petak, 20.11.2009.
ISUSE,MISLI TI
|
Malo milsoti dobivate kada žarko želite da ih dobijetei dosađujete molitvama,a dobivate mnogo kada se u molitvi potpuno povjerite Meni. Vi u boli molite,u biti,da vam uklonim tu situaciju ili problem,ali da to učinim kako vi hoćete... Obraćate se Meni,ali hoćete da se ja prilagodim vašim idejama:poput bolesnika koji liječniu sugerira kako da ga liječi. Ne činite tako nego molite kako sam vas Ja učio u Očenašu: "Sveti se ime Tvoje",to jest budi proslavljen u mojoj potrebi. "Dođi kraljevstvo Tvoje",to jest neka sve vodi prema ostvarenju Tvoga kraljevstva u nama i u svijetu. "Budi volja Tvoja",znači misli Ti,Isuse. Ja posredujem svojoj svemoći i riješavam najzamršenije situacije Evo,ti vidiš kako zlo napreduje umjesto da gledaš kako ono opada. Ne uznemiruj se,zatvori oči i reci mi s pouzdanjem : "Budi volja Tvoja,misli Ti,Isuse!" Rekoh ti da Ja mislim i posredujem kao liječnik i činim također čudo kada je potrebno. Vidiš kako si nemoćan? Ne brini se,samo zatvori oči i reci:"Misli Ti!". Rekao sam ti da ću Ja misliti. |
četvrtak, 19.11.2009.
ISUSE,MISLI TI
|
DON DOLINDO RUOTOLO,NAPULJSKI SVEĆENIK KOJI JE ŽIVIO I UMRO NA GLASU SVETOSTI NAPISAO JE OVU PORUKU O PREDANJU BOGU KOJU JE SAM ISUS NADAHNIO. Zašto se nepotrebno uznemirujete? Prepustite Meni brigu za vaše stvari i sve će biti dobro,sve će se smiriti.Zaista vam kažem da svaki čin pravog,slijepog,potpunog predanja Meni rješava najzamršenije situacije.Predati Meni neku siruaciju ne znači ljutiti se,mučiti i očajavati obraćajući mi se uznemirenom molitvom,jer Ja vas pratim i mijenjam nemire u molitvu. Predati se znači blago zatvoriti oči duše i ne misliti na žalost;nanovo se predati u Moje ruke kako bih vas Ja prebacio kao zaspalu dječicu u majčinom krilu na drugu obalu. Vaše razbibrige i razmišljanje o problemima,vaša zaključivanja,vaše želje da se sami uhvatite u koštac s onim šro vas uznemiruje i žalosti,to je velika napast. Zašto meni ne predate sve svoje brige i probleme? Koliko stvari Ja činim kada se duša u svojim potrebama,bilo duhovnim bilo tjelesnim meni obtaća,gleda me i kaže mi:"Isuse,misli Ti!"Zatvori oči i odmaraj se u meni. |
nedjelja, 15.11.2009.
NASLJEDUJ MARIJU
7. O POVUČENOSTI I SABRANOSTI
 Kršćanska dušo,nitko ne će uspjeti dobro bdjeti nad samim sobom ako se spremno,kad je potrebno,ne zna povući od svijetske buke.Velika je stvar povučenost!U njoj Bog govori duši i Božji duh silazi na nju. Ja se nisam osjećala nikada tako dobro kao kad bijah povučenai sama. Kad su mi bile tri godine,moji me roditelji posvetiše hramu,gdje sam kroz dvanaest godina ostala povučena u svetoj tišini jedne sobice. Istina,svojim duhom neprestano i posvuda bijah uzdignuta k Bogu,ni nikad tako savršeno kao u vrijeme dok sam bila daleko od ljudi. Tebi je poznato da me upravo u povučenosti došao pozdraviti anđeo Gospodnji i da sam upravo tada postala Majkm Božjim. Kad bi okusila milinu i osjetila radost povučenosti,ne bi tako phlepno tražila društvo ljudi i češće bi se zadržavala u šutnji i miru,što je uostalom i potrebno da se baviš pametnim,korisnim i svetim mislima. Koliko ima riječi,koliko drugih stvari u društvu koje su za tebe beskorisne i štetne!Koliko puta,pobožna dušo,drugi u takvim sučajevima zapažaju tvoje pogreške!I tako gubiš dobar glas što si ga imala i što ga moraš čuvati. Koliko puta govoriš o stvarima koje ti uznemiruju duh i pune ga tricama,kojih se tada velikom mukom oslobađaš!Svega toga ne bi bilo kad bi zanala biti sabrana,,naročito kod priprave na molitvu i u samoj molitvi.. Kad bi se nakon svoji dnevnih polova i briga povukla u sebe,mogla bi lako zapaziti sve svoje počinjene pogreške.Božji glas se ne čuje u buci i duša u galami ne može doći do pametne i dobre misli. O,kad bi ljubila potrebnu samoću i svetu povučenost,kako bi od srca blagoslivljala zidove svoje sobice.,koji te čuvaju od pogibelji svijeta. Tada bi našla vremena i prigode da razgovaraš sama sa sobom,da sama sebe opomeneš,da ozbiljno misliš na napredak u dobru.Bolje bi vršila svoje dužnosti i savršenije bi izvršila ono što ti je naloženo,jer bi prije toga razgovarala s Bogom. Ne možeš li uvijek biti povučena,nastoj se družiti samo sa dobrim i čestitim osobama.I ovo je neka vrsta povučenosti,jer si u društvu onih koji sigurno neće štetiti tvojoj sabranosti.Ne druži se s onima koji ne idu pravim putem! Nasljeduj me! |
srijeda, 11.11.2009.
