31
srijeda
siječanj
2007
STOTI...
Evo došao je na red i - stoti, okrugli post.
Kad sam počela pisati blog, ta brojka mi se učinila dalekom. No dan po dan, post po post...
Ne znam što reći novoga, a da već nisam. Iznosila sam svoja razmišljanja, kritike, pohvale o određenim temama, svoja sjećanja, pisala o sebi bliskim osobama i događajima. Neki postovi su bili rezultat trenutka - kad me nešto razveselilo, rastužilo ili nasmijalo. A bilo je svega, svega što donese dan.
Novost u svemu tome je, da sam se primila svoje velike ljubavi - crtanja. Sad još ostaje da posjetim novootvorenu trgovinu sa priborom i krenem u igru bojama.
U posljednjih nekoliko dana dovršila sam neke crteže, a neki još čekaju u skicama.
Ali blog zbog toga neće biti zanemaren - to je sigurno.
Sve vas pozdravljam, blogeri moji i nadam se da ćemo i dalje biti zajedno na našim stranicama...
I na kraju - žena koja ima glas bez premca
Nana Mouskouri - "Le temps des Cerises"
"Even Now"
komentiraj (26) * ispiši * #
29
ponedjeljak
siječanj
2007
ETO MENE!!!
Da sada ne razglabam što mi se od četvrtka događalo, ja ću to onako - ukratko...
U četvrtak poslijepodne, upalim komp, a on jednostavno kad se trebao uključiti - riknuo. Ali sada sam vidjela da vrag šalu bere...Stigao mi "mehaničar" u subotu poslijepodne, otvorio kantu, a tamo - prašine da umreš (eto vam sad, a ja bolesno uredna). Unutra hrpa prašine, čitave lopte, na ventilatoru visuljci, da je njegova zadaća vjerojatno bila - upitna...
Ukratko - majstor je odnio kantu kući i donio mi je danas - nazat. Riknuo mi je hard, koji je promijenio i instalirao mi opet Windowse. Koštalo nas je 380 kn. Sve što smo imali spremljeno - otišlo je pa-pa. Sve slike dokumenti, snimke...
No ne dao Bog većeg zla (kako reče Gregurević)...
Jučer smo bili u Metropoli. Zmaju je već večer prije uhvatila "prpa". Svi su ujutro bili tihi kao miševi. Nabili noseve u jakne i svatko u svom filmu.
Polaganje je bilo na Kineziološkom faksu. Dvorana mala, nas gledatelje nabili na galeriju i ogradili mrežom (vjerojatno imaju loša iskustva).
Zagrijavanje im je trajalo skoro dva sata. Tišina i mir - čuje se samo trenera, koji je ujedno i sudac kod polaganja.
Meni osobno, najsimpatičniji je Koreanac - Hong Seung Ki, koji je član komisije (inače je trener ženske seniorske reprezentacije Hrvatske). Govori smiješnim hrvatskim jezikom i stalno je nasmijan. Uz to je uvijek u pokretu i čini mi se nikad na miru, osim kad spava (bar se nadam).
Kandidata je bilo svih dobi, čak i nekih - mojih godina.
Konačno je počelo oko jedanaest. Zmaja je bila u prvoj grupi od sedmero polagača, mlađih od 15 godina. Tresla mi se ruka s kamerom, a osjetila sam i njenu ukočenost na tih nekoliko metara.
A onda se dijete opustilo i sve je išlo kao podmazano. Na jednom mjestu se malo zeznula, ali se snašla i sve je prošlo OK.
Nakon četiri grupe, prozvali su one koji su položili. Zmaja je jedina od deset u klubu koja je prošla. Ostali, koji su polagali za drugi Dan su, osim dvoje - svi položili.
Između njih i "mali" Vedran, koji nam je pružio zadovoljstvo svojim razbijanjem dasaka, sa pola snage.
Eto tako je konačno sve prošlo. Mala se šepiri, sva važna, a onda mi je u jednom trenutku rekla, da se ne osjeća ništa drugačije nego dosad.
