Hotel za pse Zagrebački duhek

"Zagrebački duhek" je mjesto gdje psa mozete ostaviti na čuvanju od nekoliko sati, već po cijeni od 10 kn/h, pa sve do nekoliko tjedana, ujedno ga okupati, ošišati te čak i školovati!

Labradora Spocka smo, kao i obično, uglancali do visoka sjaja a kako je kod nas, srećom, uz čuvanje došao i na grooming, duboko u uhu smo mu našli i jednog grdog krpelja, što je sada uspiješno sanirano! Sljedeći SOS grooming slučaj nam je mala Maza, čiji se 5. nokat gotovo već zabio u tkivo, a što se vlasnici nisu usuđivali sami podrezati zbog Mazine nesuradnje, kao i Mila, koja nam je došla s klasom među mekušima i, potom, otišla doma zdrave i čiste šapice! B
Sve su to slučajevi koji zahtijevaju određeni stupanj iskustva i znanja, stoga - bilo da za svog psa trebate čuvanje, uređivanje ili trening - obratite nam se s povjerenjem!
U cijenu čuvanja uključen je i standardni pribor i oprema za pse poput zdjelica, vrečica za drekec, lajni, i td. Naime, u slučaju da imate fleksericu, koristimo svoje lajne za šetanje kako bismo izbjegli nepotrebna zapetljavanja u slučaju šetnji više pasa odjednom! U cijenu boravka uključen je i smještaj s krevetićima i foteljicama za pse tako da, izuzev psa samog i hrane te veterinarske knjižice kao potvrde o redovitom cijepljenju, ne trebate ponjeti apsolutno ništa drugo!
Za svakog psa na boravku svakodnevno vam šaljemo i pregršt slikica i videa, a davanje terapije, kuhanje ili skrb za pse s posebnim potrebama(dijabetičari, paraplegičari, alergičari) ne naplaćujemo posebno!
U slučaju nam baš dođete i zapetljani, bez brige - vraćate se doma raspetljani i, najvažnije od svega, zdravi i sretni!
Kontakt: ivana@duhek.com
091 7334 456 - Ivana
www.groom-room.net

Oznake: Zagrebački duhek, pet sitting, salon za pse, grooming, čuvanje pasa, čuvanje kućnih ljubimaca, Zagreb, maksimir, dresura pasa, socijalizacija pasa, vrtić za pse, šišanje pasa

Uzmimo da ste nabavili štene (ili to želite učiniti!) no zbog poslovnih obveza tijekom dana, dio dana niste u mogućnosti osobno biti sa psom, nemate nekoga da ga pričuva, a ujedino ga nemate ni srca ostaviti samog doma!
Zbog ovog problema, ljudi čak često i odustaju od svojih namjera da ostvare svoj san i nabave psa, dok drugi prolaze prave noćne more mijenjanja rasporeda i smjena, kako bi se u što većoj mjeri prilagodili potrebama ljubimaca.
U slučaju da vas muči bilo koja varijanta od gore navedenih pitanja - na pravom ste mjestu!
Naime, kod nas već godinama postoji uhodani vrtić za pse namijenjen svim uzrastima, u kojemu psi, uz redovitu dnevnu njegu, igru i hranjenje, dobivaju i jako puno po pitanju socijalizacije s drugim psima, ljudima i, općenito, svim vještinama nužnim za "preživljavanje" u gradu.

Upis u vrtić

Uvjeti za upis u vrtić su slični kao i kod ljudske djece, tako da je prvi postulat čuvanja štenaca uredno cijepljenje, odnosno, vakcinacija psa.
Naime, primarno zbog vlastite sigurnosti i sigurnosti drugih pasa na čuvanju, svi psi prije dolaska u vrtić nužno moraju biti procijepljeni na zarazne bolesti te očišćeni od parazita!
Pod "zaraznim bolestima" podrazumijevamo mix cjepiva koji štenad prima po prvi puta vjerojatno još i prije no što će stići u vaš dom (ovisno o politici uzgajivačnice, odnosno, udruge iz koju psa udomljujete), a spada u tzv. obvezna cjepiva, za razliku od onih opcionalnih i dobrovoljnih. Obveznim cijepljenjem štenadi pse štitimo od određenih zaraznih bolesti čiji bi ishod, u slučaju zaraze, mogao biti koban!
Obvezno cijepljenje obuhvaća sljedeći niz bolesti:

Štenećak

Štenećak je vrlo zarazna virusna bolest koja može dovesti do teških problema u probavnom sustavu, dišnim organima (jaki kašalj, gnojni iscjedak iz nosa i očiju) ili do smrtonosnih grčeva i paralize.

Zarazni hepatitis pasa

Pseći adenovirus koji uzrokuje hepatitis obično se nalazi u vodi ili hrani onečišćenoj urinom i prvo se očituje groznicom, upalom očiju i bubrega. Ako virus zahvati i jetra, to se očituje iscrpljenošću, povraćanjem i proljevom. Hepatitis je smrtonosan osobito za mlade i slabe pse.

Parvoviroza

Parvovirozu uzrokuje vrlo zarazan i otporan DNA-virus CPV. Od posljedica ove bolesti (dehidracija ili trovanje
zbog jakog povraćanja, visoke temperature do 41,5 °C i krvavog proljeva) umiru osobito mladi psi. No, ako životinja ovu bolest ipak i preživi, često se dogodi da umre za nekoliko godina od naknadnih posljedica parvoviroze, zbog oslabljenog imuniteta ili srčanih problema.

