nedjelja, 28.06.2009.
OPROSTITE NAM ANĐELI-MAJA BLAGDAN(Put,Istina i Život-vlč.Sudac)
petak, 19.06.2009.
PRESVETO SRCE MARIJINO
 Bezgrješno Srce Marijino je pobožno ime, kojim rimokatolici nazivaju tjelesno Marijino srce kao simbol Marijinih kreposti, ljubavi prema Bogu i majčinske ljubavi prema čovjeku. Blagdan Bezgrješnog Srca Marijina, pomični je blagdan i slavi se u subotu nakon 2. nedjelje poslije blagdana Duhova, dan nakon blagdana Presvetog Srca Isusova. Prvi se put, Bezgrješno Srce Marijino spominje u Bibliji, gdje piše kako je starac Šimun prorokovao, kako će Marijino Srce probosti mač velike boli, tj. da će mnogo patiti. Pobožnost Bezgrješnome Srcu Marijinome, intezivno se razvila u 17. stoljeću, najviše djelovanjem sv. Ivana Eudesa. Održao je prvi blagdan u čast Bezgrješnog Srca Marijinog, u jesen 1648. g. Utemeljio je nekoliko vjerskih društava, koja su promicala pobožnost prema Bezgrješnom Srcu Marijinu. Prije njega, u manjoj su mjeri, širili pobožnost sv. Bernard, sv. Matilda, sv. Gertruda, sv. Toma Beckett, sv. Bernardin Sijenski i sv. Franjo Saleški. Tek 1855. g., službeno je ustanovljen blagdan Bezgrješnom Srcu Marijinu za cijelu Katoličku Crkvu. Papa Ivan Pavao II. uzdigao ga je 1996. g. od neobvezatnog na obvezatni spomendan. Marijana ukazanja u Fatimi, povijesno su pridonijela još većem širenju ove pobožnosti. Sestri Luciji, nakon ukazanja 1917. g., Marija se ukazala i 1925. g. upravo s Bezgrješnim Srcem, tražeći pobožnost Bezgrješnome Srcu, te potičući pape, da posvete Njenom Srcu Rusiju, radi zaustavljanja širenja ateističkog komunizma i radi mira u svijetu. Marija je u Fatimi pozvala vjernike, da časte Njezino Bezgrješno Srce tako da svaki dan mole krunicu te obavljajući pobožnost pet prvih subota u mjesecu, prisustvujući u te dane svetoj Misi, primajući sv. Pričest i četvrt sata razmatrajući jedno od otajstva krunice. Djelo zadovoljštine Bezgrješnom Srcu Marijinu Presveta Djevice i preljubazna Majko Isusova i Majko naša! Puni djetinje ljubavi i saučešća dolazimo k tebi sa željom da te svojom ljubavlju i zahvalnošću utješimo i zadovoljimo ti za sve uvrede, kojima zaslijepljeni grešnici probadaju Majčinsko Srce tvoje. Oprosti svim bijednim ljudima, a i nama koji smo također toliko puta vrijeđali tebe i Božansko Srce tvoga Sina. Primi našu zahvalnost, našu vjeru, naše pouzdanje i našu ljubav za sve one, koji su ti nezahvalni, koji su nevjerni, koji se ne uzdaju u te i ne ljube te. Da zadovoljimo za te uvrede i nezahvalnosti, rado primamo iz Božje ruke sve životne poteškoće i žrtve i sve to prikazujemo tvom Bezgrješnom Srcu za obraćenje grešnika. Otvori nam probodeno Srce svoje, da u njemu nadjemo utočište i spas. Učini, da ne vrijeđamo više dragoga Boga, koji je već previše uvrijeđen. Daj da po zaslugama tvoga Srca, ostanemo uvijek vjerni tvojemu Božanskom Sinu i da nasljedujemo tvoje Bezgrješno Srce u čistoći, u poniznosti, u dobroti, u ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Bezgrješno Srce Marijino, budi nam utočište sada i na času smrti naše. Amen. Osobna posveta Bezgrješnom Srcu Marijinu Presveta Djevice Marijo, Majko i Kraljice moja, tvojemu Bezgrješnom Srcu posvećujem i predajem čitavo svoje biće: svoje misli, riječi i djela. Raspolaži sa mnom i sa svim što mi pripada sada i u vječnosti na hvalu i slavu Presvetoga Trojstva za posvećenje Crkve i spasenje svega svijeta. Bezgrješna moja Majko, pomozi mi živjeti dostojno moga krsnog posvećenja da neopozivo pripadam svome Otkupitelju. Daj da poput Tebe slušam poticaje Duha Svetoga! Neka se u meni i u svemu vrši volja Božja! Amen. S dopuštenjem crkvenih vlasti, 1983. g. Bezgrešna Kraljice mira ,moli za nas! Slatko Srce Marijino,budi spasenje moje! Neokaljano Srce Marijino,moli za nas! Neokaljano Srce Marijino,vodi nas k Isusu! |
četvrtak, 18.06.2009.
