ponedjeljak, 14.06.2010.
PREDANOST BOGU
|
Jedan je čovjek spavao u svojoj kućici, kad usred noći, iznenada, njegovu sobu ispuni svjetlost i ukaza mu se Spasitelj. Gospodin mu reče da za njega ima posao koji mora obaviti, i pokaza mu veliki kamen koji je stajao ispred kućice. Objasnio mu je što mora činiti: gurati kamen svom svojom snagom. Ovo je čovjek radio iz dana u dan. Mnogo se godina mučio od sunčeva izlaska od zalaska, njegove ruke upravljene na hladnu, masivnu površinu nepomičnog kamena gurale su svom snagom. Svake se večeri čovjek vraćao svojoj kući zabrinut i iscrpljen, osjećajući da je cijeli dan istrošio uzalud. Vidjevši da čovjek pokazuje znake obeshrabrenja, đavao se odluči umiješati. Počeo ga je savjetovati: " Već predugo vremena guraš taj kamen, i još se nije pomaknuo. Zašto se mučiš radi ničega? Ionako ga nikad nećeš pomaknuti. " Tako je, uvjerivši čovjeka da je zadatak nemoguć i osuđen na propast, učinio da izgubi skoro svu srčanost i hrabrost. "Zašto bih se toliko mučio oko ovoga?" mislio je. "Jednostavno ću uložiti nešto malo vremena, i minimum truda, i to će biti sasvim dovoljno." I tako je to namjeravao učiniti, no, ipak je odlučio pomoliti se i iznijeti svoje muke Gospodinu. "Gospodine", reče, "dugo sam i naporno radio u tvojoj službi, ulažući svu moju snagu da obavim ono što si od mene zatražio. Pa ipak, nakon sveg ovog vremena, nisam pomaknuo kamen ni pola milimetra. U čemu griješim? Zašto ne uspijevam?" Gospodin mu sažalivši se, odgovori: "Prijatelju moj, kad sam tražio od tebe da mi služiš, i ti si prihvatio, rekao sam ti da guraš onaj kamen svom svojom snagom, što si i uradio. Nijednom nisam spomenuo da sam očekivao da ćeš ga pomaknuti. Tvoj zadatak je bio da guraš. I sada, dolaziš k meni, iscrpljen i istrošene snage, misleći da nisi uspio. No, je li zaista tako?" "Pogledaj se. Tvoje ruke se snažne i mišićave, leđa nabijena i preplanula, koža na dlanovima je očvrsnula od stalnog pritiska, a noge su ti postale krupne i čvrste. I pored otpora ti si mnogo porastao, i tvoje mogućnosti su sada daleko veće nego ranije. Ipak, nisi pomaknuo kamen. Ali tvoj poziv bio je da budeš pokoran i guraš. Da vježbaš svoju vjeru i povjerenje u moju mudrost. To si uspio. " "Ja ću sada, prijatelju moj, pomaknuti kamen." Nekad, kad čujemo Božju riječ, želimo koristiti vlastiti um kako bi odgonetnuli što On želi, a zapravo ono što Bog od nas traži je jednostavno: poslušnost i povjerenje u Njega. Na sve načine treba vježbati vjeru koja pomiče planine, ali ipak je uvijek Bog onaj koji zapravo to čini. |
utorak, 08.06.2010.
LAIK EGZORCIST IZ SEGETA DONJEG, odrješito tvrdi
|
Mijo Barada: Sotona je u svim porama hrvatskog društva Za neobjašnjiva samoubojstva dotad neproblematičnih tinejdžera krivi su ugovori s Đavlom u sotonističkim sektama - uvjeren je Mijo Barada / Joško Šupić / CROPIX U Hrvatskoj ima na stotine sotonističkih sekti, a Sotonin duh može se pronaći u znanosti, medicini, kulturi, politici, medijima... - kaže Barada piše TANJA ŠIMUNDIĆ BENDIĆ Nekoliko neobjašnjivih samoubojstva mladih ljudi, koja su se u Hrvatskoj dogodila u posljednjih nekoliko godina, šokiraju javnost i struku, ali ne i dipl. ing. Miju Baradu, laika pomoćnika poznatog slovenskog egzorcista, patera Marjana Arhara. Barada je inače i uspješni poduzetnik iz Segeta Donjeg kod Trogira. On tvrdi kako se suicidi tinejdžera, do tada mahom neproblematičnih osoba, mogu dovesti u izravnu vezu s njihovim djelovanjem u nekoj od sotonističkih sekti, kojih u našoj zemlji, tvrdi, ima na stotine. Zbog naivnosti i nepostojanja roditeljske pažnje, djeca postaju laka žrtva demonskih sila – kaže Barada, navodeći kako su u tajne sotonističke skupove uklopljeni konzumiranje droga, grupni seks i magijska djelovanja. Samoubojstva mladih po njemu su krajnji čin rituala koji početak ima u tajnom obredu inicijacije na crnoj misi i drugim magičnim obredima. Sotonin duh, kaže Barada, uvukao se u sve društvene pore - znanost, medicinu, kulturu, politiku, medije... Izgrizla ga do krvi - Sotonističke sekte djeluju po sistemu malih ćelija koje se kratko zadržavaju na nekoj lokaciji. Obrede za svoje poklonike održavaju u napuštenim stanovima ili kućama, vojarnama, šumama, pa čak i na grobljima, ovisi o ritualu koji obavljaju. Sve započinje