Marketing
POSTNOVOGODIŠNJI POST
Stišala se galama, stišale se petarde, tresla se brda - rodila se Nova godina.
Svi smo nekako pospani i tromi (barem ja), ali i većina ljudi oko mene.
Novu sam dočekala s mojim Pajom na parku tj. - u dvorištu Gradske uprave - novouređenom - gdje se sakupilo pola grada. Odmah sam "suknula" kuhano vino, koje je više ličilo na čajek, ali Bože moj, nisam se došla mukta nacugati.
Slušala sam naše "Stare staze" i onako - stjerana uza zid, blizu šanka - odmah si našla zabavu, naime posmatrala sam gradske cugere koji su sretni kao mala djeca - navalili. No srećom, bilo je tu i "žešće" pijače, jer od čajeka se ne bi zapomogli.
Onda sam se zabavljala s Pajinim pokušajima da mobitelom dobije svog imenjaka Paju s kojim smo se trebali naći. Derao se u mobitel u onoj sveopćoj galami, a ja sam se smijala i unaprijed znala da mu je pokušaj osuđen na propast. Dala sam mu prijedlog da se progura laktovima okolo-naokolo i da mi pošalje poruku kad locira Paju. Ja sam si našla poznate i nikamo mi se nije hodalo.
Na kraju je odustao, a i ponoć je došla taj čas. Đurđa nam je uputila emotivnu čestitku. Izbalavili smo se svi poduž i poprijeko, a onda sam se prolaktala do parka da u miru dočekam - vatromet.
A to - "u miru" je relativan pojam. Ispred parka postavljen je kontejner ograđen CSI žutim trakama, u koji je podivljala masa bacala petarde.
Petarde su letjele po zraku i zlurado sam čekala da nekome (nekoj) završe - na frizuri, da konačno uživo vidim onu - "ima frizuru kao da se petardom počešljala".
Djelatnici policije - smješteni u "maricama", sa žičanim prozorima - kulturno su odbijali da potegnu iz boca koje su im nudili dobro raspoloženi dečki i cure.
Vatromet me, kao i uvijek - oduševio... Prekrasne boje i rakete svih vrsta i boja...
A onda smo se - uputili kući, jer mi se u onu gužvu nije dalo još jednom.
Ne znam da li sam ikad rekla da ne volim velike skupove ljudi - otkad su me kao devetogodišnjakinju skoro pregazili, na jednom takovom skupu.
No, željela sam sto prije zagrliti Zmaju koja je ostala s klincima iz ulice.
Našli smo je u oblaku dima i smrada baruta, musavu po licu, prljavih ruku. Slagali su petarde na cesti u krug i - palili. A ona i njena prijateljica - ne znaš koju je više strah upaliti šibicom. Donijeli su i nekakav veliki lonac i bacali upaljene petarde unutra...
Slijedećeg poslijepodneva smo ljenčarili i igrali "Čovječe ne ljuti se", no ubrzo sam odustala, jer me Pajo varao, a kad smo prešli na "Monopol", pokupovao je sve živo i otjerao me na "prosjački štap".
Sad je konačno sve gotovo, još nam ostaje Pajin rođendan - na Tri kralja. Rođendan mog dragog je tako važan, da je proglašen državnim praznikom. Dakle još jedno "malo bolje papanje" i - šlus do ožujka. Inače, na kolače sam morala staviti zmiju, jer mi se ne peku ponovo, a francusku sam radila na Staru godinu, pod uvjetom da jednu zdjelu sačuvamo za Tri kralja (doduše, danas sam primjetila da je netko već dobrano umočio žlicu).
Dakle, sve se ponovo kotrlja - po starom. Obavještavam vas da je Rex dobro, dobio je žicu preko ograde i gazdarica se zarekla da će premlatiti svakoga koji nešto pokuša. A poznavajući je - ne bi bila u koži onome tko se ponovno približi...
I na kraju - drago mi je da je naše zajedničko "NOVOGODIŠNJE LUDILO" imalo tako veliku posjetu - gostiju i komentara. I dajte ljudi - uključite se i pišite na njemu - baš je fora.
Hvala Atlantidi i Ledenoj - na super ideji, a na nama ostalima je da je - održavamo sviježom.
Pozdrav svima 
Post je objavljen 03.01.2007. u 21:23 sati.