Posao i dalje koma. Patim i trpim...
Ali bar sam ova zadnja tri dana sama u uredu, pa slušam što mi padne na pamet, radim što mi padne na pamet, i lipo li mi je...
A idući cijeli tjedan sastančim diljem lijepe naše, tako da se imam čemu radovati... Freedom on the road, hotelske sobe u postsezoni i dnevnice... tj. haljinica koju već dugo gledam, a baš nekako nikako da odvojim za nju...
Hvala na dobronamjernim savjetima o slušalicama u ušima i isključivanju. Na žalost, telefon zvoni često, svako malo upada netko od kolega iz drugih odjela sa zahtjevima, uberšef svako malo plazi po našem uredu (a on nikako ne odobrava slušalice u ušima...).
Ali zato sam genijalno riješila problem.
Zavadila sam Thompsonoljupce do krvi!!!
Iz random razgovora saznala sam da frajer rado izlazi u Pupe i da jaaaako voli cajku. A Imoćanka povratnica je strahovito nacionalistički nastrojena.
Uz pomoć susjede sam složila playlisticu. Nekoliko turbofolk/trash/discocajka komada koji su dovoljno humoristični da ih i ja mogu poslušat bez instant glavobolje:
Bunda od nerca
Aspirin
Koža pamti
i za kraj, jedna i jedina, neponovljiva:
Minela!!! Ti Propadaš!!!
(ova posljednja mi je favorit!!! Takvu gomilu besmislica ko što je ovaj tekst u životu nisam čula...)
Pametnome su i četiri dosta.
Čekam ja tako da Imoćanka izađe na trenutak, pa pustim mjuzu... Kad ono, da vidiš oduševljenja! Frajer samo što se ne baci kroz prozor od sreće! Treska se na stolici, pjeva, ma šta pjeva - svaku napamet zna, prepričava doživljaje iz narodnjačkih klubova diljem Lijepe naše i komšiluka, čudo jedno.
Sreća je potrajala dok nije došla Imoćanka i doživila instant slom živaca, da kako možemo tu srpsku đubrad slušat, kako nas nije sram, kakvi smo mi to hrvati...
Na što Frajer poludi na nju i počne branit svoj glazbeni ukus... I to je ukratko to.
Ja šutim i radim svoj posao.
Oni ne razgovaraju.
Ja u dobitku...
Predložim da zašto ne bi sad svi lijepo upalili Otvoreni radio ili Radio Dalmaciju, da imamo glazbenu podlogu a ne sukobljavamo se više oko glazbe... prijedlog jednoglasno prihvaćen.
Jedan problem manje.
Ali to još uvijek ne znači da sam išta sretnija poslom i situacijom na njemu.
Post je objavljen 26.09.2008. u 12:10 sati.