Preživjeh još jedan vikend

Jutros sam duboko udahnula i hrabro ustala, prevladala osjeæaj muènine kojeg se ne mogu riješiti veæ tjednima, odustala od povraæanja jer nisam imala što povraæati, odluèila da neæu uzimati bolovanje nego ipak otiæi na omraženi posao...
I onda se pojavio PROBLEM!!!

Naime, juèer je padala kiša cijeli dan. I noæas cijelu noæ!!! što znaèi da :
1. sam se cijelu noæ smrzavala ispod nekoliko random nabaèenih komada odjeæe i dva ruènika za plažu preko tanke plahtice s kojom inaèe spavam (zgužvanom u kutu kreveta, tek zlu ne trebalo) jerbo sam bila užasno lijena ustat se, zatvorit prozore i izvadit deku iz ormara;
2. æu se opet razbolit ko kobila, a taman sam se riješila ljetne viroze koja me peglala dobra 4 tjedna. Dapaèe, kosti mi se veæ pretvaraju u maslac;
3. jutros nisam znala što æu obuæi na sebe kad izaðem iz kuæe!
Sva meðusezonska odjeæa je vakumirana i potrpana ispod kreveta, a ja sam sinoæ bila lijena razmišljati o tome kakvo æe vrijeme biti danas (ko da nije bilo oèito! Bah!).
Tako da sam na brzinu izvukla nekoliko stvari iz prvog Space Baga ispod kreveta i nabacila ih na sebe, i sada na sebi imam:
- tanku svilenu suknju bež/smeðe/crnog uzorka, do koljena, krojenu u puni krug tako da je svaki dašak vjetriæa baca preko glave ( to je ljetna suknja, predviðena za bonacu!!! Ne za južinicu u kombinaciji s tangama!!!);
- vuneni crni pulover koji me grebe jer ispod njega nemam ništa osim grudnjaka. DA, VUNENI!!!
- kratke sportske roza-žute èarapice, koje se sreæom ne vide, jer preko njih imam:
- smeðe kožne èizme na visoku petu (jako praktièno za klizanje po mokroj tehnobetonskoj rivi!!!) do pola listova!!!
A da sve bude još besmislenije, preko svega sam jutros nabacila i smeði vuneni PONÈO!!!
Ne samo da izgledam ko kompletni IDIJOT, nego u uredu umirem od vruæine, a kad izaðem vani smrzavaju mi se noge i dupe ispod tanke suknje...

Pametni ljudi bi obukli:
- gradske tenisice, crne (ili u mom sluèaju metalik tamnosive, Lacoste)
- neke duge hlaèe
- pamuènu majcu dugih rukava
- još jednu kratkih rukava u torbi (za svaki sluèaj)
- jaknu ili sako.

Ali ja sam daleko od svake pameti. I zato se sad i kuham u znoju lica svog, a džemper svrbi i èeše...
Jedina mi je utjeha to što su se danas na poslu ljudi pojavili u još èudnovatijim kombinacijama, tako da se neki smrzavaju a neki kuhaju...

Naravno, nije da nemam takvu kombinaciju, samo za neke stvari ne znam gdje su.
A neke su stradale na kiši juèer.

Ali prvo, moram priznati da sam imala èudan vikend. 100 godina nisam bila vani. Pa tako nisam ni ovaj vikend. Mislim, nisam imala PRAVI izlazak. Ono, do zore (ali da iz kuæe ne izaðem prije 11 i po!).
Ali sam bila prvo na tradicionalnoj podnevnoj kavi s N do Egoista. I N mi je pokvarila raspoloženje. Naime, nije da sam zloèesta pa se ne radujem zbog drugih, dapaèe, drago mi je totalno, ali N još nije diplomirala, apsolvent je veæ godinama, radi kao referent u telekomunikacijskom divu, i sada je dobila fenomenalan managerski posao sa svim moguæim benefitima... Ono, N je to zaslužila... Stvarno je. Ali... Uvijek sam ja bila ta koja je uspješna! Najuspješnija od svih nas cura! A sada sam hrpa jada u duši, ne usuðujem se to nikome reæi, a èini mi se da svima oko mene ide na bolje samo ja propadam...
Zatim sam naveèer izašla do Egoista (opet! A šta æu kad volim to mjesto!) s mojim dragim N i njegovim deèkom iz Zagreba. Da napokon upoznam to divno stvorenje koje je mom prijatelju promjenilo život na bolje i vratilo mu zvijezde u oèi i leptiriæe u sixpack... Naravno, nakon dvije votke, dva Freixenetiæa, jednog Long Island Ice Tea (a to je 5 alkohola!!! U jednom!!!) i jednog Tuborga (inaèe ne pijem pivo, ali ovo mi je poslao frend, i to sa roza slamkom, pa kako sam mogla odbit... p.s. sve skupa mislim da je bilo 9 vrsta alkohola!) upala sam u pijanu depresiju.
Naime, svi imaju ljubav! Svi imaju partnera! Svi su napokon našli sreæu, razumijevanje, redovan seks i sve ostalo što uz to ide, samo jaaaaaa nisaaaaaaaaaaaaaaaaaaammmmmm!!!!!
I tako sam se opet sramotila pred dvoje divnih ljudi (koji su cijelo vrijeme pili Oranginu, za razliku od mene), pijana i patetièna, umjesto da budem zabavna, šarmantna i duhovita, da se light družim s njima, da budem radosna zbog N i eventualno zbarim nekog zgodnog lika.
Na kraju sam ih natjerala da idemo na krafne u Mate (jer njegov deèko mora posjetiti i taj kulturno-prehrambeni spomenik našeg grada), da bih ja završila ridajuæi nad burekom od sira o svojoj mraènoj sudbini, a oni umiruæi od neugode zbog ljudi oko nas...

