Agonija i ekstaza

Posao i dalje koma. Patim i trpim...
Ali bar sam ova zadnja tri dana sama u uredu, pa slušam što mi padne na pamet, radim što mi padne na pamet, i lipo li mi je...
A iduæi cijeli tjedan sastanèim diljem lijepe naše, tako da se imam èemu radovati... Freedom on the road, hotelske sobe u postsezoni i dnevnice... tj. haljinica koju veæ dugo gledam, a baš nekako nikako da odvojim za nju...

Hvala na dobronamjernim savjetima o slušalicama u ušima i iskljuèivanju. Na žalost, telefon zvoni èesto, svako malo upada netko od kolega iz drugih odjela sa zahtjevima, uberšef svako malo plazi po našem uredu (a on nikako ne odobrava slušalice u ušima...).

Ali zato sam genijalno riješila problem.
Zavadila sam Thompsonoljupce do krvi!!!

Iz random razgovora saznala sam da frajer rado izlazi u Pupe i da jaaaako voli cajku. A Imoæanka povratnica je strahovito nacionalistièki nastrojena.
Uz pomoæ susjede sam složila playlisticu. Nekoliko turbofolk/trash/discocajka komada koji su dovoljno humoristièni da ih i ja mogu poslušat bez instant glavobolje:
Bunda od nerca
Aspirin
Koža pamti
i za kraj, jedna i jedina, neponovljiva:
Minela!!! Ti Propadaš!!!
(ova posljednja mi je favorit!!! Takvu gomilu besmislica ko što je ovaj tekst u životu nisam èula...)

Pametnome su i èetiri dosta.

Èekam ja tako da Imoæanka izaðe na trenutak, pa pustim mjuzu... Kad ono, da vidiš oduševljenja! Frajer samo što se ne baci kroz prozor od sreæe! Treska se na stolici, pjeva, ma šta pjeva - svaku napamet zna, preprièava doživljaje iz narodnjaèkih klubova diljem Lijepe naše i komšiluka, èudo jedno.
Sreæa je potrajala dok nije došla Imoæanka i doživila instant slom živaca, da kako možemo tu srpsku ðubrad slušat, kako nas nije sram, kakvi smo mi to hrvati...
Na što Frajer poludi na nju i poène branit svoj glazbeni ukus... I to je ukratko to.

Ja šutim i radim svoj posao.

Oni ne razgovaraju.

Ja u dobitku...

Predložim da zašto ne bi sad svi lijepo upalili Otvoreni radio ili Radio Dalmaciju, da imamo glazbenu podlogu a ne sukobljavamo se više oko glazbe... prijedlog jednoglasno prihvaæen.

Jedan problem manje.

Ali to još uvijek ne znaèi da sam išta sretnija poslom i situacijom na njemu.

26.09.2008. u 12:10 sati | 18 Komentara | Print | Link | On/Off | Na vrh

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.