Marketing
MAJMUNSKA POSLA
Ludi dan danas...
Premlaćivanje, akcija Index, dvije mrtve bebe... sve gore od goreg 
Navalila ja na prozore, oprala i njih i zavjese. Tko zna kakovo nas vrijeme čeka. Kad stisne prava zimurina, ne bum baš tako fletna 
Poslijepodne mi bila Seka na kavi, tračale smo Noska 
i njegov slušni aparat, koji uglavnom stoji - u kutijici 
Izbjegavajući vijesti, koje samo ponavljaju jedno te isto, naletjeh na dokumentarac prije HTV dnevnika...
Priča o suživotu lokalnih stanovnika i pavijana u živopisnom mjestašcu Overberg, između planina i Indijskog oceana, u Južnoafričkoj Republici.
Ljudi su izgradili vile i kuće u blizini oceana da bi uživali u idili i miru. S obližnjih planina, spuštaju se pavijani. Blagi bože, ludnica 
Nema te rupe koju ne mogu proći, nema prozora koji ne mogu otvoriti, izbijaju vrata i nasilno ulaze, kradu hranu i demoliraju namještaj.
Stanovnici stavljaju rešetke na vrata i prozore, što izgleda smiješno kad se (ne)uklopi u okolinu. Najsmješniji prizor bijaše - predivan plavi bazen na drvenoj, prostranoj terasi s pogledom na ocean, ležaljke oko njega...a jedini koji uživaju uz tu divotu su pavijani, izvaljeni oko bazena - na leđima, s rukama (!!) ispod glave i prekriženim nogama 
Kad provale u kuće, navale na frižider i tamane sve od reda. 
Malo dalje je turističko središte, gdje se ljudi zaustavljaju na parkingu i uživaju u panorami. Pavijani ulaze u automobile, mažnjavaju ti ispred nosa taj čas, sve živo - od keksa i voća do boce s viskijem 
Ljudi se smiju, snimaju ih. Lako se smijati, poslije sjedneš u automobil i - magla. A ovi jadnici koji s njima žive, to je druga priča 
Jedini primjer u toj čudnoj simbiozi ljudi i pavijana je paralizirana stanovnica, koja se na neki način "dogovorila" s njima. Dugo ih je posmatrala i zaključila da im se ni pod koju cijenu ne smije ostavljati hrana. Tada među njima nastaje borba i pri tome nastrada sve oko njih.
Sjećam se sličnih scena u dokumentarcima o Yellowstone-u, nacionalnom parku Yosemite. S tom razlikom što se tamo radilo o medvjedima...
Za sve vrijeme gledanja dokumantarca, Zuzinjo mi spavao u krilu, nahranjen i zadovoljan, predući svoju vunicu i grijući mi noge 
Na kraju, moram spomenuti nešto što me ovih dana silno razveselilo - dvije zlatne medalje na Parolimpijadi - naše atletičarke Antonije Balek.
Živi dokaz da volja i upornost mogu učiniti čuda
Ima i nešto što me rastužilo - odlazak blogera Mange (012 station posada) iz blogosfere. Nedostajat' će mi njegov entuzijazam i kritičnost, njegovo ispravljanje krivih Drina, borba s vjetrenjačama i buntovnost s razlogom. Mnogo stvari sam na njegovu blogu naučila, o kojima pojma nisam imala. Mnogo saznala što inače ne bih.
Nedugo smo se upoznali osobno i kako to već biva s mojim blogerima pri face to face kontaktu - bio je to nastavak razgovora preko tastature.
No, nadam se da neće zauvijek otići iz virtuale...
Jučer sam bila na prvom roditeljskom sastanku, u Zmajinoj novoj školi.
Ali o tome, u slijedećem postu...
Budite mi dobro
& 
Post je objavljen 18.09.2008. u 19:52 sati.