posvećivanjem Sotoni na obredu inicijacije tijekom kojeg novi član krvlju izvađenom iz desne ruke zapiše posvetu na papiru koji se potom vatrom potpali na ruci. Članovi sekte tom se posvetom obvezuju i da će u određenom trenutku sebi oduzeti život, ili će im to napraviti netko od članova – otvoreno kazuje Barada, tvrdeći kako je služba oslobađanja od vlasti demonskih sila vrlo mučan i težak proces koji uvijek vodi službeni egzorcist u dogovoru s medicinskim osobljem. Za vrijeme jedne takve molitve za oslobođenje, iz jedne su djevojke tijekom šest mjeseci istjerana 23 demona. Mijo tvrdi kako je djevojka izmučena obiteljskim problemima i abortusom u 14. godini pristupila sotonističkoj sekti nakon koje joj se život pretvorio u pakao. Za pomoć mu se obratila na jednom njegovu seminaru duhovne obnove. - Iz nje je izlazio grozan muški glas, bio je to demon koji je njezinu krhkom tijelu davao neviđenu snagu. Izgrizla mi je ruku do krvi, no snagom Božje ljubavi i milosti, nakon temeljite svete ispovijedi, doživjela je potpuno oslobođenje. Sekta joj je skoro uništila život, no vjerovanje u Boga vratilo ju je na pravi put – kaže Mijo. Skakala dvostruko više od Blanke - Na svojim brojnim europskim duhovnim seminarima dolazio sam u kontakt s puno manifestacija Zloga. Ono je često nazočno kod ljudi koji se bave jogom, što na seminarima obnove često znaju kao zmije puzati po podu crkve. Oni koji se bave reikijem izvijaju se tako da glavom dotaknu stražnjicu, ili zauzimaju položaj neke životinje. Kod ljudi na koje je Sotona djelovala preko horoskopa često se na seminarima manifestira snažno izvrtanje ruku iz ramena, treperenje očima, aritmija srca. Često se sjetim i jedne djevojke koja je počela skakati kao žaba, i do četiri metra u vis – iznosi Barada svoja iskustva. Oslobađanje od Zloga, napominje on, događa se preko temeljitih ispovijedi, molitvama za oslobađanje i ozdravljenje, a u izuzetno rijetkim slučajevima i egzorcističkom molitvom. Opasno gatanje iz kave Barada navodi kako se u kontakt sa Sotonom dolazi i preko gatanja, pa čak i onog iz kave, traženja pomoći od vidovnjaka, hodžinih zapisa, čitanja sudbine iz horoskopa, numerologije, tarot karata, razne kultne literature... Popis je dug, a iz svakog njegova kutka vrebaju nečiste sile koje, tvrdi Barada, puno obećavaju, malo daju, ali zato sve uzimaju. Mladi - veli on - u kontakt s Nečastivim najčešće dolaze putem interneta i mahom su iz obitelji u kojima se ne njeguje Božja riječ. Kobne noći punog Mjeseca Barada navodi kako je prije nekoliko godina u nama susjednoj zemlji (ne želi reći kojoj), u noćima punog Mjeseca, zabilježeno čak 50 samoubojstava mladih ljudi, koji su, dokazano je, bili članovi sotonističke sekte. Barada je s grupom svećenika bio pozvan u pomoć, te je sudjelovao u akciji spašavanja preostale mladeži kojoj je prijetila sigurna ritualna smrt. |
NISI KUŠAO MOG ISUSA
|
Na Sveučilištu u Chicagu svake se godine organizira izlet na kojem se debatira o vjeri. Jedne su godine pozvali dr. Paula Tillicha i on je dva i pol sata "dokazivao" da je Isusovo uskrsnuće lažno. Citirao je razne znanstvenike i teologe, te zaključio da je, pošto nema povijesnog uskrsnuća, vjerovnje Crkve krivo. Potom je zapitao ima li tko kakvih pitanja. Nakon kojih tridesetak sekundi jedan je stari čovjek, ustao u pozadini. "Doktore Tillich, ja imam jedno pitanje", rekao je dok su svi uperili svoj pogled u njega. Posegnuo je rukom u svoju vrećicu i izvadio jabuku, te ju počeo jesti. "Doktore Tillich ... (njam, njam, njam) ... moje pitanje je jednostavno ... (njam, njam, njam) ... nikada nisam pročitao knjige koje ste vi pročitali ... (njam, njam, njam) ... i ne znam napamet biblijske stihove na originalnom grčkom ... (njam, njam, njam)." Dovršio je jabuku. "Sve što želim znati je - da li je ova jabuka što sam je pojeo bila kisela ili slatka?" Dr. Tillich je zastao na trenutak, te potom odgovorio: "Ne mogu Vam odgovoriti na to pitanje, jer ju nisam kušao." Starac je bacio ogrizak jabuke u svoju izgužvanu papirnatu vrećicu, pogledao dr. Tillicha i mrno rekao: "Niste kušali niti mog Isusa." Preko tisuću prisutnih nije se moglo suzdržati. Gomila je počela pljeskati i podvikivati s radošću. Dr. Tillich je zahvalio svojim slušateljima te odmah otišao. |
ponedjeljak, 07.06.2010.
