Pregled posta

ŽIVOTOPIS SVETE FILOMENE PO NJENOJ OBJAVI

Osim imena i znakova mučeništva ništa se nije znalo o novoj čudotvorki.

Don Francesco se prvi molio mučenici Filomeni da otkrije nešto o svojoj osobi. Sve je veći bio broj štovatelja koji su željeli znati barem nešto pobliže o svojoj dobrotvorki. Svetica je udovoljila ovim molitvama i objavila svoj život istovremeno trima osobama: jednom revnom svećeniku, nekom umjetniku neokaljana života i pobožnoj redovnici Mariji Luisi od Isusa. Ove tri osobe na raznim udaljenim mjestima nisu se poznavale a istovremeno su primile objavu Svete Filomene. Njihovi izvještaji su se potpuno slagali.
Preko redovnice Marije Luise Sveta Filomena je otkrila najprije datum svojeg mučeništva. Od kipa svete Filomene čula je ljupki glas:
"Moja ljubljena sestro! Deseti kolovoza je dan kada je završio moj zemaljski život. Tada sam ušla u Nebo, gdje me moj Nebeski Zaručnik uveo u posjed vječnih dobara čije slasti ne može shvatiti ni jedan ljudski razum. Zato je Njegova Mudrost odredila da prijenos mog tijela u Mugnano ne bude 5. kolovoza, kako je namjeravao svećenik, nego 10. kolovoza. Niti je to bilo u potpunoj tišini u njegovoj kućnoj kapeli, što je on također želio, nego se to ostvarilo u klicanju i radosti i to u crkvi u kojoj se sada časti. Tako je dan moje smrti postao danom mojeg trijumfa!"