Leptospiroza

Leptospirozu, poznatu i kao pseći tifus, prenosi bakterija roda Leptospira koja se zadržava većinom u onečišćenoj zemlji ili vodi.Ova visoko zarazna bolest može izazvati teška oštećenja organa osobito kod mladih pasa ili pasa slabog imuniteta, koja često mogu završiti smrću. Leptospiroza se zadnjih godina značajno proširila. S obzirom na to da se može proširiti i na ljude i biti vrlo opasna, savjetujemo hitno cijepljenje.

Bjesnoća

Kao što se leptospiroza može prenijeti na ljude, isti je slučaj i s bjesnoćom. Radi se o tzv. zoonozama koje obavezno treba prijaviti. Bjesnoća se kod pasa prenosi virusom i ima karakteristične simptome kao što su jako slinjenje i povećana agresivnost te je uvijek smrtonosna.

Kada treba cijepiti psa?

Iako u vezi s učestalosti i razmakom između cijepljenja postoje različiti pogledi i mišljenja, veterinari i vlasnici pasa složni su barem kada se radi o hitno potrebnom osnovnom cijepljenju štenadi.
Kada se, nakon perioda sisanja, polagano smanji zaštita majčinim antitijelima (koja se na početku dobiva majčinim mlijekom), u dobi od 8 tjedana treba započeti s osnovnim cijepljenjem.
Prvo cjepivo u osmom, odnosno, eventualno u dvanaestom tjednu starosti služi samo za aktiviranje imuniteta.
Potpuni imunitet protiv bolesti za koju je primio cjepivo pas u pravilu stječe tek nakon druge injekcije, iz čega proizlazi da je prvo cjepivo potpuno besmisleno ako se izostavi drugo ili treće cijepljenje!!!
Za mlade pese na čuvanju nužno je psa, dakle, prije samog dolaska u vrtić i, samim time, kolektiv, procijepiti barem dva puta kako bi razvio relevantnu imunološku reakciju, odnosno, stekao imunitet.
Pri tome nam je bjesnoća, ujedino "najpopularnija" bolest protiv koje obvezno cijepimo pse, no ujedno i zadnja na listi imunizacije i prioriteta u pet sittingu.
Zašto?
Stoga što je vjerojatnost zaraze bjesnoćom u Hrvatskoj u urbanim zonama gotovo ravna nuli; dakle, ukoliko vaše štene još nije doraslo cjepivu protiv bjesnoće, doticaj s drugim psima, posebice onim kućnim, odraslim i imuniziranim, zasigurno neće rezultirati zarazom vašeg psa bjesnoćom... dok npr. sa štenećakom to, na žalost, zbog daleko veće prisutnosti virusa, često nije slučaj. Naime, čak i imunizirani psi mogu biti prenosnici.
Uz ova obvezna cijepiva, postoji i niz onih opcionalnih, kao što je, primjerice, cjepljenje protiv zaraznog psećeg kašlja. Osobno, to čak ni ne preporučam, jer se tu, kao i u slučaju npr. humanih viroza, sam patogen mutacijama mijenja iz godine u godinu pa, ukoliko ste psa i cijepili, postoji mogućnost da će opet pobrati drugi soj.
Za razliki od štenećaka, virusni kašalj nije bolest koja ima letalni ishod a u slučaju eventulanih sekundarnih infekcija respiratornog sustava bakterijskom upalom, stvar se lako rješava antibioticima.
Naravno, baš kao i kod ljudske djece, i štenci moraju proći određeni mikrobiološki spektar, pri čemu se imuniziraju stvarajući prirodni imunitet.
Osim cijepljenja, vrlo je važno i da pas bude očišćen od parazita!
Dehelmintizacija ili čišćenje pasa od unutarnjih parazita počinje već u dobi od mjesec dana i treba se ponavljati svaka 2 tjedna do dobi od 4 mjeseca, nakon toga se preporuča ponavljati svaka 3 mjeseca kroz cijeli životni vijek životinje. Na tržištu postoji više vrsta i oblika preparata za dehelmintizaciju- sirupi, paste i tablete koji se doziraju prema tjelesnoj težini životinje. Najbolji savjet o odabiru preparata, pravilnom doziranju i upotrebi dobit ćete kod svog veterinara. Nakon dehelmintizacije, obavezno je nekoliko dana sakupljati izmet psa i neškodljivo ga ukloniti.

Kada ste to obavili - spremni ste za vrtić!

Dob za vrtić

Što se tiče samog dobnog ograničenja pasa koji dolaze na čuvanje, preduvijet je samo gore spomenuto cijepljenje i dehelmizacija(čišćenje od parazita). Dakle, ništa po pitanju neke konkretne dobi, nije prerano ili prekasno, tako da se u vrtić podjedanko primaju psi u starosti od 3-4 mjeseca, kao i oni od 6 mjeseci ili nekoliko godina starosti!
Vrijeme boravka vašeg psa u vrtiću može varirati od jednog do deset, pa i više, sati dnevno. Ovisno o potrebama posla, naš vam je vrtić na raspolaganju i vikendima i praznicima, baš kao što imamo i opciju noćenja!