MAJČICA TE ZOVE!!!
|
undefinedundefinedHODOČAŠĆE U MEĐUGORJE 2. - 4.07.2010. cijena 250 kn tel: Niko 099/599-3236 Ivana 095/912-6783 Katica 095/566-9657undefinedundefined |
utorak, 25.05.2010.
LJUBI ME KAKAV JESI
 undefinedPoznajem tvoju bijedu, borbe i nevolje tvoje duše, nedostatke i nemoć tvoga tijela. Znam tvoju krhkost i lomnost, tvoje grijehe, i svejedno ti kažem: Daj mi svoje srce. LJUBI ME KAKAV JESI… Ako čekaš da budeš anđeo kako bi se prepustio ljubavi, nikad nećeš ljubiti. Iako si plašljiv, preuzeo si obvezu prakticirati vrline. Iako često upadaš u one grijehe koje ne bi želio više činiti, NE DOPUŠTAM TI DA ME NE LJUBIŠ. Ljubi me kakav jesi. U svakom trenu i u bilo kojoj situaciji, u gorljivosti ili suhoći, u vjernosti ili nevjernosti, ljubi me… kakav jesi… Hoću ljubav tvog siromašnog srca. AKO ČEKAŠ DA BUDEŠ SAVRŠEN, NEĆEŠ ME NIKADA LJUBITI. Zar ja ne bih mogao stvoriti od svakog zrna pijeska po jednog anđela blistavog čistoćom, plemenitošću i ljubavlju? Nisam li ja svemoguć? I ako mi se sviđa ostaviti na ništa ona predivna bića i više voljeti siromašnu ljubav tvoga srca, nisam li ja gospodar svoje ljubavi? Pusti me da ljubim, hoću tvoje srce. S VREMENOM ĆU TE SIGURNO PROMIJENITI, ALI ZA SADA TE LJUBIM TAKVOG KAKAV JESI… DANAS STOJIM NA VRATIMA TVOGA SRCA kao prosjak: ja, Kralj kraljeva. Kucam i čekam; požuri mi otvoriti. Nemoj trnuti svoju bijedu: kad bi ti poznavao savršeno svoje siromaštvo, umro bi od bola. RAČUNAM NA TEBE, DARUJ MI RADOST… Ne brini se ako ne posjeduješ vrline; dat ću ti svoje. Kad budeš morao trpjeti, dat ću ti snage. Dao si mi ljubav, dat ću ti da znaš ljubiti više no što možeš sanjati… Ali sjeti se… LJUBI ME KAKAV JESI… DAO SAM TI SVOJU MAJKU; DOPUSTI NEKA PROĐE, dopusti neka prođe sve iz njezina srca - tako čistog. Bilo što da se dogodi, nemoj čekati biti svet kako bi se prepustio ljubavi, jer me ne bi ljubio nikada. Idi… LJUBI ME KAKAV JESI! undefined |
petak, 21.05.2010.
