29
ponedjeljak
rujan
2008
DANI GRADA...
Prošao nam vikend.
Kod nas se obilježavali Dani grada. U gradu je bilo raznih manifestacija, koje sam lijeno propustila, bilo je hladno i kišovito, pa mi se nije ni pod koju cijenu izlazilo
Zato je juniorka bila angažirana. Nakon treninga u petak, otišli su na koncert TBF-a, koji nam je poklonio Grad. Tamo su dudili do ponoći, pa je digla tatu Paju iz kreveta, da dođe po nju
Volim i ja TBF, ali ne bi me puškom natjerao da tamo stojim i drhturim, dok mi dječurlija gazi po nogama. A i znate valjda da ne volim masovna okupljanja osim u nuždi...
U subotu je juniorka odjurila na turnir. Postavljali su borilišta, razglase i sve ostalo. Kako se turnir jednom godišnje održava kod kuće, nije bilo potrebe za našom prisutnošću do poslijepodne.
Lijepo smo se naručali, popili kavicu sa Štakom-bakom, koja je svratila s groblja i tek onda krenuli.
U dvorani standardno - vika navijanje, smeća kao u priči. Bogme bi ja svu tu dječurliju za uha navukla. Jedu kokice, čipse, bacaju prazne vrećice, boce i papire, a koševi za otpatke na svakom koraku
Šetali smo amo-tamo, stalno nešto grickali, ispijali i čekali juniorkinu kategoriju. Zmaja je već s nogu padala, cijeli dan u pokretu, vidim joj po faci da je - koma. Naravno, ukakala je stvar, držala se kao svezana. Uhvatila broncu, nije baš bila presretna, svjesna da je mogla i bolje
Mama izljubila znojno čelo. Bilo je malo otekline na koljenu i na laktu. Postavila lakat i dobila po njemu - naravno
No zalizala ona to već jučer No, ostao je osjećaj da nema sreće s turnirom na domaćem terenu. U svom gradu, nikad dalje od srebra
Klub je zaradio mnoštvo medalja, najviše zlatnih. Dobili su pokal za ekipno prvo mjesto kao juniorke i kao klub - drugo mjesto
Ponedjeljak nam osvanuo maglovit, pao mi mrak kad sam pogledala kroz prozor. Sad je već bolje, provirilo sunčeko, samo još da i grije
Onda mi jutarnju kavicu dodatno pokvarila priča na radiju, o babi Vangi - vidovnjakinji koja je predvidjela velike svjetske događaje poput 2. svjetskog rata, potonuća ruske podmornice Kursk, rušenja Twinsa, nedavnih sukoba u Gruziji. Baba Vanga je predvidjela i godinu svoje smrti ('97). Ostali su iza nje zapisi koji najavljuju početak 3. svjetskog rata, koji će početi sa sukobima u Aziji i atentatom na četiri velika svjetska državnika
Baš optimističano, za početak tjedna, uz prvu kavu u ponedjeljak, koji je sam po sebi depresivan. Bože me sačuvaj
Ajmo na nešto malo bolje - Zuzinjo divlja, mijenja boju dlake, postaje prava opasna mačorčina, pravi lav Smucao se poslijepodne i zabavljao nas, sve dok nije počeo raditi pi*darije i dobio izgon iz kuće
Malo fotkica, kao obično...
Pajo je moralna potpora, juniorka ga uopće ne doživljava...
Priprema za akciju...
Najteže je čekanje (koja zbunjola)...
Protivnice...
Ženska ekipa...
Cijela postava...
Na kraju - dva goluba, koji kvare prosjek...
U očekivanju toplijih dana, budite mi dobro
&
UPDATE
Započeo neki novi music talents show u Beogradu. Imamo predstavnika našeg grada - Tomislava Kramarića. Bloger Zloba - zemljak me obavijestio. Inače, ne bih ni gledala. Škicnula sam malo, ima dobrih i darovitih. Inače, voditeljska postava me iritira. Naša Pišekica se jedva snalazi i potpuno se izgubila u iritantnom trojcu. Nekadašnja pjevačica iz Sarajeva - Ismeta Dervoz, zagazila u prazno i propala s bine
Odslušala sam glavnu zvijezdu Anastaciu i našeg Kramarića. Navijam za njega iz čistog lokal patriotizma, jer nije me oduševio pjevanjem...
Na kraju okrenuh "Garažu" na HTV 2 i konačno dođoh na svoje... Bare & Majke Izuzetna glazba, instrumentali, riječi i - Bare na visokoj stolici - u svom filmu. Maše rukama, pliva i sve čekam da i on padne
Taj čovjek me oduševljava. Pjeva od zafrkancije, polusvjestan, ali to sve - jako dobro zvuči. Kako bi tek izgledalo da se - potrudi ...