Akomodacija

Akomodacija štenadi ili odraslih pasa na vrtić, odnosno, boravak van poznate sredine doma i vlasnika, nešto je što se zapravo odvija puno brže i lakše nego što je to slučaj s npr. ljudskom djecom. Kako su psi bića čopora, do sada, u punih 11 godina odkako se bavimo ovim poslom, zaista nismo imali niti jedan jedini slučaj šteneta koje se ne bi momentalno akomodiralo na smještaj. Naravno, tome primarno možemo zahvaliti našoj vjernoj pet sitterskoj psećoj postavi - Lisi i Lady - kao i ostalim mladim štićenicima na skrbi!
I tako, dok većina vlasnika u suzama vizualizira svog mališana uplakanog i prestrašenog u nekom kutu, realnost je (hvala Bogu!) nešto sasvim suprotno!
Čak i ako pas u početku pokazuje određene znakove straha, zahvaljujući urođenoj štenećoj znatiželji, nagonu za druženjem i igrom te tipičnom dječjem entuzijazmu, već nakon pola sata po dolasku možete promatrati svoje štene u ludo zabavnom trku s drugima!
Pritom je bitno napomenuti da i ovdje vrijedi pravilo kao i u vrtiću: kada, nakon inicijalnog upoznavanja, dogovorite termine i počnete dovoditi psa redovno - zbrište na posao čim prije! Svako duže zadržavanje i, posebice, iskazivanje nerealne zabrinutosti, u psu samo izaziva dodatnu nelagodu.
Zamislite npr. sebe!
Netko vas dovede negdje gdje ćete privremeno boraviti i gdje vam se jamči sigurnost i ugodan boravak. Onda se ta osoba s vama pozdravlja u nedogled, uvjeravajući vas da će sve biti u redu, sa suzama u očima i drhtavim glasom!
Kako biste se osjećali, što biste pomislili?!
"Čekaj malo...nekaj se ziher događa! 'Di su me to doveli?!"
Iako psi nisu racionalni poput nas, vrlo su empatični pa takve rastanke doživljavaju na način sličan nama, samo bazirajući svoja "čitanja" na instinktu i osjećajima.
Zato uvijek preporučam svim novim vlasnicima i klijentima da pri ostavljanju psa na čuvanju, budu što mirniji, sigurniji i kraći pri rastanku!
Jer vrijeme proleti za čas, vaša je beba opet s vama, a i kod vas i kod nje, na taj smo način izbjegli nepotreban stres!

Vrijeme boravka psa u vrtiću

Vrijeme boravka vašeg psa u vrtiću može varirati od jednog do deset, pa i više, sati dnevno.
Ovisno o potrebama posla, naš vam je vrtić na raspolaganju i vikendima i praznicima, baš kao što imamo i opciju noćenja!

Što treba donjeti sa sobom?a sobom?

Uz mladog psa, osim potvrde o cijepljenju (veterinarska knjižica), potrebno je donjeti i hranu koju ste odabrali za svoje štene, budući da svatko od klijenata u pravilu ima drugačiji menu.
Hrana svakako može biti i naša, uz prethodnu napomenu o preferiranom brandu, kako bismo se, u slučaju da je trenuno nemamo, mogli na vrijeme opskrbiti!
Budući da se mladi psi u prosjeku hrane tri puta dnevno, pas kod nas najčešće dobije doručak i ručak, dok je do večere već doma s vama! U slučaju dužeg zadržavanja na poslu, ne brinite, pas će biti nahranjen i navečer ili kada god i kako to njegove prehrambene potrebe i/ili navike nalažu! sretan
Izuzev hrane i veterinarske knjižice, sa psom ne trebate donositi apsolutno ništa više!
Igračkice i ležajeve osiguravamo mi u sklopu vrtića a, uostalom, svaka igračkica koju eventualno i donesete sa sobom najvjerojatnije će stradati u napadu mnogih sitnih mlječnjaka našeg štenećeg čopora!

Što nudimo? nudimo?

Dnevni program skrbi:
Po preuzimanju vašeg psa, u slučaju da ste kod kuće preskočili doručak, prvo ga uvodimo u posebnu prostoriju gdje pas dobiva svoju hranu.
Po doručku, smješta se s drugom štenadi gdje započinje cjelodnevno natjeravanje i igra!
Psi se nikada ne drže u boxevima, niti vani na otvorenom, već cijelo vrijeme borave s nama u prostorijama našeg (a uskoro maltene i vašeg!sretan) doma, baš kao što je to slučaj i u njihovu vlastitu domu!
Zbog ovakvog načina čuvanja kod pasa nema stresa, straha, odbijanja hrane, isl. , međutim, zbog takvog pristupa nismo u mogućnosti uzeti veći broj pasa na čuvanje istovremeno. Problem je jedino što su povremeno mjesta dosta ograničena pa je, u slučaju potrebe, dobro rezervaciju planirati što prije!
S duge strane, psu to omogućava daleko ugodniji boravak, individualni pristup i skrb kakvu doista i zaslužuje!
Budući da psi borave s nama doma - poput naših pasa - kako bismo im osigurali istrčavanje i igru na otvorenom, izvodimo ih u nekoliko šetnji tijekom boravka ili se puštaju u ograđeno dvorište!
Kod mladih pasa, ovi su izlasci u nekoliko šetnji tijekom boravka (naravno, ovisno i o vremenskim uvjetima!) veliki plus jer omogućavaju i izravnu socijalizaciju po svim stavkama dnevnog reda jednog gradskog psa:
- socilaizacija s drugim psima,
- privikavanje na vršenje nužde vani,
- privikavanje na šetnju na povodcu/lajni,
- privikavanje na redoviti grooming (iščetkavanje i njegu dlake kod dugodlakh pasmina),
- privikavanje na hod po stepenicama (1. kat),
- privikavanje na gradske uvjete (tramvaji, automobili, drugi ljudi, djeca, itd.)