SVETA RITA iz Cascije († 1447.)-SVETICA NEMOGUĆEG
|
undefinedŽivot svete Rite Stoljećima je sv. Rita iz Cascie (1381-1457.) bila jedna od najglasovitijih svetica katoličke Crkve. Poznata je kao "Svetica nemogućeg" zbog njenih divnih odgovora na molitve, kao i značajnih događaja samog njenog života. Rita Lotti rođena je 1381. godine u seocetu Roccaporena blizu Cascie, u talijanskoj provinciji Umbriji. Njezini roditelji Antonio i Amata vidjeli su u svom jedinom djetetu osobit dar od Boga otkad je rođena, kad su već bili u poodmaklim godinama. Supružnici Lottis bili su predani kršćani, pruživši svojoj kćeri svjedočanstvo snažne vjere u Boga i stvarnog primjera duhovnog života, osobito u njihovoj ulozi službenih mirotvoraca ili pomiritelja među svojim sugrađanima. Stoga ne treba čuditi da je Rita, koja je dijelila snažnu vjeru i vjersku predanost svojih roditelja, imala želju posvetiti svoj život Bogu kao redovnica. Neočekivan je bio odgovor Antonija i Amate, koji su htjeli da se Rita uda i štoviše već dogovorili, po njima, prikladnog supruga za nju. Premda ispočetka razočarana, Rita je shvatila da je taj izbor izraz volje Božje za nju te je pristala. I građansko i crkveno ozračje tog vremena bilo je nezdravo – učestali sukobi i obiteljska suparništva obično su se rješavali zakonom osvete na društvenoj razini, dok je u Crkvenom životu vladala sablazan protupapa i njihovih suparničkih biskupa. Jedino dijete vremešnih roditelja trebalo je biti sigurnije pod zaštitom dobrog supruga, mislili su, nego unutar nebranjenih zidova samostana. Tako se Rita udala za Paola Mancinija, dobrog čovjeka, premda snažne i silovite naravi. Njihov je brak bio blagoslovljen dvojicom sinova, možda blizancima, te su se Ritini dani uskoro ispunili uobičajenim poslovima supruge, majke i kućanice, dok je Paolo bio zaposlen kao gradski čuvar. Kao niži gradski službenik, Paolo je često bivao uvučen u sukobe među suparničkim političkim stranama, što može objasniti tragediju koja je konačno dotakla obitelj Mancini. Kad se jedan član vraćao s posla bio,zaskočen i ubijen. Njen joj je suprug nanosio mnogo patnje, ali ona je molitvama i blagošću uzvraćala na njegovu okrutnost. Obrativši se, postao je osvjedočenim i bogobojaznim vjernikom. Ali sv. je Rita bila podvrgnuta još jednoj velikoj žalosti kad je njen suprug bio ubijen. Bol koju je Riti nanijela ta neočekivana i nasilna smrt bila je pomiješana sa strahom da će njeni sinovi pokušati osvetiti očevu smrt. Otkrila je da su njena dva sina razmišljala o osvećivanju oca. Bojala se da bi mogli ostvariti svoje želje u skladu s lošim običajem osvete. Uzvišenom je ljubavlju prema njihovim dušama molila Boga da im radije oduzme ovaj život nego da dopusti da učine taj veliki grijeh. Njen uzor praštanja, njene riječi pouke i zauzimanje, njene molitve za obraćenje njihovih srdaca, bile su nemoćne dirnuti mladiće i odvratiti ih od odmazde, tako da je Rita cijelu stvar posve povjerila Bogu, moleći ga da riješi tu situaciju koja je bila izvan njene moći. Nedugo potom obojica su umrli, nakon što su se pripravili za susret s Bogom. Ostavši sama, Rita se posvetila dobrotvornom radu i molitvi. Konačno je žudnja da uđe u samostan još jednom narasla u njoj, ali njene molbe da uđe u red Augustinskih redovnica iz Cascie bile su ne jednom, već tri puta odbijene. Premda je Rita bila poznata redovnicama samostana Svete Marije Magdalene, nasilnost koja je okruživala Paolovu smrt prevagnula je, prema ocjeni zajednice, nad njenim dobrim značajem i vjerskim duhom. Redovnice su se bojale staviti na kušnju mir samostanskog života, vjerojatno zbog toga što je jedna od članica pripadala obitelji odgovornoj za Paolovo umorstvo. Ali, Rita je duboko osjećala da je to bilo poslanje na koje je pozvana i utekla se zagovoru trojice svetaca, sv. Ivanu Krstitelju, sv. Augustinu i sv. Nikoli iz Tolentina. Nakon trećeg odbijanja redovnica, Rita je spoznala da ona sama mora njihove strahove umiriti. Pregovarala je s Paolovom kao i suparničkom obitelji i nagovorila ih da privedu kraju njihovo neprijateljstvo i žive u miru. Njen praštajući duh nesumnjivo im je bio nadahnuće i uzor te su se obitelji pomirile. Potpisale su ispravu o tome i kad ju je Rita pokazala redovnicama, one više nisu imale razloga da ju odbiju. Čudesno je ušla u samostan i bilo joj je dopušteno da ostane. To se zbilo oko godine 1411. Rita Lotti Mancini