Javljam se ovako s par riječi. Imam nekog posla, napraviti postavke za e-mail i par sitnica.
Pozdrav svima i da vam samo kažem - ovih par dana ste mi svi jako nedostajali, pogotovo što sam se pomirila s činjenicom da ću još bar tjedan dana biti bez kompa.
Majstor Hong Seung Ki (6.dan)
Mali Vedran
komentiraj (11) * ispiši * #
25
četvrtak
siječanj
2007
STIŽE ZIMA
Nisam nikad mislila da ću se tako radovati zimi - i to ja, koja ne volim temperature niže od 20 stupnjeva. No sad sam shvatila da mi je tijelo ipak naviknuto na smjene godišnjih doba. Osjećam se bolje i poletnije, a što je najvažnije - i raspoloženje mi se popravilo (kako je malo čovjeku potrebno za sreću).
Danas ništa nisam radila. S Ledenom sam bila na kavi. Imale smo vražje muke pronaći slobodan kutak u kafiću i to - trećem u koji smo ušle. Konačno smo se skrasile u "ćošku" (Ledena me stjerala u ćošak). Bubrezi su mi se dobrano zagrijali uz radijator iza leđa. Mogle bi nas dvije još produžiti babinjak na par sati, ali ...
Došla sam kući i smuljala na brzaka pizze i kako je tko dolazio kući - ja s pizzom u pećnicu.
Dovuklo se veče, išla sam po grah u Kaufland (samo po grah i vlažne maramice) i vratila se s tri velike vrećice , natovarena k'o magare. Pajo me našpotao što ga nisam nazvala da dođe po mene. Tako to ide kad pustiš žensko u šoping centar. Među stvarima koje sam kupila bio je i tamnoplavi bikini klasičnog kroja. Takav sam tražila cijelo prošlo ljeto. Ja bez tamnoplavog badića, kao ptica bez krila... Možda netko misli da sam luda, ali doći će ljeto - a ja spremna i ne moram hodati po dućanima.
Ekipa "Amanita" je večeras ponovo dobila protivnike u stolnom tenisu. Ponovo su briljirali u paru. Ako tako nastave - mogli bi čak dobiti pehar. No, neću unaprijed. Nisam se osjećala kao navijačica, pa sam ostala kod kuće. Malo sam vježbala, istegla se ...
Zmaji polagano raste nervoza, ili stalno priča ili stalno šuti. Ušićarila je novi kimono, sa crnim ovratnikom, probala ga i ustanovili smo da joj samo jedna stvar nedostaje, a nju mora zaraditi u nedjelju. Ipak će polaganje biti javno i moći ću prisustvovati. Iako sam svjesna da će mene biti više strah nego nju, kao što je i na natjecanjima. Samo mi se počnu znojiti dlanovi (najradije bi umjesto nje uletila), no mama vjeruje - u svoju juniorku. Kad jednom stane na parket, nervoza će nestati, znam ja kako je to...
Sutra ne znam čega da se prije primim. Nisam se baš strgala od posla ovaj tjedan i za sve sam krivila vrijeme...
A sad je vrijeme za spavanje i pozdravljam vas...
I na kraju - pjesma iz filma "Mandolina kapetana Corellija" - "Pelagia's Song" - izvodi Russell Watson
komentiraj (24) * ispiši * #
22
ponedjeljak
siječanj
2007
SENTIMENTALNO...
Danas je kažu - najgori dan u ovoj godini...
Ne znam kako je vama, ali ja sam danas veoma sentimentalna. Kod Rusalke sam naišla na Deana Martina...Podsjetila me da i sama mogu na You Tube... I bila sam - prošuljala po pjesmama pjevača koje veoma volim, ali rijetko čujem. Pa krenimo:
Prekrasna pjesma "Vacanze Romane" Matie Bazar i njene grupe, sa Sanrema1983. Svojom izvedbom vratila nas je u dane kad je Sanremo vrvio kvalitetnim izvođačima. Divan glas, retro look, pratnja, bila sam luda za tom pjesmom...
