Redovito mi se ljudi tuže: nikad takve krize. Teta Anica jedne je subote mudro zaključila:
- Danas je se poremećeno: priroda, blogo i ljudi.

Za kuhinjskim stolom sjedili su: teta Anica, moja malenkost, njezini sin i zet, dok je kći spremala marendu; dakle, ljudi.
- Ca nas jutre ceka, bit će se huje i huje – odlučno će moj ćaća.

Objasnio sam mu da su ekspanzije i kontrakcije normalna pojava u gospodarstvu. Poslovni ciklusi najnormalnija su pojava u ekonomiji.

Teorija naučava da ciklusi traju desetak (teoretičar Clément Juglar) do pedesetak godina (Kondratievljevi valovi, po ruskom istraživaču Nikolaiu Dimitrievich Kondratievu).




Liječnika Juglara (1819.-1905.) su ekonomski poremećaji sredinom 19. stoljeća, zainteresirali za ekonomske krize. Među prvima u svijetu, primjenom statističke metodologije, analizira poslovne cikluse. Joseph Schumpeter (1883.-1850.) svrstao ga je među ''najveće ekonomiste svih vremena''.




Ruski ekonomist i statističar Kondratiev ili Kondratyev (1892.-1938.), jedan od sukreatora prve sovjetske petoljetke, usudio se kritizirati staljinističku kolektivizaciju sela i neravnomjeran razvoj poljoprivrede i industrije. 1928. smijenjen je sa dužnosti čelnika Instituta za Studij gospodarskih aktivnosti. Dvije godine kasnije sude ga i zatvaraju: osuđen je na smrtnu kaznu. Pedesetak godina kasnije,u ozračju Gorbačovizma, perestrojke i glasnosti, odbačene su sve optužbe protiv njega.

Istražujući ekonomsku povijest zapadnih zemalja od 1790. do 1840. uočava tri perioda, spore ekspanzije (povećanja gospodarskih aktivnosti) i kontrakcije (smanjenja gospodarskih aktivnosti):
1. 1792-1850: ekspanzija traje 23 godine, kontrakcija 35 godina.
2. 1850–1896: ekspanzija traje 23 godine, kontrakcija 23 godine.
3. 1896–1940: ekspanzija traje 24 godine, kontrakcija 20 godina.

Većinu 19. stoljeća gospodarske su aktivnosti opadale u desetgodišnjim intervalima (1816, 1826, 1837, 1847, 1857…). Kasnije su bile manje redovne (1873, 1907, 1921, 1929).

Američki ekonomist Paul Krugman u prvoj velikoj krizi trećeg tisućljeća vidi začetke treće velike depresije. ''Recesije su uobičajene, depresije su rijetke'' piše nobelovac Krugman (Guardian, 28. srpnja 2010.). Prva depresija, godine deflacije, masovne nezaposlenosti i nestabilnosti nastupile su nakon žestoke krize i panike 1873.; i krajem dvadesetih, početkom tridesetih godina 20. stoljeća.

Ali, godine nisu važne, pjevala je Ljupka Dimitrovska, valja proučiti uzroke kriza.

Uzroci kriza nalaze se u prividnoj, nerealnoj, virtualnoj sferi. Glavni uzrok kriza je špekulacija na financijskim tržištima.

Mate želi kupiti dionice koje vrijede 400 kn, ali nije dovoljno likvidan. Uzme kredi od 100 kn od banke, naloži svome brokeru da kupi dionice od 400 kn, na kredit. Broker je kreditor. Broker je i korisnik kredita banke, trebalo mu je sredstava za kupnju dionica, u Matino ime i račun. Garancija je polog dionice kod posrednika tj. brokera. Špekulant Mate je želio i dobavio veću vrijednost (financijske) imovine (dionicu) nego što si može priuštiti. Ako je mogao Mate, pomisli Stipe, mogu i ja. Isto pomisle njihova braća i sestre, uža i šira rodbina. Potražnja za dionicama raste, rastu i tržišne cijene i vrijednosti. Sve počinje rastom cijena. Balon se počeo napuhivati. Otvorena je sezona špekulativnog orgijanja, raširio se miris (smrad) špekulativne tlapnje. Nešto je probušilo balon, a probušeni balon, to dobro znate, nikad ne ispušta zrak bez posebnog zvuka. Cijena dionice je pala na 300 kn, vrijednost pologa treba povećati. Mate nema novca, predlaže da se proda dio dionica. Raste ponuda dionica, padaju njezina cijena i vrijednost, pada i vrijednost pologa. Balon se rasprsnuo. Špekulant i broker imaju probleme s otplatom kredita, banka ima problem sa naplatom i likvidnošću. Počinje tzv. sistemska kriza.

Manjak potražnje u odnosu na ponudu smanjuje cijene, prihode, dohotke i priljeve novca, pa rast potražnje sa novcem podiže kamate. Kolo nesreće se okreće. Za sve je kriv Mate, špekulant; težnja za materijalnim stvarnostima koja nadilazi osobne mogućnosti.

(Više o krizi: www.ekonomat.blog.hr)