postala je sestra Rita. Sljedećih četrdeset godina Rita je živjela životom augustinke u skladu s Pravilima sveca kojeg je godinama ranije izabrala za svog duhovnog oca, sv. Augustina iz Hipona. Njegovo je bilo plemenito Pravilo koje poziva članice zajednice da na svaki mogući način teže ostvarenju zajedništva misli i srca s Bogom te jedna s drugom. Dane je provodila u molitvi i razmišljanju, u služenju bolesnima i siromašnima i u djelatnostima nužnim za život male zajednice. U samostanu je život sv. Rite bio obilježen velikim milosrđem i strogim pokorama. Po njenim molitvama mnogi su zadobili ozdravljenja, izbavljenja od zla i druge osobite milosti od Boga. Nakon dvadeset i pet godina vjerskoga života, Rita je primila ono što je smatrala najdragocjenijim i osobitim darom od Boga. Uvijek predana raspetom Isusu, u njoj je neprekidno rasla želja da sudjeluje u njegovom velikom činu ljubavi za nju i za svo čovječanstvo pomažući nositi mu križ. Jedan dan dok je klečeći molila, čelo joj probode trn iz krune koja je pokrivala samu Isusovu glavu. Nosila je tu ranu petnaest godina sve do smrti. Da bi mogla dijeliti bol od trnja Njegove Krune, Gospodin je sv. Riti udijelio ranu od trna na čelu. Rana je bila vrlo bolna i širila je neugodan miris, pa ipak ona ju je smatrala velikom milošću. Molila je: "O, voljeni Isuse, uvećaj moju strpljivost kako moja patnja raste." Rana joj je ostala do kraja života. Zadnjih je nekoliko godina života bila prikovana uz krevet. Posljednji od mnogih križeva koje je prikazala u životu sada je bio i ponizan položaj invalida, potpuno ovisnog o milosrđu sestara. Naposljetku, 22. svibnja 1457. Ritin život na zemlji došao je kraju. Razni križevi koje je nosila kao supruga, udovica, majka i redovnica odloženi su na stranu jednom zauvijek otkad ju je prigrlio Uskrsli Gospodin. Vjernici su pohrlili u samostan da joj odaju posljednju počast. Nebrojena čuda zbila su se njezinim zagovorom, a štovanje svetice nadaleko se proširilo. Tijelo sv. Rite očuvalo se stoljećima posve nedirnuto, a s vremenom je počelo širiti ugodan miris. Tijekom obreda proglašenja blaženom, tijelo svetice samo je ustalo i otvorilo oči. Bog je čuo molitve sv. Rite za druge u nebrojenim prilikama, a ona će se zasigurno rado opet zauzeti u ime onih koji je sada mole - kako bi se nastavilo razumijevanje istine o veličini njezinog imena: Svetica nemogućeg! Svetico nemogućeg! Sveta zaštitnice nevoljnika, sveta Rito, čije molbe Nebeski Otac ne odbija, koja si zbog obilja u postizanju milosti nazvana "Zagovornicom bespomoćnih", pa čak i neizvedivog, sveta Rito, tako ponizna, tako čista, tako ojadena, tako strpljiva, s tako samilosnom ljubavi za Raspetog Isusa, jer si od Njega isprosila sve što si tražila, te se zbog toga svi s povjerenjem uzdaju u tebe u nadi utjehe ili izbavljenja; budi milostiva svojim moliteljima i založi se svojim utjecajem kod Boga poradi njih; udijeli obilje milosti sada, kao što si ih udijelila u tolikim čudesnim slučajevima na veliku slavu Božju, za širenje tvog štovanja i utjehu onima koji vjeruju u te. Obećajemo, ako naše molbe budu uslišane, da ćemo te slaviti objavljujući tvoje milosti, blagoslivljati te i pjevati vazda hvale tebi u čast. Uzdajući se u tvoje zasluge i utjecaj kod Presvetog Srca Isusovog, molimo te:______________________________ (Ovdje navedite svoju prošnju). undefined |
četvrtak, 29.04.2010.
PRIČA O DVA GRADA
|
undefinedIšao jedan putnik cestom, koja je vodila u veliki grad. Jedna je žena sjedila na rubu ceste, te on zastane da se kod nje raspita o gradu, u koji je namjerio. “Kaži mi, kakvi su ljudi u onomu tamo gradu”? Žena ga pogleda. “Kakve si ljude susretao u mjestu odakle dolaziš?” – “Odvratne”, požali se putnik. “Sve gore od gorih. Škrtice, nepouzdane, lažljivce, ljude vrijedne svakoga prezira.” – “Ah”, reći će žena, “žalim, ali takve ćeš iste zateći u gradu, u koji si se uputio.” Čovjek uzdahnu, i produži namrštena čela. Nedugo potom naiđe još jedan putnik. I on zastane da bi se raspitao o gradu. I opet ga žena upita kakvi su bili ljudi, koje je ostavio za sobom u mjestu odakle je došao. “Bili su to dobri ljudi, pošteni, marljivi, istinoljubivi, i velikodušni. Lako su praštali tuđe pogreške i zablude. Zaista mi je žao što sam se morao od njih rastati.” – “Ne brini”, reče mu žena. “Takve ćeš iste sresti u gradu, u koji si se zaputio.” undefined |
petak, 23.04.2010.