A onda me ona iritantna baba u reklami Erste banke, koja falša u vikinškom kostimu ariju Carmen - nagnala da - ugasim TV ...
komentiraj (25) * ispiši * #
25
četvrtak
rujan
2008
POČELO JE POČELO
Nema mene još od pavijana
Stalno sam u nekoj strci. Ako nema posla doma, onda ga ima van kuće. Ako nema van kuće, onda Nosko zanovijeta. Štaka-baka imala jesenje pospremanje vrta. Odlučila je ostaviti tek malu usku gredicu za proljeće, sve drugo smo raskrčili. Ovaj put dobili Fanikini nokti, no i tako ih treba podšišati
Ostavit' ću ih malo, tek toliko - za samoobranu, zlu ne trebalo
Škola se lagano zahuktava Knjige odavno omotane, bilježnice uredne k'o slika. Bilježnica i knjiga je ogledalo urednosti. I - prvi dojam.
Idem ja ponovno u prvi srednje. Barem što se tiće općih predmeta. Najviše me oduševljava - hrvatski jezik, oduvijek mi je bio - najdraži predmet. Srećom i Zmaji Materinji jezik i književnost, osnova je svega.
Imali smo prošli tjedan roditeljski sastanak. Došli su svi roditelji, nas tridesettroje... Trećina razreda je iz grada, ostali su iz predgrađa, sela i okolnih gradića. Ima i novih (podravskih) dijalekata
Razrednica je, kud ćeš veće sreće - profesorica hrvatskog
Puna entuzijazma, volje, energije i izuzetno voli svoj posao i svoj predmet.
Osim razrednice, predstavio nam se ravnatelj i psiholog.
Kao što do posljednjeg trenutka prije upisa, pojma nisam imala o ovom usmjerenju, tako pojma nisam imala da jedino ova srednja škola ima kompletan psihološko-pedagoški tim. Pedagoga, socijalnog pedagoga i psihologa. Odmah smo dobili telefonske brojeve i obavješteni smo da su nam na raspolaganju - pet dana u tjednu, a po potrebi - u svako doba.
Razrednica nam je iznijela svoja dosadašnja iskustva, sve dobro i loše, uspjehe i neuspjehe. Konstatirajući na kraju, da uspjeha i rješavanja problema može biti samo u zajedničkoj komunikaciji između roditelja i nastavnika škole
To mi se izuzetno svidjelo.
Škola je nova, prostrana, tik uz ulaz je mali dućan, u školi je pekara sa raznovrsnom ponudom. Škola se zaključava, osim pod velikim i malim odmorima, nadzorne kamere su svuda. Markiranje sa nastave strogo se kažnjava. Sportska dvorana se nadovezuje na zgradu škole, nova, novcata. Dakle, nema potrebe za hodanjem i bazanjem ni pod kakovim izlikama Školski prijevoz je pred zgradom, sve je prostrano i navečer - dobro osvjetljeno. A policijska uprava, ulica dalje.
Zmaja se odmah primila posla, redovito i svakodnevno ponavlja i piše zadaće - zasad. Kuc-kuc u drvo.
I ono što je najvažnije - kaže da po prvi puta nakon duuuugo vremena uživa ići u školu I diže se ujutro, bez problema Čak i predmeti koji su (prema usmenoj predaji) dosadni, njoj su zanimljivi (Antuntun) Francuski i talijanski - puni pogodak
Jedino se malo muka muči s - daktilografijom. Netko tko je navikao s dva prsta tuckati po tastaturi brzinom daktilografa, sada se nađe zbunjen činjenicom da mora upotrijebiti i ostale prste . A oni se ponašaju - kao drveni. No, mama je našla lijek. Skinula s ormara svoju staru mehaničku portabl-mašinu. Pa juniorka vježba
U klubu ima pozitivnih promjena. Novi tajnik, koji ima smisla za nalaženje sponzora i prvi rezultati na računu Dva nova trenera (generacijo moja), olakšala su posao našem Paji treneru. On se osjeća malo zbunjen, odjednom ima (pre)malo posla
Djeca konačno mogu obaviti pravo, dobro zagrijavanje pa su daleko spremniji za uspješan trening. Za početak - sva odjeća s treninga je potpuno mokra. Vježbaju se padovi, prebacivanja, više ne škljocaju koljena i kukovi
Zmaja se drži svog novog (starog) jelovnika, u kombinaciji s novim načinom treniranja, vide se prvi rezultati. Trbuh ravan, ona prepuna energije (!!) i volje, ali kilogrami nisu otišli dolje. No, to nije ni bitno...
U subotu, klub priređuje turnir, povodom Dana grada. Dakle, pripremamo se za glasno navijanje kod kuće. Juniorke su raspoređene po svim težinskim kategorijama. Rezultat - nije bitan, sve što dođe, dobro dođe.
