Hotel za pse Zagrebački duhek

07.05.2021., petak

Čuvanje + dresura +SOS veterinarski grooming :-)

"Zagrebački duhek" je mjesto gdje psa mozete ostaviti na čuvanju od nekoliko sati, već po cijeni od 10 kn/h, pa sve do nekoliko tjedana, ujedno ga okupati, ošišati te čak i školovati!

Labradora Spocka smo, kao i obično, uglancali do visoka sjaja a kako je kod nas, srećom, uz čuvanje došao i na grooming, duboko u uhu smo mu našli i jednog grdog krpelja, što je sada uspiješno sanirano! Sljedeći SOS grooming slučaj nam je mala Maza, čiji se 5. nokat gotovo već zabio u tkivo, a što se vlasnici nisu usuđivali sami podrezati zbog Mazine nesuradnje, kao i Mila, koja nam je došla s klasom među mekušima i, potom, otišla doma zdrave i čiste šapice! B
Sve su to slučajevi koji zahtijevaju određeni stupanj iskustva i znanja, stoga - bilo da za svog psa trebate čuvanje, uređivanje ili trening - obratite nam se s povjerenjem!
U cijenu čuvanja uključen je i standardni pribor i oprema za pse poput zdjelica, vrečica za drekec, lajni, i td. Naime, u slučaju da imate fleksericu, koristimo svoje lajne za šetanje kako bismo izbjegli nepotrebna zapetljavanja u slučaju šetnji više pasa odjednom! U cijenu boravka uključen je i smještaj s krevetićima i foteljicama za pse tako da, izuzev psa samog i hrane te veterinarske knjižice kao potvrde o redovitom cijepljenju, ne trebate ponjeti apsolutno ništa drugo!
Za svakog psa na boravku svakodnevno vam šaljemo i pregršt slikica i videa, a davanje terapije, kuhanje ili skrb za pse s posebnim potrebama(dijabetičari, paraplegičari, alergičari) ne naplaćujemo posebno!
U slučaju nam baš dođete i zapetljani, bez brige - vraćate se doma raspetljani i, najvažnije od svega, zdravi i sretni! cerekkiss
Kontakt: ivana@duhek.com
091 7334 456 - Ivana
www.groom-room.net


Oznake: Zagrebački duhek, pet sitting, salon za pse, grooming, čuvanje pasa, čuvanje kućnih ljubimaca, Zagreb, maksimir, dresura pasa, socijalizacija pasa, vrtić za pse, šišanje pasa


- 19:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

13.04.2021., utorak

Naš članak o psima objavljen na portalu Udruge gradova u Republici Hrvatskoj :-)

Dragi naši, s ponosom vam predstavljamo još jedan od naših članaka objavljenih na portalu Udruge gradova u Republici Hrvatskoj, a čija su tematika upravo - psi!
U nadi da ćemo vas ovim člankom još malo više približili fascinantnom svijetu pasa u svim njegovim pojavnim oblicima, pozdravljamo vas do sljedećeg članka i nove avanture sa znanim nam i neznanim životinjama!
Vaša Ivana



K9 ili K-9 je drugo ime za ono što je najčešće poznato kao policijski pas, dok je istovremeno homofon riječi “canine” (Canidae, pseći).

Proljetnim sumrakom zagrebačkog Jelkovca, stapajući se sa sjenama i pognute glave nesigurno istražujući pedalj po pedalj tla, luta životinja… Trzajući se na svaki šum, relativno kratka repa većinu vremena podvučena pod noge, i svakog koraka iskrzana strahom, lako biste je zemijenili za kakva sitna, prestrašena psa. Njezinih desetak kila umotanih u zlatnosmeđe krzno nije odabralo biti ovdje, kao što nije odbralo ni biti meta još jedne senzacionalističke medijske hajke u vidu spektakularnih natpisa na gotovo svakom portalu koji sam posljednjih dana imala prilike otvoriti…No, šuma i livada sve je manje dok se grad širi u svim smjerovima nesmiljenom brzinom, a ona je samo još jedan u nizu oportunista što će ovoga proljeća hranu potražiti u okolini ljudskih nastambi. Uhvatila sam joj pogled tek na djelić veličanstvene sekunde neki dan, no i to je bilo dovoljno da mi kaže sve.
Šakal koji je punu stotinku stajao preda mnom bila je majka, baš poput mene.
Njezina jedina ambicija, međutim, nije bila poklati svu djecu iz obližnjeg vrtića, kao što su to mediji „suptilno“ insinuirali, već nahraniti vlastitu (i to ne našom!) te pronaći miran kutak ovog nesigurnog Univerzuma, koji će joj jamčiti ono što joj po prirodi i pripada: opstanak.
Sljedeći je poziv dolazio je iz Samobora. Žena koja ga je uputila poslala mi je i nekoliko fotografija još jednog čudesnog ali ustrašenog bića koje je već neko vrijeme posjećivalo njezino dvorište, a koje bi uskoro moglo postati meta lovaca iz jednog od hrpe lovačkih društava u okolici…
No, kako skloniti ovu lisicu na sigrno, ukoliko ne znaš gdje joj se nalazi leglo?!
Zvijer koja je tijekom vremena postala rabiesni sinonim?
Ili još jedna zabrinuta majka?
U sobi sa mnom, u trenutku kada pišem ovaj članak, nalazi se četiri canida.
S canidama radim svaki bogovetni dan proteklih 13 godina.
Lisa, najstarija od njih, nema pojma što je to vuk; ona je zlatni retriver čija je jedna od primarnih funkcija proteklih 13,5 godina, koliko je sa mnom, ležanje na podu sobe u svrhu spopikavanja ljudi preko nje. Taksonomski bih je ipak svrstala u veprove jer kad je vani, pretežno boravi u kaljužama.
Popi je nekakav crni zblendani ovčar na čuvanju, koji samu sebe protekla dva dana smatra vukom jer je sa mnom gledala dokumentarac o njima.
Lady je nešto veliko i crno što smo pokupili s ceste i odlučili je udomiti. Sada je kod nas na „privremenom čuvanju“ 11-i-kusur godina, čipirana je na mene i živo je zaboli u koju je taksonomsku porodicu svrstavate, dokle god može smetlariti po kvartu, po čemu se zapravo nimalo ne razlikuje od čagljeva!
Moki, pas pasmine basenji na čuvanju, samouvjereno smatra da je mačka.
Svi su oni, međutim, dio ovoga članka čiji je cilj predstaviti vam – Canidae!

Porodica: Psi (Canidae)
Red: Carnivora (Zvijeri)




Evolucija canida započela je prije oko 40 milijuna godina u kasnom eocenu, u Sjevernoj Americi. Porodici Canidae pripadaju lisice, čagljevi, kojoti, vukovi te domaći psi. Današnji canidi potječu iz skupine drevnih zvijeri iz porodice Miacidae – životinja sličnih lisici, samo s tom razlikom što su tada još mogle uvlačiti pandže – da bi se daljnjim razvojem porodica Canidae razdvojila u tri razvojne linije, odnosno potporodice – dvije izumrle: Hesperocyoninae i Borophaginae, te sadašnju potporodicu Caninae. Recentna potporodica (Caninae) danas broji 13 rodova i 37 vrsta, pri čemu se recentni psi mogu podijeliti na tribus pravih lisica (Vulpini) i tribus pravih pasa (Canini). Doduše, u tribusu pravih pasa ima i više vrsta koje su zapravo vrlo slične – lisicama!
Domaći pas (Canis lupus familiaris) vjerojatno je prva udomaćena divlja životinja ikad!
Najstariji fosilni ostaci koji ukazuju na domestikaciju psa stari su između 12.000 godina (nalazište u Izraelu) i 15.000 godina (nalazište u Njemačkoj).
Međutim, čini mi se da u pogledu samog procesa domestikacije pasa, što ga više proučavaš, manje toga znaš! Teorije se isprepliću, obaraju ili podržavaju jedna drugo, pa se jedna struja priklanja tezi vučjeg podrijetla domaćeg psa, dok druga pak zagovara tezu postanka domaćeg psa od zajedničkog vučjeg pretka nalik lisici.
Ono što nesumnjivo stoji jest činjenica da su psi danas su rasprostranjeni na svim kontinentima svijeta, dok ih prvobitno nije bilo u Australiji, na Novom Zelandu, Novoj Gvineji, Madagaskaru i Antarktici, gdje su naknadno prošireni djelovanjem čovjeka.
Timothy Hugh Clutton-Brock, britanski zoolog poznat po svojim komparativnim studijama ponašanja u ekologiji sisavaca, objašnjava fenomen domestikacije pasa kao dva isprepletena procesa. Prvi, biološki proces nalik je prirodnoj evoluciji u kojoj su životinje-roditelji postale reproduktivno izolirane od divlje populacije te formirale malu, temeljnu skupinu, koja se u početku temeljila na parenju u srodstvu i koja je time pretrpjela i stanoviti genetički otklon. Nadalje, takve temeljne skupine rastu i genetski se mijenjaju prirodnom selekcijom uslijed promjena okoliša i utjecaja čovjeka. Međutim, takvi pitomi vukovi postaju sve manje slični svojim precima jer su prirođeno nepostojane karakteristike (poput boje krzna, nošenja ušiju ili repa te veličine i proporcije udova) promijenjene kombinacijom prirodne i umjetne selekcije.
Drugi, društveni proces, započeo je kada su praljudi prisvojili i integrirali (pra)pse u svoje zajednice. („The domestic dog“, Serpell, 1995.)
Nakon ledenog doba, mezolitska su se društva počela kontinuirano naseljavati, što je kreiralo prostor pitomijim vukovima za daljnju domestikaciju. Vođeni novim, lako dostupnim nalazištima hrane, ti pitomiji vukovi vjerojatno su bili manje genetski predodređeni bježanju od ljudi, čime su svakako stekli i prednost prilikom selekcije naspram onih divljih. („Dogs: A New Understanding of Canine Origin, Behavior and Evolution“, Raymond and Lorna Coppinger , 2001.)
Nadalje, teritoriji određenih vučjih čopora vjerojatno su formirani u blizini ljudskih naselja i stoga što su ih ona prirodno štitila od ostalih, manje prijateljski raspoloženih čopora vukova ili plemena ljudi. Ovo je potom rezultiralo kreiranjem svojevrsnog „ekološkog prostora“, koji je dalje olakšavao (pra)psima nove morfološke i genetske promjene, a koje su, na posljetku, vodile i razvoju domaćeg psa.
Izuzev fizičkih karakteristika, psi su uslijed kontinuirane domestikacije bili podvrgnuti i znatnim promjenama u ponašanju pa se domaći pas transformirao u mirniju, nježniju i odaniju životinju od svog divljeg pretka – vuka. Jedna od omiljenih kvaliteta pasa svakako je sklonost zadržavanja karakteristika šteneta i u odrasloj dobi, što je najvjerojatnije također adaptacija nastala prilikom procesa domestikacije.
Ostale razlike u ponašanju uključuju uzorke agresivnog ponašanja između vrsta. Naime, kada vukovi postanu spolno i društveno zreli, skloniji su agresivnije i direktnije konkurirati za društveni status, a i stil tučnjave im se znatno razlikuje! Dok psi ograničavaju svoj napad na glavu, vrat i ramena, vukovi više koriste blokade tijelom te napadajući ekstremitete stavljaju protivnika u ranjiviju poziciju. Jedinstvena kvaliteta poticana kod domaćeg psa jest i spremnost na toleranciju nepoznatih, dok tipični vuk ne prihvaća nepoznate jedinke unutar ustaljenog čopora. Ujedno, vuk je oprezan u blizini ljudi te ima nisku granicu tolerancije pri započinjanju sukoba. Druga značajna razlika je u tome što psi fizički i spolno sazrijevaju mnogo ranije od vukova. Psi postaju spolno zreli u dobi od 7-10 mjeseci, dok vukovi postaju spolno zeli u dobi od, otprilike, 22 mjeseca. Uz to, psi se redovito pare s više patnera, kuje se tjeraju dvaput godišnje, a mužjak psa plodan je tijekom cijele godine. Vukovi su, s druge strane, selektivni i imaju jednog partnera čitav život; vučica se tjera jednom godišnje, a testisi mužjaka van sezone parenja atrofiraju pa je mužjak plodan samo jednom godišnje. Još jedna bitna razlika je ta da psi laju u znak upozorenja i obilježavaju teritorij uriniranjem, što vukovi čine daleko rijeđe! I, na kraju krajeva, vukovi formiraju vezu s čovjekom jedino u slučaju izostanka utjecaja odraslih pripadnika vlastite vrste i straha. S druge strane, psi se lako vežu uz ljude a, kada mogu birati, preferiraju društvo čovjeka naspram društva ostalih pripadnika svoje vrste. Pas je nastavio evoluciju te je, s vremenom, postao priučen za okupljanje i obranu stoke, za lov i sl. Daljnji procesi planskog uzgoja odabirom određenih urođenih osobina, danas nam daju preko nevjerojatnih 400 različitih pasmina pasa – dakle, raznolikost kakva nije poznata niti kod jedne druge vrste – po čemu je pas zaista jedinstven! I tako, danas imamo „Pas vs. Vuk“ situaciju, kao već legendarne oportuniste; međutim, ova davno diskonektirana braća i dalje mogu imati itekako konektirane sestre, da se tako izrazim…
Jer, vidite, krv nije voda pa se križanjem vukova i pasa i dalje dobiva plodno potomstvo!

Legendarni „Dire wolf“ uopće nije bio vuk!

Canis dirus ili „Dire wolf„ iz „Igre prijestolja“(hrv. „strašni vuk ili strahovuk“), jedan je od najpoznatijih drevnih grabežljivaca Sjeverne Amerike, koji se pojavio jednako tajanstveno kao što je i nestao. Strašni vukovi, koji su na kraju posljednjeg ledenog doba izumrli s mamutima i sabljastim tigrovima, dugo su se smatrali bliskim rođacima nešto manje strašnih sivih vukova, kakvi nam i danas lutaju Velebitom; međutim, nova analiza njihove (naravno, strašne) DNK otkriva da su umjesto pretpostavljenog linka sa sivim vucima, prešli zapravo poprilično osamljeni (ali isto strašni!) evolucijski put. Naime, toliko se razlikuju od ostalih vukova, kojota i pasa da jednostavno ne mogu pripadati rodu koji uključuje te životinje! Umjesto toga, potrebna im je potpuno nova znanstvena klasifikacija. Arheološka otkrića dokazuju da su strašni vukovi živjeli u Sjevernoj Americi prije otprilike 250 000 do 13 000 godina a bili su oko 20% veći od današnjih sivih vukova. Putovali su u čoporima, loveći bizone, drevne konje, a vjerojatno čak i male mamute i mastodonte. Znanstvenici su strašne vukove dugo klasificirali kao Canis dirus, stavljajući ih u isti koš sa sivim vukovima, kojotima i psima, no novootkriveni genetski materijal strašnog vuka otkrio je jedno sasvim novo evolucijsko obiteljsko stablo, što će reći da strašni vukovi zauzimaju vlastitu lozu, različitu od onih iz kojih su potekli afrički šakali, sivi vukovi, kojoti i psi! “Iako izgledaju poput vukova, strašni vukovi zapravo nemaju nikakve veze s vukovima”, kaže Angela Perri, zooarheologinja sa Sveučilišta Durham, i jedna od vodećih autorica studije. Angela Perri i njezini kolege također su analizirali i proteine iz kolagena strašnog vuka, što je podjednako podržalo podjelu između vrsta. Sve veći dokazi uvjerili su tim da preporuči potpuno izbacivanje groznih vukova iz roda Canis te njihovo svrstavanje negdje drugdje unutar veće obitelji Canid, koja – osim vukova i kojota – uključuje lisice i druge psolike mesojede. Vukovi će time postati Aenocyon dirus, što je naziv predložen 1918. godine, ali koji su mediji, kako mi se čini, sasvim zanemarili. Genetska analiza nadalje otkriva kako su ovi grabežljivci vjerojatno evoluirali u Americi, gdje su stotinama tisuća – ili možda čak i milijunima godina – bili jedina vukolika vrsta ovog kontinenta. Strašni su vukovi svakako bili jedna od najčešćih i najrasprostranjenijih velikih zvijeri u pleistocenskoj Americi, no relativno je malo poznato o njihovoj evoluciji ili izumiranju. Dakle, premda su morfološki bili slični sivom vuku, strašni vukovi bili su, kako vidite, vrlo divergentna loza koja se odvojila od živih canida prije oko 5,7 milijuna godina. Za razliku od brojnih primjera hibridizacije ostalih canida, nema dokaza o protoku gena između strašnih vukova i sjevernoameričkih sivih vukova ili kojota. To sugerira da su se strašni vukovi razvili izolirano od pleistocenskih predaka ovih vrsta, dok su preci sivih vukova i kojota evoluirali u Euroaziji te kolonizirali Sjevernu Ameriku tek relativno nedavno!

A kada smo kod canida, najkarizmatičniji pas naših područja svakako jest gore spomenuti sivi vuk (Canis lupus) koji je, ni manje ni više, vrsta psa iz roda Canis.
Veličina i težina vukova jako se razlikuje jer nastanjuju vrlo velika i različita područja.
Najveći vukovi žive u šumskim područjima Latvije, Bjelorusije, Aljaske i Kanade a dosežu dužinu od vrha njuške do početka repa do 160 cm, dok sam rep pridodaje daljnjih 52 cm. U grebenu su visoki oko 80 cm, a mogu doseći težinu do 80 kg. Najmanji pak vukovi žive na Bliskom Istoku i na Arapskom poluotoku. Duljina tijela im je oko 80 cm, masa 20 kg a rep je dug oko 29 cm. Ženke su oko 2 do 12 % manje od mužjaka te 20 do 25 % lakše od njih.
Vukovi „made in Croatia“ su, u nekom prosjeku, od njuške do vrha repa dugački oko 170 cm, i teški oko 31 kg. Većina vukova nastanjuje travnata područja i šume no, premda je vuk danas poznat primarno kao šumska životinja, to je posljedica činjenice da ga je čovjek već odavno istisnuo s otvorenih područja.
Svi vučji čopori imaju teritorije čija veličina ovisi o količini plijena, kao i terenu. Veličina teritorija kreće se negdje između između 20-ak do nekoliko tisuća kilometara i često varira zbog migracije plijena. Čopor često obilazi svoj teritorij i obilježava ga urinom i izmetom premda se obilježavanje teritorija provodi i preko žlijezda na šapama, kao i lizanjem ili trljanjem tijela o obližnje drveće i kamenje. Na ovaj način određeni čopor signalizira drugim vukovima da im pripada određeno područje, što također čine i zavijanjem. Vukovi su iznimno teritorijalne životinje, pa ipak, sukobi između čopora relativno su rijetki jer se obično međusobno izbjegavaju. S druge strane, u slučaju da nepoznati vuk upadne na teritorij određenog čopora, čopor će ga odmah otjerati ili ubiti. Današnja populacija vukova u Hrvatskoj dio je veće Dinarsko-balkanske populacije koja nastanjuje Sloveniju, Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu te se nastavlja na jug Dinarida. Za čitavu ovu populaciju procjenjuje se da broji oko 3900 vukova te da je uglavnom stabilna tijekom zadnjih nekoliko godina. Prema procjenama Hrvatske agencije za okoliš i prirodu iz 2015. godine, u Hrvatskoj živi 156 jedinki, podjeljenih u 49 čopora, pri čemu se rasprostranjenost populacije vuka prostire se na području 9 županija: Sisačko-moslavačke, Karlovačke, Ličko-senjske, Primorsko-goranske, Istarske, Zadarske, Šibensko-kninske, Splitsko-dalmatinske te Dubrovačko-neretvanske.
Prosječni čopor u Hrvatskoj populaciji vukova broji 5 – 7 jedinki, među kojima je dobro uspostavljena struktura uzajamnih odnosa, koji ujedno omogućavaju da čopor djeluje kao cjelina. Cijeli čopor izuzev najmlađih vukova sudjeluje u lovu, a na našim prostorima plijen im je najčešće jelen, srna, divlja svinja te manji sisavci poput zeca. U krajevima u kojima bilježimo deficit divljeg plijena, vukovi se nužno orijentiraju na stoku. Naravno, ovo je ujedno razlog zbog kojeg ga velik broj uzgajivača stoke smatra omraženom štetočinom, što je i razumljivo s obzirom na štetu koja time nastaje; pa ipak, mi smo, kao i obično, na strani vuka.
Zašto?
Stoga što smo ponajviše sami odgovorni za ovakvo ponašanje!
Naime, uništavanjem i zaposjedanjem sve većih površina prirodnog staništa sve većeg broja vrsti te, unutar njih, jedinki divljih životinja, izravno smo odgovorni za nedostatak hrane na koju dotične – baš poput nas samih! – imaju prirodno pravo! U nedostatku biljne hrane zbog zauzeća prostora u korist domaćih životinja, divlji su biljojedi primorani na uzmak i migracije, koje slijede i njihovi prirodni predatori. Međutim, ni taj prostor za uzmak nije neograničen – štoviše, vrlo je nedostatan – pa životinje u svrhu pukog preživljavanja naginju drastičnim mjerama: naseljavaju prigradska i gradska područja, nekadašnje livade zamjenjuju poljoprivrednim površinama, a u nedostatku prirodna plijena, predatori se okreću onom domaćem. Takva je situacija posebice u Dalmaciji.
Ono što im je svima zajedničko jest, da na kraju ove otužne balade, dobiju etiketu „štetočina“.
Priroda, međutim, u samoj svojoj strukturi, ne poznaje ovakvu neravnotežu.
Uzrok mu je samo jedan: čovjek.
Vukovima je pak (ako ga kojom srećom i imaju izvan granica poljoprivrednih dobara i područja prenamijenjih za ispašu ovaca), potreban velik životni prostor jer je plijen čak i u donekle prirodnom staništu, relativno rijedak i raštrkan!
Dakako, vukovi traže slabije, starije i bolesne jedinke koje mogu lakše uhvatiti, čime izravno održavaju “zdravlje” populacije plijena i, posljedično, cijelog ekosustava.
Ovo je ujedno službeno gledište koje i mi zauzimamo, škiljeći iz gustiša natrag na čovječanstvo iz (još uvijek upitne) vučje perspektive…
Što se tiče prirodnog očuvanja populacije, sezona prenja za vukove počinje još tijekom zime, od siječnja do travnja, ovisno o klimi određenog područja. Ženka nakon dva mjeseca skotnosti donosi 4 – 7 vučića, koji su svi potomci samo roditeljskog alfa-para, a čija je veza najčešće doživotna. Mladunci tijekom proljeća i ljeta odrastaju na okupljalištima čopora, koja se prepoznaju po ostacima kostiju, izmeta, dlake i ostalih vučjih tragova.

Lisica ili crvena lisica (Vulpes vulpes) je najrašireniji divlji predstavnik porodice pasa u Europi, te je ujedno najveći pripadnik roda Vulpes, kao i najrašireniji pripadnik reda Carnivora u geografskom smislu. Dužina tijela joj je 90-130 cm, visina 35-40 cm, a masa 7-10 kg.
Krzno joj je s gornje strane tijela crveno a s donje bijelo; međutim, tonovi boje se mijenjaju ovisno o području koje nastanjuju, gornji dio od crvenkastožute do tamno crvenosmeđe, a donji od čisto bijele pa do sive boje škriljevca. Donji dijelovi nogu su joj crni. Područje na kojem živi lisica vrlo je veliko. Obuhvaća Europu, umjerena i suptropska područja Azije, u Africi područje sjeverno od Sahare i Sjevernu Ameriku. U 19. stoljeću ljudi su donijeli lisicu u Australiju gdje je, kao invazivna vrsta, postala velik ekološki problem za autohtonu populaciju sisavaca i ptica.
Kako je lisica prehrambeni oportunist, nema neke strogo određene zahtjeve u odnosu na životni prostor. Šume, travnjaci, kao i poljoprivredne površine a, u novije vrijeme, i predgrađa gradova područja su u kojima je možemo susresti.
Lisice su samotne životinje, a u pogledu izbora plijena, najviše love glodavce, ćime izravno utjeću na kontrolu njihove populacije u prirodi. Osim glodavaca, love i zečeve, ptice, ribe, kukce, žabe i guštere, dok se u nedostatku živog plijena, okreću i strvinama. Vole i biljnu hranu pa ćemo na njihovu meniju naći i bobice ili voće, no nisu sklone „smetlarenju“ (za razliku od mojih pasa…). Poput ostalih canida, lisice održavaju svoj teritorij s kojeg tjeraju druge lisice, dok na njemu borave isključivo obiteljske grupe. Veličina teritorija ovisi o plijenu te dostupnosti jama za kopanje, koje lisicama služe za odmor, bijeg i razmnožavanje. Jame, međutim, lisice najčešće ne kopaju same, već ih preuzimaju od majstora jamara – jazavaca, a čije jame redovno imaju zgodne etaže te nekoliko izlaza u slučaju opasnosti! Lisice se pare u siječnju i veljači, i to s više mužjaka, od kojih jedan ostaje uz ženku i pomaže joj podizati mladunce. Nakon skotnosti u trajanju od pedesetak dana, lisica koti od 3-5 beba. Mladunci postaju samostalni nakon navršena četiri mjeseca života, a spolnu zrelost dosežu u dobi od 10 mjeseci. Konačno, napuštaju majku u dobi od oko godinu dana.
Nažalost, lisica ima i jedan jako negativan „trade mark“ – bjesnoću.
No, kakva je situacija s bjesnoćom na našim područjima danas?
Obazrimo se na trenutak na ne tako davnu povijest. Prije priključenja Hrvatske Europskoj Uniji, došao nam je i nalog iz Bruxellesa koji je nalagao da se u Hrvatskoj mora iskorijeniti bjesnoća kod svih životinja, kako domaćih, tako i divljih, i neovisno radi li se o urbanim ili ruralnim područjima, što su podržali i hrvatski veterinarski stručnjaci te epidemiolozi. Zbog toga su se počele provoditi agresivne akcije oralne vakcinacije lisica, koje su uključivale postavljanje na stotine tisuća oralnih mamaca s ampulama cjepiva protiv bjesnoće bacanjem iz zrakoplova.
Zahvaljujući toj akciji, u Hrvatskoj danas bjesnoće praktički i nema, iako je sve do prije nekoliko godina ona bila prisutna čak i u Zagrebu! Primjerice, 2010. zabilježena su 64 slučaja kod domaćih životinja – 35 pasa i mačaka, od kojih nekoliko i u hrvatskim gradovima. Bilo je tu i bijesnih ovaca, koza i goveda. No, ipak je bilo najviše bijesnih lisica – njih 584!
Ipak, nad lisicama i dalje lebdi ta jeziva aura pa velik broj ljudi, kada primjeti lisicu u urbanom području, prvo posumnja da se radi o zaraženoj jedinki. Međutim, glavni uzrok silaska lisica u gradove, posebice tijekom proljeća, kada imaju mlade, mnogo je banalniji. Naime, većinom se radi o mamama u potrazi za hranom za svoje leglo!