NEKA TE SREĆA PRATI
|
undefinedKamo god podeš, nadi sreću. Neka i zemlja i nebo budu skloni tvojim koracima i snovima. Osloni se na sreću u svakom trenutku, ali ne zaboravi da je i sreći potreban oslonac. Izmakneš li svoje rame, izmakneš li svoje srce, na koga će se ona osloniti? Sreća se spremnije udomljuje u životu srčanih. Spremnije raste pod njihovim dodirom. Sreća nije samilost života. Ona je njegov blagoslov. Zato se nikada nemoj zadovoljiti srećom koja ništa ne traži od tebe, koja te ni na što ne potiče. Sreća koja ne pohađa dubine tvoga bića, hlapi prije no što utaži žeđ tvoga srca. Imaj smjelosti živjeti sretno. Nemoj dopustiti da ti močvare sitnih, pa i krupnih nevolja, odvrate pozornost s beskrajnih mora sreće. Previdiš li sreću, sve će ublijediti u tvojim očima. I bit ćeš manje. Bit ćeš manji. Vjeruj, zbog sreće si pozvan u ovaj svijet. Sreća je tvoja božanska baština, tvoja ljudska odgovornost. Ne iskusiš li sreću, ne dopustiš li joj da te prožme, ništa nećeš razumjeti. Hod tvoj će te satrti, a tako lako bi te mogao uzdići. Tako lako bi mogao biti sreća onih s kojima živiš. Tako lako bi s njima mogao naći sreću. Jer sreća je, neizreciva sreća, što ti je darovano biti čovjek. Sreća je što možeš biti čovječan i što ljubavlju možeš dotaknuti srce čovjekovo i srce Božje. Što se s ljubavlju možeš pridodati ovome svijetu. Sreća je put koji je Bog na ovoj zemlji, na ovom nebu, ugazio za čovjeka. Za tebe. Bol njegova ne umanjuje istinu njegovu. I, zato, pođi s povjerenjem, ma što bilo. I neka te sreća prati. Doprati sreću u srca onih koje ljubiš. Stjepan Liceundefined |
četvrtak, 15.04.2010.
TI SI KRIST
|
undefinedTi si Krist, moj sveti Otac, moj milostivi Bog, moj veliki Kralj, moj dobri Pastir, moj jedini Učitelj, moj predobri Pomočnik, moj prekrasni Miljenik,moj živi Kruh,moj vječni Svećenik,moj Vođa u Domovinu, moje pravo Svijetlo, moja svekolika Sigurnost, moja lijepa Baština, moj vječni Spas... Kriste Isuse,ljubezni Bože, zašto sam želio kroz sav svoj život išta osim Tebe,Isusa, svoga Boga ? Gdje sam bio kad nisam mislio na Tebe? O vi,sve želje moga srca, barem od sada usplamtite i gorite za Gospodinom Isusom. Poletite,dosta ste okasnile. Žurite se za ciljem kojim idete. Svojski tražite onoga koga tražite. Isuse,proklet bio onaj koji tebe ne ljubi (1 Kor 16:22) gorčine se napunio koji Tebe ne voli. O slatki Isuse,nek Te ljubi, nek u Tebi uživa, nek se ta Tobom zanosi svaka dobra duša,posvećena tvojoj hvali. Bože srca moga i baštino moja. Isuse Kriste,neka moje srce umre sebi, i Ti budi život moj. Nek se u mojoj duši užeže živi plamen Tvoje ljubavi i razgori se u savršenu vatru. Nek plamsa uvijek na žrtveniku srca moga. Nek upali svu moju nutrinu i bukti do dna moje duše. Na dan svoga svršetka neka dođem k Tebi i skončam od tvoje ljubavi... amen sv.Augustinundefined |
ponedjeljak, 22.03.2010.