Drugačiji glas, više od deset godina prije - Sanremo 1972 i crvenokosa pantera Milva - "Mediterraneo", uvijek me iznova oduševi njezina snaga i temperament...
Jedan mali čovječuljak armenskog porijekla, sa glasom poput bisernih kapljica, koji je dokazao kako ne moraš uspjeti u glazbenom svijetu samo uz dobar izgled. Charles Aznavour i "Ave Maria"...
I na kraju slijepi pjevač i samouki gitarist - Portorikanac Jose Feliciano, koji svoje izvedbe prati virtuoznim bravurama na gitari. Čula sam ga prvi puta prije 25 godina i osvojio me zauvijek. "Corazon De Acero"...
Priznajte da ih se rijetko, gotovo nikada ne čuje. Sreća da postoji You Tube...
komentiraj (31) * ispiši * #
21
nedjelja
siječanj
2007
I'M BACK...
Evo me nakon tri dana - nazat... Sigurno se pitate gdje sam bila i zašto mi se tih nekoliko dana, čini kao cijela vječnost. E pa nisam nigdje bila, imala sam probleme s računalom. Već ga nešto muči neko vrijeme - provjerila sam sve što sam ja sama mogla provjeriti - ali, mali radi sve sporije i događalo mi se da zablokira, ili jednostavno da se nakon uključivanja - zaledi i - ni mrdac.
Zovem svog "mehaničara", no on je otvorio svoju firmu, pa - nema vremena... I to nema vremena već mjesec i više, neću ulaziti u detalje... Mene samo smeta kod ljudi koji imaju problem reći jednostavno - snađi se, neću doći, sad imam posla i preko glave i - bok. A ne da ga vidim u gradu, pa onda bježi i sam sebi stvara problem. Svjesna sam da ne treba miješati prijateljstvo i posao, pa smo svaku uslugu platili koliko je tražio, kao što npr. plaćam i usluge svoje masaže i solarija, bez obzira na činjenicu da sam s vlasnicom salona - odrasla.
Ali očito bolje prolaze oni koji svugdje nešto iskamče za badava i sve zamotaju u lijepe riječi ili su dosadni toliko da im svi učine usluge da ih se riješe. No, jednostavno nisam od tih, a još k tome - tko mi je kriv što ne znam naplatiti svoje usluge - a to mi je jedna od velikih mana i nedosljednosti...
No, moj kompić je danas - ničim izazvan - proradio, uredno se uključio i spojio na Internet. Zmaja je deinstalirala icq i sve ono što bi ga moglo mučiti i sad sam primjetila da brže radi. E pa sad što mu je bilo - neka vrag zna.
Ja sam inače dobro, svaki dan sam odvozila turu od sat vremena, jučer čak i optrčala krug na Boriku, gdje sam za divno čudo bila - sama. Zamislite, u subotu poslijepodne - sama na cijelom Boriku, gdje obično od ljudi ne moš ni pošteno hodati, a kamo li trčati. Svi balvani su bili samo moji, pa sam se dobro istegla i izmahala. I došla kući - i smazala cijelu čokoladu, a o večeri da ne govorim.
Zmaja ponavlja forme i koliko vidim - guza joj lagano žmiče, kako se Dan D primiče. Pajo lagano trenira sa svojim partnerom i sprema se za nove pobjede. Sve je po starom, osim ovog nenormalnog vremena vani, za koje se nadam da će konačno zahladnjeti, jer osjećam da mi tijelo treba malo hladnoće...
Još nešto - baš gledam na RTL-u - "Odred za čišćenje"... Gledala sam i prošlu nedjelju...NO COMMENTS. E pa nisam baš takova čistunica (iako su se neke blogerice uplašile), ali ovo je stvarno previše - da u tavama imaš mišjih govana, to je stvarno za ubiti. Pa ako je za birati - neka sam i dalje - čistunka.
Pozdrav svima !!!
komentiraj (22) * ispiši * #
17
srijeda
siječanj
2007
KONAČNO!!!
Nastaviljena stolnoteniska liga u našoj provinciji.
