četvrtak, 29.04.2010.
PRIČA O DVA GRADA
|
undefinedIšao jedan putnik cestom, koja je vodila u veliki grad. Jedna je žena sjedila na rubu ceste, te on zastane da se kod nje raspita o gradu, u koji je namjerio. “Kaži mi, kakvi su ljudi u onomu tamo gradu”? Žena ga pogleda. “Kakve si ljude susretao u mjestu odakle dolaziš?” – “Odvratne”, požali se putnik. “Sve gore od gorih. Škrtice, nepouzdane, lažljivce, ljude vrijedne svakoga prezira.” – “Ah”, reći će žena, “žalim, ali takve ćeš iste zateći u gradu, u koji si se uputio.” Čovjek uzdahnu, i produži namrštena čela. Nedugo potom naiđe još jedan putnik. I on zastane da bi se raspitao o gradu. I opet ga žena upita kakvi su bili ljudi, koje je ostavio za sobom u mjestu odakle je došao. “Bili su to dobri ljudi, pošteni, marljivi, istinoljubivi, i velikodušni. Lako su praštali tuđe pogreške i zablude. Zaista mi je žao što sam se morao od njih rastati.” – “Ne brini”, reče mu žena. “Takve ćeš iste sresti u gradu, u koji si se zaputio.” undefined |
petak, 23.04.2010.
NEKA TE SREĆA PRATI
|
undefinedKamo god podeš, nadi sreću. Neka i zemlja i nebo budu skloni tvojim koracima i snovima. Osloni se na sreću u svakom trenutku, ali ne zaboravi da je i sreći potreban oslonac. Izmakneš li svoje rame, izmakneš li svoje srce, na koga će se ona osloniti? Sreća se spremnije udomljuje u životu srčanih. Spremnije raste pod njihovim dodirom. Sreća nije samilost života. Ona je njegov blagoslov. Zato se nikada nemoj zadovoljiti srećom koja ništa ne traži od tebe, koja te ni na što ne potiče. Sreća koja ne pohađa dubine tvoga bića, hlapi prije no što utaži žeđ tvoga srca. Imaj smjelosti živjeti sretno. Nemoj dopustiti da ti močvare sitnih, pa i krupnih nevolja, odvrate pozornost s beskrajnih mora sreće. Previdiš li sreću, sve će ublijediti u tvojim očima. I bit ćeš manje. Bit ćeš manji. Vjeruj, zbog sreće si pozvan u ovaj svijet. Sreća je tvoja božanska baština, tvoja ljudska odgovornost. Ne iskusiš li sreću, ne dopustiš li joj da te prožme, ništa nećeš razumjeti. Hod tvoj će te satrti, a tako lako bi te mogao uzdići. Tako lako bi mogao biti sreća onih s kojima živiš. Tako lako bi s njima mogao naći sreću. Jer sreća je, neizreciva sreća, što ti je darovano biti čovjek. Sreća je što možeš biti čovječan i što ljubavlju možeš dotaknuti srce čovjekovo i srce Božje. Što se s ljubavlju možeš pridodati ovome svijetu. Sreća je put koji je Bog na ovoj zemlji, na ovom nebu, ugazio za čovjeka. Za tebe. Bol njegova ne umanjuje istinu njegovu. I, zato, pođi s povjerenjem, ma što bilo. I neka te sreća prati. Doprati sreću u srca onih koje ljubiš. Stjepan Liceundefined |
četvrtak, 15.04.2010.
TI SI KRIST
|
undefinedTi si Krist, moj sveti Otac, moj milostivi Bog, moj veliki Kralj, moj dobri Pastir, moj jedini Učitelj, moj predobri Pomočnik, moj prekrasni Miljenik,moj živi Kruh,moj vječni Svećenik,moj Vođa u Domovinu, moje pravo Svijetlo, moja svekolika Sigurnost, moja lijepa Baština, moj vječni Spas... Kriste Isuse,ljubezni Bože, zašto sam želio kroz sav svoj život išta osim Tebe,Isusa, svoga Boga ? Gdje sam bio kad nisam mislio na Tebe? O vi,sve želje moga srca, barem od sada usplamtite i gorite za Gospodinom Isusom. Poletite,dosta ste okasnile. Žurite se za ciljem kojim idete. Svojski tražite onoga koga tražite. Isuse,proklet bio onaj koji tebe ne ljubi (1 Kor 16:22) gorčine se napunio koji Tebe ne voli. O slatki Isuse,nek Te ljubi, nek u Tebi uživa, nek se ta Tobom zanosi svaka dobra duša,posvećena tvojoj hvali. Bože srca moga i baštino moja. Isuse Kriste,neka moje srce umre sebi, i Ti budi život moj. Nek se u mojoj duši užeže živi plamen Tvoje ljubavi i razgori se u savršenu vatru. Nek plamsa uvijek na žrtveniku srca moga. Nek upali svu moju nutrinu i bukti do dna moje duše. Na dan svoga svršetka neka dođem k Tebi i skončam od tvoje ljubavi... amen sv.Augustinundefined |