Čagalj, šakal ili zlatni čagalj (Canis aureus) najraširenija je vrsta čaglja na svijetu a genetska istraživanja pokazala su da je rodbinski bliži sivom vuku i kojotu. U duljinu naraste 120 cm (od čega na rep otpada 30 cm), u visinu do 50 cm, mase je oko 10 kg. Vrlo je prilagodljiva vrsta koja se hrani raznom vrstom hrane, a i živi u klimatski različitim uvjetima, tako da ga nalazimo od afričkih savana, preko planina Kavkaza, sve do šuma Indije. U Hrvatskoj je ponajviše raširen u cijeloj Dalmaciji i priobalju sve do Istre, a također se pojavljuju u istočnoj Slavoniji i Baranji, kao dio oporavljene populacije iz Mađarske.
Naravno, kao što ste uočili, susrećemo ih i u predgrađima Zagreba!
Čagljevi formiraju monogamne parove i brane svoj teritorij od drugih parova, označavajući ga mokraćom ili izmetom. Teritorij može biti dovoljno velik i za mladunce roditeljskog para, koji još uvijek nisu osnovali svoj teritorij. Ponekad se okupljaju u manje čopore, na primjer, pri hranjenju na nekoj od strvina, ali najčešće love sami ili u paru.
Najaktivniji su u zoru i uvečer. Hrane se malim glodavcima, voćem, kukcima i strvinama pa su, shodno tome, itekako potrebni su da bi održavali ravnotežu u prirodi!
Novinski natpisi, međutim, nimalo ne pomažu prirodi, a čagljevima još manje! Istražujući materiju, naišla sam na xy priča o napadima krvoločnih čagljeva na lovce, koji su se od zvijeri potom morali braniti puškom. Priče mi ne drže vodu stoga što jedna sitna životinja od jedva desetak kila jednostavno fizički ne može ugroziti lovca od stotinu-i-kusur kg, i to još oboružanog puškom! Plus, da još jednom naglasim, čagljevi su iznimno plahe životinje!
Ne, nešto tu ne štima; čagalj će ugristi čovjeka jedino ako je sasvim satjeran u kut, u slučaju krajnje nužde i samoobrane… No, kako konkretno izgleda zlatni čagalj u odnosu na čovjeka, kakve je prirode i koliko je „krvoločna zvijer“, svakako možete provjeriti u ovom izvrsnom članku o udruzi „Zlatni čagalj“ i njihovim štićenicima!

Priroda canida

Teško je donijeti neki smislen zaključak o općem ponašanju pripadnika porodice canida, a koje bi bilo zajedničko svim vrstama. Uzrok tome je taj što se pojedini rodovi i vrste unutar ove porodice znatno međusobno razlikuju. Primjerice, iako su sve vrste canida po definiciji mesojedi, te stoga sve imaju „hunting drive“, nagon lova i ubijanja, on se značajno razlikuje od vrste do vrste (primjerice, vukovi i domaći psi).
Kao slično ponašanje kod svih canida veterinar i autor knjige „The healing touch of dogs“, Michael W. Fox, opisuje uvod u socijalni susret pripadnika iste vrste. Susret počinje uzajamnim njušenjem genitalnog i analnog područja, kao dijelom i ušiju, njuške te analnih žlijezda. Međutim, njušenje područja repne žlijezde opaženo je samo kod crvenih, arktičkih i sivih lisica, te nešto rjeđe kod prerijskih vukova, dok nikada nije registrirano kod domaćih pasa, koji vrlo rijetko uopće imaju repnu žlijezdu.
Dijelom su prepoznati i isti obrasci ponašanja između različitih vrsta pa tako Fox opisuje uspješan poziv na igru između chihuahue i prerijskog vuka, uzajamno pokazivanje podređenosti između mladih kojota i vukova, kao i trenutke igre odraslog vuka s odraslom crvenom lisicom.
U svakom slučaju, canida ima svakakvih, malih, velikih, čupavih i dlakavih. O njima su ispredane bezbrojne legende, napisane knjige i ispripovijedane priče, snimljeni filmovi i serije, neki su ušli u povijest kao pravi heroji, dok nas drugi svakodnevno spašavaju već samim svojim postojanjem…
Jednu divnu seriju slika, preuzetu sa stranice www.caninest.com, koja sasvim prikadno ilustrira njihovu različitost, donosimo vam i u prilogu ovog teksta a, neovisno o tome bili oni divlji ili pitomi, jednostavno ih volimo!
No, ključ ljubavi za bilo koju vrstu različitu od naše, u slučaju da vam ona nije već prirođena, jest razumijevanje.
U nadi da smo vas ovim člankom još malo više približili fascinantnom svijetu pasa u svim njegovim pojavnim oblicima, pozdravljamo vas do sljedećeg članka i nove avanture s znanim nam i neznanim životinjama!

Ivana Janković,
Croatian Wildlife Research and Conservation Society/”Zagrebački duhek”

Oznake: Zagrebački duhek, Croatian Wildlife Research and Conservation Societ, Udruga gradova u Republici Hrvatskoj, ivana janković, Psi, vukovi, Canidae, lisice, pasmine pasa, dresura pasa


- 23:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #

20.03.2021., subota

AROMATERAPIJA I FITOTERAPIJA ZA PSE

Pripravci i tretmani u ponudi

Kada se radi o zdravlju, u svijesti ljudi sve više jača tendencija prema prirodnim pripravcima i ljekovima, a shodno tome, takva sredstva dobivaju sve veću popularnost u primjeni kada se radi o životinjskom svijetu i njihovu lječenju i zaštiti. Mnogi veterinari su počeli predstavljati prirodne načine terapije u svojoj praksi, uključujući i osteopatiju, homeopatiju, akupunkturu, cvijetne esencije i nedavno sve više aromaterapiju i fitoterapiju. Aromaterapija je prisutna u veterinarskim redovima svega nekoliko godina i svakako je novije grana a sve je zastupljenija odkako su aromaterapeuti i veterinari počeli prepoznavati kako životinje mogu imati velike koristi od ove prekrasne prirodne terapije.
Za ljude i životinje podjednako, eterična ulja imaju snažno antiseptičko, antivirusno, antibakterijsko, antifungalno, repelentno, detoksikacijsko i revitalizirajuće djelovanje. Vrste eteričnih ulja i pripravaka od njih su brojne, kao i njihove koristi u prevenciji i liječenju raznih stanja i bolesti. Dok neki pripravci djeluju sedativno, drugi djeluju kao imunoboosteri čime se povećava otpornost organizma na bolesti, odnosno, jača imunološki sustav. Neka se koriste kao suportivna terapija pri iscjeljivanju rana i vanjskih povreda, dok su druga inicirana kod mnogih složenih i kroničnih bolesti.
Eterična ulja se također koriste u kozmetičke svrhe i osobnu higijenu, kako ljudi tako i pasa, te za kontrolu mirisa i pročišćavanje zraka od prašine, mikroorganizama, dlaka životinja i alergena. Na primjer, pomiješamo li 50 kapi eteričnog ulja limuna i eukaliptusa u omjeru 50:50 boci sa špricaljkom ispunjenom destiliranom vodom, 70 % – nim alkoholom te nekom prirodnom kiselom bazom, npr. vinskim octom koji je, zbog mirisa, prihvatljiviji od npr. jabučnog, spravit ćemo izvrstan pripravak za osvježavanje i dezinfekciju zraka i prostora, podjednako efektivno i za prostore u kojima borave ljudi i životinje. Mnogi pripravci za kućnu higijenu i sredstva za čišćenje na prirodnoj bazi također se temelje na aromaterapiji i već su odavno priznati i prisutni diljem trgovina u mnogim proizvodima za čišćenje, pranje i njegu. Ova ista prirodna sredstva danas se mogu naći i kao baza proizvoda za kupanje za pse, preko šampona i pudera, sredstava dezinfekciju i čišćenje krevetića i prostora gdje pas boravi na prirodnoj bazi, sve do repelenata koji učinkovito odbijaju insekte i nametnike.
Uz sve navedeno, o prednostima prirodnih pripravaka pred sintetičkima ne moramo posebno niti pričati, posebice sa toksikološkog i alergijskog stanoviša.

U našoj ponudi dostupna su prirodna sredstva za njegu i zaštitu pasa, nastala upotrebom isključivo prirodnih sastojaka!

Sredstva protiv krpelja, buha, komaraca i papatača


Kako se u svom radu sa psima posebno često susrećemo s nametnicima i insektima koji ih prenose, svijesni smo opasnosti i potrebe zaštite kućnih ljubimaca sredstvima koja će insekte odbijati, stoga smo posebnu pažnju posvetili izradi upravo takvih pripravaka, koje vam sada i predstavljamo. Sva su ova sredstva izrazito blaga i sigurna za pse, vrlo učinkovita protiv nametnika te izrađena isključivo od prirodnih visokokvalitetnih eteričnih i baznih ulja provjerenih i priznatih proizvođača i marki (u svom radu koristim isključivo Oshadhi i Pranarom ulja).

Spot – on sredstvo protiv krpelja, komaraca i buha (5 i 10ml)

Sredstvo protiv krpelja, komaraca i buha je sredstvo na bazi prirodnih temeljnih i eteričnih ulja te učinkovito odbilja insekte, nametnike i prenosnike bolesti a nanosi se na način da se nakapa direktno na kožu psa, poput Advantixa ili Frontline-a.
Sredstvo sardrži aktivne komponente eteričnih ulja geranija, paprene metvice, lavande i limunske trave pomiješane u baznom ulju nevena, te djeluje izrazito njegujuće i regenerativno na kožu i dlaku, istovremeno učinkovito odbijajući insekte.
Jedna bočica dovoljna je, ovisno o veličini psa, za nekoliko aplikacija efikasnih 7-10 dana. Aplikaciju je stoga preporučljivo ponoviti svakih 10-14 dana ili kada god idete u prirodu u područja gdje ima krpelja.

Cijena: 5 ml - 55,00 kn, 10ml - 90,00 kn

Sredstvo protiv krpelja, komaraca i buha u spreju (30 ml)

Proizvod je na bazi prirodnih biljnih ulja geranija, paprene metvice, lavande i limunske trave koja odstranjuju buhe, krpelje i slične insekte. Netoksičan je i potpuno bezopasan za životinju a kao sredstvo zaštite protiv insekata mogu ga potpuno sigurno koristiti i ljudi. Ima ugodan miris te se upotrebljava samostalno ili kao dopuna u antiparazitnom tretmanu.
Prije korištenja protresite bočicu i upotrjebite na udaljenosti od 30 cm po krznu (dlaci) životinje. Pripazite da sprej ne dođe u dodir s očima i nosom. Ponovite tretman nekoliko puta tjedno ili svakom prilikom kada idete u prirodu.

Cijena: 70,00 kn

Aromaterapijski tretman za pse - usluge i cijene paketa

Tijekom posljednjih nekoliko godina znatno je porastao broj vlasnika pasa koji aromaterapiju smatraju alternativnim tretmanom dobrobiti pasa.
Odavno je poznato da uporaba esencijalnih ulja u humanoj terapiji smanjuje anksioznost i upale te znatno pomaže umanjiti štetne učinke stresa.
Ovdje ćete, međutim, otkriti i koje su blagodati korištenja aromaterapije za kućne ljubimce!

Što je aromaterapija za kućne ljubimce?

Ukoliko se slažete s našom pretpostavkom da svo zdravlje dolazi iz prirode - baš kao što se i sve tegobe generiraju iz nedostatka povezanosti s istom – na pravom ste mjestu! No, što je aromaterapija i kako je nastala?
No, da vas ovdje ne zamaram povijesnim činjenicama, recimo to ovako: biljke, baš kao i sva ostala živa bića na kugli Zemaljskoj, imaju određeni set urođenih zadaća, set onih praiskonskih poriva – a to su preživjeti, razmnožavati se te time omogućiti daljnji opstanak vrste! Da bi u tome uspijele, evolucijski su razvile određene mehanizme obrane ili naglašavanja osobina koje im pomažu u distribuciji reproduktivnog materijala. Neki od takvih mehanizama i više su nego očiti pa ruže, primjerice, imaju trnje te prekrsane boje i miris kojima privače insekte oprašivače...
No, izuzev ruža kao laičkog primjera, sve biljne vrste imaju određene manje ili više očite mehanizme koji im služe u različite svrhe: u nekim slučajevima privlače insekte za oprašivanje ili pak odbijaju štetnike; neki djeluju kao biljni hormoni, kao prirodni antibiotici ili kao prirodni antimikotici, dok drugi pak imaju antiparazitarna svojstva...
Dakle, upravo te čudotvorne tvari, ti spojevi čija je formula sakrivena duboko u esencijalnom kodu biljke i razvijana i testirana milijunima godina u magičnom i istinski ingenioznom laboratoriju same Prirode, nazivaju se esencijalnim ili eterčnim uljima!
Aromaterapija za kućne ljubimce dio je fitoterapeutske medicinske discipline koja koristi upravo te esencije te predstavlja siguran i visoko učinkovit alternativni tretman za kućne ljubimce, s posebnim naglaskom na terapijskoj primjeni prirodnih esencijalnih ulja u prevenciji ili liječenju čitavog niza bolesti i tegoba prisutnih kod kućnih ljubimaca, poglavito pasa, konja i mačaka.
Eterična ulja, posebne vrste ekstrakata iz biljnog materijala, iznimni su prirodni antigensi, odnosno, tvari koje imaju jako antivirusno, antibakterijsko, antifungalno, protu-upalno, repelentno, analgetsko, spazmolitičko, umirujuće ili dretoksifikacijsko djelovanje, čime nude održivu alternativu alopatskim pristupima. Ostale pogodnosti aromaterapijskih tretmana uključuju i prevenciju bolesti lokomotornog sustava vezanih sa starenjem, pospješivanje ponovnog rasta krzna na područjima zahvaćenim alopecijama (gubitkom dlake), te djeluju i kao imunobusteri i/ili stabilizatori čitave skale psećih (i mačjih!) raspoloženja!
Visoko koncentrirane tvari, esencijalna ulja dobivaju se destilacijom, hladnom ekspresijom, destilacijom ugljičnog dioksida (CO 2 ) ili ekstrakcijom u otapalima. Ipak, unatoč imenu, esencijalna ulja za aromaterapiju nisu nužno masna na dodir i prozirna su, jantarna ili žuta.
Ujedno, iako mirišu u pravilu božanstveno, eterična ulja nisu isto što i mirisna ulja ili parfemi! Naime, mirisi obično sadrže sintetičke kemikalije poput stabilizatora, UV apsorbera, konzervansa i boja, dok čista esencijalna ulja sadrže samo biljne ekstrakte. Stoga me često nakon tretmana klijenti pitaju i kakav je to divan miris na psu, misleći da se radi o kakvom pasjem parfemu, no čak i njih – posesbice u našim groomerskim tretmanima – izrađujemo isključivo od prirodnih komponenti baznih i esencijalnih ulja!

Kako djeluje aromaterapija za pse?

Vitalna komponenta integrativne medicinske njege - esencijalna ulja - sadrže niz aktivnih i biološki moćnih spojeva.
Određeni spojevi imaju specifičan afinitet prema određenim biološkim tkivima pa veterinari (ili vlasnici kućnih ljubimaca koji poznaju upotrebu esencijalnih ulja) koriste ovo svojstvo kako bi postigli pozitivan terapeutski učinak na određenu akutnu ili kroničnu bolest.
Aromaterapija za pse obično djeluje inhalacijskom apsorpcijom (udisanjem) ili dodirom s kožom(dermalna aplikacija) te, u rijetkim slučajevima, i peroralnom primjenom. Naime, poruke poslane kroz živčani u limbički sustav - dio mozga koji kontrolira emocije - brzo ulaze u tijelo vašeg ljubimca i krvotok te se distribuiraju u razna tkiva. A budući da psi imaju više od 200 milijuna njušnih stanica (naspram, primjerice, nas ljudi, koji ih brojimo „samo“ oko 50 milijuna) idealni za primjenu aromaterapije! Inhalacijska primjena eteričnih ulja kod pasa ima najsnažniji učinak jer se eterična ulja resorbiraju kroz nosnu sluznicu te olfaktornu živčanu mrežu, pri čemu dolazi do podražaja limbičkog sustava, hipotalamusa, hipofize te kore velikog mozga, koji potom reguliraju niz životno važnih funkcija, da bi se potom preko plućnih alveola, resorbirale direktno u krvotok.
Dermalna aplikacija podrazumijeva masažu te primjenukupki, pripravaka ili aromaterapijskih šampona za pse.
Naime, masažom ili utrljavanjem u kožu, eterična se ulja razgrađuju na osnovne sastojke te djeluju ili lokalno ili generalno, odnosno, šire se krvotokom po tijelu djelujući na određene organske sustave.
Peroralna primjena eteričnih ulja najrijeđa je te ujedno i najopasnija metoda, koju treba prepustiti isključivo licenciranim veterinarima i aromaterapeutima.

U kojim je slučajevima aromaterapija indicirana kod pasa?

Aromaterapijom kod pasa možemo djelovati na čitav niz tegoba, a nabrojat ćemo neke s kojima se ijedno i najčešće susrećemo:
- artritis,
- artroza,
- displazijs kukova,
- protruzija i hernija interverebralnog diska kralježnice,
- spondiloza kralježnice,
- upala i bolnost mišića,
- svrbeža i crvenilo kože (alergijski ili atopijski dermatitis),
- „hot spots“,
- seboreja,
- higijena ušiju te liječenje upale ušiju,
- osnaživanje imunološkog sustava,
- ublažavanje strahova i anksioznosti (npr. petarde, grmljavina, strah od ljudi ili različitih situacija i sl., separacijska anksioznost zbog odlaska vlasnika i sotavljanja psa samog kod kuće),
- hiperaktivnost,
- loš zadah,
- nedostatka apetita,
- gastrointestinalne tegoba,
- zaštita pasa od egzoparazita (buhe, krpelji i papatači),
- njege dlaka i kože pasa.

PROTOKOL

Ukoliko želite dogovoriti aromaterapeutski tretman za svog psa, potrebno je sljedeće:
1.) Dovesti psa na inicijalno upoznavanje a, ukoliko postoji specifični problem ili kronično stanje na koje se želi utjecati aromaterapijom, potrebno je dostaviti i veterinarsku dokumentaciju povijesti bolesti.
2.) U slučaju da se radi o blažim tegobama koje ne zahtijevaju madikamentnu veterinarsku terapiju(anskioznost, iritacije, alergije, problemi s linjanjem i dalkom, lokomotorni problemi vezani sa staračkim tegobama i sl.), dijagnostika i procjena stanja vrši se kod nas prvim pregledom.
3.) U slučaju da je stanje indicirano za klasičnu veterinarsku praksu(npr. teška parazitarna invazija, insuficijencija bubrega, hepatitis, chronova bolest, isl.) pas se prije aromaterapeutskog postupka kao suportivne terapije upućuje veterinaru, a postupak se dalje provodi isključivo u suradnji s istim i na temelju nalaza obavljenih laboratorijskih i radioloških dijagnostičkih postupaka.
4.) Nakon uzimanja anamneze, dogovara se okvirni broj tretmana s vlasnikom, uz upućivanje u to što se, kako i s čime radi.
5.) Dogovara se prvi aromaterapijski termin i početak terapije.

Cijena pojedinačnog aromaterapijskog tretmana za pse u trajanju od 60 minuta iznosi od 100 – 350 kn, ovisno o anamnezi, kompleksnosti tegobe i, vezano s time utrošenim preparatima te veličini psa.

Cijena osnovnog antisteresnog aromaterapeutskog paketa namijenjenog svim psima iznosi 150 kn/h.

Cijena osnovnog paketa za njegu dlake uz primjenu antiparazitarne profilakse iznosi 150 kn/h za male do srednje velike pse (do 25 kg) te 250 kn za velike pse (iznad 25 kg).

Cijena terapijskog aromateraputskog paketa s djelovanjem na specifičnu kroničnu tegobu iznosi 100 – 350 kn, ovisno o veličini psa i pretpostavljenom broju dolazaka.
Pri indikacijama za više od 5 dolazaka, cijena tretmana umanjuje se za 30 %.
Pri indikacijama za 10 i više dolazaka, cijena tretmana umanjuje se čak i do 50%, pri čemu prednost imaju stariji psi te psi s invaliditetom!!!

SVI štićenici udruga, odnosno, udomljeni psi ostvaruju popust od 10% već pri prvom tretmanu, neovisno o odabranom paketu!!!

Licencirani aromaterapeut: Ivana Janković

Rezervacije termina: ivana@duhek.com
091/733 44 56


Oznake: aromaterapija za kućne ljubimce, aromaterapija za pse, Zagrebački duhek, grooming, šišanje pasa, njega pasa


- 23:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

17.03.2021., srijeda

“The groom room”, salon za pse

Uređivanje pasa često podrazumijeva i čitav niz kompleksnih postupaka koji, nadalje, zahtijevanju određeni stupanj mirnoće i naviknutosti životinje na predstojeće tretmane, a što u praksi najčešće nije slučaj.
Stoga, kao rezultat nedostatnog poznavanja pseće prirode i/ili nedostatnog vremena posvećenog konkretnoj životinji na tretmanu zbog drugih klijenata u nadolazećim terminima, rezultat uređivanja psa – čak i ukoliko zadovoljava onaj tehničko – estetski kriterij – često biva i zamjetna trauma, koja se, međutim, najjasnije ispoljava već pri sljedećem posjetu salonu u vidu krajnje nevoljkosti psa da uopće uđe u prostor!
U našem salonu, podjednaka se pažnja posvećuje svim momentima uređivanja psa pa prvi koraci nipošto nisu raščešljavanje i kupanje psa, već (re)socijalizacija psa na groomera, salon kao takav i sve u njemu!
Moje cjelokupno znanje prikupljeno u trinaest godina izravnog rada sa psima – i životinjama općenito – može se sažeti u jednu jedinu rečenicu, a to je: Nema “loših” pasa, samo krivih pristupa.
Sva sredstva koja se koriste pri njezi i higijeni pasa u našem salonu u potpunosti su prirodna i blaga te maksimalno prilagođena pH vrijednosti pseće kože a All Systems i Pet Silk neki su od brandova u svakodnevnoj upotrebi.
Kao licencirani aroma i fitoterapeut za pse, određenu paletu pripravaka za njegu dlake kao i za zaštitu od egzoparazita izrađujem sama dok se s našim holističkim proizvodima možete pobliže upoznati u sekciji „Aromaterapija za pse“.

U svojoj usluzi nudimo:
-kupanje,
raspetljavanje dlake,
-šišanje,
-šišanje s kupanjem,
-trimanje,
– njegu i skraćivanje noktiju,
– higijenu ušiju,
– tretman protiv nametnika visoko efektivnim i potpuno prirodnim aromaterapijskim sredstvima protiv egzoparazita kod pasa (krpelji, buhe),
– higijenu analnog područja,
– neškodljive parfeme od najčišćih prirodnih ulja prema izboru vlasnika.