Cijena vrtića

Cijena jednokratne usluge vrtića za pse iznosi od 40 - 80 kn a ovisi o dužini dnevnog
boravka.
Čuvanje psa jednokratno od 1-3 sata iznosi 40 kn.
Čuvanje psa jednokratno od 4-8 sati iznosi 60 kn.
Čuvanje psa jednokratno od 8- 10 sati iznosi 80 kn.
U slučaju boravka dužeg od 10 sati u jednom danu, cijena jednokratnog čuvanja iznosi 100 kn.
Cjelodnevni boravak uključujući i noćenje (24 sata), iznosi 150 kn.

VAŽNA NAPOMENA:

Štićenici udruga/azila te psi spašeni od eutanazije ostvaruju i popust od 10% od ukupne cijene uz predočenje ugovora o udomljenju/iskaznice!

Obilazak psa u mjestu naručitelja usluge

Obilazak psa u mjestu naručitelja usluge jedna je od također prisutnih opcija, koja se najčešće koristi kod nešto starijih pasa, kod kojih je cilj postići akomodaciju na samostalan boravak u vlastitu domu do povratka vlasnika s posla. Opciju je moguće koristiti i kod mlađe štenadi a svodi se na uslugu obilaska psa "na vašem terenu" te hranjenja i izvođenja u šetnju.
Temeljna cijena ove usluge iznosi 40-50 kn, ovisno o udaljenosti doma naručitelja, a može
iznositi i nešto više (pod pretpostavkom da ste mi daleko, što uključuje i nužnost korištenja osobnog ili gradskog prijevoza).
U nadi da sam vam uspijela objasniti većinu stavki koje zanimaju svakog novog vlasnika psa i korisnika našeg vrtića, ostavljam vas s puno lijepih pozdrava od mene i čitave čupave ekipe!
Za sva eventualna dodatna pitanja i savjete, stojim na raspolaganju a kontaktirati me možete na bilo koji od već uvriježenih kontakata "Zagrebačkog duheka":

mob. 091 7334 456 - Ivana
e-mail: ivana@duhek.com

Oznake: vrtić za pse, Zagrebački duhek, pet sitting, hotel za pse, hotel za kućne ljubimce, maksimir, školica za pse, socijalizacija pasa, grooming, salon za pse

Dragi naši, budući da imamo dosta upita po pitanju cijena, posebno bih naglasila da se kod nas dodatne usluge poput davanja terapije psu kojemu je potrebna i kojemu je to svakodnevna rutina, odlazak veterinaru u slučaju potrebe te odlazak po ključeve kod naručitelja usluge se NE NAPLAĆUJU!
Naime, komparacijom cijena sam uočila da to drugdje nije praksa, što mi je pomalo apsurdno, posebno ukoliko se radi o situacijama kada radi dogovora i sklapanja posla odem kod klijenta vidjeti prostor, upoznati životinju te preuzeti ključeve.
Da ne pričam o situacijama kada nam na čuvanje dođe pas koji je, zbog određenih kroničnih zdravstvenih problema (kakvi se redovno i javljaju s godinama, kao i kod ljudi, uostalom) prinuđen uzimati redovitu terapiju! Davanje terapije ne naplaćuje se posebno jer, iako sam veterinarske struke, pretpostavljam ipak ne podrazumijeva postupke tipa uvođenja katetera ili hranjenje psa na sondu, pobogu! Za davanje tablete uz hranu, zasigurno neću dodatno "oguliti" nikoga; štoviše, ne smatram to nimalo etičnim u ovom poslu!
Naravno, i ja sam obrt koji živi od dlaka, laveža i pasa, koji ima svoje troškove, plaća poreze državi, plaća režije, kao i doprinose, no...
Terapija, odlazak veterinaru u slučaju potrebe, dolazak po ključeve i na dogovor se nikada nisu - i nikada neće - dodatno naplaćivati!
Naravno, to ne znači da primamo evidentno bolesne pse na čuvanje!
U slučaju sumnje na bilo kakvu zaraznu ili parazitarnu boest, pas se odmah otpravlja kući!
A ja to, vjerujte mi, itekako dobro znam prepoznati!
No, ukoliko se tijekom čuvanja javi neki problem, isto tako smatram svojom moralnom dužnošću prije svega psu pružiti maksimalnu skrb i njegu, što uključuje i posjetu veterinaru, ukoliko smatram da problem mogu sanirati jedino ambulantno.
Po preuzimanju psa, vlasnik refundira samo troškove liječenja uz predočenje veterinarskog računa, dok se sama usluga pratnje psa veterinaru ne obračunava posbeno, već je uključena kao osiguranje u cijenu boravka.
Također, ne naplaćujem posebno ni čekanje kod veterinara po jedinici utrošenog vremena.
A, bogami, ne naplaćujem dodatno ni aplikaciju ampule sredstva protiv egzoparazita! Ako pas ostaje duže, pa mi uz njega date ampulu - kapam je gratis cijelom dužinom trupa!
Eto...
Naplaćujem samo aromaterapijska sredstva koja proizvodimo sami i koja spadaju pod Duhekov brand, ali takva se i posebno naručuju, te zahtijevaju stručnost i nabavku mog materijala, što je sasvim druga priča od one ukoliko mi sa psom dadete i njegovu standardnu terapiju.
Uzmemo li da na čuvanje dolaze i stariji psi, psi s određenim tegobama ili kroničnim bolestima tipa diabetes, gastritis, isl. logično je da će koristiti i određenu terapiju.
P.S: U gratis uluge ubraja se i kapanje očiju, ne brinite!
Zahvaljujem! B