PRESVETO SRCE ISUSOVO
 Pobožnost Presvetom Srcu Isusovu istaknuto je obilježje suvremenog katoličanstva. Srce je postalo simbolom uzvišene Kristove ljubavi uglavnom u europskoj civilizaciji. Čak i u Bibliji srce se smatra više sjedištem znanja negoli ljubavi. Pobožnost Presvetom Srcu Isusovu nalazimo kod srednjovjekovnih mistika, kao što su Julijana iz Norwicha, Francisca Rimska i sv. Bonaventura. U 16. st. njegovali su je kartuzijanci i kasnije isusovci. Sv. Ivan Eudes (17. st.) dao joj je teološki temelj. Poticaj za uvođenje blagdana Srca Isusova, došao je iz francuskog grada Paray le Moniala prigodom ukazanja Srca Isusova, sv. Mariji Margareti Alacoque 1675. g. Ali tek 1765. g. papa Klement XIII. dopušta slavljenje blagdana Srca Isusova i to samo za one koji su izričito tražili. Bili su to poljski biskupi onoga vremena i rimska Nadbratovština Srca Isusova. Ubrzo su blagdan prihvatili redovnice Reda Pohođenja kojemu je pripadala sv. Margareta, cijeli Rim, potom biskupi i kraljica francuskog naroda, poglavari i članovi Družbe Isusove i tako se za kratko proširio gotovo u cijeloj Crkvi. Nakon što se blagdan Srca Isusova tako brzo proširio po mnogim biskupijama svijeta i vidjevši velike duhovne koristi od njegovog slavljenja, papa Pio IX. je 1856. g. posebnim dekretom odredio da se blagdan službeno slavi u cijeloj Katoličkoj Crkvi osobito s obzirom na potrebu zadovoljštine za grijehe. Misa i oficij odobreni su 1765. a općevažeći postali su 1856. Blagdan Presvetog Srca Isusovog slavi se u petak nakon blagdana Tijelova i stoga je lipanj mjesec Presvetog Srca Isusova. Viđenja sv. Marije Margarete Alacoque Sv. Margareta Marija imala je od 1673. g. do 1675. g. nekoliko viđenja Srca Isusova. U jednom od posljednjih koje se obično zove "veliko ukazanje", a bilo je 16. lipnja 1675. g., u tijelovskoj osmini, Isus daje nalog za uvođenje blagdana Srca Isusova: " Stoga od tebe tražim da prvi petak nakon tijelovske osmine bude posvećen naročitom blagdanu u čast moga Srca, da mu se na taj dan učini časna naknada i prošnja naknadnom pričešću kako bi se naknadilo za sve nedostatke poštovanja dok je moje Tijelo u Euharistiji bilo izloženo na oltarima. " Na svršetku poruke Isus obećaje nagradu svima onima koji budu svetkovali blagdan njegova Srca: " Obećajem ti da će se moje Srce raširiti da obilno izlije bujice svoje božanske ljubavi na sve one koji mu budu iskazali tu čast, i koji će nastojati da je i drugi iskazuju." Pape o Srcu Isusovu Pobožnost Srcu Isusovu jest najsigurnija i najkorisnija duhovnost. Leon XIII. To je sinteza cijeloga kršćanstva. Pio XI. Štovanje Srca Isusova jest najkompletnija ispovijest kršćanske vjere. Pio XII. Srce Isusovo jest uzvišeni oblik one prave pobožnosti, koja se traži za naše vrijeme. Pavao VI. U Presvetom Srcu Isusovu nalazimo sintezu svih otajstava naše vjere. Papa Ivan Pavao II. izvor Molitva Presvetom Srcu Isusovu Izvor: Wikizvor Presveto Srce Isusovo, kralju sviju srdaca, Tebi posvećujem danas moje srce i stavljam ga potpun u tvoju službu. Tebi prikazujem svoju dušu sa svom snagom i svoje tijelo sa svim osjećajima. Cijeli svoje život hoću upotrijebiti da Tebe ljubim, Tebi služim i Tebe slijedim. Želim biti žarkim klanjateljem svetosti Tvoje ljubavi. Sveto Srce Marijino, nakon Srca Isusova najmilije i najsavršenije Srce, budi i ti stalnim uporištem moga čašćenja i ljubavi. Nauči me, da Srce tvoga Sina tako častim, kako Ga ti sama častiš i dopusti mi da Njemu prikažem tvoje štovanje i molitvu zagovora. Isuse, Tvome srcu prikazujem (dušu… nakane… brige… ). U Tebe imam povjerenja, Tebi prepuštam sebe, u Tebe se uzdam. Srce Isusovo, dođi kraljevstvo tvoje i budi volja Tvoja kako na nebu tako i na zemlji. |