Oduprijeli smo se virozi, malo smo šmrcali, to je sve. Izvadili toplu odjeću.
Ja još uvijek vijorim na gecku, kad mi vrijeme dopušta.
O aktualnim događajima u našem društvu - neću, jer mi se povraća i odmah mi tlak skoči na petsto
A sad, polagano u posjet vama - blogerima. Zapustih vas - totalno. No, budem ja, polagano...
Budite mi dobro
&
Tko mi je to ukrao Gecka???
komentiraj (23) * ispiši * #
18
četvrtak
rujan
2008
MAJMUNSKA POSLA
Ludi dan danas...
Premlaćivanje, akcija Index, dvije mrtve bebe... sve gore od goreg
Navalila ja na prozore, oprala i njih i zavjese. Tko zna kakovo nas vrijeme čeka. Kad stisne prava zimurina, ne bum baš tako fletna
Poslijepodne mi bila Seka na kavi, tračale smo Noska i njegov slušni aparat, koji uglavnom stoji - u kutijici
Izbjegavajući vijesti, koje samo ponavljaju jedno te isto, naletjeh na dokumentarac prije HTV dnevnika...
Priča o suživotu lokalnih stanovnika i pavijana u živopisnom mjestašcu Overberg, između planina i Indijskog oceana, u Južnoafričkoj Republici.
Ljudi su izgradili vile i kuće u blizini oceana da bi uživali u idili i miru. S obližnjih planina, spuštaju se pavijani. Blagi bože, ludnica
Nema te rupe koju ne mogu proći, nema prozora koji ne mogu otvoriti, izbijaju vrata i nasilno ulaze, kradu hranu i demoliraju namještaj.
Stanovnici stavljaju rešetke na vrata i prozore, što izgleda smiješno kad se (ne)uklopi u okolinu. Najsmješniji prizor bijaše - predivan plavi bazen na drvenoj, prostranoj terasi s pogledom na ocean, ležaljke oko njega...a jedini koji uživaju uz tu divotu su pavijani, izvaljeni oko bazena - na leđima, s rukama (!!) ispod glave i prekriženim nogama
Kad provale u kuće, navale na frižider i tamane sve od reda.
Malo dalje je turističko središte, gdje se ljudi zaustavljaju na parkingu i uživaju u panorami. Pavijani ulaze u automobile, mažnjavaju ti ispred nosa taj čas, sve živo - od keksa i voća do boce s viskijem
Ljudi se smiju, snimaju ih. Lako se smijati, poslije sjedneš u automobil i - magla. A ovi jadnici koji s njima žive, to je druga priča
Jedini primjer u toj čudnoj simbiozi ljudi i pavijana je paralizirana stanovnica, koja se na neki način "dogovorila" s njima. Dugo ih je posmatrala i zaključila da im se ni pod koju cijenu ne smije ostavljati hrana. Tada među njima nastaje borba i pri tome nastrada sve oko njih.
Sjećam se sličnih scena u dokumentarcima o Yellowstone-u, nacionalnom parku Yosemite. S tom razlikom što se tamo radilo o medvjedima...
Za sve vrijeme gledanja dokumantarca, Zuzinjo mi spavao u krilu, nahranjen i zadovoljan, predući svoju vunicu i grijući mi noge
Na kraju, moram spomenuti nešto što me ovih dana silno razveselilo - dvije zlatne medalje na Parolimpijadi - naše atletičarke Antonije Balek.
Živi dokaz da volja i upornost mogu učiniti čuda
Ima i nešto što me rastužilo - odlazak blogera Mange (012 station posada) iz blogosfere. Nedostajat' će mi njegov entuzijazam i kritičnost, njegovo ispravljanje krivih Drina, borba s vjetrenjačama i buntovnost s razlogom. Mnogo stvari sam na njegovu blogu naučila, o kojima pojma nisam imala. Mnogo saznala što inače ne bih.
Nedugo smo se upoznali osobno i kako to već biva s mojim blogerima pri face to face kontaktu - bio je to nastavak razgovora preko tastature.
No, nadam se da neće zauvijek otići iz virtuale...
Jučer sam bila na prvom roditeljskom sastanku, u Zmajinoj novoj školi.
Ali o tome, u slijedećem postu...
Budite mi dobro
&
komentiraj (37) * ispiši * #
16
utorak
rujan
2008
TRENUTAK ISTINE
Jesen stigla dunjo moja, a ja učestala s postovima
Danas odjurih bicom na sto strana. Čak sam nakon tjedan dana skužila da nisam podigla svoj nalaz ultrazvuka. Ma što zaboravila podići, skoro sam zaboravila i otići na UZV. Sjetih se za kavom ujutro, prošlu srijedu. Jer, upisala sam se još krajem srpnja. A gdje je srpanj...