NASLJEDUJ MARIJU
|
6. O ČISTOĆI Ja sam,kršćanska dušo,Kraljica čistoće.Taj pohvalni naslov mnogo je pridonjeo mojoj veličini i slavi.Doista,ne bi inače postala Majkom božjega Sina da moje odlike nisu bile čistoća i djevičanstvo. I Josip iz Nazareta je bio savršen u čistoći i djevičanstvu,i zato sam izabrala upravo njega i nikoga drugaoga za svoga zaručnika.Kao što sam,osim toga,vezom najčišće ljubavi vezala uza se ostale svece,jer su se i oni odlikovali u čistoći. Varaš se,međutim,ako misliš da mi se možeš dopasti a da ne posjeduješ savršenu uzdržljivost duše i tijela. Stoga tjeraj daleko od sebe svaku nećistu misao tako spremno kao što bi sa sebe otresla iskru da te ne opeče. Tko od straha pred sudom Božjim spremno ne odbacuje zle misli,igra se sa zmijom otrovnicom što je nosi u njedrima. Pomisli,isplati li se zbog neznatna užitka izvrći opasnosti možda i svoje vječno spasenje? Ako se tvoja sjetila budu znala čuvati svega što može naškoditi svetoj čistoći,uživat će i ona,po uskrsnuču na vječni život,vječne radosti. Ne zadržavaj se na onome što može biti štetno za tvoju čistoću,niti se služi riječima koje mogu biti kamen smutnje za druge. Zloban pogled i razuzdan jezik odaju dušu kojoj nije stalo do svoga kršćanskog dostojanstva po životu u svetoj čistoći. Potrebno suzdržavanje u jelu i piću,kao i izbjegavanje lijenosti,dobra su pomagala za čuvanje svete čistoće. Isto tako svim silama izbjegavaj grješne prigode i pogibli.Ne zadržavaj se na samo s kime ne bi smjela i stalno misli na Božju nazočnost,ne želiš li se okaljati blatom nečistoće. Dobre družice često su umjerenost i skromnost,bez kojih se vrlo lako pada u grijehe protiv ove lijepe krjeposti. O,kad bi znala,kršćanska dušo,što znači biti sličan anđelima,zaista ti ne bi bilo teško održati svetu čistoću.Kada bi si mogla predočiti nagradu koja je pripravljena svetoj čistoći,kako bi svim silama nastojala sačuvati je nepovrijeđenom kroz čitav svoj živor! Zato se nikad ne pouzdaj u svoje sile,jer su mnogi,koji su bili na visokom stupnju svetosti,zbog svoje preuzetnosti duboko pali. Želiš li čisto živjeti,ustraj u molitvi i budi doista stalno i iskreno ponizna. Čuvaj se malih grešnih prigoda,jer u tom pogledu nema malenkosti ni u sebi ni u posljedicama. Traži se velika opreznost da se postignu vječne nagrade,koje čekaju čiste duše. Nasljeduj me! |
nedjelja, 08.11.2009.
NASLJEDUJ MARIJU
|
Hvaljen Isus i Marija! Danas samo želim odat počast malom anđelu koji je otišao nebeskome Ocu da mu posvjedoči o vjeri svojih zemaljskih roditelja.I roditeljima tog anđela koje slobodno mogu nazvat stupovima naše vjere,jer su se za Boga i svoje dijete spremno odrekli svakog komfora,svoje slobode i svih drugih blagodati ovoga svijeta.Zajedno da Marijom rekli cu Ocu :"Neka nam bude..." i prigrlili svoj križ,na kojemu su nosili i mnoge od nas. Njihovo dijete rođeno je teško bolesno,ali je ozdravilo duše mnogih ljudi koji su imali čast da ju upoznaju. Hvala vam na tom svjedočanstvu. Hvala vam na malom Anđelu. Počivala u miru Božjem. |
subota, 07.11.2009.