Oznake: Zagrebački duhek, pet sitting, čuvanje kućnih ljubimaca, hotel za pse, hotel za kućne ljubimce, salon za pse, grooming, socijalizacija pasa, dresura pasa, vrtić za pse, maksimir

Promatrajući večeras kako se zlatna dlaka moje sada već 13.- togodišnje retriverice Lise, koja je ovdje s nama koliko i naš obrt za pet sitting "Zagrebački duhek", još uvijek presijava na jesenjem suncu, u vrtlogu boja i laveža pasa svih dobi, pasmina i veličina, nadiru mi uspomene...
Prošli smo dug put, moja draga Lisa, moje zlato i, na posljetku, moja inspiracijo za početak ovoga posla!
Vrijeme prolazi a mene, promatrajući kako se sve teže ustaje na noge, steže oko srca...
Pa ipak, još je s nama! Promatram to divno stvorenje i nadam se da će još dugo biti! I ona, i svi oni, sada i uvijek oko nas, ta lajava klupka dlake, boja, laveža i sreće!
Prisjećam ih se gotovo svakog ponaosob, znajući i da se puno toga promijenilo, od tada, od početaka...
Neki su sada već iza duge, neki su još uvijek s nama dok neki tek dolaze!
Ljudi me pitaju da li se još bavim čuvanjem pasa, smatrajući da bih sada, kada imam i dvoje djece s kojima sam sama uz dedu, mog tatu, odustati od svojih četvoronožnih ljubavi, no dogovor na to pitanje jest striktno - DA!
Još radimo i radit ćemo dokle god bude i pasa, mačaka, ptica, gmazova i glodavaca.
Vidite, "Zagrebački duhek" nije moj posao; to je moj lifestyle, moj život...
Ne poričem da je uz dvoje male djece bilo vraški teških trenutaka u kojima sam znala izgubiti i pamet, i san,
i glavu no, za uzvrat, dobila sam još više nečega čega sam, doduše, i prije imala - srca.
Srca i ljubavi!
Najgore je iza nas, djeca su sada porasla i od onoga što je, čini se do jučer, bio popišanac u pelenama, sada je nastao pravi mali petogodišnji pet sitter, dok ga njegov trogodišnji buraz slijedi u stopu!
Svaki pas pored koga prođemo na cesti je njihov; svaki će "doći k njima na čuvanje"!
Gledam ta dva momka kako izrastaju u divna, empatična bića, i te pse kako uživaju u igri s njima, i odavno
je prošlo vrijeme kada sam bijesnila zbog zalutalih loptica koje su mi destekovale porculan po policama...
Sada kuham još jednu kavu jer, zbog velike aktivnosti po terenu s psima i djecom tijekom dana,
za komp najčešće sjedam tek u večernjim satima.
Na njenoj površini pluta dlaka. Prije no što je smjerno uklonim, nasmiješim joj se blago, sama za sebe...
Jer, dragi moji čitatelji - jebeš kavu bez dlaka!
I, da, TO je sama esencija "Zagrebačkog duheka"!
Nije bitno koliko je pasa na čuvanju, ovdje je uvijek netko, uvijek će i biti!
Tu su naša dva psa, Lisa i Lady, ima i pasa koji nisu ničiji ali su naši do udomljenja, ima pasa koji nam
dolaze godinama, ima i pasa koji su naslijedili pse koji su dolazili godinama, pasa koji su nove ljubavi
starih vlasnika...
A mi?
Volimo ih sve.
Znam da ovo nikada neće biti posao koji će mi dostajati za život i uz njega ću uvijek morati raditi i još nešto da preživim mjesec. A tu je, naravno, i moj Croatian Wildlife Research and Conservation Society, koji se
pak bavi zaštitom divljih životinja...
No, isto tako dobro znam da nikada neću prestati.
Svoj sam poziv odabrala još davno, davno, u Maksovoj dobi, kada sam, umjesto crtića na TV-u revno pratila dokumentarce o životinjama.
Za sve krivite, dakle, Davida Attenbourgha i National Geographic!
Iako su se postovi na samom blogu prorijedili zbog drugih obaveza vezanih za pse, ostale životinje i djecu, da, "Zagrebački duhek" i dalje postoji, usprkos coroni, potresima i poplavama.
Postoji jer postojim ja, postoje Lisa i Lady i, ponajprije - jer postoje ONI!
Svi ti divni psi i njihovi vlasnici bez kojih sad više ne bih mogla ni zamisliti svoj život!
I, stoga, od srca vam i iskreno HVALA!!!