Pas na prvom mjestu!
Kako bi se naši klijenti osjećali što udobnije i sigurnije, uređivanju pasa, po želji, mogu prisustvovati i njihovi vlasnici!
S obzirom da standardni groomerski postupci bez adekvatnog pristupa znaju biti vrlo stresni za životinje, posebno one nenavikle na tretman, iznimna se pažnja posvećuje i psihološkom aspektu groominga. Stoga se svi naši klijenti kroz postupke uređivanja – od kupanja, preko feniranja i šišanja do njege noktića – provode vrlo postupno te iskljućivo primjenom pozitivne motivacije!
Djelujući primarno po principu kvalitete i individualnog pristupa našim psećim klijentima, ne štedimo na vremenu i pažnji koje ćemo im posvetiti, dok njihovim vlasnicima garantiramo kontinuiranu savjetodavnu podršku!
Ukratko, mi smo salon koji će vaši psi zaista, zaista voljeti!
No, ne vjerujte nama – vjerujte svom psu i njegovoj reakciji pri ponovnom dolasku!:-)

The groom room salon je i s “GROOMING-TO-GO” uslugom, što zači da pod jednakim uvjetima možete ugovoriti i kupanje, uređivanje te šišanje kućnog ljubimca u vlastitu domu!
Cijena usluge za dolazak na lokaciju van salona uvećava se za 50 – 100 kn od bazične cijene usluge.
Za Vas smo, prema potrebi, otvoreni i vikendima, pri čemu se cijena tretmana uvećava za 50 kn pri groomingu u našem salonu, odnosno za 100 – 150 kn pri groomingu u mjestu naručitelja usluge.
„Zagrebački duhek“ nagrađuje Vašu vjernost, pa je tako za svaku treću posjetu salonu, jedna od pojedinačnih usluga po izboru vlasnika GRATIS!


Rezervacije termina i upiti:

www.groom-room.net
ivana@duhek.com
385 (0)91 733 44 56




Oznake: salon za pse, šišanje pasa, salon za pse Maksimir, salon za šišanje pasa, grooming, Zagrebački duhek, hotel za kućne ljubimce, hotel za pse


- 22:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

16.02.2021., utorak

Novost u "Duheku"!Posjetite naš The groom room salon za pse! :-)

Dragi naši, s ponosom vam predstavljamo "Duhekovu" novu stranicu i dodatnu djelatnost - grooming salon za šišanje i njegu pasa!

Od sada, naime, osim na čuvanje, kod nas možete psa dovesti i na uređivanje koje uključuje usluge poput kupanja, šišanja, raspetljavanja čvorova i dlake,
podrezivanje noktiju, toaletu šapa, ušiju i analnog područja, medicinske kupke za pse, kao i aromaterapiju za pse!

Vaš "Zagrebački duhek" i "The groom room salon"!

Oznake: salon za pse, grooming, salon za šišanje pasa, Zagrebački duhek, hotel za pse, dog grooming, salon za pse Maksimir, pet sitting, šetnja pasa, dresura pasa, aromaterapija za pse, vrtić za pse


- 22:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

31.01.2021., nedjelja

VRTIĆ ZA PSE

Uzmimo da ste nabavili štene (ili to želite učiniti!) no zbog poslovnih obveza tijekom dana, dio dana niste u mogućnosti osobno biti sa psom, nemate nekoga da ga pričuva, a ujedino ga nemate ni srca ostaviti samog doma!
Zbog ovog problema, ljudi čak često i odustaju od svojih namjera da ostvare svoj san i nabave psa, dok drugi prolaze prave noćne more mijenjanja rasporeda i smjena, kako bi se u što većoj mjeri prilagodili potrebama ljubimaca.
U slučaju da vas muči bilo koja varijanta od gore navedenih pitanja - na pravom ste mjestu!
Naime, kod nas već godinama postoji uhodani vrtić za pse namijenjen svim uzrastima, u kojemu psi, uz redovitu dnevnu njegu, igru i hranjenje, dobivaju i jako puno po pitanju socijalizacije s drugim psima, ljudima i, općenito, svim vještinama nužnim za "preživljavanje" u gradu.

Upis u vrtić

Uvjeti za upis u vrtić su slični kao i kod ljudske djece, tako da je prvi postulat čuvanja štenaca uredno cijepljenje, odnosno, vakcinacija psa.
Naime, primarno zbog vlastite sigurnosti i sigurnosti drugih pasa na čuvanju, svi psi prije dolaska u vrtić nužno moraju biti procijepljeni na zarazne bolesti te očišćeni od parazita!
Pod "zaraznim bolestima" podrazumijevamo mix cjepiva koji štenad prima po prvi puta vjerojatno još i prije no što će stići u vaš dom (ovisno o politici uzgajivačnice, odnosno, udruge iz koju psa udomljujete), a spada u tzv. obvezna cjepiva, za razliku od onih opcionalnih i dobrovoljnih. Obveznim cijepljenjem štenadi pse štitimo od određenih zaraznih bolesti čiji bi ishod, u slučaju zaraze, mogao biti koban!
Obvezno cijepljenje obuhvaća sljedeći niz bolesti:

Štenećak

Štenećak je vrlo zarazna virusna bolest koja može dovesti do teških problema u probavnom sustavu, dišnim organima (jaki kašalj, gnojni iscjedak iz nosa i očiju) ili do smrtonosnih grčeva i paralize.

Zarazni hepatitis pasa

Pseći adenovirus koji uzrokuje hepatitis obično se nalazi u vodi ili hrani onečišćenoj urinom i prvo se očituje groznicom, upalom očiju i bubrega. Ako virus zahvati i jetra, to se očituje iscrpljenošću, povraćanjem i proljevom. Hepatitis je smrtonosan osobito za mlade i slabe pse.

Parvoviroza

Parvovirozu uzrokuje vrlo zarazan i otporan DNA-virus CPV. Od posljedica ove bolesti (dehidracija ili trovanje
zbog jakog povraćanja, visoke temperature do 41,5 °C i krvavog proljeva) umiru osobito mladi psi. No, ako životinja ovu bolest ipak i preživi, često se dogodi da umre za nekoliko godina od naknadnih posljedica parvoviroze, zbog oslabljenog imuniteta ili srčanih problema.

Leptospiroza

Leptospirozu, poznatu i kao pseći tifus, prenosi bakterija roda Leptospira koja se zadržava većinom u onečišćenoj zemlji ili vodi.Ova visoko zarazna bolest može izazvati teška oštećenja organa osobito kod mladih pasa ili pasa slabog imuniteta, koja često mogu završiti smrću. Leptospiroza se zadnjih godina značajno proširila. S obzirom na to da se može proširiti i na ljude i biti vrlo opasna, savjetujemo hitno cijepljenje.

Bjesnoća

Kao što se leptospiroza može prenijeti na ljude, isti je slučaj i s bjesnoćom. Radi se o tzv. zoonozama koje obavezno treba prijaviti. Bjesnoća se kod pasa prenosi virusom i ima karakteristične simptome kao što su jako slinjenje i povećana agresivnost te je uvijek smrtonosna.

Kada treba cijepiti psa?

Iako u vezi s učestalosti i razmakom između cijepljenja postoje različiti pogledi i mišljenja, veterinari i vlasnici pasa složni su barem kada se radi o hitno potrebnom osnovnom cijepljenju štenadi.
Kada se, nakon perioda sisanja, polagano smanji zaštita majčinim antitijelima (koja se na početku dobiva majčinim mlijekom), u dobi od 8 tjedana treba započeti s osnovnim cijepljenjem.
Prvo cjepivo u osmom, odnosno, eventualno u dvanaestom tjednu starosti služi samo za aktiviranje imuniteta.
Potpuni imunitet protiv bolesti za koju je primio cjepivo pas u pravilu stječe tek nakon druge injekcije, iz čega proizlazi da je prvo cjepivo potpuno besmisleno ako se izostavi drugo ili treće cijepljenje!!!
Za mlade pese na čuvanju nužno je psa, dakle, prije samog dolaska u vrtić i, samim time, kolektiv, procijepiti barem dva puta kako bi razvio relevantnu imunološku reakciju, odnosno, stekao imunitet.
Pri tome nam je bjesnoća, ujedino "najpopularnija" bolest protiv koje obvezno cijepimo pse, no ujedno i zadnja na listi imunizacije i prioriteta u pet sittingu.
Zašto?
Stoga što je vjerojatnost zaraze bjesnoćom u Hrvatskoj u urbanim zonama gotovo ravna nuli; dakle, ukoliko vaše štene još nije doraslo cjepivu protiv bjesnoće, doticaj s drugim psima, posebice onim kućnim, odraslim i imuniziranim, zasigurno neće rezultirati zarazom vašeg psa bjesnoćom... dok npr. sa štenećakom to, na žalost, zbog daleko veće prisutnosti virusa, često nije slučaj. Naime, čak i imunizirani psi mogu biti prenosnici.
Uz ova obvezna cijepiva, postoji i niz onih opcionalnih, kao što je, primjerice, cjepljenje protiv zaraznog psećeg kašlja. Osobno, to čak ni ne preporučam, jer se tu, kao i u slučaju npr. humanih viroza, sam patogen mutacijama mijenja iz godine u godinu pa, ukoliko ste psa i cijepili, postoji mogućnost da će opet pobrati drugi soj.
Za razliki od štenećaka, virusni kašalj nije bolest koja ima letalni ishod a u slučaju eventulanih sekundarnih infekcija respiratornog sustava bakterijskom upalom, stvar se lako rješava antibioticima.
Naravno, baš kao i kod ljudske djece, i štenci moraju proći određeni mikrobiološki spektar, pri čemu se imuniziraju stvarajući prirodni imunitet.
Osim cijepljenja, vrlo je važno i da pas bude očišćen od parazita!
Dehelmintizacija ili čišćenje pasa od unutarnjih parazita počinje već u dobi od mjesec dana i treba se ponavljati svaka 2 tjedna do dobi od 4 mjeseca, nakon toga se preporuča ponavljati svaka 3 mjeseca kroz cijeli životni vijek životinje. Na tržištu postoji više vrsta i oblika preparata za dehelmintizaciju- sirupi, paste i tablete koji se doziraju prema tjelesnoj težini životinje. Najbolji savjet o odabiru preparata, pravilnom doziranju i upotrebi dobit ćete kod svog veterinara. Nakon dehelmintizacije, obavezno je nekoliko dana sakupljati izmet psa i neškodljivo ga ukloniti.

Kada ste to obavili - spremni ste za vrtić!

Dob za vrtić

Što se tiče samog dobnog ograničenja pasa koji dolaze na čuvanje, preduvijet je samo gore spomenuto cijepljenje i dehelmizacija(čišćenje od parazita). Dakle, ništa po pitanju neke konkretne dobi, nije prerano ili prekasno, tako da se u vrtić podjedanko primaju psi u starosti od 3-4 mjeseca, kao i oni od 6 mjeseci ili nekoliko godina starosti!
Vrijeme boravka vašeg psa u vrtiću može varirati od jednog do deset, pa i više, sati dnevno. Ovisno o potrebama posla, naš vam je vrtić na raspolaganju i vikendima i praznicima, baš kao što imamo i opciju noćenja!

Akomodacija

Akomodacija štenadi ili odraslih pasa na vrtić, odnosno, boravak van poznate sredine doma i vlasnika, nešto je što se zapravo odvija puno brže i lakše nego što je to slučaj s npr. ljudskom djecom. Kako su psi bića čopora, do sada, u punih 11 godina odkako se bavimo ovim poslom, zaista nismo imali niti jedan jedini slučaj šteneta koje se ne bi momentalno akomodiralo na smještaj. Naravno, tome primarno možemo zahvaliti našoj vjernoj pet sitterskoj psećoj postavi - Lisi i Lady - kao i ostalim mladim štićenicima na skrbi!
I tako, dok većina vlasnika u suzama vizualizira svog mališana uplakanog i prestrašenog u nekom kutu, realnost je (hvala Bogu!) nešto sasvim suprotno!
Čak i ako pas u početku pokazuje određene znakove straha, zahvaljujući urođenoj štenećoj znatiželji, nagonu za druženjem i igrom te tipičnom dječjem entuzijazmu, već nakon pola sata po dolasku možete promatrati svoje štene u ludo zabavnom trku s drugima!
Pritom je bitno napomenuti da i ovdje vrijedi pravilo kao i u vrtiću: kada, nakon inicijalnog upoznavanja, dogovorite termine i počnete dovoditi psa redovno - zbrište na posao čim prije! Svako duže zadržavanje i, posebice, iskazivanje nerealne zabrinutosti, u psu samo izaziva dodatnu nelagodu.
Zamislite npr. sebe!
Netko vas dovede negdje gdje ćete privremeno boraviti i gdje vam se jamči sigurnost i ugodan boravak. Onda se ta osoba s vama pozdravlja u nedogled, uvjeravajući vas da će sve biti u redu, sa suzama u očima i drhtavim glasom!
Kako biste se osjećali, što biste pomislili?!
"Čekaj malo...nekaj se ziher događa! 'Di su me to doveli?!"
Iako psi nisu racionalni poput nas, vrlo su empatični pa takve rastanke doživljavaju na način sličan nama, samo bazirajući svoja "čitanja" na instinktu i osjećajima.
Zato uvijek preporučam svim novim vlasnicima i klijentima da pri ostavljanju psa na čuvanju, budu što mirniji, sigurniji i kraći pri rastanku!
Jer vrijeme proleti za čas, vaša je beba opet s vama, a i kod vas i kod nje, na taj smo način izbjegli nepotreban stres!

Vrijeme boravka psa u vrtiću

Vrijeme boravka vašeg psa u vrtiću može varirati od jednog do deset, pa i više, sati dnevno.
Ovisno o potrebama posla, naš vam je vrtić na raspolaganju i vikendima i praznicima, baš kao što imamo i opciju noćenja!

Što treba donjeti sa sobom?a sobom?

Uz mladog psa, osim potvrde o cijepljenju (veterinarska knjižica), potrebno je donjeti i hranu koju ste odabrali za svoje štene, budući da svatko od klijenata u pravilu ima drugačiji menu.
Hrana svakako može biti i naša, uz prethodnu napomenu o preferiranom brandu, kako bismo se, u slučaju da je trenuno nemamo, mogli na vrijeme opskrbiti!
Budući da se mladi psi u prosjeku hrane tri puta dnevno, pas kod nas najčešće dobije doručak i ručak, dok je do večere već doma s vama! U slučaju dužeg zadržavanja na poslu, ne brinite, pas će biti nahranjen i navečer ili kada god i kako to njegove prehrambene potrebe i/ili navike nalažu! sretan
Izuzev hrane i veterinarske knjižice, sa psom ne trebate donositi apsolutno ništa više!
Igračkice i ležajeve osiguravamo mi u sklopu vrtića a, uostalom, svaka igračkica koju eventualno i donesete sa sobom najvjerojatnije će stradati u napadu mnogih sitnih mlječnjaka našeg štenećeg čopora!

Što nudimo? nudimo?

Dnevni program skrbi:
Po preuzimanju vašeg psa, u slučaju da ste kod kuće preskočili doručak, prvo ga uvodimo u posebnu prostoriju gdje pas dobiva svoju hranu.
Po doručku, smješta se s drugom štenadi gdje započinje cjelodnevno natjeravanje i igra!
Psi se nikada ne drže u boxevima, niti vani na otvorenom, već cijelo vrijeme borave s nama u prostorijama našeg (a uskoro maltene i vašeg!sretan) doma, baš kao što je to slučaj i u njihovu vlastitu domu!
Zbog ovakvog načina čuvanja kod pasa nema stresa, straha, odbijanja hrane, isl. , međutim, zbog takvog pristupa nismo u mogućnosti uzeti veći broj pasa na čuvanje istovremeno. Problem je jedino što su povremeno mjesta dosta ograničena pa je, u slučaju potrebe, dobro rezervaciju planirati što prije!
S duge strane, psu to omogućava daleko ugodniji boravak, individualni pristup i skrb kakvu doista i zaslužuje!
Budući da psi borave s nama doma - poput naših pasa - kako bismo im osigurali istrčavanje i igru na otvorenom, izvodimo ih u nekoliko šetnji tijekom boravka ili se puštaju u ograđeno dvorište!
Kod mladih pasa, ovi su izlasci u nekoliko šetnji tijekom boravka (naravno, ovisno i o vremenskim uvjetima!) veliki plus jer omogućavaju i izravnu socijalizaciju po svim stavkama dnevnog reda jednog gradskog psa:
- socilaizacija s drugim psima,
- privikavanje na vršenje nužde vani,
- privikavanje na šetnju na povodcu/lajni,
- privikavanje na redoviti grooming (iščetkavanje i njegu dlake kod dugodlakh pasmina),
- privikavanje na hod po stepenicama (1. kat),
- privikavanje na gradske uvjete (tramvaji, automobili, drugi ljudi, djeca, itd.)

Cijena vrtića

Cijena jednokratne usluge vrtića za pse iznosi od 40 - 80 kn a ovisi o dužini dnevnog
boravka.
Čuvanje psa jednokratno od 1-3 sata iznosi 40 kn.
Čuvanje psa jednokratno od 4-8 sati iznosi 60 kn.
Čuvanje psa jednokratno od 8- 10 sati iznosi 80 kn.
U slučaju boravka dužeg od 10 sati u jednom danu, cijena jednokratnog čuvanja iznosi 100 kn.
Cjelodnevni boravak uključujući i noćenje (24 sata), iznosi 150 kn.

VAŽNA NAPOMENA:

Štićenici udruga/azila te psi spašeni od eutanazije ostvaruju i popust od 10% od ukupne cijene uz predočenje ugovora o udomljenju/iskaznice!

Obilazak psa u mjestu naručitelja usluge

Obilazak psa u mjestu naručitelja usluge jedna je od također prisutnih opcija, koja se najčešće koristi kod nešto starijih pasa, kod kojih je cilj postići akomodaciju na samostalan boravak u vlastitu domu do povratka vlasnika s posla. Opciju je moguće koristiti i kod mlađe štenadi a svodi se na uslugu obilaska psa "na vašem terenu" te hranjenja i izvođenja u šetnju.
Temeljna cijena ove usluge iznosi 40-50 kn, ovisno o udaljenosti doma naručitelja, a može
iznositi i nešto više (pod pretpostavkom da ste mi daleko, što uključuje i nužnost korištenja osobnog ili gradskog prijevoza).
U nadi da sam vam uspijela objasniti većinu stavki koje zanimaju svakog novog vlasnika psa i korisnika našeg vrtića, ostavljam vas s puno lijepih pozdrava od mene i čitave čupave ekipe!
Za sva eventualna dodatna pitanja i savjete, stojim na raspolaganju a kontaktirati me možete na bilo koji od već uvriježenih kontakata "Zagrebačkog duheka":

mob. 091 7334 456 - Ivana
e-mail: ivana@duhek.com


Oznake: vrtić za pse, Zagrebački duhek, pet sitting, hotel za pse, hotel za kućne ljubimce, maksimir, školica za pse, socijalizacija pasa, grooming, salon za pse


- 23:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

"OSTALE USLUGE"

Dragi naši, budući da imamo dosta upita po pitanju cijena, posebno bih naglasila da se kod nas dodatne usluge poput davanja terapije psu kojemu je potrebna i kojemu je to svakodnevna rutina, odlazak veterinaru u slučaju potrebe te odlazak po ključeve kod naručitelja usluge se NE NAPLAĆUJU!
Naime, komparacijom cijena sam uočila da to drugdje nije praksa, što mi je pomalo apsurdno, posebno ukoliko se radi o situacijama kada radi dogovora i sklapanja posla odem kod klijenta vidjeti prostor, upoznati životinju te preuzeti ključeve.
Da ne pričam o situacijama kada nam na čuvanje dođe pas koji je, zbog određenih kroničnih zdravstvenih problema (kakvi se redovno i javljaju s godinama, kao i kod ljudi, uostalom) prinuđen uzimati redovitu terapiju! Davanje terapije ne naplaćuje se posebno jer, iako sam veterinarske struke, pretpostavljam ipak ne podrazumijeva postupke tipa uvođenja katetera ili hranjenje psa na sondu, pobogu! Za davanje tablete uz hranu, zasigurno neću dodatno "oguliti" nikoga; štoviše, ne smatram to nimalo etičnim u ovom poslu!
Naravno, i ja sam obrt koji živi od dlaka, laveža i pasa, koji ima svoje troškove, plaća poreze državi, plaća režije, kao i doprinose, no...
Terapija, odlazak veterinaru u slučaju potrebe, dolazak po ključeve i na dogovor se nikada nisu - i nikada neće - dodatno naplaćivati!
Naravno, to ne znači da primamo evidentno bolesne pse na čuvanje!
U slučaju sumnje na bilo kakvu zaraznu ili parazitarnu boest, pas se odmah otpravlja kući!
A ja to, vjerujte mi, itekako dobro znam prepoznati!
No, ukoliko se tijekom čuvanja javi neki problem, isto tako smatram svojom moralnom dužnošću prije svega psu pružiti maksimalnu skrb i njegu, što uključuje i posjetu veterinaru, ukoliko smatram da problem mogu sanirati jedino ambulantno.
Po preuzimanju psa, vlasnik refundira samo troškove liječenja uz predočenje veterinarskog računa, dok se sama usluga pratnje psa veterinaru ne obračunava posbeno, već je uključena kao osiguranje u cijenu boravka.
Također, ne naplaćujem posebno ni čekanje kod veterinara po jedinici utrošenog vremena.
A, bogami, ne naplaćujem dodatno ni aplikaciju ampule sredstva protiv egzoparazita! Ako pas ostaje duže, pa mi uz njega date ampulu - kapam je gratis cijelom dužinom trupa!
Eto...
Naplaćujem samo aromaterapijska sredstva koja proizvodimo sami i koja spadaju pod Duhekov brand, ali takva se i posebno naručuju, te zahtijevaju stručnost i nabavku mog materijala, što je sasvim druga priča od one ukoliko mi sa psom dadete i njegovu standardnu terapiju.
Uzmemo li da na čuvanje dolaze i stariji psi, psi s određenim tegobama ili kroničnim bolestima tipa diabetes, gastritis, isl. logično je da će koristiti i određenu terapiju.
P.S: U gratis uluge ubraja se i kapanje očiju, ne brinite!
Zahvaljujem! B

Oznake: Zagrebački duhek, pet sitting, čuvanje kućnih ljubimaca, hotel za pse, hotel za kućne ljubimce, salon za pse, grooming, socijalizacija pasa, dresura pasa, vrtić za pse, maksimir


- 23:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

09.01.2021., subota

DUHEKOVA ŠKOLICA ZA PSE "DOG BASICS"

Dragi naši,
u tijeku su upisi u Duhekovu školicu za pse "Dog Basics" u kojoj možete naučiti sve što vas je ikada zanimalo o psima, njihovu ponašanju, socijalizaciji i treningu, što je posebice korisno ukoliko ste sami novi vlasnik psa, kao i u slučaju da imate problema s akomodacijom novog psa, čija se priroda, reakcije i obrasci ponašanja znatno razlikuju od onih njegova prethodnika.
Naša školica za pse i njihove vlasnike temelji se na individualnom radu i pristupu svakom psu kao pojedincu s različitim "backgroundom", odnosno, osobnom poviješću koja je prethodila prije dolaska u Vaš dom, potencijalnim traumama, genetskim karakteristikama i specifičnostima pasmine, kao i individualnim tendencijama samih vlasnika pasa u smislu što se sve treningom želi postići.
Specifičnost naše škole ogleda se u cjelovitom pristupu svakom polazniku pri kojem se procjenjuju radne sposobnosti psa ovisno o dobi, spolu, rasi i osobnoj povijesti psa te, sukladno tome, i najefektivniji motivacijski "triggeri", odnosno, odgovarajući program treninga.
Po želji vlasnika, a nakon savladavanja osnovnih naredbi, kreće se na socijalizaciju pasa s drugim psima, ljudima i djecom te na rad u skupinama, odnosno, grupnim treninzima.

U "Dog Basic" školici Vaš pas naučit će se osnovama ponašanja obiteljskog i gradskog psa, što uključuje pristojno hodanje na lajni te izvršavanje osnovnih naredbi poput "sjedni", "stani", "dođi", "lezi", "čekaj", "daj šapu", "donesi" i "pusti".

Što se tiće same lokacije, treninzi se održavaju kod nas u Maksimiru ili na mjestu po dogovoru, a paralelno s edukacijom psa, podrazumijevaju i edukaciju vlasnika. Drugim riječima, sa psom 90% vremena provedenog na treningu, radite Vi sami, učeći paralelno sa psom.