NASLJEDUJ MARIJU
|
5. O BLAGOSTI Kršćanska dušo,nikada nisam dopustila da me obuzme i da me vodi srditost.Nastojala sam uvijek i sa svima biti blaga Djevica.Koliko god smo u životu Isus i ja imali neprijatelja i nevolja,sve smo to nadvladali blagošću. Blagost je sa mnom došla na svijet.I svi koji su me poznavali vidjeli su koliko sam zbog toga sretna.Nigdje ne piše da sam bilo koga ukorila,pa ni one koji su osudili i zlostavljali moga božanskoga Sina,koji su ga napojili žučju i octom i pribili na križ. Moj razgovor bio je slađi od meda,moje prijateljstvo ugodnije od svih zemaljskih užitaka. Duh Božji je blag,te zato svakog čini blagim.Nebrojene uvrede trpi Bog od strane grješnika.On ipak šuti i nastavlja im iskazivati svoju blagost kako bi,svladani Njegovom dobrotom,ušli u sebe i obratili se. Ne pripada ti krščansko ime ako mrziš i prezireš one koji te vrijeđaju.Samo jedna tvoja opora riječ može protiv tebe pobuniti svu okolinu,dok blaga i slatka riječ stišava i najveći gnjev. Kršćanska dušo,zašto se toliko srdiš na protivštine i neprijatnosti,koje te snalaze? Zar ne vidiš da je za tebe mnogo gore srditi se nego mirno i spokojno podnositi neugodne doživljaje? Postupaj sa svima razborito i s ljubavlju.Ako želiš živjeti u miru,nemoj ni sa kime oštro govoriti.Ne pokaži se nikada,kršćanska dušo,ponosita i namrgođena,da ne misle ljudi na tvoju nevoljkost i odvratnost prema trpljenju,koje ti je Bog odredio za tvoje dobro. Srditost i gnjev neka se ne nastane u tvome srcu.Ako se slučajno rasrdiš,ne proklinji i ne dopusti da tvoje trenutačno slabo raspoloženje ponizi bilo koga. Tko je blag,sam sebi je dobar,a drugima koristan.On osvaja tuđa srca.Nema blagodati koja pribavlja tako savršenu vedrinu duše i obilje mira kao ljubaznost i blagost. Tko je krotak,radosno će dočekati božanskog Suca kada se vrati da nagradi sve blage duše ovoga svijeta. Blagost je jedina krjepost koja se uvećava uvredama i zaslađuje protivštinama.Ova krjepost divno krasi lice kršćanina.Po njoj kršćansko lice postaje odsjevom lica nevinog božanskog Djeteta. Tko je tvrdoglav i nemiran,muti tuđu spokojnost,kao što oluja muti mirne vode. Blagost sve usklađuje i ništa ne remeti.U dobrim je odnosima s bližnjima,lako pristupa Bogu.Nebo joj je plaća. Naljeduj me! |
četvrtak, 05.11.2009.
ŽIVOTOPIS SVETE FILOMENE PO NJENOJ OBJAVI
 Osim imena i znakova mučeništva ništa se nije znalo o novoj čudotvorki. Don Francesco se prvi molio mučenici Filomeni da otkrije nešto o svojoj osobi. Sve je veći bio broj štovatelja koji su željeli znati barem nešto pobliže o svojoj dobrotvorki. Svetica je udovoljila ovim molitvama i objavila svoj život istovremeno trima osobama: jednom revnom svećeniku, nekom umjetniku neokaljana života i pobožnoj redovnici Mariji Luisi od Isusa. Ove tri osobe na raznim udaljenim mjestima nisu se poznavale a istovremeno su primile objavu Svete Filomene. Njihovi izvještaji su se potpuno slagali. Preko redovnice Marije Luise Sveta Filomena je otkrila najprije datum svojeg mučeništva. Od kipa svete Filomene čula je ljupki glas: "Moja ljubljena sestro! Deseti kolovoza je dan kada je završio moj zemaljski život. Tada sam ušla u Nebo, gdje me moj Nebeski Zaručnik uveo u posjed vječnih dobara čije slasti ne može shvatiti ni jedan ljudski razum. Zato je Njegova Mudrost odredila da prijenos mog tijela u Mugnano ne bude 5. kolovoza, kako je namjeravao svećenik, nego 10. kolovoza. Niti je to bilo u potpunoj tišini u njegovoj kućnoj kapeli, što je on također želio, nego se to ostvarilo u klicanju i radosti i to u crkvi u kojoj se sada časti. Tako je dan moje smrti postao danom mojeg trijumfa!" Mučeništvo Svete Filomene Svoje mučeništvo po volji Božjoj objavila je sama Sveta Filomena 3. kolovoza 1833. godine Službenici Božjoj sestri Mariji Luizi od Isusa, koja je bila njezina oduševljena štovateljica. Dok se pobožna sestra klečeći molila pred kipom Svete Filomene, ukazala joj se sveta mučenica te rekla slijedeće: »Moja draga sestro, ja sam kćer jednog kneza, koji je vladao u jednoj maloj državi u Grčkoj. Moja majka je, također, bila kraljevske loze. Oni nisu imali djece, a bili su još pogani, pa su neprestano prinosili