Vaš "Zagrebački duhek"

Oznake: Zagrebački duhek, pet sitting, čuvanje pasa, čuvanje kućnih ljubimaca, čuvanje mačaka, hotel za pse, šetnja pasa, Zagreb, maksimir

Ok, odlučili ste se za psa.
Bilo da želite nabaviti psa s rodovnicom jer ste već dugo vremena ljubitelj određene pasmine, bilo da želite udomiti štene iz azila, sasvim je svejedno - svijesni ste da vaša odluka donosi
i mnoge odgovornosti jer, prije i nakon svega, radi se o živom biću i novom članu vaše obitelji! Što je važno naglasiti već u startu - pas nije igračka!
Nabavljate li štene samo stoga što ste ga obećali djetetu ukoliko bude dobro u vrtiću ili školi, razmislite ponovno!
Nabavljate li psa samo stoga što ga ima i vaša prijateljica - također, razmislite ponovno!
Bavim se psima već dugi niz godina mjeren doslovno u desetljećima i, ukoliko se spremate nabaviti svoga prvog psa, reći ću vam nekoliko vrlo važnih stvari...
Kada štene dolazi u novu obitelj, ljudi nisu nužno spremni za ono što ih čeka iz jednostavnih razloga: neznanja i neiskustva. Tada se, nespremni na određene i, ponekad, neočekivane stvari, vrlo lako i prelako predaju a stvar rješavaju odručući se svog tek nabavljenog ljubimca.
Štenad je neodoljiva no, osim igre i maženja, štenci su zapravo još vrlo, vrlo male pasje bebe koje ne znaju apsolutno ništa o lijepom ponašanju i pravilima kuće!
Stoga vam donosim ovaj mali praktični priručnik o tome što očekivati i kako riješiti neke od stvari s kojima ćete se neminovno susresti!
Da se razumijemo, NISU SVI ŠTENCI ISTI!
Ima ih samostalnijih, druželjubljivijih, življih, maznijih, mirnijih, agresivnijih, prestrašenijih ili hrabrijih, poslušnijih ili manje poslušnih, no nekoliko stvari se zaista odnosi na sve!

Što štenad čini:

1.) Štenci kakaju i piške po svuda.
Baš kao i kod ljudskih i drugih beba, ovo je jednostavno fiziološka i biološka činjenica a to,
vjerujte mi, u većini slučajeva neće prestati za nekoliko dana, koliko god se vi trudili, već vjerojatnije tek za nekoliko mjeseci!
Naravno, ovisno o dobi udomljenog šteneta i eventualnoj prethodnoj socijalizaciji, ovaj se proces kod nekih sretnika zaista i može svesti na svega nekoliko dana no, realno, riječ je samo o nekoliko sretnika koji čine iznimku a ne pravilo!
SVAKI PAS se može naučiti na kulturu izlazaka, no da bi to uspijelo, pas mora doseći određenu dob i s njom stečenu mentalnu razinu dovoljnu za određenu samokontrolu nad fiziološkim impulsima!
Očekivati od jedva dva mjeseca stara šteneta da usvoji bon - ton po pitanju nužde u roku od dan - dva, u novoj sredini, odmah nakon odvajanja od majke i lega je, u najmanju ruku, apsurno!
Baš kao što od bebe ne biste očekivali da prestane piškiti u pelene dok ne dosegne barem 2-3 godine, ne biste trebali očekivati niti od psa da usvoji ovakvo ponašanje u roku od npr. tjedan, pa čak i mjesec dana! Radite li s njime na tome dosljedno i uporno, češće ga izvodeći van i hvaleći i bodreći svaki puta kada nuždu obavi u parku a ne na vašem sagu, rezultati su neminovni! U početku će biti povremenih "pogodaka" i "propusta", ali sve to zapravo jako brzo prođe, stoga, molim vas, ne dajte se obeshrabriti!

2.) Štenad pušta dlake.
Da, psi se linjaju. Svi. Bez iznimke.
Čak i pasmine koje su na glasu kao ne-linjajuće zapravo gube dlaku no ona se, zbog svoje strukture, češće zadržava s ostalom dlakom na psu umjesto na podu, pa se naknadno eliminira groomingom, na prvu odajući dojam "ne-linjanja".
Razmislite malo...Gubite li vi kosu? Naravno! Sve što ima dlaku i folikul iz kojeg onda raste, tu dlaku s vremena na vrijeme i mijenja, što je prirodna posljedica odumiranja starih i rasta novih dlaka!
Ljudi često misle da znaju što linjanje točno znači no, ukoliko niste imali psa ili ukoliko niste bliski prijatelj nekoga tko psa ima, dobro razmislite prije bilo kakva poteza po pitanju udomljavanja. Većinu ljudi ova činjenica ne smeta no osobno poznajem i one koji su se psa na posljetku ipak odrekli zbog toga što su im previše smetale - upravo dlake!
Ljubavi prema životinjama ovo nije ni najmanji problem no smatrate li da niste dorasli konstantnoj borbi s dlakama na odjeći, po podu i namještaju, radije nabavite nekog drugog ljubimca!I zaboravite na mitove o proljeću i jeseni! Tada linjanje zaista jest najizraženije no psi gube dlaku tijekom cijele godine!

3.) Štenad ne zna pravila kučnog reda
…dok ih vi ne naučite!
Za štene određeni predmeti, kao što su noge od stola, vaše cipele, kuhinjske krpe, razno razni predmeti po kući koji za vas imaju i neku drugu namjenu osim trošenja mliječnih zubića i praksiranja lova, služe samo za jedno i jedino - grickanje!
I opet, baš kao kod ljudskih beba, uzrok tome su mliječni zubići, trening "za poslije" ili jednostavno - igra i zabava! Oni nisu svijesni što smiju a što ne smiju, stoga u početku "napadaju" sve!
I za korekciju ovakva ponašanja treba malo vremena i strpljenja te upornosti ali uz dovoljan broj psećih igračaka, to se da vrlo brzo riješiti!
I, baš kao kod beba, nema popuštanja! Jednom NE je uvijek NE!

