TATA

Kapetane, diži sidro, bonaca je. Nisi ti još za vječna lovišta. Valjalo bi, obići one uvale o kojima govoriš i hvatati Sunce na kamenim stijenama. Stajali smo u luci, jer trebalo je skupiti snagu. Spustili smo jedra. Ali sada pušu vjetrovi koje voliš. I ne suprotstavljaj se, jer znaš da je tako. Vidio si cijeli Svijet, poznate su tebi morske sile. Naučio si razgovarati s njima, prihvatiti njihov bijes i mirnoću. Pogledaj barku kako se tromo valja u vlastitom osjećaju beskorisnosti. Nije valjda da nećemo olabaviti taj vez, danas, sutra, prekosutra. Rekao si: "bacit ćemo parangale." I ja ti vjerujem na riječ. Pokreni stare kosti, nisi ti još za vječna lovišta. Valjalo bi otploviti u sumrak, u tišini se "hraniti" zalascima Sunca. I dok valovi valjaju, tvoju malu barku, trenutak vremena obojao je platno. Starac i more...