ponedjeljak, 22.03.2010.
"Uputi me stazom svojih zapovijedi, jer ja u njoj uživam. Prikloni mi srce propisima svojim, a ne k pohlepi!" (Psalam 119,35.36)
|
Mladost je vrijeme skupljanja znanja u onim područjima koja se mogu primijeniti u svakidašnjem životu. To je vrijeme razvijanja dobrih navika, ispravljanja pogrešnih, stjecanja i razvijanja samokontrole kako bi se pripremili da upravljaju svojim životom po Božjoj volji i na dobrobit svih stvorenja. Mladost je vrijeme sijanja koje određuje žetvu ovog života i života nakon groba. Navike stvorene u djetinjstvu i mladosti, razvijeni ukusi i stečena samokontrola gotovo sa sigurnošću određuju budućnost muškarca ili žene. Svaka sebična misao koju njegujemo, svaka zanemarena dužnost priprema put za sljedeće još gore korake. Ono što smo se jednom usudili učiniti, drugi put ćemo učiniti još lakše. Navike umjerenosti, samosvladavanja, štedljivosti, marljivosti, razboritog i besprijekornog govora, strpljenja i istinske uglađenosti ne stječu se bez stalnog i budnog bdjenja nad samim sobom. Mnogo je lakše postati izopačen i pokvaren nego pobjeđivati svoje nedostatke, vladati sobom i razvijati u sebi istinske vrline. Da bismo kršćanske vrline stalno usavršavali u svom životu, moramo biti spremni na ustrajne napore. Neka se vrlo rano stekne navika vladanja sobom. Mlade mora prožeti misao da moraju biti gospodari, a ne robovi. Bog ih je učinio vladarima kraljevstva koje je u njima, i oni se moraju služiti kraljevskom vlašću koju im je Nebo dalo. Ako se ovakve pouke budu savjesno davale, posljedice će se osjetiti daleko izvan samog kruga mladih. Tim će utjecajem biti obuhvaćene i spašene tisuće muškaraca i žena koji se nalaze na samom rubu propasti. |
utorak, 16.03.2010.
RIJEČ OD BOGA
|
Jedan je čovjek spavao u svojoj kućici, kad usred noći, iznenada, njegovu sobu ispuni svjetlost i ukaza mu se Spasitelj. Gospodin mu reče da za njega ima posao koji mora obaviti, i pokaza mu veliki kamen koji je stajao ispred kućice. Objasnio mu je što mora činiti: gurati kamen svom svojom snagom. Ovo je čovjek radio iz dana u dan. Mnogo se godina mučio od sunčeva izlaska od zalaska, njegove ruke upravljene na hladnu, masivnu površinu nepomičnog kamena gurale su svom snagom. Svake se večeri čovjek vraćao svojoj kući zabrinut i iscrpljen, osjećajući da je cijeli dan istrošio uzalud. Vidjevši da čovjek pokazuje znake obeshrabrenja, đavao se odluči umiješati. Počeo je ga je savjetovati: ” Već predugo vremena guraš taj kamen, i još se nije pomaknuo. Zašto se mučiš radi ničega? Ionako ga nikad nećeš pomaknuti. ” Tako je, uvjerivši čovjeka da je zadatak nemoguć i osuđen na propast, učinio da izgubi skoro svu srčanost i hrabrost. “Zašto bih se toliko mučio oko ovoga?” mislio je. “Jednostavno ću uložiti nešto malo vremena, i minimum truda, i to će biti sasvim dovoljno.” I tako je to namjeravao učiniti, no, ipak je odlučio pomoliti se i iznijeti svoje muke Gospodinu. “Gospodine”, reče, “dugo sam i naporno radio u tvojoj službi, ulažući svu moju snagu da obavim ono što si od mene zatražio. Pa ipak, nakon sveg ovog vremena, nisam pomaknuo kamen ni pola milimetra. U čemu griješim? Zašto ne uspijevam?” Gospodin mu sažalivši se, odgovori: “Prijatelju moj, kad sam tražio od tebe da mi služiš, i ti si prihvatio, rekao sam ti da guraš onaj kamen svom svojom snagom, što si i uradio. Nijednom nisam spomenuo da sam očekivao da ćeš ga pomaknuti. Tvoj zadatak je bio da guraš. I sada, dolaziš k meni, iscrpljen i istrošene snage, misleći da nisi uspio. No, je li zaista tako?” “Pogledaj se. Tvoje ruke se snažne i mišićave, leđa nabijena i preplanula, koža na dlanovima je očvrsnula od stalnog pritiska, a noge su ti postale krupne i čvrste. I pored otpora ti si mnogo porastao, i tvoje mogućnosti su sada daleko veće nego ranije. Ipak, nisi pomaknuo kamen. Ali tvoj poziv bio je da budeš pokoran i guraš. Da vježbaš svoju vjeru i povjerenje u moju mudrost. To si uspio. ” “Ja ću sada, prijatelju moj, pomaknuti kamen.” Nekad, kad čujemo Božju riječ, želimo koristiti vlastiti um kako bi odgonetnuli što On želi, a zapravo ono što Bog od nas traži je jednostavno: poslušnost i povjerenje u Njega. Na sve načine treba vježbati vjeru koja pomiče planine, ali ipak je uvijek Bog onaj koji zapravo to čini. |
ponedjeljak, 08.03.2010.
HODOČAŠĆE U MEĐUGORJE
|
Molitvena zajednica "Dva Srca" iz Vođinaca i ove godine organizira hodočašća u Međugorje. |