Kod zahtijevnijih pasa, trening može podrazumijevati i kombinaciju individualnog rada s vlasnikom i našeg samostalnog rada sa psom tijekom dnevnog boravka u našim prostorijama. Takav se oblik treninga najčešće provodi tijekom boravka mladog psa u našem vrtiću za pse, ili u vremenu prema dogovoru s vlasnikom i u skladu s postojećim rasporedom, što automatski uključuje i socijalizaciju s drugim psima. Ovakav način rada idealan je za mlađe i nesuradljivije pse, kao i pse nenavikle na društvo drugih (socijaliziranih) pasa i/ili ljudi, strašljive pse, isl. Najčešći klijenti ovoga tipa su psi iz azila pred koje je, uz blagoslov pronalaženja novog, trajnog doma, često stavljen i veliki izazov akomodacije na jedne sasvim drugačije uvjete od onih na koje su navikli. Iako su ti uvijeti najčešće znatno bolji, velik se broj pasa zbog određenih negativnih iskustava s npr. drugim psima u azilu ili određenih traumi drugačije prirode, u početku teško akomodira na sve nove zahtjeve stabilne kućne sredine!
Između ostaloga, jedan od takvih zahtjeva ogleda se i u potrebi povremenog ostavljanja psa samog kod kuće i njegove negativne reakcije na navedeno, pri čemu je školica za pse koja uključuje i dnevni boravak od neizmjerne pomoći u ovakvom tranzicijskom periodu s jednog načina života na drugi, i za samog psa, i za njegova vlasnika!

Minimalna dob kojoj štene može pristupiti treningu jest 3,5 - 4 mjeseca starosti.
Naime, iako diljem interneta možete naći i školice koje primaju štenad već u dobi od 1,5 -2 mjeseca starosti, to nipošto ne preporučam iz nekoliko razloga.
Kao prvo, štene, da bi uopće zadovoljilo neke čisto fiziološke standarde osobne sigurnosti i pristupilo treningu bez rizika po vlastito zdravlje, MORA biti imunizirano na zarazne bolesti kao što su štenećak ili parvo! Da bi se postigla optimalna imunizacija, odnosno, da bi se kod šteneta stvorila zadovoljavajuća imunološka reakcija i zaštita, cijepljenje MORA biti provedeno barem dva puta, što se najčešće i vrši do 3. mjeseca njegova života. Prvo cijepivo na zarazne bolesti Vaše je štene nesumnjivo primilo već u uzgajivačnici ili azilu, međutim, drugo se nerijetko prepušta samom vlasniku ili se uopće ne vrši do samog trenutka prodaje psa. Po primitku drugog cjepiva potrebno je proći barem tri tjedna kako bi se razvio zadovoljavajući imunitet. U slučaju, dakle, upisivanja šteneta u školicu prije tog vremena, riskirate zarazu. Čak i ukoliko pas pri treningu nije u doticaju s drugim psima, sredina u kojoj se sam trening vrši, vjerujte mi, jest.
Nadalje, štene mlađe od cca 3, 5 - 4 mjeseca jednostavno još nije dovoljno mentalno i emocionalno zrelo za trening. Naravno, kao i u slučaju ljudske djece, i među psima ima iznimnih talenata od najranije dobi, što ne znači da je psa potrebno "drilati" prije vremena! Njegova koncentracija u dobi od dva mjeseca odgovara ekvivalentu ljudskog djetea u dobi od godinu dana koje, primjerice, pokušavate silom naučiti da se samo kristi nožem i vilicom! Kao što niti trogodišnjaka ne biste upisivali u osnovnu školu, ne činite to niti sa psom! Za početak, dovoljno ga je privikavati na mokrenje na pelenicu!
Iznimno, štenad mlađa od tri mjeseca, može se primiti u pseće jaslice pod uvjetom da je primarno procijepljena i očišćena od parazita, pri čemu se drži izolirano od drugih pasa a sav se početni rad svodi na igru te na privikavanje na grooming (njegu dlake, šapa, ušiju, itd.) i na kulturu toaleta.

Osnovni trening za štenad i mlade pse odvija se prosječno u trajanju od 7 -10 sati-10 sati, što ponajviše ovisi o samom psu, njegovoj prirodi, suradljivosti, zainteresiranosti i kontinuitetu rada.

CIJENA jednog sata og sata kod nas (Maksimir) iznosi 100 kn, a cijena jednog sata u slučaju dolaska na trening kod Vas, 120-130 kn, ovisno o Vašoj lokaciji.

POSEBNA NAPOMENA: Psi udomljeni iz azila, uz predočenje potvrde (ugovora) o udomljenju ostvaruju i popust u iznosu od 10% po satu treninga!!!

CIJENA intenzivnog treninga s dnevnim boravkom u trajanju od 10 sati dnevno, odnosno, treninga u kombinaciji s vrtićem za pse, iznosi 150 kn po danu, a uključuje tri izlaska (šetnje), hranu (u slučaju da pas ne boluje od alergija, dijabetesa, gastritisa i sličnih stanja koja podrazumijevaju posebno prilagođenu dijetu) te socijalizaciju na život u domu s drugim kućnim ljubimcima!
Svaki se sat obračunava posebno a trening je uvijek moguće skratiti ili produžiti, ovisno o afinitetima samog psa i vlasnika.

Za sve informacije, predbilježbe i konzultacije možete nam se obratiti na e-mail ivana@duhek.com i/ili na mob. 091 7334 456.

Puno lijepih pozdrava svim našim čitateljima od cjelokupne dvonožne i četvoronožne ekipe iz "Zagrebačkog duheka"!



Oznake: trening pasa, školica za pse, škola za pse, dresura pasa, Zagrebački duhek, socijalizacija pasa


- 23:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #

01.01.2021., petak

Esencija pet sittinga - "Zagrebački duhek"

Promatrajući večeras kako se zlatna dlaka moje sada već 13.- togodišnje retriverice Lise, koja je ovdje s nama koliko i naš obrt za pet sitting "Zagrebački duhek", još uvijek presijava na jesenjem suncu, u vrtlogu boja i laveža pasa svih dobi, pasmina i veličina, nadiru mi uspomene...
Prošli smo dug put, moja draga Lisa, moje zlato i, na posljetku, moja inspiracijo za početak ovoga posla!
Vrijeme prolazi a mene, promatrajući kako se sve teže ustaje na noge, steže oko srca...
Pa ipak, još je s nama! Promatram to divno stvorenje i nadam se da će još dugo biti! I ona, i svi oni, sada i uvijek oko nas, ta lajava klupka dlake, boja, laveža i sreće!
Prisjećam ih se gotovo svakog ponaosob, znajući i da se puno toga promijenilo, od tada, od početaka...
Neki su sada već iza duge, neki su još uvijek s nama dok neki tek dolaze!
Ljudi me pitaju da li se još bavim čuvanjem pasa, smatrajući da bih sada, kada imam i dvoje djece s kojima sam sama uz dedu, mog tatu, odustati od svojih četvoronožnih ljubavi, no dogovor na to pitanje jest striktno - DA!
Još radimo i radit ćemo dokle god bude i pasa, mačaka, ptica, gmazova i glodavaca.
Vidite, "Zagrebački duhek" nije moj posao; to je moj lifestyle, moj život...
Ne poričem da je uz dvoje male djece bilo vraški teških trenutaka u kojima sam znala izgubiti i pamet, i san,
i glavu no, za uzvrat, dobila sam još više nečega čega sam, doduše, i prije imala - srca.
Srca i ljubavi!
Najgore je iza nas, djeca su sada porasla i od onoga što je, čini se do jučer, bio popišanac u pelenama, sada je nastao pravi mali petogodišnji pet sitter, dok ga njegov trogodišnji buraz slijedi u stopu!
Svaki pas pored koga prođemo na cesti je njihov; svaki će "doći k njima na čuvanje"!
Gledam ta dva momka kako izrastaju u divna, empatična bića, i te pse kako uživaju u igri s njima, i odavno
je prošlo vrijeme kada sam bijesnila zbog zalutalih loptica koje su mi destekovale porculan po policama...
Sada kuham još jednu kavu jer, zbog velike aktivnosti po terenu s psima i djecom tijekom dana,
za komp najčešće sjedam tek u večernjim satima.
Na njenoj površini pluta dlaka. Prije no što je smjerno uklonim, nasmiješim joj se blago, sama za sebe...
Jer, dragi moji čitatelji - jebeš kavu bez dlaka!
I, da, TO je sama esencija "Zagrebačkog duheka"!
Nije bitno koliko je pasa na čuvanju, ovdje je uvijek netko, uvijek će i biti!
Tu su naša dva psa, Lisa i Lady, ima i pasa koji nisu ničiji ali su naši do udomljenja, ima pasa koji nam
dolaze godinama, ima i pasa koji su naslijedili pse koji su dolazili godinama, pasa koji su nove ljubavi
starih vlasnika...
A mi?
Volimo ih sve.
Znam da ovo nikada neće biti posao koji će mi dostajati za život i uz njega ću uvijek morati raditi i još nešto da preživim mjesec. A tu je, naravno, i moj Croatian Wildlife Research and Conservation Society, koji se
pak bavi zaštitom divljih životinja...
No, isto tako dobro znam da nikada neću prestati.
Svoj sam poziv odabrala još davno, davno, u Maksovoj dobi, kada sam, umjesto crtića na TV-u revno pratila dokumentarce o životinjama.
Za sve krivite, dakle, Davida Attenbourgha i National Geographic! cerek
Iako su se postovi na samom blogu prorijedili zbog drugih obaveza vezanih za pse, ostale životinje i djecu, da, "Zagrebački duhek" i dalje postoji, usprkos coroni, potresima i poplavama.
Postoji jer postojim ja, postoje Lisa i Lady i, ponajprije - jer postoje ONI!
Svi ti divni psi i njihovi vlasnici bez kojih sad više ne bih mogla ni zamisliti svoj život!
I, stoga, od srca vam i iskreno HVALA!!!

Vaš "Zagrebački duhek" kiss



Oznake: Zagrebački duhek, pet sitting, čuvanje pasa, čuvanje kućnih ljubimaca, čuvanje mačaka, hotel za pse, šetnja pasa, Zagreb, maksimir


- 22:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

28.12.2020., ponedjeljak

UPOZNAVANJE SA PSIMA

Upoznavanje sa psima ili tzv „sniff test“ podrazumijeva ono svima nam dobro poznato pružanje ruke prema psu, kako bismo mu pružili priliku da nas ponjuši i na taj način „upozna“.
Međutim, „sniff test“ jedna je poprilično loše ukorijenjena navika kojoj nas je naučilo društvo, no bez jasnog razumijevanja kakav efekt time zapravo postižemo!
Naime, izravno pružajući nepoznatom psu ruku prema njušci, na njega nesvijesno govorom vlastita tijela vršite pritisak, ne ostavljajući mu vremena da vas procijeni kao sigurne, ili mu treba više informacija kako bi se odvažio na daljnju interakciju.
Ovo je posebno bitno uzmemo li u obzir da, po prirodi, nisu ni svi psi isti! Neki su povjerljiviji prema ljudima, drugi su nesigurniji, treći su traumatizirani određenim okolnostima iz vlastite prošlosti, neki su jednostavno još neiskusni, itd. pa, u slučaju da forsirate interakciju veze koja se još nije imala vremena ni razviti, riskirate i nešto što se danas moderno-bihevioristički naziva „neprimjerenom reakcijom psa“.
Psi su, međutim, vrlo jednostavna bića čije čak i negativne reakcije, u najvećem broju slučajeva (barem po mome iskustvu), često nisu nimalo neprimjerene, već je pritom sasvim izgubljena iz vida jedna ključna činjenica: psi nisu ljudi i ono što se nama - ljudima s mogučnošću racionalne prosudbe - čini primjerenim ponašanjem, psima se, kao bićima trenutka, može činiti prilično bezobraznim.
Ukratko, neprimjerena reakcija psa najčešće je izravna posljedica neke neprimjerene akcije čovjeka!
Primjerice, upravo ovakvo izravno pružanje ruke i unošenje psu u nos, prisilna je interakcija koja bi, prevedna sa psećeg na ljudski jezik, onako banalizirano, imala ekvivalent u potezu u kojem se predstavljate drugoj osobi na način da joj, umjesto pružanja ruke i predstavljanja imenom, u lice unesete vlastitu guzicu i onda još fino prdnete!
A takvo što bi, zasigurno - barem ukoliko niste navikli da vam to stalno rade od prije, odnosno, ukoliko niste socijalno uvjetovani na toleranciju takvih manira il'ti naučeni - moglo uzrokovati i podosta „problema“ u Vašem ponašanju, zar ne?
Razmislite malo...kako se psi upoznaju?
Tu nema, dakle, pružanja šapa i vokalizacije vlastita imena, zar ne?
Ne.
Psi se procjenjuju, krenu jedan prema drugom, pa zastaju, mašu repom različitim intenzitetom, obilaze se, njuškaju si međusobno „guzice/stražnjice/riti“ ili se, u određenim slučajevima, konstriješe i reže...
Pasji je govor primarno govor tijela. Psi su u susretu s novopridošlicom gotovo uvijek oprezni, zar ne? Naravno, ne sugeriram vam da, u slučaju da u šetnji sretnete nepoznata psa, momentalno skinete hlače i pružite mu stražnjicu na uvid, no...
Objasnimo to još malo bolje!
Psi, posebice aku su na povodcu, nemaju kamo ustuknuti a, ako su nesigurniji i samim time osjetljiviji na prostorni pritisak, na kraju vrlo lako mogu reagirati strahom i/ili sakrivanjem iza vlasnika, ili otvoreno zazirati od vas (u slučaju čega onda mi baš uporno još i više guramo psu ruku pod nos) ili „puknuti“ pokazujući otvorenu agresiju i neslaganje, samo kako biste odustali i povukli se! Ovo potonje jest ujedno i primjer kako pas, upravo koristeći taj isti prostorni pritisak na vas, nastoji neutralizirati pritisak koji vi vršite na njega, tjerajući vas da se povučete s njegova privatnog prostora, odnosno, prostora koji oko sebe imamo i mi, a koji determinira onu nužnu granicu ugode do koje toleriramo bilo koju, posebice nepoznatu, pridošlicu.
Pojednostavljeno rečeno, tjerajući vas na uzmak, psi naprosto smanjuju vlastiti stres oko same situacije interakcije s nepoznatim ljudima i/ili psima!
Nemojte me krivo shvatiti, ljudi svakako nisu nimalo zlonamjerni misleći da, ponudom svoje ruke, daju psu prilike i vremena da ih pronjuška, što bi mu potom trebalo signalizirati da su prijateljski raspoloženi ... Međutim, psi vas mogu daleko efektivnije i, barem s njihove točke gledišta, sigurnije pronjuškati i bez prisiljavanja da njuškaju vašu ruku!
Njihovi nosevi su, naime, daleko sofisticiraniji od naših pa im zapravo niti ne treba toliko blizak kontakt kako bi vas osjetili.
Svakako, treba uzeti u obzir i da vas, ponekad, neki psi možda ne bi ni željeli upoznati!
A to isto treba respektirati jer, iako su čovjekovi najbolji prijatelji, i dalje su individualna živa bića a vi, konkretno, nemate baš nikakve veze s njima, odnosno, niste baš neki faktor u njihovu životu - i to je sasvim u redu!
Svaki pas na kojeg naiđete apsolutno nije Vaš pas pa nipošto ne treba forsirati niti neko maženje i upoznavanje ukoliko procijenite da dotični baš i nije raspoložen za to u datom trenutku.
Naravno, u situacijama kada ste i vi i pas prisiljeni na međusobno zbližavanje (kao što sam, primjerice, ja jer radim svakodnevno s njima), opet postoje određena pravila koja će vam u tome iznimno pomoći!
Koja su to pravila?
Dakle, ako susrećete psa (ili mačku, kada smo već kod toga), posebice po prvi puta, što biste trebali učiniti?
Kao prvo, pitajte vlasnika možete li komunicirati s njihovim psom!
Niti svi psi, niti svi ljudi žele komunikaciju s vama u datom trenutku, a pas vas itekako, izuzev u odnosu na samog sebe, procjenjuje i u odnosu na svoga vlasnika!
Kada prilazite čovjeku sa psom, stanite uspravno i opušteno, s rukama uz bokove, bez nekih pretjeranih gestikulacija i afekata, koliko god slatki psi da vam bili.
Najosnovnije – za prvu interakciju, U POTPUNOSTI zanemarite psa (a mačku posebice!!!) i razgovarajte isključivo s vlasnikom. Ono, ignore. Total ignore.
Što me se više boje ili sam im sumnjiva, što više šize (posebice mačke), to im se ja manje „uvlačim“ i dodvoravam, ako me razumijete...
Režiš? Okej. Zaboli me.
Dobar dan! Ja sam Ivana. Drago mi je! A s tobom, mali, nemam posla... Ne, ne zanimaš me. A-a.
Vidite, pas (ili mačka), kada skuže da ti nisu nimalo zanimljivi, zaključe da ih vjerojatno nećeš niti pojesti! Ako se, dakle, na prvu i postave negativno, to obično znači da su navikli na određenu reakciju ljudi na takvo svoje ponašanje, a ta reakcija je najčešće ili odstupanje ljudskog „intrudera“ s njihova prostora, ili dodvoravanje istoga do bola četvoronožnim maherima.
Prepustite stvar i vodstvo na prvu njima; znatiželja će, u najvećoj većini slučajeva, vrlo uskoro nadvladati strah i onda oni preuzimaju inicijativu i oprezno prilaze vama! Oko toga opet ne radite neku frku, ne rastapate se od dragosti ili sl., već se i dalje držite opušteno i nezainteresirano. Ne bacate se psu odmah oko vrata, već mirno pratite njegov govor tijela i dopuštate mu da uz vas uđe u neku njemu prihvatljivu zonu komfora. Tek potom idemo dalje...
Ukoliko pas pak zbriše iza vlasnika ili pod npr. krevet, nemojte nipošto krenuti za njim, pokušavajući mu pošto-poto nametnuti opuštanje i upoznavanje! Dajte mu prostora i vremena i dopustite psu da, ponavljam, PRVI pristupi vama!
Izuzetci su situacije kada ste spasitelj i kada bi bilo kakvo oklijevanje moglo biti pogubno za psa, no ovjde sada govorimo o onim uobičajenim situacijama u kojima se često nalazimo u interakcijama s drugim psima.
Nemojte, dakle, nikako prisiljavati kontakt, zuriti u psa, forsirati draganje i tapšanje i, posebice, ne nutkajte svakog koji prođe pored vas hrpom keksića, posebice ne bez dopuštenja vlasnika! Naime, mnogi psi zbog određenih stanja poput alregija, gastritisa, diabetesa, isl. niti ne smiju konzumirati slastice koje ste im možda namijenili!
A da ne pričam koliko tek time rušite autoritet samog vlasnika, posebice onih neiskusnijih, koji psa pokušavaju naučiti nečemu, odnosno, koji su s istim možda još u treningu!
Posebice ne nutkajte keksićima pse čije je ponašanje neprihvatljivo jer ih time izravno nagrađujete za nešto što biste željeli korigirati, odnosno, krečući se takvom linijom manjeg otpora, psu šaljete krivu poruku.
Ljude u društvu pasa ćete pročitati relativno lako; no, kako znati da li vam je naklonjen i sam pas?
Ukoliko vas pas želi upoznati, prići će vam i prvo malo njuškati oko vas. Obično će se potom prvo i malo odmaknuti, pa onda opet vratiti na „repeat“, drugo njuškanje. Naravno, mnogi će vam se psi i odmah „baciti u zagrljaj“ i mahati repom, što su dobri znakovi da ste dobro prihvaćen novi prijatelj!
U tom slučaju, potapšajte ih polako nekoliko puta po leđima (NE GLAVI) i onda stanite...
Je li pas sretan?
Je li prihvatio vašu interakciju?
To će odrediti možete li se upustiti u daljnje maženje, odnosno, interakciju!
Iako je pružanje ruke na uvid neka već standardizirana metoda upoznavanja psa s nepoznatom osobom kojoj učimo i djecu od najranije dobi, i na koju su mnogi gradski psi već i oguglali, opisane alternative prilaženja psima opcije su za upoznavanje pasa bez da riskiramo nepotrebni stres, kao i razlog zašto zahvaljujući konzultacijama možemo razviti dobru razinu povjerenja, posebno kod traumatiziranih ili agresivnih pasa, bez hrpe negativnih nuspojava koje imamo kod prisilnih interakcija.
U nadi da vam je članak pomogao,
puno lijepih pozdrava od svih nas iz Zagrebačkog duheka! B

Oznake: Zagrebački duhek, hotel za pse, školica za pse, terapija za pse, socijalizacija pasa, trening pasa, dresura pasa, hotel za kućne ljubimce, salon za pse, grooming, pet sitting, Zagreb


- 00:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

08.11.2020., nedjelja

Zagrebački duhek - kolekcija jesen/zima 2020. :-)

Dragi naši,
kako smo već zagazili duboko u jesen i sag od otpalog lišća, koristimo večernje trenutke predaha od šetnji i predstavljamo vam neke nove njuškice koje smo imali velihu čast i zadovoljstvo upoznati tijekom listopada i studenog. S nama je Emi, predivna crna mješankica iz azila, spašena doslovno s ruba smrti zbog vrlo uznapredovalog stadija piroplazmoze, zatim, stafordica Nord koju svakodnevno posjećujemo u njenom domu, šećemo i socijaliziramo, a vrtiću su nam i nove bebe pudle, bichonica i jedna preslatka pomeranka!
U tijeku nam je i upis u školicu za pse, pa sve informacije, kao i uvijek do sada, možete dobiti na mail ivana@duhek.com ili na broj moba 091/7334 456 - Ivana

A u slučaju da ste po prvi puta na našim stranicama, evo i par informacija o uslugama koje, uz standardni cjelodnevni boravak pasa s noćenjem (odnosno, višednevno čuvanje pasa u slučaju vašeg izbivanja), još nudimo!

Ukoliko brinete da je Vaš pas zbog poslovnih ili privatnih obveza možda previše sam kod kuće, šetnju prepustite nama! :-)
Dolazimo po psa u Vaš dom u dogovoreno vrijeme, šaljemo Vam foto ili video zapise iz šetnje, te ga sretog vraćamo doma! Po povratku ćemo se pobrinuti da Vaš ljubima ima sve što treba - dovoljno hrane i vode te prema potrebi uključiti klimu ili grijanje, isl.
Jedna od usluga koje nudimo jest i obilazak psa na određenoj terapiji, obilazak pasa nakon operacije, kao i pratnja psa k veterinaru.
A u slučaju da ste novi vlasnik ili jednostavno želite naučiti psa hodu na lajni, ponašanju u određenom okruženju, socijalizirati ga s drugim psima od rane dobi - obratite nam se s povjerenjem i dođite u našu Školicu za gradske njuške!


Nord na šetnji i socijalizaciji

Ako ste oduvijek željeli psa no ne želite da prve dane u novom domu provodi sam, zaposleni ste, no ne biste željeli da Vaš pas zbog toga trpi - na pravom ste mjestu!
Vrtić za pse naš je dnevni servis koji uključuje smještaj, šetnje, skrb, njegu i socijalizaciju štenaca, mladih pasa, kao i odraslih pasa na dnevnom čuvanju! Dnevni boravak moguće je dogovoriti u trajanju od 3 - 10 sati dnevno, na mjesečnoj, tjednoj ili dnevnoj bazi!



No, naši klijenti nisu samo psi i mace, kao generalno najpristupačnije životinjice, u što se možete uvjeriti i iz priloženih fotografija, ali sa svima se vrlo brzo sprijateljimo, volimo ih i - ono najbitnije! - oni vole nas! <3

Oznake: Zagrebački duhek, hotel za kućne ljubimce, hotel za pse, šetnja pasa, trening pasa, socijalizacija pasa, vrtić za pse


- 21:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #

03.04.2020., petak

PET SITTING U DOBA CORONE

Poštovani klijenti i korisnici usluga za čuvanje i šetnju pasa,
obavještavamo Vas da "Zagrebački duhek" i dalje radi!
Budući da je službeni stav Svjetske zdravstvene organizacije da psi ne mogu biti zaraženi virusom COVID-19, sve se mjere zaštite odnose na njihove vlasnike, kao i na naše osoblje.
Sukladno tome, psi se primaju i vraćaju vlasnicima ISKLJUČIVO u vanjskom dijelu, dondosno, ispred zgrade, kako bi naši klijenti izbjegli kontakt s unutarnjim prostorima "Zagrebačkog duheka".
Također, za starije osobe i osobe koje zbog kroničnih zdravstvenih problema općenito spadaju u rizičnu skupinu, moguće je naručiti i pojedinačne šetnje pasa, pri čemu se psi također preuzimaju van životnih prostorija naručitelja usluge!
U nadi da će se trenutna kriza što prije sanirati, puno sreće, zdravlja i još puno sretnih pasjih dana želi Vam Vaš
"Zagrebački duhek"

Oznake: čuvanje pasa, hotel za pse, čuvanje ačaka, šetnja pasa, Zagrebački duhek, pet sitting, kućni ljubimci


- 14:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

21.01.2020., utorak

VRTIĆ ZA PSE: Štene - kratki priručnik za upotrebu

Ok, odlučili ste se za psa.
Bilo da želite nabaviti psa s rodovnicom jer ste već dugo vremena ljubitelj određene pasmine, bilo da želite udomiti štene iz azila, sasvim je svejedno - svijesni ste da vaša odluka donosi
i mnoge odgovornosti jer, prije i nakon svega, radi se o živom biću i novom članu vaše obitelji! Što je važno naglasiti već u startu - pas nije igračka!
Nabavljate li štene samo stoga što ste ga obećali djetetu ukoliko bude dobro u vrtiću ili školi, razmislite ponovno!
Nabavljate li psa samo stoga što ga ima i vaša prijateljica - također, razmislite ponovno!
Bavim se psima već dugi niz godina mjeren doslovno u desetljećima i, ukoliko se spremate nabaviti svoga prvog psa, reći ću vam nekoliko vrlo važnih stvari...
Kada štene dolazi u novu obitelj, ljudi nisu nužno spremni za ono što ih čeka iz jednostavnih razloga: neznanja i neiskustva. Tada se, nespremni na određene i, ponekad, neočekivane stvari, vrlo lako i prelako predaju a stvar rješavaju odručući se svog tek nabavljenog ljubimca.
Štenad je neodoljiva no, osim igre i maženja, štenci su zapravo još vrlo, vrlo male pasje bebe koje ne znaju apsolutno ništa o lijepom ponašanju i pravilima kuće!
Stoga vam donosim ovaj mali praktični priručnik o tome što očekivati i kako riješiti neke od stvari s kojima ćete se neminovno susresti!
Da se razumijemo, NISU SVI ŠTENCI ISTI!
Ima ih samostalnijih, druželjubljivijih, življih, maznijih, mirnijih, agresivnijih, prestrašenijih ili hrabrijih, poslušnijih ili manje poslušnih, no nekoliko stvari se zaista odnosi na sve!

