14
nedjelja
rujan
2008
JESEN STIŽE...
Idemo dalje...
Prije neki dan smo zijevali od vrućine. A danas smo bogme upalili grijanje. Jučer se smrzavali i trpjeli, obundani u debelu odjeću.
Fanika vam cijelo poslijepodne pospremala ljetnu garderobu i vadila jesenju 
Već tjedan dana osjećam se nekako truljavo. Nos mi curi, peku me oči, kišem i kašljem. Nisam sklona virozama, pa mi je to pomalo čudno. Kiše i Pajo, a i Zmaja.
Kiše pola Zmajina razreda...
I onda se meni upalio kliker. Ambrozija.
Pored novog srednjoškolskog centra, koji je izgrađen na bivšem vojnom poligonu, ogroman i zapušten komad zemlje, na kojem raste drač. I ambrozije koliko voliš.
A preko puta tog zaraslog zemljišta - kuća Štake-bake.
Ona jadna diše na škrge, dobila je terapiju za alergiju. Izlazi van samo u nuždi.
Nosko je pak dobio novi slušni aparat. Izjavio da je - stari bio bolji. Dečko koji radi u predstavništvu kaže da to obično svi kažu.
Prosjedio Nosko na stolici, mali namješta aparat preko računala, a ja jedva susprežem smijeh od njegovih komentara.
Kad je izišao na ulicu, napala ga prometna buka, zvukovi sa svih strana. A problem je što se aparat ne da šaltati - stišavati i pojačavati.
Prije nekoliko dana, piknuo se prstom u oko , pa smo obišli i okulistu. Malo je ozlijedio zjenicu, ništa strašno.
Sve mi se čini da ću se uskoro pridružiti svojoj gerijatriji 
prema onom kako se osjećam 
Škola počela, program zahtjevan, juniorka se primila knjige od prvog dana, sve ne mogu doći k sebi. Već drugi tjedan stalno sjedi za knjigom, čim dođe iz škole. 
Nadam se samo, da to neće biti privremena aktivnost.
Zuzinjo je pravi mali vrag, juriša, mijauče, nerviraju ga zatvorena vrata. Pustila ga u kuću i odmah se smjestio na tepihu, sav smrznut. Ratuje sa susjedovim mačkom, kostriješi se i prijeti 
komentiraj (19) * ispiši * #
