Jutros sam duboko udahnula i hrabro ustala, prevladala osjećaj mučnine kojeg se ne mogu riješiti već tjednima, odustala od povraćanja jer nisam imala što povraćati, odlučila da neću uzimati bolovanje nego ipak otići na omraženi posao...
I onda se pojavio PROBLEM!!!
Naime, jučer je padala kiša cijeli dan. I noćas cijelu noć!!! što znači da :
1. sam se cijelu noć smrzavala ispod nekoliko random nabačenih komada odjeće i dva ručnika za plažu preko tanke plahtice s kojom inače spavam (zgužvanom u kutu kreveta, tek zlu ne trebalo) jerbo sam bila užasno lijena ustat se, zatvorit prozore i izvadit deku iz ormara;
2. ću se opet razbolit ko kobila, a taman sam se riješila ljetne viroze koja me peglala dobra 4 tjedna. Dapače, kosti mi se već pretvaraju u maslac;
3. jutros nisam znala što ću obući na sebe kad izađem iz kuće!
Sva međusezonska odjeća je vakumirana i potrpana ispod kreveta, a ja sam sinoć bila lijena razmišljati o tome kakvo će vrijeme biti danas (ko da nije bilo očito! Bah!).
Tako da sam na brzinu izvukla nekoliko stvari iz prvog Space Baga ispod kreveta i nabacila ih na sebe, i sada na sebi imam:
- tanku svilenu suknju bež/smeđe/crnog uzorka, do koljena, krojenu u puni krug tako da je svaki dašak vjetrića baca preko glave ( to je ljetna suknja, predviđena za bonacu!!! Ne za južinicu u kombinaciji s tangama!!!);
- vuneni crni pulover koji me grebe jer ispod njega nemam ništa osim grudnjaka. DA, VUNENI!!!
- kratke sportske roza-žute čarapice, koje se srećom ne vide, jer preko njih imam:
- smeđe kožne čizme na visoku petu (jako praktično za klizanje po mokroj tehnobetonskoj rivi!!!) do pola listova!!!
A da sve bude još besmislenije, preko svega sam jutros nabacila i smeđi vuneni PONČO!!!
Ne samo da izgledam ko kompletni IDIJOT, nego u uredu umirem od vrućine, a kad izađem vani smrzavaju mi se noge i dupe ispod tanke suknje...
Pametni ljudi bi obukli:
- gradske tenisice, crne (ili u mom slučaju metalik tamnosive, Lacoste)
- neke duge hlače
- pamučnu majcu dugih rukava
- još jednu kratkih rukava u torbi (za svaki slučaj)
- jaknu ili sako.
Ali ja sam daleko od svake pameti. I zato se sad i kuham u znoju lica svog, a džemper svrbi i češe...
Jedina mi je utjeha to što su se danas na poslu ljudi pojavili u još čudnovatijim kombinacijama, tako da se neki smrzavaju a neki kuhaju...
Naravno, nije da nemam takvu kombinaciju, samo za neke stvari ne znam gdje su.
A neke su stradale na kiši jučer.
Ali prvo, moram priznati da sam imala čudan vikend. 100 godina nisam bila vani. Pa tako nisam ni ovaj vikend. Mislim, nisam imala PRAVI izlazak. Ono, do zore (ali da iz kuće ne izađem prije 11 i po!).
Ali sam bila prvo na tradicionalnoj podnevnoj kavi s N do Egoista. I N mi je pokvarila raspoloženje. Naime, nije da sam zločesta pa se ne radujem zbog drugih, dapače, drago mi je totalno, ali N još nije diplomirala, apsolvent je već godinama, radi kao referent u telekomunikacijskom divu, i sada je dobila fenomenalan managerski posao sa svim mogućim benefitima... Ono, N je to zaslužila... Stvarno je. Ali... Uvijek sam ja bila ta koja je uspješna! Najuspješnija od svih nas cura! A sada sam hrpa jada u duši, ne usuđujem se to nikome reći, a čini mi se da svima oko mene ide na bolje samo ja propadam...
Zatim sam navečer izašla do Egoista (opet! A šta ću kad volim to mjesto!) s mojim dragim N i njegovim dečkom iz Zagreba. Da napokon upoznam to divno stvorenje koje je mom prijatelju promjenilo život na bolje i vratilo mu zvijezde u oči i leptiriće u sixpack... Naravno, nakon dvije votke, dva Freixenetića, jednog Long Island Ice Tea (a to je 5 alkohola!!! U jednom!!!) i jednog Tuborga (inače ne pijem pivo, ali ovo mi je poslao frend, i to sa roza slamkom, pa kako sam mogla odbit... p.s. sve skupa mislim da je bilo 9 vrsta alkohola!) upala sam u pijanu depresiju.
Naime, svi imaju ljubav! Svi imaju partnera! Svi su napokon našli sreću, razumijevanje, redovan seks i sve ostalo što uz to ide, samo jaaaaaa nisaaaaaaaaaaaaaaaaaaammmmmm!!!!!