krivim bogovima žrtve da bi dobili dijete. Neki liječnik iz Rima imenom Publije, koji se sada nalazi na nebu, bio je u službi mog oca i stanovao je u našoj palači. Bio je kršćanin. Vidio je žalost mojih roditelja i bio je žalostan zbog sljepoće njihovih duša. Potaknut od Duha Svetoga odlučio je govoriti s njima o našoj kršćanskoj vjeri i obećao im je da će dobiti potomstvo čim se krste. Milost je pratila njegove riječi, prosvijetlila njihov razum i pobijedila njihovu volju. Oni su prihvatili kršćanstvo i ispunila im se želja, kako im je obećao Publije, nagrada za sveto krštenje kojega su primili. Kod mog rođenja dali su mi ime LUMENA, da bude simbol svjetla vjere kojoj sam bila plod. Na dan krštenja nazvali su me Filomena, jer sam tog dana postala dijete vjere. Nježna ljubav koju su prema meni imali moj otac i moja majka bila je tako velika da su me neprestano htjeli imati pokraj sebe. Ona je bila razlogom zašto su me poveli sa sobom kad su putovali u Rim, kamo je moj otac morao doći, jer mu je car tiranin, Dioklecijan, zaprijetio nepravednim ratom. Ja sam tada imala 13 godina. Prispjevši u glavni grad svijeta, uputili smo se sve troje u carsku palaču gdje smo bili primljeni u carsku audijenciju. Čim me spazio, Dioklecijan je svoje poglede neprestano na mene upravljao. To je činio za cijelo vrijeme dok je moj otac iznosio razloge svojih opravdanja i žarko se trudio da on te isprike primi k srcu. Car je jedino bio zaokupljen svojim promatranjima, a kad je moj otac završio, dao mu je odgovor, da se dalje ne uznemirava, da odstrani sve brige i misli samo na svoju sreću. Dodao je: »Dajem ti svu moć mojeg carstva i ne tražim ništa drugo nego ruku tvoje kćeri.« Moj otac zaslijepljen od časti, koja je nadvisila sva njegova očekivanja, prihvatio je s radošću carev prijedlog. Kad smo se vratili u naš dom, trudili su se na svaki način, moj otac i majka, da prihvatim Dioklecijanovu želju, te da tako mogu ispuniti i njihovu želju. Ja sam im rekla: »Kako, zar želite da zbog ljubavi jednog čovjeka prekršim zavjet kojeg sam pred dvije godine dala Isusu Kristu? Moje djevičanstvo je posvećeno Bogu i ja više ne mogu raspolagati sa sobom. »Ti si tada bila premlada da učiniš takav zavjet«. Rekao je otac. Naredio mi je da prihvatim Dioklecijanovu ponudu i dodao u suprotnom strašne prijetnje. Božja milost je učinila da se nisam dala nadvladati. Moj otac je prenio Dioklecijanu moj razlog i kako ovaj nije htio mog oca osloboditi od zadane riječi, otac se našao prisiljen da me dovede pred cara. Kratko prije tog trenutka još sam se morala opirati nezadovoljstvu, nježnostima oca. Moja majka se, također, trudila na sve moguće načine da me pokoleba u mojoj odlučnosti da ostanem vjerna Bogu. Izmjenjivale su se nježnosti i prijetnje a na kraju su pali do mojih nogu, zaklinjali me i molili u suzama da im se smilujem. Preklinjali su me: »Dijete naše, smiluj se svome ocu i svojoj majci, smiluj se svojoj domovini i našim precima!« - Odgovorila sam im: »Ne mogu, djevičanstvo koje sam zavjetovala Bogu nadvisuje vas, domovinu, nadvisuje sve ostalo. Moja domovina je Nebo«. Nakon ovih mojih riječi bili su očajni. Odveli su me pred cara. On me nastojao pridobiti na sve načine, ali sva njegova obećanja, laskanja i prijetnje, bila su uzaludna. To ga je jako razbjesnilo, raspaljen od sotone dao me staviti u lance i baciti u tamnicu svoje palače. Mislio je da će bol i sramota slomiti moju odlučnost, koju mije ulijevao moj Božanski Zaručnik. Car me svaki dan dolazio vidjeti. Zatim mi je dao skinuti lance da bih mogla uzeti kruha i vode koliko mi je bilo potrebno za održavanje života. Tada je ponovio svoje zavodljive ponude, koje bi bile bez osobite Božje pomoći, pogibeljne za moju djevičansku čistoću. Otpor koji je susretao kod ovih napadaja na moju nevinost, donio mije nove muke. Molitva me držala postojanom i nisam popustila. Ja sam se svaki put preporučila mom Isusu i Njegovoj prečistoj Majci. Sedmog i tridesetoga dana vidjela sam Blaženu Djevicu Mariju obasjanu nebeskim sjajem kako drži u naručju Božansko Dijete. Kazala mi je: »Trpjet ćeš još tri dana u ovoj tamnici, a nakon zatvora od četrdeset dana napustit ćeš ovo mjesto patnje.