Večeras je i Zmaja išla kao navijač u dvoranu. Meni se nije dalo ići, radije sam malo surfala i skenirala neke stare slike. Stavila sam finu muziku i - isključila se iz svijeta...
Naši dečki su skroz zaružili - od 20. 12. nisu odradili ni jedan trening, a između je bio Božić i Nova. Neku večer se Pajo spremio, otišao po svog partnera (on nam je inače prvi susjed), a on - pred televizorom, izvaljen, gleda film...Normalno, nisu nikuda išli... Večeras sam ih popljuvala prije polaska, da je i meni poslije bilo žao.
I gle čuda - danas su prvi puta - dobili protivnike...Najbolji su bili u parovima, kao i dosad i smazali suparnike s 3:0. Zmaja se dotle zabavljala s klincima iz razreda, koji igraju za ekipu Druge osnovne.
Vratila se kući puna dojmova i - počela odmah s vrata...
Kaže da su njih dvojica još super, svi ostali su "stari, tromi i debeli" (iz perspektive četrnaestogodišnjakinje), samo pušu i ne znaju podnijeti poraz...No, njen voljeni tata ili kako ga ona zove - Tajo - je ipak među mlađima, pokretljivijima i mršavijima (!!).
Slijedeći četvrtak idem i ja u "navijačice", pa da vidim kako to objektivno izgleda i da posnimim te "stare, trome i debele", bacim na blog, pa vi prosudite... Jedva čekam (koja zloba).
Zmaja leži "između dva stolca"
Pokušaj foto-shopa
Dvije "lude" tinejdžerice
Update:
PRIJEPODNEVNI POSJET
Danas sam imala posjetu, meni uvijek dragog gosta, kojeg nikad ne mogu odbiti.
Velik je, čupav i dlakav i čim mu gazda otvori vrata dvorišta, evo ga k meni. Uđe u kuću, lupa repom po svuda, gleda me velikim očima i kulturno čeka da li ću mu ponuditi - doručak.
Kakva bi ja to bila susjeda da se napravim - gluha i slijepa ...
I tako, dobio gost dvije hrenovke, čeka još, ali nakon nekog vremena shvati da je to - bilo to. Usput obiđe plot, napravi veliku i malu nuždu i vrati se kući. Rex je dobio uslugu - u paketu...
Doručak na travi
Obilazak plota
Obilježavanje tuđeg teritorija
Pozdrav prije odlaska
komentiraj (32) * ispiši * #
15
ponedjeljak
siječanj
2007
BEZ NASLOVA
Malo je stislo, bogme prošlu noć mi nije bio otvoren prozor, i tako sam se Paji uvukla u krilo i nagurala mu noge da ih grije, a njemu cirkulacija kao da nije pušač. Kad sam se ugrijala, odmakla sam se što dalje...
Počela škola, Zmaja ustala bez problema, što me čudi s obzirom da je cijele praznike bila budna do jedan - dva iza ponoći. Iz škole došla s pričom...Stigla im nova učenica, koja je premještena iz druge škole zbog problema s ponašanjem (!!). Cura navodno - puši, opija se i normalno ponašanje joj baš nije osobina... Prvi dojam je bio loš, ali Zmaja je optimista, pa se nada da i nije tako loša (naivka). Cijelo poslijepodne mozga - zašto se cura tako ponaša i što je uzrok njezinim problemima. Malo smo o tome razgovarale i iznenadilo me njeno razmišljanje. Rekla mi je kako nikakvi razlozi ne bi trebali biti uzrok - da se netko ponaša samouništavajuće. U nekim pogledima mi je bila pomalo naivna i idealistična, ali zar joj se može zamjeriti - naučit' će već da život ne ide samo idealnom linijom...
Jučer sam se opremila i krenula put Purićana (selo pored BJ), tražiti farmu na kojoj čovjek drži konje i to - blizu kuće, u pravcatom koralu. Znala sam da se skreće s glavnog puta, ali puteljaka ima na sve strane. Kad sam pitala ljude usput, nitko mi nije znao reći, što je meni bilo prosto nevjerojatno, jer znam kako na selu, svako o svakome - sve zna. Skrenula sam dva puta, promašila i - odustala. Ali raspitat' ću se ja i pronaći ga - ne odustajem od namjere da snimim konje... (kojima više neću prilaziti s guza, kao onomad u Maksimiru - obećajem sama sebi)...