I tako sam se opet sramotila pred dvoje divnih ljudi (koji su cijelo vrijeme pili Oranginu, za razliku od mene), pijana i patetična, umjesto da budem zabavna, šarmantna i duhovita, da se light družim s njima, da budem radosna zbog N i eventualno zbarim nekog zgodnog lika.
Na kraju sam ih natjerala da idemo na krafne u Mate (jer njegov dečko mora posjetiti i taj kulturno-prehrambeni spomenik našeg grada), da bih ja završila ridajući nad burekom od sira o svojoj mračnoj sudbini, a oni umirući od neugode zbog ljudi oko nas...
Sutra ujutro sam se osjećala loše, pulsirajuću glavobolju da i ne spominjem.
Zato sam odlučila nedjelju provesti u napornom radu, jer u radu je spas. Pa sam sjela za stol i izvadila laptop, kad ono... ostavila sam ga uključenog kad sam ga u petak ugurala u torbu i sad je baterija bila prazna, a nisam pokupila miša i kabel, pa ga nisam mogla uštekati u struju! Normalno da projekt na kojem radim NISAM prebacila na stick ili ga pametno poslala na svoj privatni mail da ga mogu otvoriti na drugom laptopu, kud bi se ja toga sjetila, pa nisam imala pametnijeg posla nego se s mojom J i dragim B smucati po gradu. Po pljusku.
Naravno, u svojim jedinim tenisicama u kojima mogu ići na posao, jedinim sivim hlačama koje nisu predebele i jedinoj jakni u koju još mogu zakopčati preko sisa.
I, naravno, na povratku kući sam, izlazeći iz auta, nagazila s obje noge u lokvu, jako duboku, a onda se na mene slila rijeka prljave vode s nečijeg balkona!!!
A nije ni da nam je bilo nešto ekstra zabavno. Samo smo sjedili po Luxoru i ST Rivi, šalabazali po kiši po pustome gradu, ispijali kave i tračali... I da, družili se sa onim super malim konobarom iz Luxora.
J je pričala o tom tipu s kojim se kao sms-a na dnevnoj bazi, B o tipu s kojim ga je upoznala J (ali J je malo ljubomorna, čini mi se... jer se ona palila na frajera, izgledao je totalno hetero, i onda ga upozna s B i ispadne da je on hetero koliko i ja latino), a ja... o ničemu! :(((
Ali zato sam se prisjećala studentskih dana. I tada sam se družila s B. Bili smo totalno ludi, mladi, lijepi i neopterećeni. On je bio jednostavno čaroban, ja preluda, a naše društvo najljepša ekipa na svijetu. Nedjeljna popodneva nakon subotnjih partija smo provodili šalabazajući po gradu, s obaveznim Suedeom u discmanu i podijeljenim slušalicama (Trash i Modern Boys su bile naše himne), ispijajući kavice od kafića do kafića, i kujući planove za budućnost. On je bio model, i htio je postati ovo što je danas, u čemu je tako nevjerovatno uspješan. Ja sam sebe vidjela kao... slikaricu/web dizajnericu/modnu dizajnericu/znanstvenicu s mjestom redovne profesorice na mom faksu/event managericu/ono što mi je već taj tjedan bilo napeto da budem, ali zapravo nisam pretjerano razmišljala o budućnosti. Kišni jesenji dani su bili puni poetike i ljepote, a mi mladi, lijepi, neobuzdani i divlji.
B se nije nimalo promijenio.
Ja se jesam totalno, ali samo izgledom.
Većina naše ekipe se pogubila negdje putem. Mislim, fizički su još prisutni u istome gradu, ali nisu se maknuli dalje od točke na kojoj su zaglavili u trenutku kad sam ja odlučila da je vrijeme da odrastem.
Samo što je sve ono što je u ranim 20-im bilo tako cool, hip dobro i ispravno, vremenom postalo - smiješno. Studentski poslovi, skaterske tenisice, cjelodnevno izležavanje i šalabazanje po gradu, garažni bendovi, koncerti i partiji, hipijevske nesretne samohrane mame... sve to postaje otužno kad su protagonisti već zagazili u trideset i neku.
I tako, i ovaj vikend smo izvukli nekoliko korisnih zaključaka:
1. Ne možeš se zabavit na silu. Ako si jadna, jadna si. Ako si zavidna...
2. ...jebi ga, to je emocija od koje ne možeš zbrisat. Ako si zavidna, zavidna si. I to je to. proći će.
3. Prizivanje lijepe prošlosti je naporno
4. Prizivanje lijepe prošlosti otvara apetit
5. Turisti po kiši nose majce kratkih rukava i hodaju u gumenim japankama. Ili bosi!!! I to im je valjda dražesno! Ajme budala!
6. Ali ionako već odavno znamo da su turisti budale jer uopće dolaze u Hrvatsku, gdje su izloženi općem podsmjehu, prijeziru i pljački
A ja sam spremna za još jedan pakleni i tužni radni tjedan ispunjen mučninom i nadom da će se u Kučkinjaku (novo ime za moj ured. Ne i ostatak firme, ostatak je ok...) nešto promijeniti na bolje.
Post je objavljen 15.09.2008. u 09:47 sati.