Sutra ujutro sam se osjeæala loše, pulsirajuæu glavobolju da i ne spominjem.

Zato sam odluèila nedjelju provesti u napornom radu, jer u radu je spas. Pa sam sjela za stol i izvadila laptop, kad ono... ostavila sam ga ukljuèenog kad sam ga u petak ugurala u torbu i sad je baterija bila prazna, a nisam pokupila miša i kabel, pa ga nisam mogla uštekati u struju! Normalno da projekt na kojem radim NISAM prebacila na stick ili ga pametno poslala na svoj privatni mail da ga mogu otvoriti na drugom laptopu, kud bi se ja toga sjetila, pa nisam imala pametnijeg posla nego se s mojom J i dragim B smucati po gradu. Po pljusku.
Naravno, u svojim jedinim tenisicama u kojima mogu iæi na posao, jedinim sivim hlaèama koje nisu predebele i jedinoj jakni u koju još mogu zakopèati preko sisa.
I, naravno, na povratku kuæi sam, izlazeæi iz auta, nagazila s obje noge u lokvu, jako duboku, a onda se na mene slila rijeka prljave vode s neèijeg balkona!!!

A nije ni da nam je bilo nešto ekstra zabavno. Samo smo sjedili po Luxoru i ST Rivi, šalabazali po kiši po pustome gradu, ispijali kave i traèali... I da, družili se sa onim super malim konobarom iz Luxora.
J je prièala o tom tipu s kojim se kao sms-a na dnevnoj bazi, B o tipu s kojim ga je upoznala J (ali J je malo ljubomorna, èini mi se... jer se ona palila na frajera, izgledao je totalno hetero, i onda ga upozna s B i ispadne da je on hetero koliko i ja latino), a ja... o nièemu! :(((

Ali zato sam se prisjeæala studentskih dana. I tada sam se družila s B. Bili smo totalno ludi, mladi, lijepi i neoptereæeni. On je bio jednostavno èaroban, ja preluda, a naše društvo najljepša ekipa na svijetu. Nedjeljna popodneva nakon subotnjih partija smo provodili šalabazajuæi po gradu, s obaveznim Suedeom u discmanu i podijeljenim slušalicama (Trash i Modern Boys su bile naše himne), ispijajuæi kavice od kafiæa do kafiæa, i kujuæi planove za buduænost. On je bio model, i htio je postati ovo što je danas, u èemu je tako nevjerovatno uspješan. Ja sam sebe vidjela kao... slikaricu/web dizajnericu/modnu dizajnericu/znanstvenicu s mjestom redovne profesorice na mom faksu/event managericu/ono što mi je veæ taj tjedan bilo napeto da budem, ali zapravo nisam pretjerano razmišljala o buduænosti. Kišni jesenji dani su bili puni poetike i ljepote, a mi mladi, lijepi, neobuzdani i divlji.
B se nije nimalo promijenio.
Ja se jesam totalno, ali samo izgledom.
Veæina naše ekipe se pogubila negdje putem. Mislim, fizièki su još prisutni u istome gradu, ali nisu se maknuli dalje od toèke na kojoj su zaglavili u trenutku kad sam ja odluèila da je vrijeme da odrastem.
Samo što je sve ono što je u ranim 20-im bilo tako cool, hip dobro i ispravno, vremenom postalo - smiješno. Studentski poslovi, skaterske tenisice, cjelodnevno izležavanje i šalabazanje po gradu, garažni bendovi, koncerti i partiji, hipijevske nesretne samohrane mame... sve to postaje otužno kad su protagonisti veæ zagazili u trideset i neku.

I tako, i ovaj vikend smo izvukli nekoliko korisnih zakljuèaka:
1. Ne možeš se zabavit na silu. Ako si jadna, jadna si. Ako si zavidna...
2. ...jebi ga, to je emocija od koje ne možeš zbrisat. Ako si zavidna, zavidna si. I to je to. proæi æe.
3. Prizivanje lijepe prošlosti je naporno
4. Prizivanje lijepe prošlosti otvara apetit
5. Turisti po kiši nose majce kratkih rukava i hodaju u gumenim japankama. Ili bosi!!! I to im je valjda dražesno! Ajme budala!
6. Ali ionako veæ odavno znamo da su turisti budale jer uopæe dolaze u Hrvatsku, gdje su izloženi opæem podsmjehu, prijeziru i pljaèki

A ja sam spremna za još jedan pakleni i tužni radni tjedan ispunjen muèninom i nadom da æe se u Kuèkinjaku (novo ime za moj ured. Ne i ostatak firme, ostatak je ok...) nešto promijeniti na bolje.

15.09.2008. u 09:47 sati | 11 Komentara | Print | Link | On/Off | Na vrh

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.