Moram vam reći da je novogodišnja trpeza 
ostavila trag na mojoj kondiciji - uspuhala sam se okrečući pedale, uza sve prednosti Shimano mjenjača.
Imala sam osjećaj da će mi puknuti mišići u listovima, a guza mi je sva utrnula. Interesantno - kad sam bila 7 kg mršavija - manje me žuljalo. Ali vrag je, što je ostalo još suhih kolača i slatkiša, a stigao je i suhi špek s tavana...
Tara je stigla kući i zabavlja familiju, neću puno zivkati, neka se prvo adaptiraju na prinovu...
Zmaja polaže za crni pojas 28. siječnja. Trenira marljivo forme, tehniku i samoobranu. Neki dan mi je demonstrirala kako se obraniti od napada s leđa... Ja joj dala ideju i dodala još jedan - fatalan udarac, a ona meni - da samoobrana služi samo za - nužnu obranu. Koja je ona doslovka - kao da se radi o domaćoj zadaći, današnja djeca nemaju smisla za improvizacije... Polaganje neće biti javno, jer kad je prvi puta bilo javno (i to baš kod nas u BJ), publika se iskazala sa dobacivanjem, mali kikići su cendrali i šetali se, komentiralo se naglas - ukratko - ispali smo prava stoka... i javna polaganja su slavno propala.
Toliko za danas i - pa pa!!!
Stavljam malo slikica...
Stare jabuke nisu pale, a grane pupaju...
Ovaj gong, našla sam za 20 kn na staroj
krami u subotu i očistila ga, obožavam mesing
Nekoliko fotkica za Rusalku...
komentiraj (10) * ispiši * #
13
subota
siječanj
2007
PROLJEĆE U ZRAKU...
Prolazi posljednji vikend školskih praznika, projurili su za čas...
Vani toplo i pupaju voćke, iako ne volim zimu, bilo bi mnogo bolje da nije tako toplo. Bojim se da će svi ti nježni pupovi otići pod naletom iznenadne hladnoće.
Jučer sam imala problema s računalom, tj. s Internet explorerom, pa je nakon brojnih pokušaja konačno Zmaja instalirala Mozzilu (to smo mogli odmah) i - problem riješen.
Danas sam odlučila malo Geckom - po šumama i gorama. U zraku miris dima, šume puste, ceste puste, nema prometa... Baš mi je bilo lijepo, osjetila sam se slobodnom poput ptice, jureći kroz šumu. Otkrila sam i novo-asfaltirane puteve...čak i na jednoj poljani nekoliko srna, no dok sam ja stala i izvadila kameru, one su nestale... (hvala Gogoo, što si me podsjetio da mogu ponijeti i kameru na svoje izlete)
No, brzina spuštanja sutona, podsjetila me je da su još uvijek zimski, kratki dani. A na mom Gecku nema svjetla, ali stavit' ću ga prvom prilikom (to se već spremam od prošlog proljeća), pa ću onda moći i - "zaružiti".
Pa da stavim nekoliko slika, a vama šaljem veliki pozdrav
Ribnjak u Lugu
Oranice
Zalazak iznad Borika
Borik - naše mjesto za rekreaciju
Povratak u garažu
Rex poručuje da je OK
komentiraj (21) * ispiši * #
10
srijeda
siječanj
2007
JOŠ JEDAN POST U ISTOM DANU...
Eto pa da poslušam Feminu 3 i napišem tih par sitnica o sebi:
1. Odbila sam prije desetak godina "nemoralnu ponudu", koja mi je mogla okrenuti život za 360, no nije mi žao i - ponovo bih...