4.) Štenad rijetko kada dobro reagira na vaš odlazak iz kuće!
Dakle, odlučili ste se za psa, udomili ste ili kupili štene koje je do tada najvjerojatnije bilo s majkom ili nekim čoporom (psećim, ljudskim ili oboje) i doveli ste bebu u svoju obitelj, svoj čopor!
Vi ste prva supstitucija za dom, sigurnost, majku!
Štene će vas vrlo brzo prihvatiti, zavoljeti i slijediti po svuda, no odete li npr. nakon svega par dana negdje van bez njega i ostavite ga samog, šok koji slijedi je golem! To je biće upravo "izgubilo" jednu obitelj
kako bi se našlo u drugoj - vašoj - pa je stoga i za očekivati da će reakcija u slučaju vašeg duljeg odlaska biti cviljenje, strah, izgubljenost…
Stoga, nabavljate li psa, bilo bi idealno da većinu vremena nekoga imate doma uz njega, barem u prvo vrijeme!
U slučaju da i vi i ukučani radite ili se školujete, najbolja opcija prvih nekoliko mjeseci jest da štene smjestite u vrtić za pse gdje će dobiti priliku za socijalizaciju s drugima, igru i skrb do vašeg povratka
s posla i gdje, što je nabitnije - neće biti samo!!!
Kod nas u "Duheku" vrtić za pse je redovna opcija koja posebno odgovara ljudima iz centra ili iz istočnih dijelova grada s obzirom na to da se mi nalazimo u Maksimiru no, osim nas, na području grada Zagreba, ima još nekoliko psećih vrtića tako da se uvijek može naći nešto praktično za svakoga, neovisno o tome u kojem dijelu grada živite!

5.) Štenci nisu baš uvijek socijalizirani.
To što se štene netom udomili iz njegova legla, ne znači da je štene socijalizirano s drugim, nepoznatim psima! Ono će vjerojatno isprva reagirati strahom pomiješanim sa znatiželjom te će se postepeno naučiti ponašati prema "psećim pravilima", naučiti ophoditi s drugim psima, postati samostalnije i samouvjerenije, itd. No za to je kontakt s drugim psima zaista nužan!
Sklanjati štene od drugih pasa koje susrečete u šetnji zbog vlastita straha najveća je pogreška koju možete učiniti! Ono mora naučiti "pravila ponašanja" s drugim psima no to nikako ne može ukoliko se VI ponašate previše protektivno! Naravno, oprez je nužan, i ne kažem da nema slučajeva napada odraslih pasa na štenad, no takvi su slučajevi iznimno rijetki igrate li po pravilima VI, kao trenutačni vođa čopora, a ne štene!
Nema razloga da štenetu ne dopustite igru s drugim psom ili da ga ohrabrujete u strahu i nesigurnosti!
Na ovu je temu napisano puno knjiga pa nema smisla da ovdje nadugačko i naširoko objašnjavam temeljne principe socijalizacije, no i u tom smislu najbolje su opcije upravo pseći vrtići, igrališta za pse i parkovi gdje će i vaše štene naći pregršt vršnjaka nestrpljivih da se udruže u jednom poštenom utrkancu za štapom, lopticom ili jednostavno - jedni za drugima!
I opet, kao kod ljudske djece, oni žele i trebaju igru. Kroz nju uče, vježbaju, napreduju i razvijaju mentalne, motoričke i ine sposobnosti!
Da, opasnosti od ozlijeda uvijek postoje; kao i djeca, mogu se spotaknuti, pasti, uprljati se, izgrebati, uganuti nogu, pa čak se i potući oko igračke ili štapa!
Ali sve je to ok! Sjetite se sebe samih kada ste bili djeca!
A, vjerujte mi, štenci nisu baš toliko različiti!

6.) Štenci su osjetljivi.
Baš kao i ljudska djeca, štenci su osjetljivi pa su u ranoj dobi, prije razvijanja i stjecanja punog kapaciteta imunološkog sustava, skloniji infekcijama virusne, bakteriološke ili parazitarne etimologije, što se značajno prevenira redovitim cijepljenjem i protuparazitarnom terapijom te izbjegavanjem kontakata s drugim psima prije imunizacije (cijepljenja).
Nakon cjepiva na zarazne bolesti i bjesnoću, vaše štene i dalje ima sve šanse "pokupiti" pokoju virusnu "divotu" tipa pseći virusni kašalj (što će neminovno i učiniti!), a tu je i cijela paleta virusnih proljeva ali, paralela s ljudskom djecom stoji i u ovom slučaju: sve je to savršeno normalno i, štoviše, čak i nužno za razvoj imunološkog sustava i otpornosti!
Štenci se, baš poput nas, jednostavno moraju "proklicati" raznim mikrobiološkim čudima kako bi na njih postali imuni i tu lijeka nema! Bez brige, najčešće se radi o tipičnim sezonskim virozama manifestiranim kašljem, povraćanjem ili proljevom a ukoliko je pas afebrilan i dobre volje, normalno jede i pije dosta tekućine,
bez obzira na to kako bi vam se navedeni simptomi mogli učiniti strašnima, slobodno mirno spavajte!
Za par dana proći će samo od sebe!
U slučaju porasta temperature, klonulosti, blijedila sluznica, gubitka teka uz proljev i povraćanje, odbijanja tekućine i/ili sukrvice u stolici, mokraći ili sekretu iz nosa, svakako odmah posjetite veterinara!
Pritom ne zaboravite da su za brži oporavak i psima potrebni vitamini i puno tekućine, baš kao i nama! I, da - vjerovali ili ne, psu možete skuhati i nezaslađeni čaj! I to onaj isti koji bi skuali i sebi ili svojoj bebi u slučaju npr. proljeva! :-)