Nalazi su OK, pa sve ostalo nije važno.
Koliko god je danas bilo neugodne voziti se biciklom, toliko me to probudilo iz njunjavosti. Protjeralo mi cirkulaciju i oraspoložilo me. A i trebalo mi je, nakon svega što sam jučer i danas čula. Ljudi dragi, iako ne volim o politici u svojoj butigi, ne mogu vjerovati da nam kola idu nizbrdo i da se to sve samo tako opravdava pod normalno. No, ovcama tako i treba, kad znaju samo blejati. Dok se ovce probude, vukovi će nam sve rasprodati
Čitam danas malo Dnevnik.hr. I uživam u razmahanim tinejdžerima. I čitam komentare. Uglavnom se sve svodi na to - tko je tu djecu odgajao, gdje su bili roditelji kad ih je trebalo odgajati...
Da, ispravan komentar. A kad Fanika ide potjerati mak na konac i natjerati na rješavanje problema dok su još sitnice u pitanju, onda neki komentiraju da se ne treba miješati u "dječja posla". Pa eto vam sad - kud mogu dovesti dječja posla. U koja se odrasli ne umiješaju na vrijeme. Jer, svi ti klinci su u stvari još uvijek djeca, na žalost. A postupci su im - doslovce kriminalni
I čitajući dakle, naletjeh na najavu emisije Nove TV - "Trenutak istine". Novi game show...
Počela još prošli tjedan. I pogledah večeras.
Ne treba mnogo da shvatiš da se tu radi o igri - striptiza pred očima svih koji posjeduju TV, koji ga upale u utorak navečer u 20 h i okrenu na Novu.
Za razliku od svih realityja koji smo imali prilike gledati (i koje ljudi rapidno manje gledaju), ovo me jednostavno - fasciniralo.
Za one koji ne znaju (ja sam još jutros bila jedna od tih) ukratko - dolaziš kao na kviz, priključe te na poligraf, postavljaju ti nekoliko grupa pitanja na koja moraš iskreno odgovoriti. Svaki prijeđeni nivo - osvojena količina lovice. Zadnji nivo je - samo jedno pitanjce koje nosi 500 tisuća kunića
Rekli biste - ništa lakše. Je brus, da pitanjca nisu kakva jesu. Moraš biti iskren, a istina najviše boli. Pogotovo kad ti u studiju sjedi - suprug, otac, majka, prijatelji, braća, sestre...
Bogme nezgodno
Ako odgovoriš istinito - vražja stvar, ako ne, još gore, očito si se zlagao, zgubio lovicu, a zna se onda u kom grmu leži zec...
Danas se ženska zafrkla na blesavom pitanju. Za mene je blesavo, za nju očito nije bilo. Nakon nekoliko blamaža kojima je mužu priskrbila da se crveni pred kamerama i guta knedle - zlagala se i napravila vraga. I ostala bez lovice...
Druga je pak imala podršku od muža (inače krupjea po zanatu), bila je iskrena, ali je dobila par nezgodnih pitanja. Izvukla se na šarm, zahvaljujući inteligenciji, pa se snašla. Kako će na treći nivo, vidjet' ćemo - slijedeći utorak.
Od svih tih zarada bez znoja, ova mi izgleda najintrigantnija. I nije mi toliko bitna dobit, koliko mi se čini bitan - izazov. Koliko si spreman priznati istinu o sebi, svojim postupcima, najintimnijim sitnicama, potezima i tajnama...
Kako god to na prvi pogled izgledalo, malo sam se zamislila. Nije to baš tako - kruha bez motike. Kud ćeš većeg znoja i motike, nego biti iskren. I to pred cijelom Hrvatskom...
Intrigantno, nema što. S jedne strane - vidjeti koliko su daleko ljudi spremni otići u ogoljivanju vlastite intime. I koliko su u stanju imati "cojones" da ne - odustanu.
Ma BB je dječja igra...
Kad smo već kod njega, škicnuh neki dan. Predivno uređena kuća. I nekoliko mamlaza, koji nisu ni svjesni kuda su došli. I ne znaju uživati u ambijentu, egzotici, kulturi, klimi i prehrani, toliko različitoj od naše.
Zapazila sam jednu staru koku, jednu malo mlađu, ali jako zgodnu i inteligentnu, jednu Zagorku s katastrofalnim dijalektom (čak je i moj Zagorac doma pao na tur kad ju je čuo - veli on - ova gore govori od moje pokojne bake) i nekog smotanog frika, navodno intelektualca i kapaciteta, koji je pun frustracije.