« - Srce mise uzradovalo na ovu veselu vijest. Kraljica Anđela je dodala da ću iz ove tamnice izaći samo zato da bih podnijela još veće muke i trpjela još strašniju borbu od one u kojoj sam prije ustrajala. Moja radost je tada prešla u veliki strah. Ja sam se nadala da će me nakon izlaska iz tamnice odmah pogubiti. Tada mi je Marija kazala: »Budi hrabra, kćeri moja! Ti znaš da te ja posebno ljubim. Ime koje si primila kod svetog krštenja, dokaz je da si slična Mom Sinu i meni. Nazvana si Lumena, a tvoj se Zaručnik također zove Svjetlo, Sunce. Mene zovu Zora, Zvijezda, Mjesec, Sunce. Ne boj se, bit ću uz tebe. Zasad si podvrgnuta zakonima prirode da budeš ponizna u svojoj slabosti, a kad dođe do borbe Milost će ti dati snagu, kao i tvoj Anđeo čuvar, koji je također bio i moj, Anđeo Gabrijel, a značenje njegovog imena je »Božja Snaga«. On će ti doći u pomoć. Ja ću te preporučiti Njegovoj posebnoj brizi kao svoju preljubljenu kćer koju pred svima ostalima ljubim.« Ove riječi Kraljice djevica ulile su mi hrabrost. Prilika je iščeznula i ostavila nebeski miomiris u cijeloj mojoj tamnici. Naskoro se ispunilo ono što mi je bilo prorečeno. U pokušajima da me prisili na popuštanje Dioklecijan je očajavao i odlučio je da me izloži javnom mučenju. Počelo je s bičevanjem. Rekao je: »Jer se ne stidi meni caru pretpostaviti jednog zločinca kojeg je vlastiti narod osudio na najsramotniju smrt, jednako zaslužuje i ona da se s njom po pravdi postupa i tako će biti učinjeno.« - Naredio je da me svuku do gola i čvrsto svežu uz jedan stup. Zatim je naredio da me krvnici bičuju pred brojnim dvorskim odličnicima. Krv je tekla iz cijelog mog tijela tako da je ono postalo jedna velika rana. Tada je tiranin vidio da sam pala u nesvijest i da sam blizu smrti. Naredio je da me udalje od njegovog pogleda i ponovno bace u tamnicu. Mislio je da će sada klonuti moj duh. Prevario se u svom očekivanju, a mene je vodila slatka nada da ću uskoro doći svom slatkom Zaručniku. Pojavila su se dva Anđela, iz kojih je izlazilo svjetlo, i izlili su balzam ma moje rane. Osjećala sam se jačom nego što sam bila prije mučenja. Rano slijedećeg jutra obavijestili su o tome cara. On je naredio da me dovedu pred njega. Promatrao me u čudu i htio mi kazati da ozdravljenje imam zahvaljujući Jupiteru kojemu on služi. Htio me silom učiniti rimskom caricom. Dao mi je tašta obećanja s kojima je povezao laskanja i milovanja. On je htio dovršiti pakleno djelo koje si je postavio za cilj. Naprotiv, Duh Sveti kojem moram zahvaliti svoju postojanost, prosvijetlio me u tako velikoj mjeri, da ni Dioklecijan, niti tko od njegovih dvorana, nisu mogli ni najmanje protusloviti mojim dokazima o istini naše vjere. To ga je ponovno razbjesnilo. Zapovjedio je da mi se oko vrata sveže jedno sidro i da me bace u rijeku Tiber. Zapovijed je bila izvršena. Bog je spriječio posljedice. U času kad su me bacili u rijeku, došla su dva Anđela, odriješili konop kojim je moj vrati bio svezan za sidro, tako da je sidro potonulo na dno gdje se do danas nalazi. Anđeli su me pred nebrojenom masom svijeta nježno prenijeli na obalu. Sretan je bio učinak ovoga čuda za promatrače. Mnogi su se obratili na kršćanstvo. Dioklecijan je ovo čudo pripisao nepoznatoj čarobnoj moći. Zapovjedio je da me vuku po ulicama grada Rima i da me strijeljaju čitavom tučom strijela. Čitavo moje tijelo je bilo skroz isprobadano. Krv je tekla na sve strane. Iscrpljena i već umiruća, na carevu sam zapovijed bila ponovno bačena u tamnicu. Nebo mi se ponovno smilovala na čudesan način. Utonula sam u slatki san, a kad sam se probudila, našla sam se potpuno zdravom. Dioklecijan je to čuo, pao u bjesnilo i povikao kao bjesomučenik: »Hajde, probodite ju ponovno sa šiljastim strijelama da umre u tim mukama!