Mučeništvo Svete Filomene

Svoje mučeništvo po volji Božjoj objavila je sama Sveta Filomena 3. kolovoza 1833. godine Službenici Božjoj sestri Mariji Luizi od Isusa, koja je bila njezina oduševljena štovateljica. Dok se pobožna sestra klečeći molila pred kipom Svete Filomene, ukazala joj se sveta mučenica te rekla slijedeće:
»Moja draga sestro, ja sam kćer jednog kneza, koji je vladao u jednoj maloj državi u Grčkoj. Moja majka je, također, bila kraljevske loze. Oni nisu imali djece, a bili su još pogani, pa su neprestano prinosili krivim bogovima žrtve da bi dobili dijete. Neki liječnik iz Rima imenom Publije, koji se sada nalazi na nebu, bio je u službi mog oca i stanovao je u našoj palači. Bio je kršćanin. Vidio je žalost mojih roditelja i bio je žalostan zbog sljepoće njihovih duša. Potaknut od Duha Svetoga odlučio je govoriti s njima o našoj kršćanskoj vjeri i obećao im je da će dobiti potomstvo čim se krste. Milost je pratila njegove riječi, prosvijetlila njihov razum i pobijedila njihovu volju. Oni su prihvatili kršćanstvo i ispunila im se želja, kako im je obećao Publije, nagrada za sveto krštenje kojega su primili. Kod mog rođenja dali su mi ime LUMENA, da bude simbol svjetla vjere kojoj sam bila plod. Na dan krštenja nazvali su me Filomena, jer sam tog dana postala dijete vjere. Nježna ljubav koju su prema meni imali moj otac i moja majka bila je tako velika da su me neprestano htjeli imati pokraj sebe. Ona je bila razlogom zašto su me poveli sa sobom kad su putovali u Rim, kamo je moj otac morao doći, jer mu je car tiranin, Dioklecijan, zaprijetio nepravednim ratom. Ja sam tada imala 13 godina. Prispjevši u glavni grad svijeta, uputili smo se sve troje u carsku palaču gdje smo bili primljeni u carsku audijenciju. Čim me spazio, Dioklecijan je svoje poglede neprestano na mene upravljao. To je činio za cijelo vrijeme dok je moj otac iznosio razloge svojih opravdanja i žarko se trudio da on te isprike primi k srcu. Car je jedino bio zaokupljen svojim promatranjima, a kad je moj otac završio, dao mu je odgovor, da se dalje ne uznemirava, da odstrani sve brige i misli samo na svoju sreću. Dodao je: »Dajem ti svu moć mojeg carstva i ne tražim ništa drugo nego ruku tvoje kćeri.« Moj otac zaslijepljen od časti, koja je nadvisila sva njegova očekivanja, prihvatio je s radošću carev prijedlog. Kad smo se vratili u naš dom, trudili su se na svaki način, moj otac i majka, da prihvatim Dioklecijanovu želju, te da tako mogu ispuniti i njihovu želju. Ja sam im rekla: »Kako, zar želite da zbog ljubavi jednog čovjeka prekršim zavjet kojeg sam pred dvije godine dala Isusu Kristu? Moje djevičanstvo je posvećeno Bogu i ja više ne mogu raspolagati sa sobom. »Ti si tada bila premlada da učiniš takav zavjet«. Rekao je otac. Naredio mi je da prihvatim Dioklecijanovu ponudu i dodao u suprotnom strašne prijetnje. Božja milost je učinila da se nisam dala nadvladati. Moj otac je prenio Dioklecijanu moj razlog i kako ovaj nije htio mog oca osloboditi od zadane riječi, otac se našao prisiljen da me dovede pred cara. Kratko prije tog trenutka još sam se morala opirati nezadovoljstvu, nježnostima oca. Moja majka se, također, trudila na sve moguće načine da me pokoleba u mojoj odlučnosti da ostanem vjerna Bogu. Izmjenjivale su se nježnosti i prijetnje a na kraju su pali do mojih nogu, zaklinjali me i molili u suzama da im se smilujem. Preklinjali su me: »Dijete naše, smiluj se svome ocu i svojoj majci, smiluj se svojoj domovini i našim precima!« - Odgovorila sam im: »Ne mogu, djevičanstvo koje sam zavjetovala Bogu nadvisuje vas, domovinu, nadvisuje sve ostalo. Moja domovina je Nebo«.
Nakon ovih mojih riječi bili su očajni. Odveli su me pred cara. On me nastojao pridobiti na sve načine, ali sva njegova obećanja, laskanja i prijetnje, bila su uzaludna. To ga je jako razbjesnilo, raspaljen od sotone dao me staviti u lance i baciti u tamnicu svoje palače. Mislio je da će bol i sramota slomiti moju odlučnost, koju mije ulijevao moj Božanski Zaručnik. Car me svaki dan dolazio vidjeti. Zatim mi je dao skinuti lance da bih mogla uzeti kruha i vode koliko mi je bilo potrebno za održavanje života. Tada je ponovio svoje zavodljive ponude, koje bi bile bez osobite Božje pomoći, pogibeljne za moju djevičansku čistoću. Otpor koji je susretao kod ovih napadaja na moju nevinost, donio mije nove muke. Molitva me držala postojanom i nisam popustila. Ja sam se svaki put preporučila mom Isusu i Njegovoj prečistoj Majci. Sedmog i tridesetoga dana vidjela sam Blaženu Djevicu Mariju obasjanu nebeskim sjajem kako drži u naručju Božansko Dijete. Kazala mi je: »Trpjet ćeš još tri dana u ovoj tamnici, a nakon zatvora od četrdeset dana napustit ćeš ovo mjesto patnje.