subota, 13.06.2009.
LJILJANE MOJ BIJELI
utorak, 09.06.2009.
TIJELOVO
 Blagdan je ovo "Kruha svagdašnjeg" za kog molimo da nam se "da danas". Sve je počelo viđenjem redovnice Julijane iz Lüttich-a u 13 st. kad je vidjela pun mjesec s crnom rupom – i bilo joj je rečeno da ta rupa predstavlja manjak važnog blagdana u crkvenom kalendaru – blagdana najvećeg blaga Crkve – Euharistije. Njen ispovjednik, koji je kasnije postao papa Urban IV uvodi 1264. blagdan Tijelova za čitavu Crkvu. Uz blagdan su vezane procesije, kojima se vjera javno svjedoči. Ona, naime, treba svoje očitovanje u javnom životu – kako bi bila prepoznata kao autentična u privatnom životu. Euharistija kao sakrament budi nam pozornost kako Otajstvo Boga mora imati nekakvo svoje materijalno očitovanje – da bi nam uopće bilo dostupno. "Čistu" duhovnost je nemoguće doseći – ukoliko ona nije dostupna na neki način našim sjetilima. Susrećemo ga po sredstvima njegova priopćavanja nama – koje zovemo sakramentima. Sve što postoji sakramenat je Boga. No Euharistija – na osobit način, budući je tu Bog prisutan: uistinu, stvarno, supstancijalno. Ne tek simbolički, niti samo svojim djelovanjem – već osobno. Sav Bog u komadiću kruha… Otajstvo je to veliko. Ali ako je već naše tijelo kadro pretvoriti kruh i vino u meso i krv – zašto Bog ne bi svoje meso i krv pretvorio u kruh i vino. Ako čitav krajolik stane u naše oko, zašto ne bi čitav Bog stao u jednu Hostiju. Pa i to da je u tisućama Hostija istovremeno, razumljivo je utoliko što je i naš lik isti u tisuću komadića zrcala. Euharistija je blagdan Hrane. One od koje Crkva živi, jača se, obnavlja, i razvija. Euharistija je izvor njene vitalnosti. Euharistija je odgovor na našu temeljnu glad. Bog je kruh od kog se ne gladuje. Piće od kog se ne žeđa. Bog u komadiću kruha donosi jutro u mrak našeg želuca. U Euharistiji ne tek da na svoje ruke primamo Isusa, već on nas svojima grli. Euharistija je blagdan jedinstva s Kristom. Postajemo ono što jedemo. Dajemo mu ono što jesmo, a on nama ono što je on. Ne pretvaramo mi njega u sebe, već on nas u sebe. Jedno smo s njim: sutjelesnici, sukrvnici, kristonoše, dionici božanske naravi. Dajući nam sebe u zalogaju kruha, želi da i mi jedni drugima postanemo zalogaj kruha. Euharistija je blagdan jedinstva ljudskog roda. Kao što je od mnogoga zrnja jedan kruh, i od mnogog grožđa jedno vino – tako i mi mnogi u Euharistiji smo jedno. Hraniti se Euharistijom znači najbliskije se povezivati sa svima onima koji se kao i mi njome hrane. "Jedite svezu svoju da se ne razjedinite; pijte cijenu svoju da ne oslabite i bez cijene ne budete." Euharistija je odgovor na našu potrebu da pojedemo onog kog najviše volimo. "Pojest ću te od dragosti…" Tu u Euharistiji, Bog je upravo zato da njega kojeg neizmjerno ljubimo – pojedemo od dragosti. p. Luka Rađa, SI |
nedjelja, 07.06.2009.