« Odmah su izvršili njegovu zapovijed. Strijelci su svim snagama napeli lukove, ali su strelice otkazale posluh. Nazočni car je bio izvan sebe od bijesa. Nazvao me čarobnicom. Mislio je da će žar vatre nadvladati moju čarobnu moć. Naredio je da se strijele ražare u peći i da se ponovno strijelja. Strijele su bile odapete, poletjele su svojim smjerom, a tada su se iznenada okrenule suprotno i pojurile na strijelce. Šest ih je poginulo na licu mjesta, a mnogi od ostalih su se odrekli poganstva. Narod je jasno spoznao svemoć Božju koja me zaštitila. Tiranin, preplašen zlovoljom i vikom naroda požurio se da učini kraj mojemu životu. Tako su mi odrubili glavu. Moja je duša poletjela u Nebo, k svom Božanskom Zaručniku, da od Njega primi krunu djevičanstva i palmu mučeništva i da se raduje u Njegovoj Nazočnosti, osobito odlikovana pred mnogim izabranima. Ovaj, za mene radošću tako bogat dan, u kojemu sam stupila u nebesko Blaženstvo bijaše petak, a sat moje smrti bio je treći sat popodne.« Službenici Božjoj Mariji Luisi od Isusa Sveta Filomena je rekla: "Ja sam primila prvu svetu Pričest kad mi je bilo pet godina. Svakog dana primala sam svetu Pričest, također kada sam bila u Rimu... Promatraj Isusove Patnje i Njega tješi jer On je stvarno trpio.Ja sam samo malo trpjela, jer je Isus trpio za nas...Po milosti sam zadržana u zanosu tri sata kada strelice nisu mogle biti odapete sa lukova.pa sam uskliknula: 'Zaista, o Bože, Ti si snažni štit svojih slugu'.." Neki mladi umjetnik, kojega je resila čistoća srca i solidna pobožnost, imao je čudesnu objavu sljedećeg sadržaja: "Car Dioklecijan je želio da djevojka Filomena postane njegova supruga. On ju je osudio na različite muke, jer je smatrao da će na taj način skršiti junaštvo ove kršćanke te je skloniti na pristanak da postane njegova supruga. No kad je vidio da njegova očekivanja neće ispuniti te da je ništa ne može skloniti da se svetica pokoleba u svojim od¬lukama, zapao je u neku vrstu ludila, te je u bijesu koji gaje spopao s gorčinom žalio što nije postigao da mu Filomena bude supruga." Mladi umjetnik.kojemu je bilo objavljeno, vidio je različite muke na koje je car predao djevicu. Uz to, radi se o istom grobu svetice koji je kao njezin stvarno poznat. Međutim taj umjetnik nije imao uopće pojma o tom grobu. "Konačno je car dao djevojci, koja je bila nepobijeđeno postojana, odsjeći glavu. Tek što se to dogodilo, car je tako dospio u zdvojnost da ga se moglo čuti kako viče: To se je dogodi/o zbog mene. Filomena neće nikada biti moja žena: ona se do zadnjeg životnog daha protivila mojoj želji: sada je ona mrtva. Kako ja to mogu preživjeti?' Kod tih riječi čupao si je bradu od bijesa, zapao u užasno trzanje, bacio se sa svojeg prijestolja na pod.Grizao bi svojim zubima sve što bi uhvatio. Vikao je da ne želi više biti car." Neki pobožni i revni svećenik koji je bio srdačni štovatelj svete Filomene šetao se jednog dana preko polja. Tada on najednom vidje kako prema njemu ide neka nepoznata ženska pojava. Ona ga pozdravi te mu reče: 'Da lije istina da si postavio sliku svete Filomene u svojoj crkvi?' On je odgovorio: 'Da, jesam'. Ona upita:'A što ti znaš o toj Svetici?' On joj odgovori: Vrlo malo. Mi nismo o njezinom životu skoro ništa doznali osim onoga što stoji u natpisu i simbolima na grobu'. Tada on stane njoj o teme pričati. Saslušavši ga prihvati ona riječ te mu veoma radosna kaza: 'Dakle ti ništa ne znaš o njoj ? Da ii ti je barem poznato njezino progonstvo i mučeništvo?' On prizna da mu je nepoznato. Ona mu stoga reče: 'Pa dobro! Sada ti ja želim to kazati. To se dogodilo jer je ona odbi/a ruku poganskog cara Dioklecijana, koji ju je izabrao sebi za ženu. A pobuda zašto je ona odbila ponudu, bio je zavjet vječnog djevičanstva kojim se ona povezala sa Kristovom ljubavi.' Svećenik tada upita: 'Gdje si to čita/a ? Iz koje to knjige znaš što si mi ovdje rekla ?' Ona mu odgovori ozbiljnim glasom: 'Iz koje knjige? Kako me se može tako pitati? Mene? Kao da mi te stvari mogu biti nepoznate. Budi siguran, ja te ne varam. Sigurna sam za tu stvar. Ti mi možeš vjerovati: ja znam sasvim sigurno tu stvar: samo vjeruj!' Kod tih riječi nestane ona kao bljesak od mojih očiju. Ona .koja se tu tom svećeniku ukazala bila je sama Sveta Filomena.U ovom otkrivenju ona je dala napose vrijeme svoga mučeništva, jer je rekla da ju je car Dioklecijan htio za suprugu. Isti je dao ubili svoju vlastitu ženu Svetu Serenu, jer je bila postala kršćanka. Bilo je to godine 304. poslije Krista. |
srijeda, 04.11.2009.