« - Srce mise uzradovalo na ovu veselu vijest. Kraljica Anđela je dodala da ću iz ove tamnice izaći samo zato da bih podnijela još veće muke i trpjela još strašniju borbu od one u kojoj sam prije ustrajala. Moja radost je tada prešla u veliki strah. Ja sam se nadala da će me nakon izlaska iz tamnice odmah pogubiti. Tada mi je Marija kazala: »Budi hrabra, kćeri moja! Ti znaš da te ja posebno ljubim. Ime koje si primila kod svetog krštenja, dokaz je da si slična Mom Sinu i meni. Nazvana si Lumena, a tvoj se Zaručnik također zove Svjetlo, Sunce. Mene zovu Zora, Zvijezda, Mjesec, Sunce. Ne boj se, bit ću uz tebe. Zasad si podvrgnuta zakonima prirode da budeš ponizna u svojoj slabosti, a kad dođe do borbe Milost će ti dati snagu, kao i tvoj Anđeo čuvar, koji je također bio i moj, Anđeo Gabrijel, a značenje njegovog imena je »Božja Snaga«. On će ti doći u pomoć. Ja ću te preporučiti Njegovoj posebnoj brizi kao svoju preljubljenu kćer koju pred svima ostalima ljubim.« Ove riječi Kraljice djevica ulile su mi hrabrost. Prilika je iščeznula i ostavila nebeski miomiris u cijeloj mojoj tamnici. Naskoro se ispunilo ono što mi je bilo prorečeno. U pokušajima da me prisili na popuštanje Dioklecijan je očajavao i odlučio je da me izloži javnom mučenju. Počelo je s bičevanjem. Rekao je: »Jer se ne stidi meni caru pretpostaviti jednog zločinca kojeg je vlastiti narod osudio na najsramotniju smrt, jednako zaslužuje i ona da se s njom po pravdi postupa i tako će biti učinjeno.« - Naredio je da me svuku do gola i čvrsto svežu uz jedan stup. Zatim je naredio da me krvnici bičuju pred brojnim dvorskim odličnicima. Krv je tekla iz cijelog mog tijela tako da je ono postalo jedna velika rana. Tada je tiranin vidio da sam pala u nesvijest i da sam blizu smrti. Naredio je da me udalje od njegovog pogleda i ponovno bace u tamnicu. Mislio je da će sada klonuti moj duh. Prevario se u svom očekivanju, a mene je vodila slatka nada da ću uskoro doći svom slatkom Zaručniku. Pojavila su se dva Anđela, iz kojih je izlazilo svjetlo, i izlili su balzam ma moje rane. Osjećala sam se jačom nego što sam bila prije mučenja. Rano slijedećeg jutra obavijestili su o tome cara. On je naredio da me dovedu pred njega. Promatrao me u čudu i htio mi kazati da ozdravljenje imam zahvaljujući Jupiteru kojemu on služi. Htio me silom učiniti rimskom caricom. Dao mi je tašta obećanja s kojima je povezao laskanja i milovanja. On je htio dovršiti pakleno djelo koje si je postavio za cilj. Naprotiv, Duh Sveti kojem moram zahvaliti svoju postojanost, prosvijetlio me u tako velikoj mjeri, da ni Dioklecijan, niti tko od njegovih dvorana, nisu mogli ni najmanje protusloviti mojim dokazima o istini naše vjere. To ga je ponovno razbjesnilo. Zapovjedio je da mi se oko vrata sveže jedno sidro i da me bace u rijeku Tiber. Zapovijed je bila izvršena. Bog je spriječio posljedice. U času kad su me bacili u rijeku, došla su dva Anđela, odriješili konop kojim je moj vrati bio svezan za sidro, tako da je sidro potonulo na dno gdje se do danas nalazi. Anđeli su me pred nebrojenom masom svijeta nježno prenijeli na obalu. Sretan je bio učinak ovoga čuda za promatrače. Mnogi su se obratili na kršćanstvo.
Dioklecijan je ovo čudo pripisao nepoznatoj čarobnoj moći. Zapovjedio je da me vuku po ulicama grada Rima i da me strijeljaju čitavom tučom strijela. Čitavo moje tijelo je bilo skroz isprobadano. Krv je tekla na sve strane. Iscrpljena i već umiruća, na carevu sam zapovijed bila ponovno bačena u tamnicu. Nebo mi se ponovno smilovala na čudesan način. Utonula sam u slatki san, a kad sam se probudila, našla sam se potpuno zdravom. Dioklecijan je to čuo, pao u bjesnilo i povikao kao bjesomučenik: »Hajde, probodite ju ponovno sa šiljastim strijelama da umre u tim mukama!« Odmah su izvršili njegovu zapovijed. Strijelci su svim snagama napeli lukove, ali su strelice otkazale posluh. Nazočni car je bio izvan sebe od bijesa. Nazvao me čarobnicom. Mislio je da će žar vatre nadvladati moju čarobnu moć. Naredio je da se strijele ražare u peći i da se ponovno strijelja. Strijele su bile odapete, poletjele su svojim smjerom, a tada su se iznenada okrenule suprotno i pojurile na strijelce. Šest ih je poginulo na licu mjesta, a mnogi od ostalih su se odrekli poganstva. Narod je jasno spoznao svemoć Božju koja me zaštitila. Tiranin, preplašen zlovoljom i vikom naroda požurio se da učini kraj mojemu životu. Tako su mi odrubili glavu. Moja je duša poletjela u Nebo, k svom Božanskom Zaručniku, da od Njega primi krunu djevičanstva i palmu mučeništva i da se raduje u Njegovoj Nazočnosti, osobito odlikovana pred mnogim izabranima. Ovaj, za mene radošću tako bogat dan, u kojemu sam stupila u nebesko Blaženstvo bijaše petak, a sat moje smrti bio je treći sat popodne.«