MASONERIJA
|
Knjige i novine, koje cijede otrov bezbožnosti i raspaljuju u ljudskim grudima vatru razuzdanih požuda i sjetilnih strasti, razni klubovi i čitaonice gdje masonski duh kreće tražeći koga će «proždrijeti», neka kršćaninu – i to svakom kršćaninu – budu mjesta slova i užasa. Kad je riječ o sekti, koja prožima cijeli život, onda nije dosta protiviti se i braniti se, nego valja odvažno izaći na bojište i usprotiviti se. To ćete dragi sinovi učiniti vi, na način da novinama suprotstavite novine, masonskoj školi svoju školu, njihovom društvu svoje društvo, njihovom kongresu svoj kongres, njihovoj akciji svoju akciju. «MASONERIJA: NEPRIJATELJICA BOGA, CRKVE I DOMOVINE!» (iz pisma pape Lava XII. «CUSTODI» (Čuvari)) Valja izbjegavati ne samo one, koji se javno očituju kao bezbožnici i slobodnjaci pa nose bilo znak svoje sekte, nego se treba čuvati prijateljskih povezivanja i s onima koji se kriju pod maskom opće snošljivosti, poštivanja svih vjera, mahnitosti ideja za pomirenjem evanđeoskih načela s načelima revolucije, Krista i Belijala, Crkve živoga Boga s državom bez Boga. Protukršćansko novinstvo ratuje protiv naše Crkve podupiranjem masonskih vlasti, a vi svojim trudom i novcem pomozite, promičite, širite katolički tisak. Jedna sekta, koja poslije devetnaest stoljeća kršćanske civilizacije nastoji iz petnih žila oboriti Katoličku crkvu i presjeći joj božanske izvore, dakle sekta koja potpuno niječe sve što je nadnaravno i odbija svaku Objavu i sva sredstva spasenja koja nam Objava ukazuje, ta sekta, koja se po svojim načelima i djelima temelji jedino i potpuno na nemoćnoj i pokvarenoj naravi kakva je upravo ljudska, takva sekta, ne može biti ništa drugo nego vrhunac oholosti, pohlepe, putenosti. Ali oholost pritišće, pohlepa pljačka, putenost iskvaruje i kada te tri požude dosegnu najviši stupanj , onda se nasilja, otimanja, zavodljive pokvarenosti postupno šire i dostižu takve razmjere da postanu nasilja, otimačine i izvor svake štete za cijeli narod. Dopustite, dakle, da vam ovom svojom riječju označimo masoneriju kao neprijateljicu Boga, Crkve i naše domovine. Prepoznajte je već jednom kao takvu i obranite se od takvog oholog neprijatelja svim oružjem koje vam razum, znanje i vjera stavljaju u ruke. Neka se nitko ne pusti prevariti vidjevši njihov lijepi izgled, neka se nitko ne da privući njihovim obećanjima, nit zavesti njihovim laskavim riječima, niti zastrašiti njihovim prijetnjama. Zapamtite da su po masonskom učenju kršćanstvo i masonerija bitno nepomirljivi tako da se pridružiti masoneriji znači rastaviti od kršćanstva. Takvu nespojivost ovih dvaju sustava, katolika i masona, dragi sinovi, ne možete ne priznavati, a to su vas već upozorili naši prethodnici, a mi smo vam već ponovili iste opomene. Oni pak, koji su se po velikoj nesreći učlanili u neko od ovih društava propasti, neka znaju svoju strogu dužnost da se potpuno odijele od tih udruga, ako ne žele ostati odijeljeni od kršćanskog zajedništva te izgubiti svoju dušu u vremenu vječnosti. Jednako tako neka znaju