvom stoljeću, više nema te brodske linije.




Neki članovi našeg ''plemena'' na nedavnoj riječkoj izložbi (photo:www.24sata.hr)

Od studenog do svibnja, na tisuće pečalbara i emigranata, ukrcavalo se trbuhom za kruhom. Marni sakupljači i interpretatori podataka došli su do brojke od 500.000 Hrvata iseljenih iz Austro-Ugarske od 1890. do 1914. godine. Na brodove su se ukrcavali i naši mornari, konobari, ložači, sobari, podmazivači…

Carpathia je bila deset metara uža, sto metara kraća, sporija i skromnija od Titanica.

Jedan brod iz Cunardove flote (Pannonia, Ultonia, Aurania, Slavonia, Carmania, Ivernia, Saxonia, laconia, Franconia, Carpathia) svaka je dva tjedna kretao iz Rijeke put New Yorka. Posljednji put isplovljava iz Rijeke u srpnju 1914.

Četiri godine kasnije, pogodila su je tri torpeda (izumljeni u Rijeci) sa njemačke podmornice. Posada, putnici i brod pridružit će se stradalnicima sa Titanica na dnu Atlantika.U isti sat, u 2.45. Morske ostatke pronašli su na prijelazu stoljeća.

J a k o v K r a n j a c. Pranono je rođen u Kranjcima 11. kolovoza 1879., umire 7. siječnja 1927. u rodnom selu od bolesti pluća. Na Carpathiu se prijavio u Liverpoolu 7. veljače 1912. Tada trideset trogodišnjak na brodu je radio kao konobar i prevoditelj za talijanski jezik. Plaćali su ga 4 funte ili 100 tadašnjih kruna. Odjavio se u Rijeci 7. kolovoza iste godine. Simbolika broja 7?



Pranono (krajnje lijevo, super frizura i brkovi) i njegova medalja na izložbi (www.novilist.hr)

Usmenom predajom baštinili smo njegovu rečenicu o brodolomu: ''manikomio na more''.

Kapetan Arthur Henry Rostron (1869.-1940.) za hrabru akciju spašavanja nagrađen je kilogramima odličja.

Članovi posade, njih sedamdeset i šestero, dobili su brončane, srebrne ili zlatne medalje. Koliko se zna danas se čuvaju pranonetova i jedna u karlovačkom muzeju.

Napisao sam posljednju rečenicu kada sam u ponedjeljak, dan poslije, doznao ekskluzivnu vijest: nađena je još jedna brončana medalja !
Mit o Titanicu se nastavlja.

J o s i p C a r. Pranonetov kolega koji se na Charpatiu ukrcao mjesec dana kasnije u Rijeci. Petog svibnja Charpatia uplovljava u riječku luku. Na pramcu ima dvjestotinjak prsluka za spašavanje i deke brodolomaca. Samo je Josip Car u rodni grad donio spasilački prsluk s Titanica, jedan od pet sačuvanih primjeraka u svijetu, jedini u Europi.


Glavom, bradom i stasom. (Desno prsluk sa Titanica,). Rijeka, 13.travnja 2012., Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja, izložba TITANIC – CARPATHIA (photo:24sata.hr)

Charpatia se izložila riziku. Zamišljam da je i ona udarila u santu leda. Nono Vitorio ne bi bio rođen. Ne bi bilo četvero unučadi i osam praunučadi…druge ruke pisale bi ovaj zapis.


P.S.
Popis od 37 putnika pronađen u riječkom Državnom arhivu napisan je na mađarskom i njemačkom, a imena i prezimena su bez »kvačica« i ponekad krivo zapisana. Ispravno napisana imena su: Grga Čačić, Luka Čačić, Manda Čačić, Marija Čačić, Petar Čalić, Jovo Uzelac, Joso Ećimović, Jovan Dimić, Nikola Lulić, Marija Orešković, Jeka Orešković, Luka Orešković, Mate Pocrnić, Toma Pocrnić, Ivan Strilić, Bartol Čor, Ljudevit Čor, Mirko Dika, Ivan Čor, Josip Draženović, Ivan Jalševac, Jovan Stanković, Mara Osman-Banski, Ignjac Hendeković, Milan Karajić, Štefo Pavlović, Matilda Petranec, Stjepan Turčin, Ivan Markun, Franz Karum, Anna Karum, Janko Vovk, Jakob Pašič, Ćerim Balkić, Redžo Delalić, Husein Sivić i Ejdo Rekić.

»Titanic« je potonuo u noći 15. travnja 1912. nakon sudara s ledenim brijegom potonuo u Atlantskom oceanu. Među članovima posade »Titanica« Hrvata nije bilo, ali ih je na »Carpathiji«, brodu koji je spasio 716 brodolomaca s »Titanica«, bilo čak 56, i to iz Istre i Hrvatskog primorja.
http://www.lokalpatrioti-rijeka.com/forum/viewtopic.php?f=28&t=620