Lik svaki potez temelji na statistici, čak i traženje kompatibilne životne partnerice. Sve ne mogu vjerovati da čovjek koji je natprosječan na nekom području, može biti tako zaostao - na svim ostalim
O faci i ponašanju, nesigurnosti i neuklopivosti - bolje da ne pričam. Prestrašno. Tog frika, ili će BB izliječiti ili zakopati da završi kod psihića, kao i Modni mačak nakon Celebrity BB-a. A problem je samo u tome što sam sebi komplicira pristup ženskom rodu. I unaprijed sam sebe popljuje.
Pronađoh ovo, da ne moram dalje objašnjavati...
Dosta za danas, budite mi dobro
&
komentiraj (21) * ispiši * #
14
nedjelja
rujan
2008
JESEN STIŽE...
Idemo dalje...
Prije neki dan smo zijevali od vrućine. A danas smo bogme upalili grijanje. Jučer se smrzavali i trpjeli, obundani u debelu odjeću.
Fanika vam cijelo poslijepodne pospremala ljetnu garderobu i vadila jesenju
Već tjedan dana osjećam se nekako truljavo. Nos mi curi, peku me oči, kišem i kašljem. Nisam sklona virozama, pa mi je to pomalo čudno. Kiše i Pajo, a i Zmaja.
Kiše pola Zmajina razreda...
I onda se meni upalio kliker. Ambrozija.
Pored novog srednjoškolskog centra, koji je izgrađen na bivšem vojnom poligonu, ogroman i zapušten komad zemlje, na kojem raste drač. I ambrozije koliko voliš.
A preko puta tog zaraslog zemljišta - kuća Štake-bake.
Ona jadna diše na škrge, dobila je terapiju za alergiju. Izlazi van samo u nuždi.
Nosko je pak dobio novi slušni aparat. Izjavio da je - stari bio bolji. Dečko koji radi u predstavništvu kaže da to obično svi kažu.
Prosjedio Nosko na stolici, mali namješta aparat preko računala, a ja jedva susprežem smijeh od njegovih komentara.
Kad je izišao na ulicu, napala ga prometna buka, zvukovi sa svih strana. A problem je što se aparat ne da šaltati - stišavati i pojačavati.
Prije nekoliko dana, piknuo se prstom u oko , pa smo obišli i okulistu. Malo je ozlijedio zjenicu, ništa strašno.
Sve mi se čini da ću se uskoro pridružiti svojoj gerijatriji prema onom kako se osjećam
Škola počela, program zahtjevan, juniorka se primila knjige od prvog dana, sve ne mogu doći k sebi. Već drugi tjedan stalno sjedi za knjigom, čim dođe iz škole.
Nadam se samo, da to neće biti privremena aktivnost.
Zuzinjo je pravi mali vrag, juriša, mijauče, nerviraju ga zatvorena vrata. Pustila ga u kuću i odmah se smjestio na tepihu, sav smrznut. Ratuje sa susjedovim mačkom, kostriješi se i prijeti
komentiraj (19) * ispiši * #
13
subota
rujan
2008
KAD SE SLOŽE KOCKICE
Još uvijek se držim one "učiš cijeli život i blesav umreš"
Kad sam pred vas prosula priču iz predhodna posta i uplela vas u "dječja posla", dugujem vam i nastavak. Jer ne bi bilo fer da ne idem do kraja. Makar se u nastavku priče otkrilo da je i Fanika nasamarena. Ne baš skroz, samo zahvaljujući upornost da se ide do kraja.
Ove dane nisam ništa poduzimala, iako sam bila ljuta, povrijeđena i bijesna (s naglaskom na - bijesna). Ma, nisam ja bila povrijeđena, lako za mene, povrijeđeno je moje mladunče, a svaka lavica se bori za svoje mlado.
Najgore u svemu, bila je pomisao da će ostaviti sport u koji je uložila toliko truda, znoja i ljubavi. U kojem je prvi puta lani - nagrađena za petogodišnji trud, baš onako očekivano...
A neke zasluge imaju i roditelji, koji su glancali klupe na treninzima i vozali po natjecanjima, stiskali zube kad je juniorka izvlačila deblji kraj, zahvaljujući neiskustvu.
Da nam je bilo teško, bilo je, da smo stotinu puta bili na rubu da je povučemo iz tog sporta i da je ona sama bila na rubu da se povuče...
I sve smo to prevazišli, izrasla je u veliku, jaku curu, koja doduše još uvijek nije svijesna sebe. Ponekad me podsjeća na velikog patka Bubija iz crtića.
Izrastanje u visinu i težinu nije uvijek popraćeno s odrastanjem u glavi.
I toga sam bila svijesna. Točna je i ona - da mi je ova pamet i one godine...