roditelji, odgajatelji, gospodari i svi koji brinu za druge, da ih obvezuje stroga dužnost priječiti koliko god mogu da njihovi podložnici ulaze u tu opasnu sektu ili, ako su ušli, priječiti da u njoj ostaju. Jako nam je stalo do toga u tako važnoj stvari, kada je ovim našim danima zavodljivost vrlo laka, da se kršćanin čuva ovoga zla od svojih prvih koraka, da se boji i najmanjih opasnosti, da izbjegava svaku prigodu, da poduzima sve mjere opreza, ukratko da, po evanđeoskom savjetu, čuvajući jednostavnost goluba, upotrebljava svu mudrost zmije. Očevi i majke obitelji neka paze da ne primaju u svoju kuću nepoznate osobe, a još više da ne prijateljuju s onima osobito koje ne poznaju u pitanjima njihove vjere. Neka se brinu doznati kakav je onaj tko dolazi u kuću kao prijatelj, učitelj, liječnik, ili koji drugi pomoćnik, da se ne dogodi da se u njima krije kakav lukavi promicatelj te zle sekte. U koliko li je obitelji prodro vuk u janjećem ruhu! Lijepe su pojave raznolike udruge koje posvuda niču i donose čudnovate plodove za društvene staleže: radničke udruge, uzajamne pomoći, osiguranja, ustanove školstva, književnosti i raznih umijeća. Kad su te udruge prožete dobrim i moralnim i religijskim duhom, korisne su i potrebne. Ali, budući da je ovdje, upravo ovdje na poseban način, prodirao i prodire masonski otrov, valja ih općenito smatrati dvojbenima. Stoga, valja zaobilaziti mjesta koja izbjegavaju svaki religiozni utjecaj pa njima lako upravljaju masoni, te udruge i ustanove ne samo da pomažu sekte,već postaju njihova rasadišta i odgajališta. Neka se osobito čuvaju žene upisivati u takva «čovjekoljubiva» društva, kojima ne poznaju narav ni cilj, ako se prije toga ne savjetuju s mudrim i iskusnim osobama jer pristupnica po milosti masona često je ona čovjekoljubiva brbljarija, koja se velikim sjajem suprotstavlja kršćanskoj karitativnoj djelatnosti. Neka se svatko čuva stupati u prijateljske ili domaćinske sveze s ljudima za koje se sluti da pripadaju masoneriji ili drugim skupinama koje su s njome združene. Prepoznajte ih po njihovim plodovima i izbjegavajte! Valja izbjegavati ne samo one, koji se javno očituju kao bezbožnici i slobodnjaci pa nose bilo znak svoje sekte, nego se treba čuvati prijateljskih povezivanja i s onima koji se kriju pod maskom opće snošljivosti, poštivanja svih vjera, mahnitosti ideja za pomirenjem evanđeoskih načela s načelima revolucije, Krista i Belijala, Crkve živoga Boga s državom bez Boga. Knjige i novine, koje cijede otrov bezbožnosti i raspaljuju u ljudskim grudima vatru razuzdanih požuda i sjetilnih strasti, razni klubovi i čitaonice gdje masonski duh kreće tražeći koga će «proždrijeti», neka kršćaninu – i to svakom kršćaninu – budu mjesta slova i užasa. Kad je riječ o sekti, koja prožima cijeli život, onda nije dosta protiviti se i braniti se, nego valja odvažno izaći na bojište i usprotiviti se. To ćete dragi sinovi učiniti vi, na način da novinama suprotstavite novine, masonskoj školi svoju školu, njihovom društvu svoje društvo, njihovom kongresu svoj kongres, njihovoj akciji svoju