Što štenad čini:

1.) Štenci kakaju i piške po svuda.
Baš kao i kod ljudskih i drugih beba, ovo je jednostavno fiziološka i biološka činjenica a to,
vjerujte mi, u većini slučajeva neće prestati za nekoliko dana, koliko god se vi trudili, već vjerojatnije tek za nekoliko mjeseci!
Naravno, ovisno o dobi udomljenog šteneta i eventualnoj prethodnoj socijalizaciji, ovaj se proces kod nekih sretnika zaista i može svesti na svega nekoliko dana no, realno, riječ je samo o nekoliko sretnika koji čine iznimku a ne pravilo!
SVAKI PAS se može naučiti na kulturu izlazaka, no da bi to uspijelo, pas mora doseći određenu dob i s njom stečenu mentalnu razinu dovoljnu za određenu samokontrolu nad fiziološkim impulsima!
Očekivati od jedva dva mjeseca stara šteneta da usvoji bon - ton po pitanju nužde u roku od dan - dva, u novoj sredini, odmah nakon odvajanja od majke i lega je, u najmanju ruku, apsurno!
Baš kao što od bebe ne biste očekivali da prestane piškiti u pelene dok ne dosegne barem 2-3 godine, ne biste trebali očekivati niti od psa da usvoji ovakvo ponašanje u roku od npr. tjedan, pa čak i mjesec dana! Radite li s njime na tome dosljedno i uporno, češće ga izvodeći van i hvaleći i bodreći svaki puta kada nuždu obavi u parku a ne na vašem sagu, rezultati su neminovni! U početku će biti povremenih "pogodaka" i "propusta", ali sve to zapravo jako brzo prođe, stoga, molim vas, ne dajte se obeshrabriti!

2.) Štenad pušta dlake.
Da, psi se linjaju. Svi. Bez iznimke.
Čak i pasmine koje su na glasu kao ne-linjajuće zapravo gube dlaku no ona se, zbog svoje strukture, češće zadržava s ostalom dlakom na psu umjesto na podu, pa se naknadno eliminira groomingom, na prvu odajući dojam "ne-linjanja".
Razmislite malo...Gubite li vi kosu? Naravno! Sve što ima dlaku i folikul iz kojeg onda raste, tu dlaku s vremena na vrijeme i mijenja, što je prirodna posljedica odumiranja starih i rasta novih dlaka!
Ljudi često misle da znaju što linjanje točno znači no, ukoliko niste imali psa ili ukoliko niste bliski prijatelj nekoga tko psa ima, dobro razmislite prije bilo kakva poteza po pitanju udomljavanja. Većinu ljudi ova činjenica ne smeta no osobno poznajem i one koji su se psa na posljetku ipak odrekli zbog toga što su im previše smetale - upravo dlake!
Ljubavi prema životinjama ovo nije ni najmanji problem no smatrate li da niste dorasli konstantnoj borbi s dlakama na odjeći, po podu i namještaju, radije nabavite nekog drugog ljubimca!I zaboravite na mitove o proljeću i jeseni! Tada linjanje zaista jest najizraženije no psi gube dlaku tijekom cijele godine!

3.) Štenad ne zna pravila kučnog reda
…dok ih vi ne naučite!
Za štene određeni predmeti, kao što su noge od stola, vaše cipele, kuhinjske krpe, razno razni predmeti po kući koji za vas imaju i neku drugu namjenu osim trošenja mliječnih zubića i praksiranja lova, služe samo za jedno i jedino - grickanje!
I opet, baš kao kod ljudskih beba, uzrok tome su mliječni zubići, trening "za poslije" ili jednostavno - igra i zabava! Oni nisu svijesni što smiju a što ne smiju, stoga u početku "napadaju" sve!
I za korekciju ovakva ponašanja treba malo vremena i strpljenja te upornosti ali uz dovoljan broj psećih igračaka, to se da vrlo brzo riješiti!
I, baš kao kod beba, nema popuštanja! Jednom NE je uvijek NE!

4.) Štenad rijetko kada dobro reagira na vaš odlazak iz kuće!
Dakle, odlučili ste se za psa, udomili ste ili kupili štene koje je do tada najvjerojatnije bilo s majkom ili nekim čoporom (psećim, ljudskim ili oboje) i doveli ste bebu u svoju obitelj, svoj čopor!
Vi ste prva supstitucija za dom, sigurnost, majku!
Štene će vas vrlo brzo prihvatiti, zavoljeti i slijediti po svuda, no odete li npr. nakon svega par dana negdje van bez njega i ostavite ga samog, šok koji slijedi je golem! To je biće upravo "izgubilo" jednu obitelj
kako bi se našlo u drugoj - vašoj - pa je stoga i za očekivati da će reakcija u slučaju vašeg duljeg odlaska biti cviljenje, strah, izgubljenost…
Stoga, nabavljate li psa, bilo bi idealno da većinu vremena nekoga imate doma uz njega, barem u prvo vrijeme!
U slučaju da i vi i ukučani radite ili se školujete, najbolja opcija prvih nekoliko mjeseci jest da štene smjestite u vrtić za pse gdje će dobiti priliku za socijalizaciju s drugima, igru i skrb do vašeg povratka
s posla i gdje, što je nabitnije - neće biti samo!!!
Kod nas u "Duheku" vrtić za pse je redovna opcija koja posebno odgovara ljudima iz centra ili iz istočnih dijelova grada s obzirom na to da se mi nalazimo u Maksimiru no, osim nas, na području grada Zagreba, ima još nekoliko psećih vrtića tako da se uvijek može naći nešto praktično za svakoga, neovisno o tome u kojem dijelu grada živite!

5.) Štenci nisu baš uvijek socijalizirani.
To što se štene netom udomili iz njegova legla, ne znači da je štene socijalizirano s drugim, nepoznatim psima! Ono će vjerojatno isprva reagirati strahom pomiješanim sa znatiželjom te će se postepeno naučiti ponašati prema "psećim pravilima", naučiti ophoditi s drugim psima, postati samostalnije i samouvjerenije, itd. No za to je kontakt s drugim psima zaista nužan!
Sklanjati štene od drugih pasa koje susrečete u šetnji zbog vlastita straha najveća je pogreška koju možete učiniti! Ono mora naučiti "pravila ponašanja" s drugim psima no to nikako ne može ukoliko se VI ponašate previše protektivno! Naravno, oprez je nužan, i ne kažem da nema slučajeva napada odraslih pasa na štenad, no takvi su slučajevi iznimno rijetki igrate li po pravilima VI, kao trenutačni vođa čopora, a ne štene!
Nema razloga da štenetu ne dopustite igru s drugim psom ili da ga ohrabrujete u strahu i nesigurnosti!
Na ovu je temu napisano puno knjiga pa nema smisla da ovdje nadugačko i naširoko objašnjavam temeljne principe socijalizacije, no i u tom smislu najbolje su opcije upravo pseći vrtići, igrališta za pse i parkovi gdje će i vaše štene naći pregršt vršnjaka nestrpljivih da se udruže u jednom poštenom utrkancu za štapom, lopticom ili jednostavno - jedni za drugima!
I opet, kao kod ljudske djece, oni žele i trebaju igru. Kroz nju uče, vježbaju, napreduju i razvijaju mentalne, motoričke i ine sposobnosti!
Da, opasnosti od ozlijeda uvijek postoje; kao i djeca, mogu se spotaknuti, pasti, uprljati se, izgrebati, uganuti nogu, pa čak se i potući oko igračke ili štapa!
Ali sve je to ok! Sjetite se sebe samih kada ste bili djeca!
A, vjerujte mi, štenci nisu baš toliko različiti!

6.) Štenci su osjetljivi.
Baš kao i ljudska djeca, štenci su osjetljivi pa su u ranoj dobi, prije razvijanja i stjecanja punog kapaciteta imunološkog sustava, skloniji infekcijama virusne, bakteriološke ili parazitarne etimologije, što se značajno prevenira redovitim cijepljenjem i protuparazitarnom terapijom te izbjegavanjem kontakata s drugim psima prije imunizacije (cijepljenja).
Nakon cjepiva na zarazne bolesti i bjesnoću, vaše štene i dalje ima sve šanse "pokupiti" pokoju virusnu "divotu" tipa pseći virusni kašalj (što će neminovno i učiniti!), a tu je i cijela paleta virusnih proljeva ali, paralela s ljudskom djecom stoji i u ovom slučaju: sve je to savršeno normalno i, štoviše, čak i nužno za razvoj imunološkog sustava i otpornosti!
Štenci se, baš poput nas, jednostavno moraju "proklicati" raznim mikrobiološkim čudima kako bi na njih postali imuni i tu lijeka nema! Bez brige, najčešće se radi o tipičnim sezonskim virozama manifestiranim kašljem, povraćanjem ili proljevom a ukoliko je pas afebrilan i dobre volje, normalno jede i pije dosta tekućine,
bez obzira na to kako bi vam se navedeni simptomi mogli učiniti strašnima, slobodno mirno spavajte!
Za par dana proći će samo od sebe!
U slučaju porasta temperature, klonulosti, blijedila sluznica, gubitka teka uz proljev i povraćanje, odbijanja tekućine i/ili sukrvice u stolici, mokraći ili sekretu iz nosa, svakako odmah posjetite veterinara!
Pritom ne zaboravite da su za brži oporavak i psima potrebni vitamini i puno tekućine, baš kao i nama! I, da - vjerovali ili ne, psu možete skuhati i nezaslađeni čaj! I to onaj isti koji bi skuali i sebi ili svojoj bebi u slučaju npr. proljeva! :-)

7.) Psi su nemjerljiva radost, ljubav i snaga!
I TO je, na posljetku, jedina relevantna i neporeciva činjenica.
Sav se trud stostruko isplati jer ljubav, vjernost, prijatelja kakvoga ćete tek dobiti…ne mogu opisati ovako šturo, s par riječi… jer one, čak ni u punokrvnom pjesničkom kapacitetu, jednostavno nisu dovoljne!
Da imam samo po lipu za svaki osmijeh, suzu radosnicu, momenat ganuća koji su mi psi - i moji i tuđi! - priskrbili u životu, sada bih si vjerojatno mogla priuštiti i ekskluzivnu vilu na Mjesecu ili Marsu!
Kada kažem da je pas član obitelji - to zaista i mislim.
U punom i potpunom smislu riječi!

Eto, nadam se da vam je ovaj tekst barem malo pomogao, natjerao vas da razmislite, da se dodatno educirate o psima, njihovoj prirodi, potrebama i socijalizaciji a za sva eventualna pitanja novih vlasnika ili bilo kakav savjet - slobodno mi se obratite putem maila - ivana@duhek.com wave


Oznake: Zagrebački duhek, vrtić za pse, pasji vrtić, čuvanje pasa, dnevni boravak pasa, pet sitting, čuvanje pasa maksimir, maksimir, čuvanje pasa zagreb, hotel za pse zagreb


- 14:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

20.01.2020., ponedjeljak

Reakcija pasa, mačaka i drugih ljubimaca na izbivanje vlasnika II: Slaganje vaših ljubimaca s drugim psima, macama i ostalim gostima :-)




U današnjem postu nastavljam sa temama interesantnim većini vlasnika kućnih ljubimaca, u kojima ću, nadam se, što bolje obraditi još neka pitanja vezana za ostavljanje pasa, maca i ostalih životinjica na čuvanju kod nas, a koja muće većinu vlasnika – posebice ako pas ili maca dolaze prvi puta!

Ako se radi o malim kućnim ljubimcima poput zamoraca, hrčaka, kunića, kornjačica, ptičica isl., za njih zaista nema problema, jer oni druge životinjice, poput pasa i mačaka niti ne sreću, odnosno, drže se odvojeno od njih a ako postoji kakav kontakt, onda je to samo onaj vizualni, ali i to samo sa određenim psima, naviklim na ptice, glodavce isl.! Iznimka je naš dragi zeček Spotty, čest gost, koji obožava naganjat Lisu po sobi, pa mi ni ne smije pasti na pamet propustiti dovođenje Lise k njemu u sobu barem jednom dnevno, jer odmah traži knjigu žalbi… :-) Dakle – da, ima i toga… :-)

Nesocijalizirani ili uplašeni psi i teritorijalno nastrojene mace

Naime, kako je poznata stvar da se kod nas na čuvanju psi i mace ne drže u boxevima, pitanje koje mući vlasnike određenih pasa i mačaka je – kako se slažu s drugima?

Psi većine ljudi koji su kod nas bili na čuvanju dobro su socijalizirani i u pravilu problema među njima nema. Međutim, povremeno se pojavi i pas koji je kroz život imao ili jako malo kontakta s drugim psima, ili je pak pretrpio određenu traumu – poput napada drugog psa – i sada se drugih pasa boji. Ili je jednostavno riječ o muškom psu koji društvo drugog dečka neće otrpjeti bez napada. Što u takvim slučajevima?

Osim Lise i Lady, naših curica koje su stalna postava, na čuvanju može istovremeno biti još pasa, tako da je pasje društvo neminovno - što ne znači da se pas, u slučaju nekih prijašnjih trauma, mora družiti s njima!

Naime, iako se psi ne drže u boxevima, u slučajevima bilo kakvih neslaganja se odvajaju, jednostavno u drugi dio našeg doma, i takvi se psi, umjesto s drugim psima, češće drže nas ljudi kao društva za igru. Interakcija s drugima ipak u jednom dijelu postoji i tada se svodi primarno na Lisu i Lady, koje su izvrsno socijalizirane i kod kojih neslaganja s drugim spima nema. Kod prestrašenih pasa čak nije potrebno ni neko striktno odvajanje „iza zatvorenih vrata“, jer ako su drugi oko njega dobro socijalizirani, shvaćaju znakove psa nezainteresiranog za društvo i jednostavno ga puštaju na miru. On se smjesti u jednu sobu gdje mu se sviđa, drugi se smjeste u drugu gdje imaju podobnije i razigranije društvo, i vrlo stabilan suživot je moguć, jer iako se ne igraju ili druže međusobno, mirno dijele životni prostor!

Prestrašenom psu u takvim okolnostima društvo drugih stabilnih, mirnih i druželjubivih pasa samo koristi u smislu socijalizacije, jer – koliko god se inicijalno bojali npr. Lise i Lady zbog njihove veličine, taj strah jenjava pri prvoj zajedničkoj šetnji, koja je ujedino izvrsna prilika da se psi „učopore“! Psi se pritom uvijek šeću na lajnama, a oni koji se puštaju – puštaju se samo na livadici za pse, a i to jedino kada i ako psa već jako dobro poznamo, i vice versa – on nas! U svakom slučaju, psi koji su kod nas tek počeli dolaziti uvijek ostaju na lajni, bez obzira koliko nas slušali. Opet, to nije tako strašno jer im igre ipak ne fali; kad i nisu pušteni na livadici, to si nadoknade igrom ostatak dana doma! :-)

Dakle, koliko god vaš pas bio nesocijaliziran i uplašen, naglasak je ipak uvijek na činjenici da je – pas. Kao takvom, zajedničko njuškanje, kakanje, piškanje i označavanje teritorija po kvartu s drugima, samo po sebi stvara jaku genetski determiniranu vezu s drugima, jer biologija odnosno priroda i instinkti imaju uvijek prevagu nad naučenim, stečenim ponašanjem. Tako da jako puno vrlo prestrašenih i nesigurnih pasa koji dođu kod nas na čuvanje, iz toga izađu kao nanovo socijalizirani i puno uravnoteženiji i sretniji peseki, bar po pitanju interakcije s drugima!

Kod maca je situacija utoliko složenija što zbog ograničenja prostora za čuvanje, najčešće na raspolaganju imam samo jednu sobu, pa ako je maca više, ključno je da se slažu! Mace su dosta teritorijalnije od pasa na tuđem terenu – jer ga vrlo brzo prisvoje! Dok psi većinom ne puštaju druge pse u svoj dom - osim Lise i Lady koje su poprilična iznimka u psećem svijetu zbog rane socijalizacije i načina života - psi na čuvanju kod nas bez problema puštaju druge da uđu u njihov novi stan. Mace baš i ne! Naime, nakon jednog dana provedenog kod mene, to je njihova soba, kauč, stol, krevetić, ja, zdjelice i igračkice… pa nitko novi više nije baš dobrodošao! Iznimka su ipak mlade mace koje nisu toliko fokusirane na prostor pri dolasku društva, koliko na igru i samo društvo, pa se najčešće divno slože i igraju!

Agresivni psi, devijacije u ponašanju i neslaganja među mužjacima

Reakcija muških pasa na druge muške pse poznata je većini ljudi koji imaju dečke, koji se ponekad međusobno mogu složiti divno, no nerijetko uopće ne vole druge muške pse i ne slažu se ni s kim, osim sa curama s kojima su divni!

Dakle, kako čuvanje izgleda u takvim slučajevima i kako se takve nesuglasice rješavaju? Kao prvo, ako imamo jednog muškog psa na čuvanju – najčešće ostaje i jedini, te druge dečke istovremeno izbjegavamo, posebno ako znamo da je npr. pas koji je trenutno kod nas zbilja nesklon drugim dečkima. Ovo pravilo jednog muškog psa „at the time“ ipak nije nepromijenjivo! Bilo je perioda i kada smo imali po tri dečka na čuvanju u isto vrijeme – no to svakako ovisi prvenstveno o samim psima! Tako, promjerice, ako se radi o psima koji su kod nas bili i prije i koje dobro poznajemo, prije nego potvrdimo istovremeni boravak dvaju mužjaka, prvo ih dovedemo na upoznavanje i igru. Psi koji su većinom dobri s dečkima i nemaju izraženu agresivnu i teritorijalnu stranu, u pravilu funkcioniraju bez problema s drugim dečkima slične naravi i stupnja socijalizacije, pa tada kod nas može biti i više dečkiju istovremeno!

Dakle, agresija u raznim stupnjevima među mužjacima nije niti rijedak, niti jedinstven ili neriješiv slučaj.

S druge strane, u nekim – srećom – daleko rijeđim slučajevima, imali smo se prilike susresti i s psima dosta devijantnijeg ponašanja, u smislu npr. mužjaka koji napadaju i druge mužjake i ženke i sve što se kreće podjednako. Da odmah naglasim - takvi se psi striktno i bez iznimke izbjegavaju - ne toliko zbog njih samih, već više zbog drugih, i zbog nedostatka prostora! Naime, teško je i dosta komplicirano odvojiti jedan dio stana samo za jednog psa, dok su svi drugi natiskani u drugom dijelu, makar se radilo samo i o našim curama – pa se takvi aranžmani bez iznimke izbjegavaju. Naime, baš bog činjenice što nemamo boxeve, takvo odvajanje puno je teže i za nas, i za druge pse, a konačno – i za tog nesocijaliziranog psa, koji druge pse čuje, a ne smije među njih, radi njihove obostrane sigurnosti.
U par slučajeva takvi su nam psi ipak došli, i tada se takvi psi, naravno, odvajaju u potpunosti i nemaju više nikakva kontakta s drugima.

Dolazak na upoznavanje prije ostavljanja na čuvanju

Zbog svega navedenog u vezi sa psima koji imaju određene probleme u komunikaciji i suživotu s drugim psima, prije samog dovođenja na čuvanje, svakako se preporuča prethodni dolazak kod nas na upoznavanje. Ipak, da vas ne sprešetavam prije puta – to nije nužno kada se radi o socijaliziranim spima koji se redovito susreću s drugima tijekom šetnji ili na igri na lokalnim livadicma i parkovima, posebice curicama, mladim, vedrim, zaigranim psima, isl. koji osim eventualnog početnog straha od pasa koje ne poznaju, nemaju značajnijih problema u snalaženju s drugima.

Socijalizacija i resocijalizacija

Naglasila bih da se kod nas psa može dati i samo na socijalizaciju s drugim psima, ali to uvelike ovisi i o samom psu, odnosno, na koji način se njegova nesocijaliziranost iskazuje! Dakle, dovođenje psa na socijalizaciju i resocijalizaciju je prvenstveno diktirano i uvjetovano sigurnošću i brojem drugih pasa na čuvanju, kao i voljom vlasnika da za to psu pruži dovoljno vremena, jer to ne ide preko noći!

Klasični pet sitting - čuvanje psa, mace ili drugog kućnog ljubimca u domu naručitelja usluge

U slučaju gužve kod nas, neslaganja s drugima, potencijalnih sukoba među dečkima, ili sl. uvijek postoji i još jedna opcija koju nudimo – a to je klasični pet sitting, odnosno, čuvanje i obilazak kućnog ljubimca u mjestu naručitelja usluge.
To znači da pas, maca, zamorac ili bilo koji drugi kućni ljubimac ostaje kod sebe doma, a mi ga dolazimo nahraniti, napojiti, očistiti, prošetati, počešljati isl. Ovakva varijanta, osim što je nešto jeftinija, zna biti posebno zgodna za vlasnike pasa koji mogu ostati sami kod kuće neko vrijeme kroz dan, a posebno je popularna i kod vlasnika maca, koje zbog gužve kod nas ne mogu k meni – pa ja dođem k njima!
Naime, mace su s te strane zahvalnije jer se ne izvode u šetnju radi vršenja nužde, pa su jedan do dva obilaska tijekom dana u slučaju izbivanja vlasnika sasvim dovoljni! Maca se pri takvoj posjeti očisti (wc), da se svježa vodica i hrana, macu se prema potrebi počešlja ili očetka (grooming kod dugodlakih i srednjedlakih pasmina), i poigra se i pomazi s njom, a na takve aranžmane reagiraju i više nego dobro, neovisno na koliko im vlasnici izbivaju!
U slučaju pasa, šetnja se obavlja najmanje tri puta dnevno, a pas se nahrani najčešće 2 x dnevno, ujutro i navečer, osim u slučajevima mladih pasa koji još imaju tri obroka dnevno, ili u slučajevima da se radi o psu sa specifičnim prehrambenim potrebama zbog nekog zdravstvenog stanja, kada se hrani npr. više puta dnevno u manjim količinama.
Isto se odnosi, naravno, i na druge kućne ljubimce, tako da se obilazak može naručiti za bilo koju životinjicu! :-)

Ovakav način brige za kućne ljubimce, bez da napuštaju svoj dom, također se može dogovoriti na neograničeno vrijeme, baš kao i kada su životinjice kod nas, i svakako je još jedna od mogućnosti kada trebate na put, a kod nas doma više nema mjesta, ili pak jednostavno imate psa ili macu navikle da ostane sami doma, pa je i vama tako zgodnije! :-)

Ovakvi obilasci su jako zgodni jer na njih ipak manje utječe npr. gužva kod nas doma. Osim gužve s pesekima kod nas doma, prepreka ovdje može biti nedostatak vremena „u špici“, tijekom sezone godišnjih, blagdana, isl., zbog drugih takvih angažmana i/ili velika udaljenost naručitelja usluge, kad se fizički ne može obići neka životinjica jer je predaleko, a mi zbog životinjica već prisutnih na skrbi, ne možemo toliko izbivati iz kuće. Zato je ipak poželjno i za obilazak takve vrste najaviti se i rezervirati termin što ranije!

Za više informacija, kontakte i cijene usluga, posijetite svakako i našu službenu stranicu „Zagrebački duhek“! :-)

I, toliko za sada od mene! Nadam se da sam vam i ovaj puta uspijela bolje pojasniti neka pitanja koja muće vlasnike određenih životinja, a vezano za ostavljanje kućnih ljubimaca, posebice pasa, na čuvanju!

Lijep pozdrav svima!


Oznake: pet sitting, čuvanje pasa, šetanje pasa, hotel za pse, Zagrebački duhek, ivana janković, kamo s ljubimcem


- 18:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

05.12.2019., četvrtak

Reakcija pasa, mačaka i drugih ljubimaca na izbivanje vlasnika: Praktičan savjetnik kako se razdvojiti od ljubimca kada ga ostavite na čuvanju :-)



S društvom na livadici za pse sretan

Dragi svi, evo mene opet s novim postom, a u ovoj bih se temi malo osvrnula na jedan problem koji muči večinu vlasnika suočenih s nužnošću ostavljanja psa na čuvanju kada kreću na put.