2. Bolesno sam uredna i picajzla za higijenu i time maltretiram sve oko sebe...
3. Kad spavam ili jedem - ne diraj me, jer grizem...
4. Volim - dosljednost u ponašanju i odnosima, ne volim - šlamperaj i snobizam...
5. Imam "klempavo" lijevo uho i veliki nos...
WEB-ovi:
1. www.ezgeta.com - prekrasna stranica, koju preporučam svima koji vole poeziju, divnu glazbu i estetiku,
2. www.imdb.com - stranica o filmu i svemu vezano za tu temu, vrlo zanimljiva s velikom bazom podataka,
3. www.nationalgeografic.com - o tome se uglavnom sve zna,
4. www.isabel.com - stranica o slikarstvu i crtanju,
5. www.photoarts.com - o fotografiji i fotografiranju, s velikom galerijom umjetničkih fotografija,
Štafetu predajem dalje:
zmaja.blog.hr
ludamarta.blog.hr
snoopyshist.blog.hr
hotmama.blog.hr
aibreann.blog.hr
komentiraj (25) * ispiši * #
PROLJETNO RASPOLOŽENJE
Dolazi nam proljeće...Iako ne volim zimu i snijeg, ovo fakat nije normalno. Sada vlada neki crijevni virus i svi kakaju i povraćaju. Do nas nije stigao (a nadam se da i neće).
Kako sam već napisala na "zajedničkom blogu" - prekjučer sam postala po četvrti put "tetka-baka", nećakinja je rodila curicu - sad imam unuka od 8, unuka od 4, unuku od 15 mjeseci i ovu malu ženicu što je tek stigla na svijet. A prvi put sam postala baka s 36 godina. Kad to kažem, neki me zbunjeno gledaju, jer vele - nisi ti baka unučadi svoje sestre. A mene to tako veseli...
Prekjučer sam ipak zbudila Gecka i malo ga provozala, ne daleko - tu po okolici - desetak kilometara. Šuma je prekrasna i neka stabla već lagano pupaju. Da nije siječanj, bilo bi to normalno, ali ovako me baš pretjerano ne veseli. No, globalno zatopljenje ide svojim tokom i još malo - neće nam trebati zimske jakne.
I još nešto, preksinoć me uhvatila inspiracija i zavukla sam se u mir i tišinu i - crtala nekoliko sati. Malo sam izašla iz štosa, bilo je briskanja, ali na kraju - bila sam zadovoljna. Najviše volim olovku, ali morat' ću se malo dohvatiti i akvarela, jer boje su ipak - boje.
Molim komentar
A ja vas dotle motrim - jednim okom!!!
komentiraj (7) * ispiši * #
07
nedjelja
siječanj
2007
MALO LJETNE NOSTALGIJE...
U nedostatku inspiracije, malo sam prošvrljala po fotkicama i osjetila - nostalgiju za ljetom. Za toplinom sunca, za laganom odjećom, širom otvorenim prozorima, zelenilom i plavetnilom...još malo pa ću se rasplakati. Ajde da bar fotke podijelimo...
Zmaja (desno) na "zelenoj" travi
Fanny kraj "plavog" bazena
Fanny ljuta - kopa po torbi i traži ono čega nema
Pajo (lijevo) među babama
Trogir u zoru
Pajina "pisanica" straga
Zmaja prije starta
Luda Marta, Zmaja, Erna i Pajo u pozadini
I konačno - danas u dvojbi - da li da "probudim" Gecka (???)
Pozdrav svima
komentiraj (23) * ispiši * #
06
subota
siječanj
2007
HAPPY BIRTHDAY!!!!!!!!!!!!!!!!
Još jedan blagdan prolazi, životi nam ulaze u normalniju fazu. Iako volim ugođaj Božića i Nove godine, u neku ruku mi je drago da je konačno - sve prošlo.