akciju. Masonerija je zavladala javnim školama, a vi nadjačajte njihovo djelovanje svojim privatnim («očinskim») školama, crkvenim zavodima i osobito redovničkim ustanovama jednog i drugog spola, ponudite djeci i kršćanskoj mladeži pravi nauk i odgoj, a napose nastojite da kršćanski roditelji ne povjeravaju odgoj svoje djece školama koje nemaju sigurni katolički smjer. Masonerija je zaplijenila imovinu javne dobrotvornosti. U ruke svojih pristaša masonerija je stavila ustanovu «Pobožna djela», a vi sve ono što ovisi o vama predajte samo katoličkim ustanovama. Protukršćansko novinstvo ratuje protiv naše Crkve podupiranjem masonskih vlasti, a vi svojim trudom i novcem pomozite, promičite, širite katolički tisak. Prava i čista dobrotvornost kći onoga koji daje da sunce grije svakoga i da kiša pada i pravednicima i grješnicima. Masonerija umnaža svoje lože, i vi umnažajte katoličke zborove i župne odbore, promičite karitativne i molitvene udruge.» PAPA Lav XII. |
petak, 05.06.2009.
...LJUBAV...
|
Bože moj, tako često se pitam: ljubim li ja Tebe istinski, svim srcem,svom dušom, svim umom, svom snagom? Zahtijevaš da Te ljubim i svim umom svojim. Mislio sam da je ljubav u predjelima srca, da se tiče samo osjećaja. Međutim, pitaš me o ljubavi u dubinama moga uma. Jesi li Ti, Gospodine, u mojim mislima, u mojim nakanama, u mojim planovima? Jesi li Ti, Gospodine, prvi u mojem umu, ljubim li Te svim umom svojim ili ima u tajni moga razmišljanja mnogo toga što nije povezano s ljubavlju prema Tebi? U toj se zapovijedi ljubavi krije sav Zakon. Neka Tvoja ljubav i ljubav prema Tebi zavlada u našim srcima, da bi iz njih mogla izrasti istinska ljubav i prema našim bližnjima. Fra Zvjezdan Linić  |
srijeda, 03.06.2009.
ISUSE,ŽELIM POPRIČATI S TOBOM,MOJ SI PRIJATELJ
|
Isuse sada ove trenutke želim provesti samo s Tobom... Želim da Ti i ja neometano popričamo, pa ipak smo mi prijatelji i imamo pravo na privatan razgovor, a ja sada baš to želim... Isuse ja znam da si Ti dobro pa te to neću ni pitat jer si Ti sretan zbog ovoga susreta, ali ja Isus nisam baš najbolje, jer sam čovjek kojeg pritišće svakodnevica,posao,buka.... A sada želim mir, jer me Ti uvijek čekaš u tišini i svježini. Tako mi je drago da se susrečemo Ti i ja! Želim s Tobom provesti vrijeme! Odmah da Ti kažem da Te jako volim i da sam jedva dočeko susret mene i Tebe!!! Isuse,HVALA TI, ŠTO SI STRPLJIV, DOBAR,BLAG,PREDIVAN,SJAJAN, MA TI SI ZA 5! Joj,Prijatelju moj,moram Ti nešta priznati, to me je zaboljelo.Danas me je povrijedila jedna osoba koju sam volio.Od Tebe tražim savijet,jer su Tebe, Isuse,svi povrijedili pa i ja.... Ali ja i Ti smo opet skupa....to znači da i ja njoj moram oprostiti,jelda? Oh znam da moram.... HVALA TI MOJ ISUSE, TI SI MI PRIMJER U SVEMU.. Tako mi je bilo divno družit se s Tobom.Sada želim da pođeš sa mnom i da ostaneš sa mnom do kraja ovo dana i kraja mog života i da me blagosloviš u svemu.... Idemo Isuse,čeka nas novi dan, ali ja se nebojim ni povreda ni ičega,Ti si sa mnom,Ti si mi u svemu primjer i utjeha... POĐIMO ISUSE!!!!  |