Naime, od mnogih pitanja koja muče vlasnike, najčešća su ova:
- kako će se pas snaći u novoj sredini bez njih,
- kako će se snaći u suživotu s drugim psima kod nas na čuvanju te
- kako to sve kod nas izgleda i u kakvim uvjetima psi borave.

Premda sam o ovim temama pisala i ranije, vlasnicima je to svakako i dalje najvažnija stvar i presudan čimbenik pri izboru hotela za pse ili pet – sittera, pa mislim da nije zgorega da neke stvari ponovim, a neke nove objasnim po prvi puta!sretan

Prije svega, mislim da je za početak najvažnije napomenuti da se, kada dođu kod nas na čuvanje, psi, mace i druge životinjice, osim onih za koje je to apsolutno nužno, ne drže u boxevima! Oni se, dakle, sasvim normalno uklapaju u svakodnevni suživot s nama te našim pesicama Lisom i Lady, te postaju članovi obitelji dokle se god njihovi vlasnici ne vrate!

Tako se peseki, po dolasku, prvo susreću s nama i našim curama, istražuju slobodno „teren“ u smislu njuškanja po sobama, hodnicima, kuhinji, itd., te u pravilu u svega nekoliko minuta skuže i gdje stoje igračkice, kakvih sve ležajeva ima, koji je kauč najmekši, koliko je koš za smeće podatan za otvaranje i kopanje po njemu, gdje Lisa skriva moje ukradene šlape, i sva ostala esencijalno važna pitanja! rofl
Na žalost, moram napomenuti - koš za smeće nije moguće otvoriti i kopati po njemu, pa na tu temu imamo i dosta primjedbi u knjizi žalbe, u pravilu redovito od naših gostiju biglova… rofl

Lisa i Lady su pak nadležne za distrakciju, odnosno, omogučavaju vlasnicima pasa da neopaženo klisnu van jer su njihovi ljubimci u pravilu ionako prezauzeti za ikakve oproštaje – što je svakako najbolji mogući scenarij za svakog vlasnika!

Ljudi koji kod nas sa ljubimcem dođu prvi puta, nerijetko strašno pate zbog osječaja krivice što životinju ostavljaju nepoznatim ljudima, zamišljajući je tužnu i utučenu u nekom kutku, pa stoga često sa sobom uzimaju i razne stvari od doma, poput svojih majica, čarapa, isl. da se životinja ne bi osjećala potpuno napušteno.

Pogrešno da pogrešnije ne može biti!

Kao prvo, svaki pas - koliko god mlad, star, vezan za vlasnika, zaigran ili osjetljiv bio – jako dobro zna da je mjesto gdje je došao za njega dobro - a to shvati još daleko prije vlasnika!

Zašto i kako? Naime, osim ugodne i domaće atmosfere i drugih veselih pasa u blizini, puno mu informacija o novom mjestu daje i nos! Kako se, primjerice, psi jako uplaše kada dođu kod veterinara, čak i ako nisu imali nekih neugodnijih i bolnijih iskustava, tako se i opuste i smire u sredini u kojoj vlada zaigrano okružje! Razlog tome su feromoni koje ispuštaju svi psi ovisno o situaciji u kojoj se nađu na nekom terenu, šaljući tako suptilne misrisne informacije svojih rođacima i sudruzima o nekom mjestu! Osim onih seksualnih, postoje više vrsta feromona kod pasa, koji daju različite signale! I dok neki upozoravaju misrisom straha, kojima obiluju vet. ambulante pa se peseki većinom svi snužde, tako drugi signaliziraju nešto sasvim različito! Dakle, već na prvu pas može štošta zaključiti o prostoru gdje se nalazi – ako se psi koje njuši tu osijećaju sigurno i kao kod kuće, gdje se igraju, leže, klopaju ili zauzimaju fotelje – stvara poprilično dobro mišljenje o novoj sredini!

Drugi, zapravo toliko međuovisni i povezani faktor s mirisima, su sami izvori tih mirisa – psi! A bilo da se radi samo o stalnim stanovnicima naše rezidencije :-D bilo da se radi o gostima – kod nas ih uvijek ima! Što ujedino znači igru i zabavu, pa se psi doslovno ni ne stignu zabrinuti i zapitati za vlasnika! U prvim minutama se znaju eventualno malo osvrnuti oko sebe, biti malo nesigurni u Lisu i Lady, koje su dosta velike, pa im pristupaju opreznije dok ih ne skuže, ali to je više – manje sve! Već nakon prve zajedničke šetnje peseki se međusobno toliko učopore, da je bez iznimke, svaki puta, o kako se god kompliciranom psu radilo – veći problem vraćanje doma, nego dolazak! Ne u smislu da se ne vesele vlasniku, već u smislu da smatraju da bi, kad već idu doma, Lisa i Lady trebale s njima! Kad skuže da neće nagovoriti vlasnika na takav pothvat, neki reagiraju plačem i protestom – u pravilu, svi maltezeri i male pasmine… Ne znam zašto, ali ti se mali peseki, koji se Lise i Lady najviše boje po dolasku, najteže od njih opraštaju na odlasku. Kako su Lisa i Lady ponekad jedino „veliko-pasno“ društvo koje mali pesek ima, možda su im tim zanimljivije društvo! A i one ne pomažu – jako vole male pseke, pa ih maze, paze, peru, blače, hrane… :-D Uglavnom, jako se brinu za njih, premda ih nismo nikada tome učili, što malcima jako imponira… A i Lisa je jako udoban kauč… rofl

Tako da rezimiram - svako donošenje osobnih stvari ne samo da je besmisleno, nego može biti i kontraproduktivno! Naime, ako se neki pas i zabrine za svoje u prvih par minuta, davanjem osobnih stvari od vlasnika zbog mirisa mu ne pomažete, već činite upravo suprotnu stvar podsječajući ga konstantno na ono što bi trenutno zapravo trebao „zaboraviti“, potisnuti iz fokusa – dakle, vlasnika i na dom!

Time se pas koji se taman malo opustio i upoznao sa novom sredinom i društvom, opet i ponovno izbacuje iz ravnoteže, pa se samo vrijeme njegove prilagodbe nepotrebno produžava i otežava! Dakle, osobne stvari ne trebate nositi za peseka – i vjerujte mi, vama je sve ovo oko rastanka i putovanja te razdvojenosti tijekom puta puuuuno teže nego njemu! I to sasvim svejedno da li se pritom radi o pola dana ili o mjesec dana!

Kada dolazite s pesekom kod nas prvi puta imajte na umu samo ovih nekoliko stvari:
- dok vi idete možda poslovno van grada ili države, vaš pas dolazi na tulum, i jedino što mu fali je lakše provaljiva kanta za smeće, jer ove naše nisu fora kada se ne može po njima kopati…pogotovo ako nam dolazite s biglom! rofl
- osim samog psa, uz njega vam treba samo još hrana i veterinarska knjižica ili putovnica, radi potvrda o cijepljenu i mikročipiranju; ostale stvari, poput igračkica, zdjelica, isl. nisu potrebne jer ih imamo mi, pa nema smisla da se bez veze tovarite sa svim time! Kantu za smeće isto ne morate nositi – naše ne valjaju samo po psećem ukusu!
- najmanje što vaš pas treba u novoj sredini su vaše čarape, majice, ručnici ili sl. radi ostavljanja gazdinog mirisa;
- što se manje opraštate od psa tijekom prvog dolaska, tim manje sumnje da se nešto drugačije događa kod njega stvarate – zato je najbolje ponekad peseka preuzeti dolje na ulazu u zgradu, ili ako dođete gore – samo se okrenite i odite u miru svojim putem, jer što je manje zadržavanja i opraštanja, to je i pas mirniji!:-)
- keksići i poslastice se nose za svakog pojedinog psa sasvim opcionalno, za razliku od „prave“ hrane; iako ih nikad dosta, imamo ih i mi, tako da svatko dobije desert! Naravno, Lisa i Lady će vas nužno pokušati smuljati, pa se pripremite kad vas dočekaju s nečim od sljedećeg:
- pitanjem „a di je Frolic za psa kog ste doveli?!“ na ulazu,
- komentarom „…kakav je to vlasnik?!“ ako sa sobom ne dovučete vreću psečih grickalica,
- vas zgrabe preklinjući sa svih svojih 40 kg - od kojih je kod svake po 5 kila viška i vetica ih je obje stjerala na dijetu - da ih izbavite iz pakla gladi u kojem žive i dobivaju hranu samo dva puta dnevno, ako Boga znate!!! Ili imate u đepu kojim slučajem par domačih čvaraka…
No, njih samo ignorirajte… rofl
- ako ste već bili kod nas prije – sve znate! A jureća mrlja prozujala kraj Vas je Vaš pas koji trči gore k Lisi, Lady i društvu, ispozdravljat se može s vama isto tako i na povratku, pa ga sad pustite njegovim putem, jer zbilja ima puno posla – a i kaj će drugi pesi pomislit ak vide kak balite po njemu?! rofl

Kod maca je pak malo drugačija priča, jer one inicijalno upoznavanje s Lisom i Lady preskaču, kao i sa drugim psećim gostima, i smještaju se u posebni dio stana namjenjen njima! I one također uživaju slobodu boravka van kaveza, njuškaju, traže si mjesto i igračkice, i također žive s nama kao dio obitelji – spavajući pretežno na meni cerek – jedino što su zbog pasa na drugim djelovima ograničene na manji dio stana, tj. imaju svoju sobu, dio hodnika, a kroz određene dijelove dana i kuhinju. Lisu ipak mnoge mace kasnije upoznaju, pod uvijetom da se ne boje panično pasa, iz razloga što je jako sigurna za njih, pa ih ne dira i ne naganja, već ih pusti da prve priđu k njoj, ako to žele. Legne se blizu njih i ne trza, puštajući macu da joj sama priđe iz radoznalosti, ponjuši je, isl. a kada se, i ako, maca opusti – ima super frendicu za igru, pa je to dobitak za oboje!sretan

Mace se u pravilu također ne susreću ni sa drugim macama, jer su puno teritorijalnije od pasa i već u roku od nekoliko sati po dolasku počnu svojatati sobu, i mene skupa s njom, posebno ako su malo starije, pa ne puštaju više nikog u svoje novo carstvo! Iznimka su malde mace, koje uz malo puhanja i frktanja u početku, vrlo brzo rado prihvate pridošlicu pa ostatak svog boravka provedu u igri i nateravanju, što je stvarno užitak za gledati - i moja najdraža situacija kad imam više od jedne mace na skrbi! sretan



Osim navedenih i ujedino najčešćih gostiju kod nas – pasa i mačaka – imamo i goste iz drugih porodica, pa se kod nas nerijetko nađe i kunić, zamorčić ili hrčak, kornjača, papigice raznih vrsta i ostale male životinjice! Za njih ujedino vrijede i nešto drugačija pravila držanja, ali opet – ne pretjerano različita od onih koje imaju doma! Te su životinjice, naime, u svojim kavezima ili akvarijima/terarijima u kojima ih i donesu, uz iznimku svakodnevnog puštanja i igre u zasebnoj sobi, bez kontakta sa psima ili macama – naravno, ako su životinjice na to navikle doma! Tako da se i one svakodnevno rekreiraju! sretan

Nadajući se da će vam ovaj post pomoći u riješavanju nekih dilema i nesigurnosti oko ostavljanja pasa na čuvanju kod za to specijaliziranih servisa i firmi poput naše, pozdravljam vas do sljedećeg puta, kada će više riječi biti o brizi za pse na čuvanju, groomingu, šetnjama, dnevnom rasporedu i postupcima u slučaju da se pas razboli ili povrijedi!

Lijep pozdrav i ugodni vam predstojeći blagdani! mah


Oznake: Zagrebački duhek, pet sitting, čuvanje pasa, hotel za pse, hotel za mačke, šetanje pasa, grooming, aromaterapija za pse, duhek


- 17:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

06.11.2019., srijeda

KADA LJUBIMCI NA ČUVAJU ZATREBAJU VETERINARA…

1.) ALERGIJSKE REAKCIJE KOD PASA

Iako se ljudi često prije putovanja i ostavljanja psa na čuvanju konzultiraju s veterinarom, ponekad se desi da se i najzdraviji pas po dolasku na čuvanje razboli.
Takvi slučajevi nisu toliko česti no svakako nisu niti rijetki, posebno kada se radi o starijim psima koji boluju od određenih kroničnih bolesti kao što su razne vrste benignih ili malignih tumora, dijabetesa, epilepsije, alergijskog atopijskog dermatitisa ili alergija.
U slučaju pojave novih ili pogoršanja starih simptoma prvo što poduzimamo, izuzev prve pomoći na licu mjesta, je svakako posjeta veterinaru.
Kao najstariji pet sitting obrt u Zagrebu, uslugu samog vođenja psa veterinaru i čekanja sa psom na pregled nikada nismo, niti ikada budemo naplaćivali jer mi se takve opcije, sve popularnije kod novijih pet sitting servisa diljem grada, jednostavno čine amoralnima.
U slučaju potrebe, dakle, pas se odmah vodi veterinaru kod kojega vodim i svoje pse i u koga imam apsolutno povjerenje dok troškove liječenja dok su ljudi na putu snosim sama, ako sam ikako u mogućnosti, da bi se naknadno, ti troškovi po povratku vlasnika refundirali sukladno nastalom računu za pregled i terapiju.
Dodatnih troškova u smislu nekih tarifi za prijevoz, čekanje kod veterinara isl. nema a refundiraju se isključivo nužni i stvarni troškovi nastali liječenjem životinje koja je kod nas na skrbi iz jednostavnog razloga što je - kod nas na skrbi! Zbog čega mi se svako dodatno „deranje“ cifri „za čekanje na red kod veterinara“ čini, u najmanju ruku, amoralnim uz nužno postavljanje pitanja: što da vlasnik u određenom momentu jednostavno nema sredstava za to? U tom slučaju ostavljamo psa da boluje i pati, riskirajući time primarno njegovo, a potom i zdravlje ostalih štićenika, ili…?
No, ekonomske teme i moraliziranje ostavimo za koju drugu priliku dok bih se u ovoj radije osvrnula na jedan od najčešćih problema kod starijih pasa sa progresivnim alergijama – što učiniti ukoliko alergija bukne i, još bitnije, kako je prepoznati u startu!
Mnogi vlasnici pasa, naime, kod blažih oblika alergijskih reakcija nisu često niti svijesni da se radi o alergijskoj reakciji. Dok je kod ljudi ona najčešće popraćena respiratornim simptomima, kod pasa (i mačaka) najčešće se manifestira u obliku jakog svrbeža, iritacije i crvenila kože koje se, uslijed stalnog grebanja, često komplicira i sekundarnim bakterijskim infekcijama rana nastalih češanjem.
Uzrok samo alergije su tvari koje, inače bezopsane, u određenim slučajevima potiču organizam na pretjeranu imunološku reakciju.
Pritom razlikujemo tri osnovna tipa alergija: alergiju na buhe, alergiju na hranu te atopijski dermatitis.
Među No. 1 alergijama kod kućnih pasa su upravo alergije na hranu jer su navedeni obično redovito tretirani protiv buha i ostalih vanjskih parazita pa, ukoliko mi se netko počne jako i učestalo češati – prvo razmišljam o toma da li je, kome, kada i kako „nešto maznuo“!
Dok su neke alergije „stare“ i dobro poznate vlasniku, njegovu veterinaru i psu, postoje i one „nove“, naknadno stečene, pa se može desiti da u nekim slučajevima vlasnik nije ni svijestan alergije svoga psa na određenu vrstu hrane jer pas na to prije nije reagirao!
Ja sam, primjerice, bez problema primala penicilin do svoje 30. godine života, kada sam, zbog zubnog apscesa dobila od stomatologa konjske tablete Klavocina. Popila sam prvu i završila na Rebru na internoj. Prije sam xy puta popila penicilin i jednostavno ozdravila nakon kure.
Slična je situacija moguća i sa psima s time da je, bar nama koji čuvamo pse, stvar daleko jednostavnija kada unaprijed znamo s čime imamo posla i na što trebamo paziti.
Za Fridu, pekinezericu trenutno na čuvanju, rečeno nam je da je sklona alergijskim reakcijama na razne vrste ne-pseće hrane pa smo i sami uskoro primjetili povremeno blaže „čohanje“ u slučaju da je dobila koji pseći keksić za nagradu ili koje zrno dehidrata iz hrane od drugih pasa. U prehranu joj je uvedeno i kuhanje posebne hrane, kako bi joj menu bio što sličniji onom kod kuće, međutim, ovaj je viked, nakon višednevnog smirivanja i taman kad smo pomislili da smo pogodili „bingo“ po pitanju prehrane, planula iznimno jaka alergijska reakcija usprkos tome što joj u prehranu nismo uvodili zapravo ništa pretjerano inovativno…
Ono najbitnije za vlasnike i pet sittere u ovakvim situacijama je sljedeće: kako prepoznati reakciju i pomoći psu ako i kada kod nje dođe, što konkretno učiniti?
Postupak u slučaju alergije, proveden i u slučaju malene Fride, je sljedeći :
1.) posjet veterinaru radi utvrđivanja povijesti bolesti i eliminacije mogućnosti da se radi o analnim žlijezdama, čijim je upalama npr. naša Frida također sklona, te izravna primjena kortikosteroidnih injekcija i, po potrebi, naknadno tableta radi suzbijanja svraba;
2.) posjet Pet Centru i nabavka hipoalergene hrane te hitno prebacivanje psa sa uobičajne prehrane tj. marke hrane koju inače troši na strogu selekcijsku dijetu, kako bi se alergen isčistio iz organizma i kako bi se, s vremenom, po ponovnom postupnom uvođenju različite hrane moglo utvrditi što je konkretno izazvalo ovako jaku reakciju;
3.) tretiranje nastalih rana od grebanja Betadinom(povidon jodna otopina)radi prevencije sekundarnih bakterijskih infekcija.
Kako djeluje hipoalergena hrana?
Većina kupovne hrane bazira se na ribi, patki, divljači i zečetini ili su bjelančevine u njima razbijene na tako sitne čestice da više ne mogu izazvati alergijsku reakciju. Dijeta traje minimalno 6 do 8 tjedana tijekom kojeg se razdoblja psu ne smije davati apsolutno ništa drugo!!!
Alergološko testiranje na hranu također je moguće napraviti no kako rezultati nisu uvijek pouzdani, veterinarski dermatolozi ga ne preporučuju.
Naravno, postoje i stanja u kojima niti hrana, niti buhe nisu presudni faktor pretjeranih imunoloških reakcija i tada sumnjamo na atopijski dermatitis, alergiju kod koje se reakcija javlja na tvari iz okoliša (pelud, trava,korov, plijesni i kućne grinje).
Budući da kod atopije postoji jaka genetska (pasminska) predispozicija, neke pasmine češće obolijevaju daleko češće od drugih a najugroženiji su npr. westy, mops, francuski i engleski buldog, shar pei, labrador, maltezer... Simptomi atopije zapravo su vrlo slični onima svojstvenim ostalim tipovima alergija i obično se manifestiraju trljanjem i grebanjem njuške, ušiju, slabina, šapa i pazuha, upalama ušiju, crvenilom, isl.. I u ovom su slučaju sekundarne bakterijske infekcije te infekcije malasezijom česta komplikacija a u slučaju da do njih dođe, psa je nužno tretirati antibioticima, antimikoticima te kupanjem preporučenim dermatološkim šamponima. Dijagnoza atopije postavlja se isključivanjem drugih uzroka (hrana, paraziti) te alergološkim testiranjem krvi odnosno intardermalnim testovima.
U svakom slučaju, bilo da je vaš pas alergičar ili ne, dobra vijest je ta da u današnje vrijeme postoji zaista čitava paleta vrlo visokokvalitetnih medicinskih i veterinarskih te prehrambenih proizvoda koji psu mogu sasvim promijeniti i olakšati život, sačuvati zdravlje i osigurati mu još puno, puno bezbrižnih i veselih dana s vama!

Frida, pekinezerica na čuvanju: uslijed reakcije na preporučenu kuhanu hranu, tijekom noći izgrebla tjeme i područje ispod vrata. Vlasnica je obaviještena i prisjeća se da se zaista grebala i doma, usprkos tome što joj većinom kuha!
Frida je odmah dobila kortikosteroide a s preporučene kuhane hrane, prebacili smo je na Royal Canin Hypoalergenic za male pse. Očišćene i analne žlijezde te se Frida uskoro u potpunosti oporavila! Vraćena je vlasnici uz instrukcije kako je i čime hraniti, jer iskreno sumnjam na alergiju na proteine, a rana je sanirana jodnom otopinom(Betadine) čime se izbjegla sekundarna infekcija i potreba za antibioticima!

Oznake: Zagrebački duhek, pet sitting, čuvanje pasa, hotel za pse, čuvanje kućnih ljubimaca, alergije kod pasa, veterinar


- 21:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

23.03.2019., subota

Mali proljetni live stream

I, konačno, malo proljetnog ugođaja na stranicama "Duheka"!
Sve toplije zrake sunca i sve šira paleta proljetnih boja prisutnih u dvorištu i oko njega mame nas van a, dok slike govore više od tisuću riječi, uvijek ste nam dobrodošli pridružiti se - neovisno o tome dođete li nam na dvije ili četiri noge!
Welcome! sretan

Oznake: Zagrebački duhek, hotel za kućne ljubimce, hotel za pse, maksimir, pet sitting, Psi, mačke, kućni ljubimci


- 22:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

14.03.2019., četvrtak

PAS - NOVI ČLAN VAŠE OBITELJI: kratki priručnik za upotrebu!

Ok, odlučili ste se za psa.
Bilo da želite nabaviti psa s rodovnicom jer ste već dugo vremena ljubitelj određene pasmine,
bilo da želite udomiti štene iz azila, sasvim je svejedno - svijesni ste da vaša odluka donosi
i mnoge odgovornosti jer, prije i nakon svega, radi se o živom biću i novom članu vaše obitelji!
Što je važno naglasiti već u startu - pas nije igračka!
Nabavljate li štene samo stoga što ste ga obećali djetetu ukoliko bude dobro u vrtiću ili školi,
razmislite ponovno!
Nabavljate li psa samo stoga što ga ima i vaša prijateljica - također, razmislite ponovno!
Bavim se psima već dugi niz godina mjeren doslovno u desetljećima i, ukoliko se spremate nabaviti
svoga prvog psa, reći ću vam nekoliko vrlo važnih stvari...
Kada štene dolazi u novu obitelj, ljudi nisu nužno spremni za ono što ih čeka iz jednostavnih
razloga: neznanja i neiskustva. Tada se, nespremni na određene i, ponekad, neočekivane stvari,
vrlo lako i prelako predaju a stvar rješavaju odručući se svog tek nabavljenog ljubimca.
Štenad je neodoljiva no, osim igre i maženja, štenci su zapravo još vrlo, vrlo male pasje bebe
koje ne znaju apsolutno ništa o lijepom ponašanju i pravilima kuće!
Stoga vam donosim ovaj mali praktični priručnik o tome što očekivati i kako riješiti neke od stvari
s kojima ćete se neminovno susresti!
Da se razumijemo, NISU SVI ŠTENCI ISTI!
Ima ih samostalnijih, druželjubljivijih, življih, maznijih, mirnijih, agresivnijih, prestrašenijih ili hrabrijih,
poslušnijih ili manje poslušnih, no nekoliko stvari se zaista odnosi na sve!

Što štenad čini:
1.) Štenci kakaju i piške po svuda.
Baš kao i kod ljudskih i drugih beba, ovo je jednostavno fiziološka i biološka činjenica a to,
vjerujte mi, u većini slučajeva neće prestati za nekoliko dana, koliko god se vi trudili, već vjerojatnije
tek za nekoliko mjeseci!
Naravno, ovisno o dobi udomljenog šteneta i eventualnoj prethodnoj socijalizaciji, ovaj se proces
kod nekih sretnika zaista i može svesti na svega nekoliko dana no, realno, riječ je samo o nekoliko
sretnika koji čine iznimku a ne pravilo!
SVAKI PAS se može naučiti na kulturu izlazaka, no da bi to uspijelo, pas mora doseći određenu dob
i s njom stečenu mentalnu razinu dovoljnu za određenu samokontrolu nad fiziološkim impulsima!
Očekivati od jedva dva mjeseca stara šteneta da usvoji bon - ton po pitanju nužde u roku od dan - dva,
u novoj sredini, odmah nakon odvajanja od majke i lega je, u najmanju ruku, apsurno!
Baš kao što od bebe ne biste očekivali da prestane piškiti u pelene dok ne dosegne barem 2-3 godine,
ne biste trebali očekivati niti od psa da usvoji ovakvo ponašanje u roku od npr. tjedan, pa čak i mjesec
dana! Radite li s njime na tome dosljedno i uporno, češće ga izvodeći van i hvaleći i bodreći svaki puta
kada nuždu obavi u parku a ne na vašem sagu, rezultati su neminovni! U početku će biti povremenih
"pogodaka" i "propusta", ali sve to zapravo jako brzo prođe, stoga, molim vas, ne dajte se obeshrabriti!