Nama je subota počela još u ponoć, kad je počinjao film "Bijeg iz Alcatraza" s Clintom Eastwoodom. Otišla sam do špajze, otvorila bocu vina i vratila se u krevet. A onda se prismucala Paji uz rame i kušnula ga onako zvučno, da je sve pucalo. Onda mi se pridružila Zmaja, koja je u ponoć još uvijek puna energije, pa smo zajedničkim snagama izgnjavile našeg - oca i supruga. Doduše, bilo bi mnogo bolje da Pajo nije večerao sir, vrhnje, špek i - crveni luk. Zmaja je prigovarala, a ja sam i tako pomalo oguglala na njegovu strast za lukom i češnjakom. A i vele da pravi muški moraju mirisati (smrdjeti) na crveni luk i češnjak.
Ujutro nas je probudila moja sister, koja mu je donijela after shave kolekciju (nisam vjerovala da se miris luka osjeti do drugog kvarta). Još u pidžamama smo pili kavu i tračali njezine susjede koji su pak prijavili - svoje susjede da drže psa vučjaka u stanu (!!). Moja sister meni donese uvijek friške informacije, tako da ne živim u neznanju (svojedobno sam imala školsku kolegicu, koja je živjela u Stuttgartu i od tamo mi pisala što se novog događa u našem malom mistu). Daklem, sad znam više nego što sam znala jučer...
Za ručak sam kuhala juhicu s rezancima, fine odreske u umaku od šampinjona, pečeni krumpir, zelenu salatu, paradajz salatu i pečene paprike. Kolače sam sakrila, pa su sad svi sretni što ih još ima, a ima i francuske za večeru (ona je opstala, a nisam je morala sakriti, bit' će da su guzice prepune).
Danas je bilo toplo kao da dolazi proljeće, još samo da počnu cvasti visibabe u štreki. Sad mi je žao što sam podmazala i pospremila Gecka. Zasvrbilo me u nogama i malo je falilo da ga probudim iz zimskog sna, što ne znači da ne budem, jer su rekli da će cijeli slijedeći tjedan biti topao i sunčan.
Poslijepodne sam sjela van i zabavljala se gledajući susjedove mačke kako strateški napadaju vanjglu s mesom - napacanim za dimljenje. Prvo su sjele pored, onda su počele njuškati i gurati capicama poklopac. Čitavo vrijeme su gledale prema meni, kao da su kužile da ih špijuniram. Ja šutim, mace polako napreduju, poklopac konačno pada...ustajem i vičem - šicccccccccc... Maca se povlači, a onda uz pogled upućen meni ponovno u napad. Baš me zanimalo dokle će. Popela se na prednje noge i glavu unutra, ja opet - šiccccccccccc, a maca se pravi da me ne čuje. I pogađate - morala sam okolo do susjeda da ga obavjestim da poduzme odlučne korake u svezi mačaka i vanjgli.
Možda bi i pustila da vidim dokle će mice ići, no tamo se pacaju i dvije naše table špeka, pa nisam mogla šutjeti (!!).
Kao što vidite, provela sam ludo zanimljiv dan.
Kao osoba jakog karaktera, prije nekoliko dana sam počela raditi trbušnjake i istezati se. Kako volim sjediti s nogama podignutim pod bradu, neku večer sam osjetila da me između koljena i brade "žulja" trbuh, pa sam odlučila poduzeti nešto s time.
Maloprije je stigla Zmaja. Otišla se prošetati s prijateljicom po korzu. Zaletila se u - stalak za bicikle i cijela joj cjevanica plava. Blagi bože, ona sa svojim dugačkim udovima i metrenim koracima, mogu si zamisliti kako je to izgledalo - gledala je svuda uokolo, samo ne ispred sebe. Noga joj nije bila tako plava ni kad je došla s natjecanja. Sad drži ledeni jastučić na nozi i - jamra...
Do čitanja, pozdravljam vas i ugodno provedite posljednji blagdanski vikend, jer do Uskrsa više nema... Pardon, ima Valentinovo (da znam Penellope) - ali tada nije naglasak na hrani...
komentiraj (11) * ispiši * #
03
srijeda
siječanj
2007
POSTNOVOGODIŠNJI POST
Stišala se galama, stišale se petarde, tresla se brda - rodila se Nova godina.
Svi smo nekako pospani i tromi (barem ja), ali i većina ljudi oko mene.