Kako juniorki ne mogu preseliti svoju pamet, insistirala sam da prvo - prespava dvije noći i da ne razmišlja o tome. Što baš i nije uspijevalo, jer je stalno uzdisala No kad je vidjela da sam se ja skulirala i okrenula sve na zafrkanciju, osjetila je sigurnost roditeljske podrške, pa se smirila.
Moj princip i upornost da konkretne probleme, pogotovo kad se uplete više osoba, riješim direktno, face to face sa svima - po stoti put se pokazao - najispravnijim.
Pajo nam je prepustio čast da se ne plete u posao, ali nam je pružio moralnu podršku.
Neki od roditelja su mi nabacili - ne treba se petljati u dječja posla. Slažem se. Ali mislim i uvijek ću misliti, da se ipak ponekad roditelji trebaju uključiti, pogotovo kad vide da dijete ne može samo riješiti problem. A i lako je odmahnuti rukom kad se o tuđem radi.
Da skratim priču i ne idem u detalje. Rekle si cure sve.
Kad sam rekla da će se tako otkriti tko ima putra na glavi, a tko ne, bila sam u pravu. Tko su prijateljice, a tko nisu...
Na kraju se ispostavilo nešto što mi je tek danas palo na pamet, pa me ishod uopće nije iznenadio. Što dodatno potvrđuje činjenicu da treba prespavati prvi bijes.
Među sve njih, upetljala je prste cura, koja uopće s njima ne trenira, juniorkina prijateljica, koja joj je i prenijela cijelu priču. I jednoj i drugoj, svakoj na drugi način. Naravno, nije bila prisutna, iako je sinoć obišla što mobitelom, što nogama, skoro sve njih i prikupljala informacije.
No, bilo je i pametnih, koje su sačuvale sms poruke.
Naravno, moja biserka je svoje dokaze obrisala (!!).
Situacija je riješena na meni očekivan način, točno onako kako sam se nadala. Cure se rasplakale, zagrlile. Trener pitao na rastanku - kad se vidimo na treningu?
Nije bitan sadržaj intrige, nego je najbitniji - način na koji netko skuje cijelu spletku. Do najsitnijih detalja. I osigura sebe, a zavadi druge, točno i precizno ciljano.
Ali zahvaljujući face to face i zahvaljujući porukama koje su spremljene a poslane s istog broja, svakome ponaosob, sve se otkrilo i objasnilo.
Unatoč svemu i činjenici da me više ništa ne može iznenaditi, priznajem da je ovo za mene ipak bio šok.
Sama činjenica da jedno dijete može zakuhati stvar, da zavadi desetoro, jednostavno me ošinula poput groma.
A činjenica da je skoro i mene prevarila, to me posebno raspalilo. Ali i rastužilo. Kako mora da je jadno takovo dijete. I frustrirano, kad toliko truda uloži u spletku, koja se na kraju - njoj obije u glavu.
Putem nas je oprala kiša, stigle smo kući mokre, ali zadovoljne. Zmaja se odmah primila klope .
A bogme i mama
A tata Pajo, sluša prepričavanje cijele priče i ne vjeruje ušima. Otvara i zatvara usta u čudu . Mnogo nam je stvari sad bilo jasnije, složile se kockice na koje nismo obraćali pažnju.
Njegov komentar na kraju - ajde daj si zamisli, da smo recimo reagirali drugačije, u afektu. Ili da nismo uopće reagirali, da je Zmaja otišla u drugi klub, bez riječi... Ispali bi papci kakve treba tražiti
Znam da sam oduljila. Možda će se nekima činiti kao prepričavanje i tračanje. Nije mi to bila namjera, nisam pisala konkretno, nikoga nisam imenovala. Diskrecija zajamčena.
Htjela sam samo pokazati na što sve u životu možete naići. I onda kad imate 45 i mislite da vas nitko ne može zahebati, pogotovo klinka od nepunih 15.
Ono zbog čega sam najviše ljuta je činjenica da je priča o Facebooku i blogu bila njezina priča, da meni digne živac. E tu sam JA progutala vlastito govance, optužujući unaprijed nekoga. Iskreno to priznajem pred svima vama
Možda vam ova priča ponekad posluži da je izvučete za potrebe rješavanja vlastitog problema. Ili problema s djetetom...
Stanite na loptu, prespavajte, malo razmislite i hladne glave se suočite. Ne vrijeđajte nikoga, objasnite svoju stranu, dozvolite da i drugi objasne svoju. Ne vičite i ostanite na nivou
Nije lako, ali je efikasno.
Jer danas je - svađe, stresa, agresije i pretjerane reakcije, preko previše. Mrzimo se, svađamo se, istjerujemo svako svoje, ne slušamo druge, ne dajemo prilike ni sebi ni drugima.