NASLJEDUJ MARIJU
|
4.O STRPLJIVOSTI U svom zemaljskom,smrtnom životu,kršćanska dušo,naišla sam na mnoge protivšine, i sve sam podnjela savršenom strpljivošću. Moj život,kao i život moga božanskoga Sina,bio je pun križeva.Nakon svoje mladosti,uvjek sam živjela u velikim teškoćama. Siromaštvo,nestašica,izgnanstvo i mnoge druge žrtve bijahu moj svagdanji kruh,kojim je dobri Bog spremao moj stol. Muka i smrt božanskog Sina baciše me u more boli.Ti dobro znadeš da se zovem Djevica žalosna i Kraljica mučenika.Ipak,nisam nikad klonula,niti sam izgubila ikada svetu strpljivost. Bez strpljivosti nećeš nikad napredovati.Za spasenje treba mnogo,veoma mnogo strpljivosti. I ti si,kršćanska dušo,osuđena na boli,nevolje i poteškoće,donesene na ovja svijet prvim grijehom.I ti moraš uzdisati i plakati u ovoj suznoj dolini,kao i sva Evina djeca.Nemoj preuzetno željeti da se oslobodiš teškoća ovoga života.Sjeti se da si došla na svijet plačući,da ćeš na njemu boraviti uzdišući,da ćeš otići sa ovoga svijeta u suzama i smrtnim znojem na čelu. Živiš među ljudima koje uznemiruju strasti,snalaze žalosti i muče boli.Što dakle možeš očekivati u ovom životu nego gorčinu?I,ako ne podnosiš strpljivo udarce života,kakvoj se nagradi možeš nadati? Nema krjeposti,pa makar ih sve izredala u svojoj pameti,u kojoj se možeš i moraš tako često vježbati,kao što je strpljivost. Uvijek ćeš naći nešto ili u sebi ili izvan sebe,što će od tebe tražiti da se vježbaš u ovoj krjeposti. Ako nerado i neodgovorno podnosiš nevolje ovog siromašnog života,time samo tisuću puta povećavaš svoje nevolje i patnje. Kako bi bio ugodan prizor i za Gospodina i za mene,o kršćanska dušo,kada bi te uvijek vidjeli mirnu i predanu Bogu u protivštinama!Šteta za tebe ako ti mržnja i osveta poremete duh,ako pomanjkanje strpljivosti liši tvoju dušu tolikih zasluga. Pokaži mi,ako možeš,samo jednog sveca koji je došao do slave bez strpljivosti.Moj božanski Sin i ja dali smo svima primjer strpljivosti.I,jer su mnogi ljudi nasljedovali taj primjer,upravo su zato postali blaženi. Nećeš naći na svijetu utješnije stvari od strpljivosti,prigrliš li je samo jedanput velikodušno i srdačno s odlukom da se u njoj vježbaš u svakoj prigodi. Sve će ti postati lako ako podnosiš strpljivost za ljubav Božju,ako je uistinu podnosiš i gledaš na slavu koja ti je pripravljena. Velika i trajna strpljivost zaslužuje nam vječnu slavu. Strpljivost ti je veoma potrebna želiš li postići Kristova obećanja. Nasljeduj me! |
utorak, 03.11.2009.
NASLJEDUJ MARIJU
|
3.O ČEDNOSTI Dok živiš na svijetu,kršćanska dušo,moraš doći u doticaj s ljudima.Nastoj svoju okolinu uvijek poticati na dobro.Stoga,kada si među ljudima,budi čedna.Znaj da ti je ova krjepost nužno potrebna i da je možeš i od mene naučiti. Ja sam se uvijek među ljudima ponašala tako da je svaki pogled na mene bio poticaj na dobro.U riječima nisam bila neumjerena,u glasu nisam bila preuzetna,u govoru nisam bila neprijazna ni u hodu neprirodna.U mojem vladanju ne bijaše ništa neuredno;u mom pogledu nije bilo nikakve požude,u mom susretu s ljudima sjajila se čistoća lijepša od anđeoske,dok je moja krjepost uvijek blistala u svoj svojoj ozbiljnosti i ljubaznosti. O meni nije nitko mislio zlo,bilo da me promatrao u hodu ili mirovanju,bilo u molitvi ili jelu,bilo u kojem drugom poslu.Tko me god gledao,bio je potaknut na dobro i blagoslivljao je Gospodina. Moja prekrasna i nenadmašiva ljepota sva je odisala čistoćom i ugodnim mirisom nevinosti. Nikad ne dopusti da ti izbjegne koja nečedna riječ,jer nečedne riječi ubijaju dušu onoga koji ih izgovara,kao i onoga koji ih sluša. Ne dozvoljavaj sebi nezgodne šale i duhovitosti.Što koristi smijeh ako se njime vrijeđa Bog i kalja čistoća?Ili,zar ima smisla bližnjemu oduzimati dobar glas samo zato da na sebe svratiš pozornost drugih? Čuvaj oči! Ne dopuštaj im gledati amo tamo,kao što čine lakoumne i neodmjerene osobe.Budi,kršćanska dušo,naravna u hodu,ko što to čine pametne i ozbiljne osobe. Smij se od srca,no uvijek čuvajući svoju čast i poštivajući druge. Na svom licu pokazuj uvijek crte svete čednosti, i nikad ne dopusti da se te crte iznakaze neumjesnim i podrugljivim smijehom. S obzirom na svoje bližnje,bude li potrebno,popravljaj ih i opominji radije ponašanjem i primjerom nego riječima.Ako pak riječima opominješ,pazi da ti riječi budu nadahnute kršćanskim osjećajem,kako bi lakše srca svoje okoline pridobila za pobožnost.Vladaj se uvijek na izglađen i lijep način,pa ćeš mnoge moći uputiti na dobar put. Konačno,ako oni koji te promatraju budu ohrabreni i budu li hvalili Nebeskog Oca,ako zli osjete da ih tvoje ponašanje opominje i potiče na popravak,onda znaj da u svojim rukama nosiš baklju svete čednosti. Nasljeduj me! |
EUREKA
 ...KRŠĆANIN NA SVOME ZEMALJSKOM PUTU NE BI TREBAO ŽIVJETI POPUT SLABIĆA, JER U NJEMU STANUJE OTAC KOJI JE STVORIO ZEMLJU I CIJELI SVEMIR, SIN KOJI JE DOŠAO NA ZEMLJU DA SVE LJUDE OTKUPI I SPASI, DUH SVETI SA SVOM SVOJOM SNAGOM. U KRŠĆANIMA JE MILOST NAŠEGA GOSPODINA ISUSA KRISTA,LJUBAV BOGA OCA I ZAJEDNIŠTVO DUHA SVETOGA. o.James Manjackal |
ponedjeljak, 02.11.2009.