"Uputi me stazom svojih zapovijedi, jer ja u njoj uživam. Prikloni mi srce propisima svojim, a ne k pohlepi!" (Psalam 119,35.36)
|
Mladost je vrijeme skupljanja znanja u onim područjima koja se mogu primijeniti u svakidašnjem životu. To je vrijeme razvijanja dobrih navika, ispravljanja pogrešnih, stjecanja i razvijanja samokontrole kako bi se pripremili da upravljaju svojim životom po Božjoj volji i na dobrobit svih stvorenja. Mladost je vrijeme sijanja koje određuje žetvu ovog života i života nakon groba. Navike stvorene u djetinjstvu i mladosti, razvijeni ukusi i stečena samokontrola gotovo sa sigurnošću određuju budućnost muškarca ili žene. Svaka sebična misao koju njegujemo, svaka zanemarena dužnost priprema put za sljedeće još gore korake. Ono što smo se jednom usudili učiniti, drugi put ćemo učiniti još lakše. Navike umjerenosti, samosvladavanja, štedljivosti, marljivosti, razboritog i besprijekornog govora, strpljenja i istinske uglađenosti ne stječu se bez stalnog i budnog bdjenja nad samim sobom. Mnogo je lakše postati izopačen i pokvaren nego pobjeđivati svoje nedostatke, vladati sobom i razvijati u sebi istinske vrline. Da bismo kršćanske vrline stalno usavršavali u svom životu, moramo biti spremni na ustrajne napore. Neka se vrlo rano stekne navika vladanja sobom. Mlade mora prožeti misao da moraju biti gospodari, a ne robovi. Bog ih je učinio vladarima kraljevstva koje je u njima, i oni se moraju služiti kraljevskom vlašću koju im je Nebo dalo. Ako se ovakve pouke budu savjesno davale, posljedice će se osjetiti daleko izvan samog kruga mladih. Tim će utjecajem biti obuhvaćene i spašene tisuće muškaraca i žena koji se nalaze na samom rubu propasti. |
utorak, 16.03.2010.
RIJEČ OD BOGA
|
Jedan je čovjek spavao u svojoj kućici, kad usred noći, iznenada, njegovu sobu ispuni svjetlost i ukaza mu se Spasitelj. Gospodin mu reče da za njega ima posao koji mora obaviti, i pokaza mu veliki kamen koji je stajao ispred kućice. Objasnio mu je što mora činiti: gurati kamen svom svojom snagom. Ovo je čovjek radio iz dana u dan. Mnogo se godina mučio od sunčeva izlaska od zalaska, njegove ruke upravljene na hladnu, masivnu površinu nepomičnog kamena gurale su svom snagom. Svake se večeri čovjek vraćao svojoj kući zabrinut i iscrpljen, osjećajući da je cijeli dan istrošio uzalud. Vidjevši da čovjek pokazuje znake obeshrabrenja, đavao se odluči umiješati. Počeo je ga je savjetovati: ” Već predugo vremena guraš taj kamen, i još se nije pomaknuo. Zašto se mučiš radi ničega? Ionako ga nikad nećeš pomaknuti. ” Tako je, uvjerivši čovjeka da je zadatak nemoguć i osuđen na propast, učinio da izgubi skoro svu srčanost i hrabrost. “Zašto bih se toliko mučio oko ovoga?” mislio je. “Jednostavno ću uložiti nešto malo vremena, i minimum truda, i to će biti sasvim dovoljno.” I tako je to namjeravao učiniti, no, ipak je odlučio pomoliti se i iznijeti svoje muke Gospodinu. “Gospodine”, reče, “dugo sam i naporno radio u tvojoj službi, ulažući svu moju snagu da obavim ono što si od mene zatražio. Pa ipak, nakon sveg ovog vremena, nisam pomaknuo kamen ni pola milimetra. U čemu griješim? Zašto ne uspijevam?” Gospodin mu sažalivši se, odgovori: “Prijatelju moj, kad sam tražio od tebe da mi služiš, i ti si prihvatio, rekao sam ti da guraš onaj kamen svom svojom snagom, što si i uradio. Nijednom nisam spomenuo da sam očekivao da ćeš ga pomaknuti. Tvoj zadatak je bio da guraš. I sada, dolaziš k meni, iscrpljen i istrošene snage, misleći da nisi uspio. No, je li zaista tako?” “Pogledaj se. Tvoje ruke se snažne i mišićave, leđa nabijena i preplanula, koža na dlanovima je očvrsnula od stalnog pritiska, a noge su ti postale krupne i čvrste. I pored otpora ti si mnogo porastao, i tvoje mogućnosti su sada daleko veće nego ranije. Ipak, nisi pomaknuo kamen. Ali tvoj poziv bio je da budeš pokoran i guraš. Da vježbaš svoju vjeru i povjerenje u moju mudrost. To si uspio. ” “Ja ću sada, prijatelju moj, pomaknuti kamen.” Nekad, kad čujemo Božju riječ, želimo koristiti vlastiti um kako bi odgonetnuli što On želi, a zapravo ono što Bog od nas traži je jednostavno: poslušnost i povjerenje u Njega. Na sve načine treba vježbati vjeru koja pomiče planine, ali ipak je uvijek Bog onaj koji zapravo to čini. |
ponedjeljak, 08.03.2010.