2.) Štenad pušta dlake.
Da, psi se linjaju. Svi. Bez iznimke.
Čak i pasmine koje su na glasu kao ne-linjajuće zapravo gube dlaku no ona se, zbog svoje strukture,
češće zadržava s ostalom dlakom na psu umjesto na podu, pa se naknadno eliminira groomingom,
na prvu odajući dojam "ne-linjanja".
Razmislite malo...Gubite li vi kosu? Naravno! Sve što ima dlaku i folikul iz kojeg onda raste, tu dlaku s
vremena na vrijeme i mijenja, što je prirodna posljedica odumiranja starih i rasta novih dlaka!
Ljudi često misle da znaju što linjanje točno znači no, ukoliko niste imali psa ili ukoliko niste bliski prijatelj
nekoga tko psa ima, dobro razmislite prije bilo kakva poteza po pitanju udomljavanja.
Većinu ljudi ova činjenica ne smeta no osobno poznajem i one koji su se psa na posljetku ipak odrekli
zbog toga što su im previše smetale - upravo dlake!
Ljubavi prema životinjama ovo nije ni najmanji problem no smatrate li da niste dorasli konstantnoj borbi
s dlakama na odjeći, po podu i namještaju, radije nabavite nekog drugog ljubimca!
I zaboravite na mitove o proljeću i jeseni! Tada linjanje zaista jest najizraženije no psi gube dlaku
tijekom cijele godine!

3.) Štenad ne zna pravila kučnog reda…
…dok ih vi ne naučite!
Za štene određeni predmeti, kao što su noge od stola, vaše cipele, kuhinjske krpe, razno razni predmeti po kući koji za vas imaju i neku drugu namjenu osim trošenja mliječnih zubića i praksiranja lova, služe samo
za jedno i jedino - grickanje!
I opet, baš kao kod ljudskih beba, uzrok tome su mliječni zubići, trening "za poslije" ili jednostavno - igra
i zabava! Oni nisu svijesni što smiju a što ne smiju, stoga u početku "napadaju" sve!
I za korekciju ovakva ponašanja treba malo vremena i strpljenja te upornosti ali uz dovoljan broj psećih
igračaka, to se da vrlo brzo riješiti!
I, baš kao kod beba, nema popuštanja! Jednom NE je uvijek NE!

4.) Štenad rijetko kada dobro reagira na vaš odlazak iz kuće!
Dakle, odlučili ste se za psa, udomili ste ili kupili štene koje je do tada najvjerojatnije bilo s majkom
ili nekim čoporom (psećim, ljudskim ili oboje) i doveli ste bebu u svoju obitelj, svoj čopor!
Vi ste prva supstitucija za dom, sigurnost, majku!
Štene će vas vrlo brzo prihvatiti, zavoljeti i slijediti po svuda, no odete li npr. nakon svega par dana
negdje van bez njega i ostavite ga samog, šok koji slijedi je golem! To je biće upravo "izgubilo" jednu obitelj
kako bi se našlo u drugoj - vašoj - pa je stoga i za očekivati da će reakcija u slučaju vašeg duljeg odlaska
biti cviljenje, strah, izgubljenost…
Stoga, nabavljate li psa, bilo bi idealno da većinu vremena nekoga imate doma uz njega, barem u prvo vrijeme!
U slučaju da i vi i ukučani radite ili se školujete, najbolja opcija prvih nekoliko mjeseci jest da štene
smjestite u vrtić za pse gdje će dobiti priliku za socijalizaciju s drugima, igru i skrb do vašeg povratka
s posla i gdje, što je nabitnije - neće biti samo!!!
Kod nas u "Duheku" vrtić za pse je redovna opcija koja posebno odgovara ljudima
iz centra ili iz istočnih dijelova grada s obzirom na to da se mi nalazimo u Maksimiru no, osim nas,
na području grada Zagreba, ima još nekoliko psećih vrtića tako da se uvijek može naći nešto praktično
za svakoga, neovisno o tome u kojem dijelu grada živite!

5.) Štenci nisu baš uvijek socijalizirani.
To što se štene netom udomili iz njegova legla, ne znači da je štene socijalizirano s drugim,
nepoznatim psima! Ono će vjerojatno isprva reagirati strahom pomiješanim sa znatiželjom te će se
postepeno naučiti ponašati prema "psećim pravilima", naučiti ophoditi s drugim psima, postati samostalnije
i samouvjerenije, itd. No za to je kontakt s drugim psima zaista nužan!
Sklanjati štene od drugih pasa koje susrečete u šetnji zbog vlastita straha najveća je pogreška koju
možete učiniti! Ono mora naučiti "pravila ponašanja" s drugim psima no to nikako ne može ukoliko se
VI ponašate previše protektivno! Naravno, oprez je nužan, i ne kažem da nema slučajeva napada odraslih
pasa na štenad, no takvi su slučajevi iznimno rijetki igrate li po pravilima VI, kao trenutačni vođa čopora, a ne štene!
Nema razloga da štenetu ne dopustite igru s drugim psom ili da ga ohrabrujete u strahu i nesigurnosti!
Na ovu je temu napisano puno knjiga pa nema smisla da ovdje nadugačko i naširoko objašnjavam temeljne principe socijalizacije, no i u tom smislu najbolje su opcije upravo pseći vrtići, igrališta za pse i parkovi
gdje će i vaše štene naći pregršt vršnjaka nestrpljivih da se udruže u jednom poštenom utrkancu za
štapom, lopticom ili jednostavno - jedni za drugima!
I opet, kao kod ljudske djece, oni žele i trebaju igru. Kroz nju uče, vježbaju, napreduju i razvijaju
mentalne, motoričke i ine sposobnosti!
Da, opasnosti od ozlijeda uvijek postoje; kao i djeca, mogu se spotaknuti, pasti, uprljati se, izgrebati,
uganuti nogu, pa čak se i potući oko igračke ili štapa!
Ali sve je to ok! Sjetite se sebe samih kada ste bili djeca!
A, vjerujte mi, štenci nisu baš toliko različiti!

6.) Štenci su osjetljivi.
Baš kao i ljudska djeca, štenci su osjetljivi pa su u ranoj dobi, prije razvijanja i stjecanja punog
kapaciteta imunološkog sustava, skloniji infekcijama virusne, bakteriološke ili parazitarne etimologije,
što se značajno prevenira redovitim cijepljenjem i protuparazitarnom terapijom te izbjegavanjem kontakata s drugim psima prije imunizacije (cijepljenja).
Nakon cjepiva na zarazne bolesti i bjesnoću, vaše štene i dalje ima sve šanse "pokupiti" pokoju virusnu
"divotu" tipa pseći virusni kašalj (što će neminovno i učiniti!), a tu je i cijela paleta virusnih proljeva ali,
paralela s ljudskom djecom stoji i u ovom slučaju: sve je to savršeno normalno i, štoviše, čak i nužno
za razvoj imunološkog sustava i otpornosti!
Štenci se, baš poput nas, jednostavno moraju "proklicati" raznim mikrobiološkim čudima kako bi na njih
postali imuni i tu lijeka nema! Bez brige, najčešće se radi o tipičnim sezonskim virozama manifestiranim
kašljem, povraćanjem ili proljevom a ukoliko je pas afebrilan i dobre volje, normalno jede i pije dosta tekućine,
bez obzira na to kako bi vam se navedeni simptomi mogli učiniti strašnima, slobodno mirno spavajte!
Za par dana proći će samo od sebe!
U slučaju porasta temperature, klonulosti, blijedila sluznica, gubitka teka uz proljev i povraćanje, odbijanja
tekućine i/ili sukrvice u stolici, mokraći ili sekretu iz nosa, svakako odmah posjetite veterinara!
Pritom ne zaboravite da su za brži oporavak i psima potrebni vitamini i puno tekućine, baš kao i nama!
I, da - vjerovali ili ne, psu možete skuhati i nezaslađeni čaj! I to onaj isti koji bi skuali i sebi ili svojoj bebi
u slučaju npr. proljeva! :-)

7.) Psi su nemjerljiva radost, ljubav i snaga!
I TO je, na posljetku, jedina relevantna i neporeciva činjenica.
Sav se trud stostruko isplati jer ljubav, vjernost, prijatelja kakvoga ćete tek dobiti…ne mogu opisati ovako
šturo, s par riječi… jer one, čak ni u punokrvnom pjesničkom kapacitetu, jednostavno nisu dovoljne!
Da imam samo po lipu za svaki osmijeh, suzu radosnicu, momenat ganuća koji su mi psi - i moji i tuđi! -
priskrbili u životu, sada bih si vjerojatno mogla priuštiti i ekskluzivnu vilu na Mjesecu ili Marsu!
Kada kažem da je pas član obitelji - to zaista i mislim.
U punom i potpunom smislu riječi!

Eto, nadam se da vam je ovaj tekst barem malo pomogao, natjerao vas da razmislite, da se dodatno
educirate o psima, njihovoj prirodi, potrebama i socijalizaciji a za sva eventualna pitanja novih vlasnika
ili bilo kakav savjet - slobodno mi se obratite putem maila - ivana@duhek.com ili naše
FB stranice "Zagrebački duhek"! :-)

Oznake: ivana janković, Zagrebački duhek, pet sitting, vrtić za pse, štenci, štenad, pas, pas u obitelji, kupnja psa, hotel za pse


- 00:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

21.10.2018., nedjelja

21. listopad 2018.

Nakon svega i sve u svemu, usprkos nešto rijeđem javljanju s moje strane zbog nedostatka vremena, kod nas je više manje sve po starom - ista ona divna i topla ludnica sačinjena od veselog klupka pasa i sitera svih generacija, ukrašena pokojom grudom svježeg blata u nečijem gustom krznu, biserom pokoje kišne kapi ili zalutalim listom zlatne boje naših retrivera...
Dobro nam došli u "Zagrebački duhek"! :-)

Oznake: Zagrebački duhek, pet sitting, čuvanje kućnih ljubimaca, hotel za pse, hotel za kućne ljubimce


- 14:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

13.12.2017., srijeda

"Duhekov" pet sitterski šegrt Maks

Kao što većina naših gostiju vjerojatno već i zna, Duhek je dobio pojačanje u obliku moja dva sina, Maksa i Vlada!
Kako to sve skupa izgleda s obzirom na novu nam pripomoć, pogledajte i na našem videu na "Duhekovoj" Facebook stranici a, dok se posao nastavlja kao i do sada, loptica i igračaka nikome ne nedostaje!
Maksu je glavna preokupacija hodanje za psima i upućivanje mene gdje tko kaka tako da nemam brige da će mi promaći išta nepokupljeno, naime, "Lisa kaka" ili "Lady kaka" su definitivno prve rečenice koje je ikada s oduševljenjem progovorio! rofl

U nastavku slijedi i par slikica našeg veselog društva a ja vam svima od srca želim blagoslovljene predstojeće blagdane u ime cijele ekipe vašeg "Duheka"!
Hvala vam na povjerenju i puno lijepih pozdrava od svih dvonožnih i četvoronožnih članova našeg kućanstva!sretan


Domaći i gosti u svakodnevnim aktivnostima žicanja hrane, kopanja po blatu u dvorištu i razmošenju igračaka...rofl

Oznake: hotel za pse, Zagrebački duhek, hotel za kućne ljubimce


- 11:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

30.08.2017., srijeda

Naš mali šegrt i novi gosti "Zagrebačkog duheka"

Dragi naši prijatelji i gosti,
prije svega, moje isprike na nešto rijeđem postanju na blogu u zadnje vrijeme no, kako ćete vidjeti i iz slikica, kod nas je poveća gužva tim više što, kao što vjerojatno već znate, imamo i novog šegtra starog uskoro čak pune dvije godine - mog sina Maksa!

Izuzev pojačanja u obliku mladih snaga (jer, uz Maksa, u kolovozu nam dolazi i njegov brat!) kod nas u Duheku sve je po starom, a vesela škvadra novim je line-upom još veselija!
I dok proljeće uvjerljivo prelazi u ljeto, uživamo u blagodatima našeg dražesnog dvorišta i svega nekoliko minuta udaljenog poligona za pse, pa akcije ne nedostaje!

A kako ljetni mjeseci uvijek nagovještavaju gužvu uslijed sezone godišnjih odmora u kojoj ćete se, nadamo se, svi dorbo odmoriti i nakupati, mjesto za svoga ljubimca rezervirajte na vrijeme u slučaju da ga ne možete voditi sa sobom! U Duheku su svi dobrodošli, od pasa, mačaka, preko glodavaca i ptica sve do gmazova, a za sve informacije posjetite i našu službenu stranicu duhek.com i obratite nam se na mail ivana@duhek.com ili na broj telefona(mob.) 091 7334 456 - Ivana ili 091 7261 684 - Ivica

Podsjećamo, izuzev boravka životinjica kod nas, u ponudi imamo i opciju šetnje pasa uz njegov boravak kod kuće te obilazak i hranjenje te čuvanje mačaka i drugih kućnim ljubimaca u njihovu domu, pa uvijek možete u obzir uzeti i tu opciju!

Puno lijepih pozdrava od Vaših

Ivane, Maksa, Ivice, Lise, Lady i ostale Duhekove škvadre!

Oznake: pet sitting, hotel za pse, hotel za mačke, Zagrebački duhek, čuvanje kućnih ljubimaca, smještaj za kučne ljubimse, čuvanje pasa, šetnja pasa


- 21:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

30.11.2016., srijeda

Dobrotvorna akcija skupljanja pomoći za napuštene pse u azilima grada Zagreba 2016/2017

Dragi svi,
kao i svake zime proteklih godina, u sezoni kada je potreba za pomoći psima u najugroženijim azilima izražena čak i više nego inače, pokrećemo akcije skupljanja pomoći u hrani, lijekovima, dodacima prehrani, dekicama, lajnama, ogrlicama i, općenito, koječemu što vašim ljubimcima više ne treba, a uvelike bi koristilo stanovnicima azila.

Pretprošle smo godine pošiljke slali najvećim dijelom u susjednu nam Bosnu kako bismo pomogli žiteljima azila Gladno polje, dok smo ostali dio donirali Noinoj Arci, Futuri, Šapici da bismo 2015/2016. godine napravili stanku zbog mog porodiljnog a sada krećemo u 2017. punom parom dalje!

Pokrenuvši još jednu ovakvu akciju, apeliramo na sve građane koji bi se željeli uključiti da nam se svakako jave!

Ove godine cijeli koncept sakupljanja pomoći i podizanja svijesti ljudi o problematici napuštenih životinja namjeravamo podići na višu razinu te se posvetiti i organizaciji dobrotvornih priredbi, koncerata, performance-a, izložbi, isl. tako da nam se svi zainteresirani pojedinci koji bi se željeli uključiti u naš rad i akcije slobodno mogu javiti.

Također, izuzev „Zagrebačkog duheka“ ove godine u akcije se uključuje i Croatian Wildlife Research and Conservation Society, tako da ćemo se osim sa domaćim, baviti i divljim životinjama te njihovom zaštitom, a s ciljem očuvanja prirode, bioraznolikosti i očuvanja ugroženih divljih vrsta, i to posebice onih koje nalazimo i u urbanim sredinama.

U akciji sakupljanja pomoći za azile diljem lijepe naše mogu sudjelovati svi, kako fizičke tako i pravne osobe, i to na neki od sljedećih načina:
- izravnim donacijama hrane, konzervica, lijekova, sredstava protiv egzo i endoparazita, lajni, ogrlica, igrački, dekica, starih plahti, ručnika, isl.
- širenjem obavijesti o akciji i samostalnim sakupljanjem stvari te odvoženjem stvari i harne izravno u neki od azila za koje se pomoć skuplja
- organizacijom prijevoza od nas do azila kada se hrana i stvari skupe (što je jako bitno, jer smo nekako uvijek na knap sa prijevozom, pa prijeko potrebne stvari koje smo sakupili čekaju kod nas duže no što bi trebalo!)
- ustupanjem prostora (klubovi, bircevi, isl.) za organizaciju svirki, koncerata, perfofmance-a, izložbi, revija isl. humanitarnog karaktera u svrhu skupljanja pomoći za napuštene životinje
- vlastitim umjetničkim angažmanom (glazbenici, slikari, fotografi i, općenito, umjetnici i kreativci svih vrsta i profila – welcome!)

Sakupljenu hranu i stvari možete donjeti uz prethodnu najavu kod nas u „Zagrebački duhek“ u
Rendićevoj 12, Zagreb, kao i izravno u neki od azila neovisno o tome da li surađuju s nama ili ne jer, vjerujte nam na riječ, svaka će pomoć svakome od njih više no dobro doći!
Ujedino, baš kao do sada, za štićenike Noine Arke, osim kod nas ili u Dumovec, stvari također možete odvesti i na klinike Veterinarskog fakulteta u Zagrebu – Odjel kirurgije, i to svakim danom od 9-12 h ili od 16-18 h.

Za sva pitanja u vezi navedenih akcija, sakupljanja hrane i stvari ili svog osobnog uključivanja i sudjelovanja, slobodno nam se obratite na mail: ivana@duhek.com ili nas kontaktirajte preko Facebook stranice ili profila (Zagrebački Duhek), kao i na broj 091/7334 – 456 – Ivana.

U nadi da ćete nam se odazvati u što većem broju i uključiti se u ovaj projekt na načine koji vama osobno najviše odgovaraju, pozdravljam vas do sljedećeg posta

Puno lijepih pozdrava,

Ivana


Oznake: Zagrebački duhek, obrt za skrb i njegu o kućnim ljubimcima, duhek, ivana, čuvanje pasa, hotel ta pse, čuvanje mačaka, vrtić za pse


- 20:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #

04.04.2016., ponedjeljak

Proljetna uživancija u Duhekovom dvorištu :-)

Zima je konačno iza nas pa uz cvat voćki i svježu zelenu travu uz pse uživamo i mi!
Dani su sve topliji i duži a naši ih gosti itekako znaju iskoristiti! sretan
Za sve informacije o smještaju pasa i drugih kućnih ljubimaca, uslugama čuvanja i šetanja, dnevnog boravka (vrtića za pse), obilaska i čuvanja maca, glodavaca i gmazova te aromaterapijskim sredstvima za zaštitu pasa od krpelja, svakako posjetite i naše službene stranice Zagrebački duhek!




Uvijeti i cijene čuvanja i skrbi za životinjice te kontakti su ostali isti kao i proteklih godina, odnosno, cijena za jednu šetnju, dakle, ako je pas kod vas doma a treba ga samo prošetati, je 30 kn/šetnja.
Cijena čuvanja psa kod nas, na nekoliko sati (2-8 sati tijekom dana) tijekom dana, je 30 - 50 kn.
Cijena dnevnog boravka, dakle kada je pas kod nas cijeli dan, odnosno, više od pola dnevnog dana (8 i više sati) je 60 kn.
Cijena samo noćenja je 30 kn.
Dakle, ako se radi o jednom cijelom danu i jednoj cijeloj noći - cijena iznosi 80 kn.

Cijena čuvanja za mace kod nas iznosi 50 kn dnevno (dan i noć), a postoji i opcija u kojoj se maca posjećuje kod sebe doma, pri čemu je dolazimo obići, očistiti, nahraniti, promijeniti vodicu i malo je pomaziti! Ukoliko maca boravi kod sebe doma, cijena obilaska, hranjenja i čišćenja iznosi 30 - 40 kn po obilasku, ovisno o lokaciji gdje maca stanuje, odnosno, da li je u to uključen prijevoz ili maca stanuje negdje blizu, pa prijevoz nije potreban.

Cijena čuvanja manjih životinjica odnosno ostalih kućnih ljubimaca poput kunića, hrčaka, zamoraca, kornjačica, papigica, isl. je 30 kn dnevno. Takve male životinjice se dovoze s kavezima odnosno krletkama ili terarijima/akvarijima u kojima stanuju, te borave u njima i kod nas, uz povremeno puštanje tijekom dana - na što je većina zečeka, zamoraca, hrčaka i ostalih ljubimaca navikla doma! pritom se, naravno, puštaju na igru i šetnju u zasebnoj sobi i nemaju kontakata sa macama ili psima. Kavezići/terariji ili gajbice se redovito čiste uz, naravno, redovito hranjenje, pojenje i zabavu (puštanje i igru).

Za sva dodatna pitanja i rezervacije, slobodno nam se obratite na e - mail: ivana@duhek.com, a svakako posjetite i naše službene stranice - "Zagrebački duhek", obrt za skrb i njegu o kućnim ljubimcima , ili nas nazovite na brojeve: 091/7334 - 456 - Ivana ili 091/7261 - 684 - Ivica.

Oznake: Zagrebački duhek, pet sitting, čuvanje pasa, čuvanje kućnih ljubimaca, hotel za pse


- 14:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

01.10.2014., srijeda

NEZAOBILAZNA PRAVILA PET – SITTINGA ZA PAPIGE

1. Ptice su plahe i osjetljive životinje i prvo pitanje i najveća bojazan svakog vlasnika papige bilo koje vrste jest kako će se njegov ljubimac snaći u novom okruženju. Ok, papiga na čuvanju možda i nije vaša - ali će se svakako tako ponašati već pola sata po dolasku, glasno zahtijevajući svoje voće. SADA!
2. Papige se zaista snađu iste sekunde u novom prostoru – pod uvjetom da imate jednog ili nekoliko pasa. Zašto je tome tako, još nisam dokučila no svaka se do – zla - boga - splašena živina odmah povrati onog trena kada ugleda četvoronožnog kandidata za gađanje košticama sjemenja tamo negdje dolje ...
3. Dom pet sittera je mjesto gdje teza da je mitarenje stvar sezone ili nedostatka nutrijenata u ishrani pada u vodu i postaje stvar čistog principa - gdje ima dlaka, ima da bude i perja! Amen.
4. Svako voće koje je moguće i uputno ponuditi svome ili tuđem pernatom ljubimcu završit će nužno na tek okrečenom zidu, pa sve i da je nasuprotan! Što je voće sočnije i kontrasnijih boja od zidne površine, tim bolje! Malini, uostalom, nikada mjesto nije bilo u kljunu ...
5. Ako se vaša papiga budi npr. u 6:30, tuđa će to shvatiti već sljedeće jutro i svim silama nastojati preduhitriti vašu za nekoliko sati - neovisno dobu godine odnosno o svitanju ...
6. Ostavljanje papige u prostoriji bez upaljenog tv-a sa najmondenijim spotovima je težak prekršaj psihičkog zlostavljanja životinje – što će vam životinja vrlo glasno i priopčiti ...
7. Pet sitter ili jednostavno vlasnik nečega drugog osim papige težak je gad i rasist ukoliko prednost pred hranjenjem iste da npr. šetnji pasa. Ako vam, dakle, kojim nevjerojatnim slučajem i pođe za rukom da ujutro zaspite i krajnje se sebično probudite u 6:00, prije no što odvučete vlastito tijelo na zahod – nagulite par šnita jabuke, banane, isl. U protivnom ćete cijeli dan s pasa uklanjati ostatke mrvica, voća i ostalih projektila kojima će oni biti izloženi ...
8. Kada se papiga dovoljno udomaći za prve letove po sobi, želite li izbjeći eventualan izmet po namještaju, samo mirno sjednite na papigi dostupno mjesto – nema šanse da vas fula!
9. Najidelanije sletište svakoj papigi koja drži do sebe i do vas je vaša glava. Ne zato što nema sletjeti gdje drugdje, već stoga što je zgrožena vašom frizurom pa iz čiste ljubavi i privrženosti momentalno pristupa stepenastom šišanju – čisto radi postizanja dojma volumena ...
10. Klijavost prosa je toliko nevjerojatna da će vam uskoro nicati iz svake vražje tegle sa sobnim biljem! Papige su, međutim, uvjerene da ga valja posijati i drugdje ... Ako se baci dosta toga na kauč, sasvim sigurno će nešto i tu niknuti! Naravno – pod uvijetom da se posijano i zalije! A umijeće dalekometnog nabacivanja vodom iz pojilice je, fala Bogu, nešto što i svaki pilić zna!
11. Da je teorija gravitacije sasvim pogrešna, dokazat će vam osnovna postavka ptičjih velikana fizike – dakle, svake papige – a glasi: što je bačeni predmet teži, to je veća vjerojatnost da gurnut odleti ravno na strop - i tamo ostane.
Ovo će vam pokušati i dokazati svaki puta kada prolazite ispod gajbe.
Ukoliko vam bačeni predmet padne neočekivano na glavu, eksperiment nije uspio – pa će pokušati ponovno ... s nečim težim!
12. Pokušate li papigu koja ima sposobnost reprodukcije ljudskog govora naučiti govoriti, u tome ćete sasvim sigurno i uspijeti!
Naravno, pritom zapamćene riječi i fraze vrlo pomno bira ona sama, neovisno o vašem vremenu provedenom pred gajbom u upornom kokodakanju „Kiki/Miki/Cipi/Ripi“, pa su to redovito one koje sadrže „mater“ u sebi.