NALJEDUJ MARIJU
|
2. O PONIZNOSTI Kršćanska dušo! Uzvišena sam na nebu prije svega zato jer sam majka Sina Božjega,no i stoga jer sam bila ponizna.Posebnom sam milošću shvatila da Bog uvijek običava poniziti ohole,a uzdići ponizne. Kada me je anđeo Gabrijel pozdravio riječima"milosti puna",ja sam se nazvala "službenicom Gospodnjom",i tada sam postala majka Isusa Krista. Odlike,povlastice i milosti kojima me Bog uresio kao Majku njegova Sina,nisu me uzoholile,nego su me uvijek podržavale u dubini najveće poniznosti. Znala sam da sam sve primila od Gospodina.Zbog te spoznaje nije mi nikada mogao naškoditi duh oholosti.,a skromno mišljenje o sebi činilo me sve većom i većom. Ne bi nipošto bila pametna,kršćanska dušo,kada bi se uzoholila zbog stvari koje nisu tvoje.Sve što imamo primili smo od Boga.Ne zaustavljaj se samo na promatranju darova i sposobnosti koje imaš,već ih radije nastoj što bolje upotrijebiti po nakani darovatelja-Boga. Šti ti koristi da si sposobna,da si lijepe vanjštine,da imaš mnogo drugih dobrih svojstava ako se time štetno služiš te time vrijeđaš Gospodina?Koliki bi te darove,da ih imaju,znali upotrijebiti mnogo bolje od tebe! Lijepa i plemenita naravna svojstva ne spašavaju nikoga sama od sebe,štoviše,upropašćuju one koji ih zlorabe i zanemaruju,vrijeđajući Gospodina kao zle i nezahvalne sluge. Nikada se ne usudi prezreti svoje bližnje,koji nemaju tvoja dobra svojstva.Budi uvjerena da je neuka i priprosta ali pobožna osoba draža Bogu i da će imati veću slavu na nebesima nego mnogi velikani i filozofi koji se ohole svojim sposobnostima,a žive protivno nego bi morali živjeti. Kada se sjetiš od Boga primljenih darova,pazi da se zbog njih ne uzoholiš.Uvijek misli kako si ih od Boga primila i da ćeš morati položiti strog račun o tome kako si se njima služila. Bez poniznosti nećš se dopasti Bogu,ni ljudima,a niti meni,jer želim da poniznost blista na mojim štovateljima.Nikada se ne smatraj boljom od drugih,jer su drugi pred Bogom možda kudi i kamo bolji od tebe. Budeš li kršćanska dušo,više mislila na svoje slabosti i grijehe,tvoja će se oholost sve više smanjivati.Ne preziri opake ni grešnike,jer ni ja nisam prezrela apostola Petra kada je zanijekao Krista,ni razbojnika na križu.Tko zna,neće li grješnici doći prije tebe u raj? Kad bi bila izabrana i pretpostavljena drugima,i kada bi bila na rukama nošena,morala bi se držati poniznom.Nemoj nikoga prezirati ako ne želiš dočekati strašan sud i biti čak osuđena da budeš zauvijek pod nogama onih koje si prezirala. Nije svaka poniznost krjepost.Kadkada je poniznost i lukavo licemjerstvo,jer ima osoba koje se tobože ponizuju,dok se u svojoj nutrini pretpostavljaju drugim. Kako možeš biti ohola,kršćanska dušo,kad znadeš da sutra možeš umrijeti,da će te zatim položiti u grob i tamo brzo istrunuti?Nitko nije na tebe ni pomišljao prije tvoga dolaska na ovaj svijet,a čim umreš,svi će te zaboraviti,kao da te nikada nije ni bilo. Neka se tvoja slava temelji na poniznosti ako želiš doći tamo gdje me sva pokoljenja nazivaju Blaženom! Nasljeduj me! |