Službenici Božjoj Mariji Luisi od Isusa Sveta Filomena je rekla:
"Ja sam primila prvu svetu Pričest kad mi je bilo pet godina. Svakog dana primala sam svetu Pričest, također kada sam bila u Rimu... Promatraj Isusove Patnje i Njega tješi jer On je stvarno trpio.Ja sam samo malo trpjela, jer je Isus trpio za nas...Po milosti sam zadržana u zanosu tri sata kada strelice nisu mogle biti odapete sa lukova.pa sam uskliknula: 'Zaista, o Bože, Ti si snažni štit svojih slugu'.."

Neki mladi umjetnik, kojega je resila čistoća srca i solidna pobožnost, imao je čudesnu objavu sljedećeg sadržaja:
"Car Dioklecijan je želio da djevojka Filomena postane njegova supruga. On ju je osudio na različite muke, jer je smatrao da će na taj način skršiti junaštvo ove kršćanke te je skloniti na pristanak da postane njegova supruga. No kad je vidio da njegova očekivanja neće ispuniti te da je ništa ne može skloniti da se svetica pokoleba u svojim od¬lukama, zapao je u neku vrstu ludila, te je u bijesu koji gaje spopao s gorčinom žalio što nije postigao da mu Filomena bude supruga."
Mladi umjetnik.kojemu je bilo objavljeno, vidio je različite muke na koje je car predao djevicu. Uz to, radi se o istom grobu svetice koji je kao njezin stvarno poznat. Međutim taj umjetnik nije imao uopće pojma o tom grobu.
"Konačno je car dao djevojci, koja je bila nepobijeđeno postojana, odsjeći glavu. Tek što se to dogodilo, car je tako dospio u zdvojnost da ga se moglo čuti kako viče: To se je dogodi/o zbog mene. Filomena neće nikada biti moja žena: ona se do zadnjeg životnog daha protivila mojoj želji: sada je ona mrtva. Kako ja to mogu preživjeti?' Kod tih riječi čupao si je bradu od bijesa, zapao u užasno trzanje, bacio se sa svojeg prijestolja na pod.Grizao bi svojim zubima sve što bi uhvatio. Vikao je da ne želi više biti car."

Neki pobožni i revni svećenik koji je bio srdačni štovatelj svete Filomene šetao se jednog dana preko polja. Tada on najednom vidje kako prema njemu ide neka nepoznata ženska pojava. Ona ga pozdravi te mu reče:
'Da lije istina da si postavio sliku svete Filomene u svojoj crkvi?' On je odgovorio:
'Da, jesam'.
Ona upita:'A što ti znaš o toj Svetici?'
On joj odgovori:
Vrlo malo. Mi nismo o njezinom životu skoro ništa doznali osim onoga što stoji u natpisu i simbolima na grobu'. Tada on stane njoj o teme pričati. Saslušavši ga prihvati ona riječ te mu veoma radosna kaza:
'Dakle ti ništa ne znaš o njoj ? Da ii ti je barem poznato njezino progonstvo i mučeništvo?' On prizna da mu je nepoznato. Ona mu stoga reče:
'Pa dobro! Sada ti ja želim to kazati. To se dogodilo jer je ona odbi/a ruku poganskog cara Dioklecijana, koji ju je izabrao sebi za ženu. A pobuda zašto je ona odbila ponudu, bio je zavjet vječnog djevičanstva kojim se ona povezala sa Kristovom ljubavi.' Svećenik tada upita:
'Gdje si to čita/a ? Iz koje to knjige znaš što si mi ovdje rekla ?' Ona mu odgovori ozbiljnim glasom:
'Iz koje knjige? Kako me se može tako pitati? Mene? Kao da mi te stvari mogu biti nepoznate. Budi siguran, ja te ne varam. Sigurna sam za tu stvar. Ti mi možeš vjerovati: ja znam sasvim sigurno tu stvar: samo vjeruj!'
Kod tih riječi nestane ona kao bljesak od mojih očiju. Ona .koja se tu tom svećeniku ukazala bila je sama Sveta Filomena.U ovom otkrivenju ona je dala napose vrijeme svoga mučeništva, jer je rekla da ju je car Dioklecijan htio za suprugu. Isti je dao ubili svoju vlastitu ženu Svetu Serenu, jer je bila postala kršćanka. Bilo je to godine 304. poslije Krista.




Post je objavljen 05.11.2009. u 11:14 sati.