Novu sam dočekala s mojim Pajom na parku tj. - u dvorištu Gradske uprave - novouređenom - gdje se sakupilo pola grada. Odmah sam "suknula" kuhano vino, koje je više ličilo na čajek, ali Bože moj, nisam se došla mukta nacugati.
Slušala sam naše "Stare staze" i onako - stjerana uza zid, blizu šanka - odmah si našla zabavu, naime posmatrala sam gradske cugere koji su sretni kao mala djeca - navalili. No srećom, bilo je tu i "žešće" pijače, jer od čajeka se ne bi zapomogli.
Onda sam se zabavljala s Pajinim pokušajima da mobitelom dobije svog imenjaka Paju s kojim smo se trebali naći. Derao se u mobitel u onoj sveopćoj galami, a ja sam se smijala i unaprijed znala da mu je pokušaj osuđen na propast. Dala sam mu prijedlog da se progura laktovima okolo-naokolo i da mi pošalje poruku kad locira Paju. Ja sam si našla poznate i nikamo mi se nije hodalo.
Na kraju je odustao, a i ponoć je došla taj čas. Đurđa nam je uputila emotivnu čestitku. Izbalavili smo se svi poduž i poprijeko, a onda sam se prolaktala do parka da u miru dočekam - vatromet.
A to - "u miru" je relativan pojam. Ispred parka postavljen je kontejner ograđen CSI žutim trakama, u koji je podivljala masa bacala petarde.
Petarde su letjele po zraku i zlurado sam čekala da nekome (nekoj) završe - na frizuri, da konačno uživo vidim onu - "ima frizuru kao da se petardom počešljala".
Djelatnici policije - smješteni u "maricama", sa žičanim prozorima - kulturno su odbijali da potegnu iz boca koje su im nudili dobro raspoloženi dečki i cure.
Vatromet me, kao i uvijek - oduševio... Prekrasne boje i rakete svih vrsta i boja...
A onda smo se - uputili kući, jer mi se u onu gužvu nije dalo još jednom.
Ne znam da li sam ikad rekla da ne volim velike skupove ljudi - otkad su me kao devetogodišnjakinju skoro pregazili, na jednom takovom skupu.
No, željela sam sto prije zagrliti Zmaju koja je ostala s klincima iz ulice.
Našli smo je u oblaku dima i smrada baruta, musavu po licu, prljavih ruku. Slagali su petarde na cesti u krug i - palili. A ona i njena prijateljica - ne znaš koju je više strah upaliti šibicom. Donijeli su i nekakav veliki lonac i bacali upaljene petarde unutra...
Slijedećeg poslijepodneva smo ljenčarili i igrali "Čovječe ne ljuti se", no ubrzo sam odustala, jer me Pajo varao, a kad smo prešli na "Monopol", pokupovao je sve živo i otjerao me na "prosjački štap".
Sad je konačno sve gotovo, još nam ostaje Pajin rođendan - na Tri kralja. Rođendan mog dragog je tako važan, da je proglašen državnim praznikom. Dakle još jedno "malo bolje papanje" i - šlus do ožujka. Inače, na kolače sam morala staviti zmiju, jer mi se ne peku ponovo, a francusku sam radila na Staru godinu, pod uvjetom da jednu zdjelu sačuvamo za Tri kralja (doduše, danas sam primjetila da je netko već dobrano umočio žlicu).
Dakle, sve se ponovo kotrlja - po starom. Obavještavam vas da je Rex dobro, dobio je žicu preko ograde i gazdarica se zarekla da će premlatiti svakoga koji nešto pokuša. A poznavajući je - ne bi bila u koži onome tko se ponovno približi...
I na kraju - drago mi je da je naše zajedničko "NOVOGODIŠNJE LUDILO" imalo tako veliku posjetu - gostiju i komentara. I dajte ljudi - uključite se i pišite na njemu - baš je fora.
Hvala Atlantidi i Ledenoj - na super ideji, a na nama ostalima je da je - održavamo sviježom.
Pozdrav svima 
komentiraj (19) * ispiši * #