A biti roditelj - najljepše je i najteže. Biti dobar roditelj, koji će realno i objektivno reagirati, ne štedeći pri tome ni svoje mlado, ako to svojim postupkom zaslužuje.
Treba ga ODGOJITI da zna odrediti pravi put. Ponekad teži, ali ispravan i pošten. Čak i onda kad sve oko tebe pokazuje da se lakše probijati na nepošten način i gaziti preko leševa.
E sad je stvarno dosta.
Moram prestati piti kavu uvečer ili ću se pretvoriti u sovu
Budite mi dobro
&
komentiraj (9) * ispiši * #
11
četvrtak
rujan
2008
DRAGI BLOGERI - NEK' VAS JE SRAM (ako imate više od četrdeset)
Istina je ono što kažu - misliš da si svu glupost svijeta doživio, pa se ponovno iznenadiš. Ili - učiš cijeli život, a bedast umreš
Pa tako vam je sa mnom i to već nekoliko dana.
Trebalo mi je da se malo primirim i zbrojim.
Pitate se sigurno - što je vašoj Faniki...
Nisam konfliktna niti svadljiva po prirodi. Uglavnom stvari rješavam smireno, a kad se dogodi da neke stvari ne mogu izbjeći, rješavam ih - šarf, kratko i jasno, bez vrijeđanja, u lice.
Volim grad u kojem sam rođena, ali uvijek me smetala ta naša malograđanština i primitivizam. Mala sredina, svi se poznaju, vode brigu o tuđim životima i time liječe vlastite frustracije. Ljubomore i zavisti, k'o u priči.
Kad dođe do situacije kao što je ova - trenutačna, požalim što nismo iskoristili priliku koju smo imali i otišli odavde. Iako, znam da toga ima svugdje.
Znam da ću se ohladiti, znam da će moj optimizam pomoći u tome, ali jednostavno neke stvari nikad neću moći razumijeti.
Dakle, po redu...
Stvari su se zakoturale od Korčule. Krenula priča. Otkud i s koje strane, nije uopće važno. Niti me zanima.
Dječja posla, kako neki znaju reći. Na dječja posla se samo odmahne rukom, jer za nekoliko dana, sve se zaboravi, djeca se pomire i - ajmo dalje.
Svoje dijete odgajam onako kako su mene odgajali moji roditelji. Nastojim biti realna i objektivna, koliko je to moguće. A to znači - ne smatram da mi je dijete zlato bez mana. Kako primjećujem mane tuđe djece, primjećujem i mane svojeg djeteta. S tom razlikom da tuđa djeca nisu moja briga.
Kad nešto nije u redu, nastojim svojoj juniorki na miran način objasniti da nije u pravu. Ili još bolje, pokušavam joj usaditi u mentalitet - ne čini drugome ono što ne želiš da drugi čini tebi. No očito je da "pravi" vjernici to najprije zaboravljaju.
No, nije to uvijek lak posao. Pogotovo kad kažeš djetetu da bude pametnije i popusti, pa ti dijete kaže - što više popuštam, to je gore.
I onda ti dođe dijete, koje još ne zna da živi, ali zato ima dobru jezičinu. I jezičina joj pravi problem gdje god se pojavi.
I raširi priču i uplete juniorku u trač. Neću ići u detalje, jer vjerujte mi, ne želim se srozati na nivo da to ponavljam. Ali povraća mi se od činjenice da tako nešto provali sedamnaestogodišnjakinja.
I onda, "prijateljice" moje juniorke (uzgred budi rečeno, bezbroj puta sam joj govorila da mi se neke od njih ne sviđaju i da bude oprezna) stale su baš kao prave prijateljice - na suprotnu stranu. Doduše ima ih koje se ne žele petljati i ostale su po strani. No, dokazalo se da mama ima dobar nosić
Juniorka odlučila da više neće ni mrtva u klub na treninge. Ne s takvim društvom.
Sjeli smo i porazgovarali, dijete istreslo probleme. Već neko vrijeme sam osjećala da ju nešto muči. Ja kao pravi nevjerni Toma, bacila pitanjce - da li je baš u cijeloj priči ona nevinašce.
Osjećala se povrijeđenom.
Dakle, tjerati je da ide ako ne želi, nema smisla. Ali, postavila sam jedan uvjet - ići ćeš u klub, tražit' ćeš da trener sakupi babinjak i tražiti da ti dotićna jasno i glasno kaže što ima. Pa kad je bal, nek je bal.
Ako i sama imaš putra na glavi - progutaj, ako nemaš - nek guta k'o ima. Face to face, a ne iza leđa, preko msn-a i sms-a. Vratiti se malo iz virtuale na dobru staru komunikaciju. Kad se bace karte, bar saznaješ s kim i kakvima imaš posla.