HODOČAŠĆE U MEĐUGORJE
|
Molitvena zajednica "Dva Srca" iz Vođinaca i ove godine organizira hodočašća u Međugorje. |
utorak, 16.02.2010.
ŽELIŠ LI POSTITI
|
Posti od zavisti Posti od površnosti Posti od laži Posti o kruhu i vodi Posti od neljubaznosti Budi susretljiv prema drugima i prema samome sebi. Posti od srditosti i moli: „Isuse blaga i ponizna srca, učini srce moje po srcu svome“. Posti od gunđanja i nezadovoljstva. Otvori oči za sve dobro koje te okružuje i raduj mu se. Posti od gorčine. I budi zahvalan za ono što imaš. Posti od nestrpljenja i pretjeranih očekivanja. Prihvati ljude kakvi jesu. Posti od pustih i nepotrebnih briga. I usudi se imati povjerenje u Boga. Posti od ogovaranja. I otkrij Isusa koji živi u ljudima. Posti od sebičnosti. I otvori se svojoj okolini. Posti od osvetoljubivosti. I pruži ruku pomirnicu. Posti od nepotrebnih riječi. Saslušaj druge. Posti od želje za posjedovanjem i raduj se postojanju. Posti od oholosti. I otkrij vrijednost ljudi koji te okružuju. Posti od ponavljanja pobožnih riječi. I uroni u molitvu. Posti od škrtosti. I otvori svoje srce za potrebe onih koji imaju manje od tebe. Posti od zavisti. I veseli se tuđoj sreći. Posti od laži, otkrij ljepotu istine. Ona će te osloboditi. Posti od nepravde. I otkrij radost pravednosti. Posti od površnosti. I savjesno se posveti onomu što radiš. Čini drugome što je tebi drago da ti drugi čini. Ljubi Boga nadasve. Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe. Tada će ti korizma donijeti ploda!!! |
srijeda, 10.02.2010.
Plač anđela-Otvori se brate
četvrtak, 04.02.2010.
DEVET PRVIH PETAKA
|
Prvi petak u mjescu je u životu kršćana postao blagdan Srca Isusova,blagdan duše i mjesećna duhovna obnova. Tu nam je pobožnost darovao sam Spasitelj preko svete Marije Margarete Alacoque,i kroz nju tražio naknadu za sve uvrede,nemarnosti i prezir što ih ljudi nanose Njemu i Njegovom presvetom Srcu. Zauzvrat nam je udijelio sljedeće: DVANAEST OBEĆANJA SRCA ISUSOVA onima koji će odgovoriti njegovim željama da učine te Ono bude upoznato,ljubljeno i čašćeno: 1. dat će svima potrebne pomoći u njihovom staležu 2. kroz pobožnost Njegovom Srcu udijelit će pomoć obiteljima koje imaju kakve potrebe i ujedinit će razdijeljene obitelji 3. tješit će ih u svim njihovim nevoljama 4. bit će im sigurno utočište u životu i napose u času smrti 5. udijelit će obilan blagoslov na sve njihove pothvate 6. grešnici će naći u Njegovom Srcu izvor i ocean milosrđa 7. kroz pobožnost Njegovom Srcu privest će prvotnoj revnosti redovničke zajednice i pojedine vjernike 8. revne duše izdići će se u kratkom vremenu do velike savršenosti 9. blagoslovit će sva mjesta gdje slika Njegova Srca bude izložena 10. svima koji budu radili oko spasenja duša,dat će milost da taknu i najokorjelija srca 11. svi koji budu širili ovu pobožnost,dok budu ustrajali u tom poslu,imat će imena upisana u Njegovu Srcu 12. milost konačne pokore svima onima,koji se budu pričestili kroz devet prvih petaka uzastopce.Neće umrijeti u Gospodinovoj nemilosti,niti bez svetih sakramenata. Srce Isusovo bit će im sigurno uporište u tom posljednjem času.  " Gle ovo Srce što je toliko ljubilo ljude te se nije ništa štedjelo sve do iscrpljenja i skončanja da im posvjedoči svoju ljubav. " PRESVETO SRCE ISUSOVO,izvore svakoga dobra: ja Ti se klanjam, vjerujem u Te, ufam se u Te, ja Te ljubim i kajem se za sve svoje grijehe. Tebi poklanjam ovo svoje siromašno srce: učini ga poniznim, strpljivim i čistim i da u svemu odgovara Tvojim željama. Daj, o dobri Isuse, da ja živim u Tebi i Ti u meni. Štiti me u opsnostima, tješi me u nevoljama i žalostima; udijeli mi zdravlje duše i tijela, blagoslovi sav moj rad i daj mi milost svete smrti.Amen. |