Oznake: Zagrebački duhek, ivana janković, grofica janković, pet sitting, čuvanje kućnih ljubimaca, hoteli za pse


- 09:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #

13.05.2014., utorak

Psi na noćenju :-)

Još jedan mali „Zagrebački duhek“ report: kod nas i ovaj vikend veselo kao i inače, uz boksera Ziggya, aerdale terijerku Zeu, mješanca Yodu i face nad facama - kavalira Bonda, kojeg manjak mjesta na kauču ne tangira ni cvaj posto - on se iskorištava prostor maksimalno pa ne zapostavlja ni vertikalnu dimenziju, jel... rofl

Dakle, da se kod mene se svega vidi i doživi i nije nešto novo s obzirom na posao kojim se bavim, ali moram priznati da neki pasji gosti iznenade i mene!

Svakako, jedno od prvih pitanja vlasnika pasa na čuvanju s kojima se i inače susrećem je gdje će njihov pas spavati ... A čujte - 'di mu paše ... eto, može i na stolu ... rofl

Neke se stvari mogu vidjeti samo kod nas! cerek




Lisa s Bondom iznad glave - majstor si je našao mjesto! rofl



Lisa na svom kauču



Lisek sa boxerom Ziggyem



Aerdale terijerka Zea



Lisa, Bond i Yoda

Oznake: Zagrebački duhek, pet sitting, hotel za pse, čuvanje pasa, šetanje pasa, duhek, ivana janković


- 20:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

04.03.2014., utorak

"Zagrebački duhek" u Croatian Traveller lifestyle magazinu




Zagrebački duhek - gdje se životinje osjećaju kod kuće

Zagrebački duhek je obrt za skrb i njegu o kućnim ljubimcima i pod tim nazivom objedinjuje čuvanje kućnih ljubimaca koje može trajati od nekoliko sati do nekoliko dana ili tjedana, ovisno o Vašim potrebama, šetanje i rekreaciju kućnih ljubimaca, hranjenje, te njegu dlake podšišavanjem i četkanjem.

Premda su naši najčešći klijenti psi, s obzirom na specifične potrebe u smislu šetnji i druženja, u Zagrebački duhek dobrodošli su svi: mace, glodavci (zečići, zamorci, hrčci i slično), ptičice i gmazovi. Zagrebački duhek je mjesto gdje će Vaši ljubimci naići na ljubav, pažnju, razumijevanje i stručnost; mjesto gdje će se zaista osjećati kod kuće i odakle će ponijeti pregršt lijepih uspomena, a Vi više nećete morati brinuti kamo i kako s kućnim ljubimcem u vrijeme Vašeg izbivanja.

Čuvanje kućnih ljubimaca U slučaju da morate nekamo otputovati ili nazočiti nekom događaju na koji svojega ljubimca ne možete povesti - obratite nam se s punim povjerenjem! Svojega ljubimca možete ostaviti kod nas ili u Vašem domu, kako Vama više odgovara i prema dogovoru, a mi ćemo preuzeti skrb o njemu do Vašeg povratka. U to je uključeno: noćenje, šetnje, igra, hranjenje kao i veterinarska skrb, a prije svega puno ljubavi i dobre volje! Šetanje pasa Ponekad, kada zbog poslovnih ili drugih obveza, niste u mogućnosti izvesti svog psa u šetnju tijekom dana, a smatrate da bi mu bilo predugo ili preteško čekati Vaš povratak, obratite nam se. Šetnje se dogovaraju sukladno potrebama Vaših ljubimaca i može ih biti od jedne do nekoliko dnevno. Vama će biti puno lakše, a Vaš će Vam pas biti zahvalan. Dnevni boravak Dnevni boravak je opcija u kojoj svojega ljubimca možete ostaviti kod nas na nekoliko sati ili tijekom Vašeg radnog vremena, a posebno je praktična ako tijekom dana imate puno obveza i niste u mogućnosti svraćati kući ili se radi o mlađim životinjama koje još nisu navikle ostati same kod kuće, kao i o životinjama koje zbog specifičnog zdravstvenog stanja imaju potrebu za povećanom skrbi i njegom (rekonvalescenti nakon operativnih zahvata, životinje koje primaju inzulin, srčani bolesnici, epileptičari, i sl.).

Čuvanje kućnih ljubimaca psi  80 kn/dan mačke  50 kn/dan glodavci i male životinje  30 kn/dan ptice  30 kn/dan gmazovi i vodozemci  30 kn/dan

Šetanje pasa cijena po šetnji  30 kn svaka treća šetnja gratis! već od 30,00 kn 30,00 kn

Dnevni boravak psi  do 5 sati dnevno  40 kn; od 5 do 10 sati dnevno  50 kn mačke  do 8 sati tijekom dana  40 kn ostale male životinje  prema dogovoru, 15-20 kn do 8 sati dnevno već od 15,00 kn

Njega dlake četkanje, skidanje poddlake, raščešljavanje čvorova i fazoniranje pasa, aplikacija sredstva za zaštitu od buha, krpelja i ostalih nametnika, čišćenenje ušiju  90 kn

© 2008 - 2013 Croatian Traveller

Direct link: http://www.croatiantraveller.net/novosti/item/23-zagrebacki-duhek-gdje-se-zivotinje-osjecaju-kod-kuce

Oznake: Zagrebački duhek, zagrebački dušek, duhek, ivana janković, pet sitting, hoteli za kućne ljubimce, smještaj kućnih ljubimaca, čuvanje psa, šetanje pasa, jankovi, ivana, croatian traveller


- 20:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

18.11.2013., ponedjeljak

„Duhekove“ movie stars u akciji

Bok svima! sretan

Ovaj puta vam donosim par filmića sa zverima na livadici i na čuvanju, u nadi da ću bar približno uspijeti prenjeti veselu atmosferu u „Zagrebačkom duheku“ i među njegovim stanovnicima, što privremenim, što stalnim! Uživajte a Lisa, Lady i gosti vam šalju puno pusa i pozdrava kiss


Lisa, Mira i Beba u igri na livadici za pse


Lisa priprema tutorial iz branja trešanja za retrivera Charlia


Lisa, Lady i labrador Uncas - uživancija sretan

Oznake: Zagrebački duhek, pet sitting, hotel za pse, čuvanje pasa, ivana janković, hotel za kućne ljubimce, čuvanje kućnih ljubimaca, smještaj kućnih ljubimaca


- 20:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #

29.09.2013., nedjelja

Zagrebački duhek –kolekcija ljeto/jesen 2013.

Dragi svi, evo nas konačno opet s vama! Moje iskrene isprike na rijeđem javljanju - u nedostatku vremena manje stignem uređivati blog, ali mi je svakako drago opet navratiti kad god ugrabim koju minutu – a nadam se i vama!

U ovom postu predstavljam vam neke nove, kao i neke stare goste kod „Duheka“, koji nam nastavljaju uljepšavati dom, svakodnevnicu i život! Stoga, hvala vam svima od srca na interesu, povjerenju i vijernosti!

I dok ljeto ostavljamo iza sebe i kročimo u novu, jesenju sezonu s kojom nam dolaze i kišni, hladniji dani - neke se stvari kod nas ipak ne mijenjaju! Tako vesela ekipa nesmetano nastavlja sa zaista bitnim stvarima u životu – igrom, klopom (i žicanjem iste) te poštenim spavancem na pošetnim mjestima - poput kauča ili, još bolje, mog raspremljenog kreveta.

Vidite, ovo nije samo post o „Duheku“ – ovo vam je life – lesson!

Sad se, molim vas, malo koncentrirajte jer u protivnom nema šanse da skužite što sam željela reći. Mislim, spremam se na verbalni rafal…can't help it! cerek

Dakle, osim što je u životu vrlo važno uvaliti se na moj kauč/krevet (za psihoanalizu i psihoterapiju možete se naručiti svakim radnim danom u uredovno vrijeme - ako ste te sreće da vam se javim na telefon – a rezultati su zagarantirani! koliko god da ste puknuti, just put your trust in me i prepustite se mom vodstvu – bit ćete još više! :-D) podjednako je važno i povremeno prekopati po smeću i prežderati se stvarima od kojih vam je zlo, a ako ste vidjeli onu novu foru sa ostavljanjem čiste hrane za beskućnike, shvatit ćete i pozadinu potrebe nekih koji stanuju ovdje - što trajno, što privremeno - da pojedu sve što se u i oko smeća nađe. To što se kroz život kreću na 4 noge nije im excuse, no pokušavaju se time pravdati. Što mene posljedično prisiljava da se isto tako krećem za njima…Ne nužno na sve 4, premda priznajem da nisam daleko ni od toga…

Dakle, da pojasnim poantu – Vaši psi pokušavaju smeće lišiti njegovih najaromatičnijih sastojaka. Stalno.

Zar?! I zašto, pitate se?! Da.

Čujte, jedan razlog tome je empatske prirode, koja im onemogućava da pored toliko gladi i patnje na svijetu dopuste da se s hranom razbacuje!

Drugi razlog tome je taj što Vi doma svoje pse ne hranite, pa preživljavaju jedino zahvaljujući okolnostima koje Vas primoraju da ih povremeno date na čuvanje, gdje konačno imaju priliku izboriti se zadnjim preostalim atomom snage za život, odnosno, hranu. Naravno da ih na čuvanju ne hranimo ni mi, pa su primorani preživljavati na smeću! I, da ne bi bilo zabune - oni šlaufovi oko prsa su samo dlaka, a zaobljenost trbuha je samo nadutost od gladi!

Sada me izvinite…rado bih ostala čavrljati no opet mi je roknula kanta u kuhinji, a i škripa polica iz smjera špajze mi djeluje zastrašujuće…!

Ako poživim – pričat ću! rofl



Cerekalo Sibi cerek



Lisa i Remi



Bond i lady



Rea - ista mala Lady! cerek

Oznake: Zagrebački duhek, ivana janković, pet sitting, čuvanje kućnih ljubimaca, čuvanje pasa, šetanje pasa, hotel za pse, smještaj za kućne ljubimce


- 13:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #

25.08.2013., nedjelja

SUMMER TIME


Bond i Lucky

Bok svima!

Evo nas i opet, sa novim pričama iz „Zagrebačkog duheka“ i veselom škvadrom koja ljetne praznike provodi po starom receptu – uz puno igre, zabave i ljubavi!


Lisa i Bond

Kako je ljeto vrijeme kada većina ljudi putuje van grada na godišnji odmor, to se odražava i kod nas, pa nas posijećuju raznoliki gosti! Osim pasa, koji su svakako najčešći, u „Zagrebačkom duheku“ nađe se i papigica, mačaka, kornjača, tvorova, kunića te pokoji jež! sretan

Razne vrste pod istim krovom fukncioniraju savršeno, a za sve je zajedničko sljedeće: svi su predivni, svi su zaigrani i sve jako mazimo i pazimo!

Psi uvijek imaju toplu dobodošlicu i zagarantirano veselo društvo naših Lise i Lady, a papigice dočekuje naš Kiki, pa nikad nema problema s prilagodbom. U času se snađu i kuniči te ostali mali glodavci, a kako sve to izgleda možete provijeriti i na slikama koje slijede!

Zajednički nazivnik svima je igra i zabava, a posebno kada govorimo o psima koji, kada nisu u šetnji ili na livadici za pse, vrijeme provode u igri po doma, u odmoru, i svakako – highlights of the day! – papici! Klopa se servira dva puta dnevno, kao doručak i večera, no kako god slasni bili, ipak nisu ni do koljena doživljaju zajedničkog žicanja oko stola, kojem prionu svi kad se mi sjednemo jesti! rofl


Tara i Remi


Ježek u svojoj kućicicerek


Ježek papa


Tara i Bond


Papigice na čuvanju - Blue i Greene


Milka spava


Chloe, Bond, Lisa i Lady u žicanju keksića


Betty u svojoj fotelji


Bond, Lisa, Tara i Lady - igra na livadici

Dakle, u „Duheku“ je sve po starom, a trebate li i vi čuvanje za svoga ljubimca, svakako nas nazovite na 091/7334 - 456(Ivana) ili 091/7261 – 684(Ivica) ili nam pišite na mail ivana@duhek.com, i rezervirajte svoj termin!

Za detaljnije informacije, info o cijenama, uvjetima smještaja i čuvanja kućnih ljubimaca, informacije o lokaciji te još slika svakako posjetite i naše službene stranice duhek.com!

Puno lijepih pozdrava,

Ivana sretan




Oznake: Zagrebački duhek, hotel za pse, čuvanje kućnih ljubimaca, maksimir, ivana janković, pet sitting, smještaj pasa


- 07:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

17.07.2013., srijeda

"Duhek" u Večernjaku :-)

- 18:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

05.05.2013., nedjelja

Zalutali psi, čipovi i markice

Dragi svi, s obzirom na nedavna događanja u „Duheku“ i vraćanja znatnog broja zagubljenih pasa doma, u ovom postu bih se malo osvrnula baš na tu temu, i pozabavila načinima njihova vraćanja doma, kao i načinima prevencije da se to uopće dogodi. Stoga se nadam da će sljedeći post u mnogočemu biti od koristi, bilo ljudima koji su pse izgubili, bilo ljudima koji su pse našli. Ipak, ovo pišem u nadi da će ponajprije koristi imati sami psi, čiji vlasnici možda poslušaju pokoji koristan savjet u vezi označavanja psa i lakšeg povratka u slučaju da se ikada, iz bilo kojih razloga, izgubi.

Naime, bez obzira na, u Zagrebu relativno dobro riješen sustav zbrinjavanja pasa lutalica i pasa koji imaju vlasnike, ali su se izgubili, zalutali su psi relativno čest prizor, posebice u proljeće i jesen, kada se najveći broj nesteriliziranih kujica tjera, pa dečki krenu za mirisima. Tako se nerijetko u tim periodima, posebice na mjestima gdje se šeće i skuplja više peseka, poput livadica i parkova za pse, lako susretne i pokoja pridošlica – najčešće s ogrlicom, ali bez gazde.

Svi smo pritom, mislim, dobro upoznati sa procedurom i sustavima čipiranja pasa te provjere čipova kod veterinara, kao i sa „Izgubljeno-Nađeno sistemom“ S.U.Z.E (Savez Udruga za zaštitu životinja grada Zagreba). Sve je to divno i hvale vrijedno, te svakako spašava mnoge živote i osigurava ponovne dirljive susrete zabrinutih vlasnika i izgubljenih pasa, no taj sustav ipak nije savršen.

Sustav čipiranja, koliko hod hvale vrijedan, nije dovoljan baš u svim situacijama. Naime, što kada se nađe pesek, a vi ili neki drugi prolaznik nemate npr. dovoljno vremena za odvesti psa veterinaru radi očitanja čipa jer ste, primjerice, baš na putu za posao? Ili - što je ujedino najčešći scenarij, ako pitate nas iz „Duheka“ o iskustvu – slučaj ako nađete peseka, a baš je nedjelja popodne ili neki praznik, pa niti veterinari, niti S.U.Z.A ne rade, a psa ne možete uzeti k sebi doma, jer ga vaš pas, posebice ako je dečko, jednostavno ne namjerava tolerirati u svom stanu, pa čekanje do sutra na sigurnom nije opcija?

Možda niste znali, ali ako nađete psa npr. tijekom vikenda, opcije su vam dosta ograničene. Ako vam se pesek smili i odlučni ste vratiti ga doma, ako ste te sreće da ste psa našli u prijepodnevnim satima, na konju ste, jer osim kvartovskih veterinara, koji mahom svi rade subotom do 14-15 sati, imate i Veterinarsku stanicu grada Zagreba u Heinzelovoj, nasuprot faksa, koja subotom radi od 08 -13 h, te nedeljom od 08-12 h! No, ako poput nas u „Duheku“, imate običaj pse nalaziti subotom ili nedeljom popodne ili navečer – u sosu ste. Odlučite li se psa odvesti na hitnu službu, otvorenu u tom periodu na klinikama veterinarskog fakulteta, također u Heinzelovoj – bojim se da, osim šetnje, nećete obaviti ništa. Naime, tamo premda imaju očitavač čipa – nisu umreženi pa osim što mogu utvrditi ima li pas čip, ne mogu ništa više…

Zovete li pak S.U.Z.U, imajte u vidu da i ona ima slično radno vrijeme, dok nedeljom i praznicima ne radi. Osim toga, ni čip kod njih također nećete moći očitati jer oni tamo čipove ne očitavaju, već to rade veterinari, no zato oglašavaju izgubljenog peseka i rade puno drugih dobrih stvari da se pas sretno vrati kući, dok neka momentalna identifikacija ipak nije opcija.Psa svakako treba pokušati zadržati, poslikati i oglasiti na S.U.Z.I., o čemu možete sve pročitati na SUZINIM stranicama, i ljudi će vam rado pomoći, no ponavljam, nekog instant –rješenja nema.

Dakle, našli ste psa za vikend popodne ili za blagdan i, osim ako ga ne možete primiti k sebi doma i čekati sljedeće jutro, ne možete učini baš bog-zna-što. Opcija je uvijek i hitni poziv nekom od privatnih veterinara koji imaju ustrojenu hitnu službu, poput „Fizioveta“ u Zvonimirovoj, „Bube“ u Selskoj, „Goldi“ u Tomašićevoj i, zapravo, dosta drugih diljem grada – no uz napomenu da se hitni dolazak naplaćuje u prosjeku oko 100 kn, premda je samo očitavanje čipa besplatno. Kako je masa ljudi i inače, čak i onih sa psima, i radnim danom i kad sve ide kao po loju, zapravo sklonija odšetati od izgubljenog psa nego se baktati s njim po veterinarima – plačanje posebnog dolaska veterinara je ipak nešto manje vjerojatnija opcija.

Možete, nakon svih tih muka, odmahinuti rukom i misliti si „Ma taj je ziher negdje tu doma“ ili „Odvest će ga netko drugi“ – ali, zapitajte se, što da se radi o Vašem psu? Svakako biste željeli da ga netko uzme k sebi do jutra!

Mala, uz temu vezana, anegdota - mi nedavno imali epizodu sa navečer, ua vikenda, nađenim Oskarom, mješancem terijera, pa potom i sa dva druga, veća psa. Prvonađeni Oskar je prvo bio prisiljen sa mnom u podužu šetnju, jer nemamo auto, do veterinarskog faksa na hitnu službu zbog očitavanja čipa, gdej sam i doznala iz prve ruke ovo o čemu pričam – čip ima ili nema, sasvim je svejdeno, jer nisu umreženi da nađu vlasnika. Oskar je potom otišao k meni doma jesti, nakon čega sam ga stavila u njegov pasji krevet, i onda ga ujutro opet vukla u Heinzelovu – ovaj put preko puta, u ambulantu za male životinje koja - blagoslovljena bila! – radi nedeljom do 12h! Potom je Oskar otišao doma, gdje ga je dočekala gazdarica sva u suzama, nakon cijelonoćnog traganja za njime!

Da ga nismo pak mogli uzeti k sebi, zbog npr. drugih muških pasa na čuvanju kod nas, ne znam uopće što bih napravila a da psa ne ostavim na cesti.

Zato, sada ono najvažnije za cijeli ovaj post i moju prodiku: dragi ljudi, vlasnici pasa, molim vas najiskrenije - napravite svom psu markicu sa imenom i brojem telefona! OBAVEZNO!!!

Gdje se takva pločica može nabaviti? Ima ih doslovno svugdje – npr. na Maksimirskoj, u brusioni u sklopu Name na Kvatriću i na Trgu, u Bauverovoj, po centru – Stara Vlaška, na Trešnjevci i, općenito, po cijelom gradu, u više-manje svakoj brusioni gdje izrađuju i ključeve, graviraju imena isl.

Cijena izrade takve markice u prosjeku iznosi 50 kn, ali se isplati svake lipe, bez obzira ima li vaš pas običaj bježati ili ne! Koliko god miran, poslušan i privržen bio, svatko može odlutati - bilo za mirisom, u trku za macom, bilo uplašen nekom iznenadnom bukom, bilo iz čiste dosade iz dvorišta – i izgubiti se. Pritom se možete odlučiti i za jeftiniju varijantu privjesaka koje možete kupiti i u Pet centru, i koji ima malo spremište za papirić sa adresom, no to vam ipak ne bih preporučila, jer nisam vdijela niti jedan koji bi proživio dulje od par dana na prosječnom psu… Jednostavno ih ili izgube ili se potragju, ili je navoj slab, pa se otvori i papirić s imenom i podacima samo nestane… I takvih smo se pasa naudomljavali, sa polovičnim strganim privjeskom, vjrujte mi…

Vaš pas je sigurno čipiran, no to vam je, kao što ste se čitajući ovaj post vjerojatno uvijerili, ponekad od male koristi. Zasigurno ste i sami u šetnji s njime sretali ponekog lutalicu, no da li ste ga ujedino, baš svakog, i vodili veterinaru radi provjere čipa? Ili ste, nakon što se vaš pas pozdravio s njime, odšetali svojim putem? I nise jedini! Većina je reakcija baš takva! Ne zato što ljudi ne vole pse, ili im ne žele pomoći, već češće zato što silom prilika ili nemaju vremena ili nemaju mogućnosti psa voditi na očitavanje čipa. Tako zalutali pas ostane nepotrebno na cesti, riskirajući da strada u prometu, u sukobu sa drugim psima ili sl.

Dakako, ima i vlasnika zalutalih pasa koje nije zaista briga, koji teško da će ikada investirati čak i 50 kn za izradu markice, ali oni trenutno nisu tema ovog posta – govorim o ljudima koji vole svoje pse i brinu o njima – poput vas, koji redovito čitate oveaj blog, i poput našeg slučaja s Oskarom!

Koliko god, dakle, čipovi itekako imaju svoju vrijednost i svrhu - kada pas ima markicu s imenom i brojem telefona – svatko mu je daleko skloniji pomoći! Prolazniku je lakše zastati i nazvati broj s markice te malo pričekati da dođe vlasnik, ili psa odfurati doma kada zna gdje stanuje, nego voditi ga kod veta radi očitanja čipa! Posebno ako se pas nađe negdje gdje veterinara nema posebno blizu, npr. usljed Maksimira, na obroncima Medvednice, ili igdje drugdje kada veterinar ne radi!

Zato – imate li psa, svakako mu dajte napraviti i markicu! I vi, i on, i nalaznici u slučaju da se pas izgubi, ćete biti puno mirniji, sigurniji i sretniji!

Primjeri ogrlica s markicama s imenom i brojem mobitela:








Oznake: Psi, markice, čipiranje, izgubljeni psi, nađeni psi, Zagrebački duhek, suza, veterinarska ambulanta heinzelova, čuvanje pasa, pet sitting, ivana janković, lisa, lady, maksimir


- 17:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

12.11.2012., ponedjeljak

U „Duheku“ akcija skupljanja hrane, dekica, krpa, starih majica isl. za pomoć napuštenim psima!

Dragi svi,

kako smo svakodnevno svijedoci sve večeg broja napuštenih pasa po skloništima i azilima, u kojima je uvijek teško, a tijekom zimskih mjeseci te se potrebe i problemi udvostručavaju, odlučili smo organizirati akciju skupljanja hrane, dekica, majica, krpa, zdjelica i svega ostaloga što bi moglo koristiti od psećih potrepština, hrane i opreme!

Dolaskom zime raste i opasnost od smrzavanja, i mnogi azili i udruge u ovo vrijeme trebaju dodatnu pomoć, jer pasa je sve više, i jednostavno nemaju dosta hrane da ih prehrane, kao ni dekica da ih ugriju, a posebno su ugroženi štenad i stariji psi!

Ovim putem pokušavamo sakupiti hranu i sredstva za peseke kojima je pomoć najpotrebnija, a sva skupljena hrana i potrepštine raspoređuju se i šalju sukladno prioritetima udrugama Noinoj Arci, Rini te u Sarajevo za posebno ugrožene pse iz azila Gladno polje!

Ako imate vremena, volje i nešto stvari ili hrane koji su vam viška, ili jednostavno želite pomoći – samo me zvrcnite, svratite, pošaljite mail ili pišite u inbox na Facebooku!

mob. : 091/7334 – 456 - Ivana
mail: ivana@duhek.com
ivana@ripup.hr
facebook: Zagrebački Duhek

Oznake: Zagrebački duhek, sakupljanje hrane, pet sitting, čuvanje pasa, čuvanje kućnih ljubimaca, maksimir, akcija za pomoć psima


- 20:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< svibanj, 2021  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Svibanj 2021 (1)
Travanj 2021 (1)
Ožujak 2021 (2)
Veljača 2021 (1)
Siječanj 2021 (5)
Prosinac 2020 (3)
Studeni 2020 (1)
Travanj 2020 (1)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (1)
Ožujak 2019 (2)
Veljača 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Prosinac 2017 (2)
Kolovoz 2017 (1)
Studeni 2016 (3)
Listopad 2016 (1)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2015 (2)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (1)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (2)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (1)
Prosinac 2012 (1)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (1)
Rujan 2012 (2)
Srpanj 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)
Listopad 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Lipanj 2011 (1)


I još pomalo svega...
  • Loading