Nikad se nisam petljala u njezino društvo, ali uvijek govorila da se s problemom trača i spletkarenja treba suočavati - odmah i direktno. Danas moraš biti barakuda ili si nadrap'o
No, sve bi to bilo dobro, da se navedena cura nije obrušila i na mamu Faniku. Kad više nije znala što bi, izjavila je da je - sramota da Zmajina mama sa četrdeset godina piše blog i registrira se na facebooku.
Dakle, dragi moji blogeri, svi koji imate preko četiri banke - SRAM VAS BILO. I sve koji ste registrirani na facebooku.
Nisam znala dal' bi se nasmijala ili rasplakala.
I onda dragi moji, što se čudimo - bijegu u virtualu.
Kraj takve pameti i inteligencije, nije ni čudo da provodiš vrijeme u komunikaciji s ljudima preko monitora, tipkovnice i kante. I nije čudo da se slavna BB okružila životinjama.
A eto...
Budite mi dobro
&
komentiraj (24) * ispiši * #
07
nedjelja
rujan
2008
NITKO KAO JA...
Ode nam jedan i jedini - Dino... Legenda.
Počivao u miru...
komentiraj (32) * ispiši * #
04
četvrtak
rujan
2008
ZUZINJO I SREĆKO
Večeras smo se Zmaja i ja zaigrale s malim mačorom. Zove se - Zuzinjo. Došao se napiti mlijeka. Poslije je kihao i šmajhlao nam se oko nogu. Zmaja se izvalila s njim na betonu. Pentrao se svugdje - hodao nam doslovce po glavi.
Meni je očito udarilo današnje sunce u glavu, a Zmaji - nova škola.
Da, oduševljena je sa školom, sve je zanimljivo i novo....
Original Video - More videos at TinyPic
Original Video - More videos at TinyPic
Spustila se noć, imala sam što vidjeti. Došao nam još jedan "nepozvani" gost. Naš ježić Srećko. Cijelo ljeto nije ga bilo. Šuljao po kuhinji, a ja naravno - iskoristila situaciju i snimila zbunjenog Ježurku...
Original Video - More videos at TinyPic
Budite mi dobro
&
komentiraj (26) * ispiši * #
01
ponedjeljak
rujan
2008
THE TANGO LESSON
Malo za promjenu - odmak od svakodnevice.
Sjetih se filma koji sam gledala prije nekih pet-šest godina. Sjećam se, probudila sam se žedna, upalila TV i naletjela taman na početnu špicu.
Odgledala ga u dahu.
Tema - naoko hladna Engleskinja, filmska redateljica, došla u Pariz, upoznala tango-plesača profesionalca... čini se sapunjavo. Ali samo naizgled.
Priča prepuna emocija, sudar engleske suzdržanosti i latinskog temperamenta.
Glavna glumica Sally Potter, ujedno i radateljica filma, bivša je plesačica, pa su plesne scene bez dublera. Pablo Veron, profesionalni plesač, koji se pokazao i kao izvrstan glumac.
Crno -bijela tehnika i odlična glazba. Divota za oči i uši...
Blagoslovljen budi You tube, podsjetio me na film u kojem sam posve slučajno se probudivši - zaista uživala.
Danas počela škola, Zmaja stigla puna dojmova. Orna za školu.
A mama... ide ponovno u prvi srednje
Prije nekoliko dana upoznala sam dvojicu blogera. Bio je to samo nastavak komunikacije preko tipkovnice. Kao da se poznajemo - sto godina
Juniorka je u metropoli izgubila novčanik s kompletnim dokumentima. Velika cura se napravila važna, natrpala sve u šrajtofl i odgovorno - ostavila negdje u dućanu. To je kad žensko pustiš među prnjke, zaboravi na sve oko sebe.
Bila sam ljuta k'o guja Ali juniorka je cijeli dan uzdisala i imala tako očajničku facu, da je i moj bijes popustio.
Pošteni nalaznici se ne javljaju, pa ćemo za koji dan - zatražiti novu osobnu i zdravstvenu. I proći svu proceduru birokratske mužnje para
Gerijatrija - Nosko se sprema na obnavljanje klupe (ima još nekoliko morskih ideja u pripremi), Štaka-baka prijavila neugodne zdravstvene radnike, deda Martin zaradio - šljivu na oku.
Zamolili ga neki balavci da ih odveze do klijeti koju nisu mogli pronaći.
Deda sjeo naprijed. Vozač je vozio malo previše šarf, pa se zaletio u neki automobil - straga. Deda nosom opalio po šajbi. U općem tumbanju, vozač ga još opalio laktom u oko.
Sad nosi crne cvike. Zmaja kaže da joj liči na arapskog šeika
Budite mi dobro
&
komentiraj (22) * ispiši * #