7.) Psi su nemjerljiva radost, ljubav i snaga!
I TO je, na posljetku, jedina relevantna i neporeciva činjenica.
Sav se trud stostruko isplati jer ljubav, vjernost, prijatelja kakvoga ćete tek dobiti…ne mogu opisati ovako šturo, s par riječi… jer one, čak ni u punokrvnom pjesničkom kapacitetu, jednostavno nisu dovoljne!
Da imam samo po lipu za svaki osmijeh, suzu radosnicu, momenat ganuća koji su mi psi - i moji i tuđi! - priskrbili u životu, sada bih si vjerojatno mogla priuštiti i ekskluzivnu vilu na Mjesecu ili Marsu!
Kada kažem da je pas član obitelji - to zaista i mislim.
U punom i potpunom smislu riječi!

Eto, nadam se da vam je ovaj tekst barem malo pomogao, natjerao vas da razmislite, da se dodatno educirate o psima, njihovoj prirodi, potrebama i socijalizaciji a za sva eventualna pitanja novih vlasnika ili bilo kakav savjet - slobodno mi se obratite putem maila - ivana@duhek.com

Oznake: Zagrebački duhek, vrtić za pse, pasji vrtić, čuvanje pasa, dnevni boravak pasa, pet sitting, čuvanje pasa maksimir, maksimir, čuvanje pasa zagreb, hotel za pse zagreb

I, konačno, malo proljetnog ugođaja na stranicama "Duheka"!
Sve toplije zrake sunca i sve šira paleta proljetnih boja prisutnih u dvorištu i oko njega mame nas van a, dok slike govore više od tisuću riječi, uvijek ste nam dobrodošli pridružiti se - neovisno o tome dođete li nam na dvije ili četiri noge!
Welcome!

Oznake: Zagrebački duhek, hotel za kućne ljubimce, hotel za pse, maksimir, pet sitting, Psi, mačke, kućni ljubimci

Bond i Lucky

Bok svima!

Evo nas i opet, sa novim pričama iz „Zagrebačkog duheka“ i veselom škvadrom koja ljetne praznike provodi po starom receptu – uz puno igre, zabave i ljubavi!

Lisa i Bond

Kako je ljeto vrijeme kada većina ljudi putuje van grada na godišnji odmor, to se odražava i kod nas, pa nas posijećuju raznoliki gosti! Osim pasa, koji su svakako najčešći, u „Zagrebačkom duheku“ nađe se i papigica, mačaka, kornjača, tvorova, kunića te pokoji jež!

Razne vrste pod istim krovom fukncioniraju savršeno, a za sve je zajedničko sljedeće: svi su predivni, svi su zaigrani i sve jako mazimo i pazimo!

Psi uvijek imaju toplu dobodošlicu i zagarantirano veselo društvo naših Lise i Lady, a papigice dočekuje naš Kiki, pa nikad nema problema s prilagodbom. U času se snađu i kuniči te ostali mali glodavci, a kako sve to izgleda možete provijeriti i na slikama koje slijede!

Zajednički nazivnik svima je igra i zabava, a posebno kada govorimo o psima koji, kada nisu u šetnji ili na livadici za pse, vrijeme provode u igri po doma, u odmoru, i svakako – highlights of the day! – papici! Klopa se servira dva puta dnevno, kao doručak i večera, no kako god slasni bili, ipak nisu ni do koljena doživljaju zajedničkog žicanja oko stola, kojem prionu svi kad se mi sjednemo jesti!

Tara i Remi

Ježek u svojoj kućici

Ježek papa

Tara i Bond

Papigice na čuvanju - Blue i Greene

Milka spava

Chloe, Bond, Lisa i Lady u žicanju keksića

Betty u svojoj fotelji

Bond, Lisa, Tara i Lady - igra na livadici

Dakle, u „Duheku“ je sve po starom, a trebate li i vi čuvanje za svoga ljubimca, svakako nas nazovite na 091/7334 - 456(Ivana) ili 091/7261 – 684(Ivica) ili nam pišite na mail ivana@duhek.com, i rezervirajte svoj termin!

Za detaljnije informacije, info o cijenama, uvjetima smještaja i čuvanja kućnih ljubimaca, informacije o lokaciji te još slika svakako posjetite i naše službene stranice duhek.com!

Puno lijepih pozdrava,

Ivana

Oznake: Zagrebački duhek, hotel za pse, čuvanje kućnih ljubimaca, maksimir, ivana janković, pet sitting, smještaj pasa

Evo i jednog članka iz Večernjaka od 17.07.2013. o čuvanju pasa i općenito pet sittingu te problematici smještaja ljubimaca tijekom puta!:-)

Oznake: Zagrebački duhek, ivana janković, pet sitting, čuvanje kućnih ljubimaca, čuvanje pasa, maksimir, hoteli za pse, hoteli za kućne ljubimce

I dok ljetno vrijeme mami i peseke i nas van, bar kada nema prevelikih vrućina, u "Duheku" borave i drugi, više
"indoor" gosti.

S nama je ovaj put divan afrički tvorić Vjeko, a tu su i par papigica tigrica - Blue i Grini - koje prave izvrsno društvo našem Kikiju.

Životinjice koje dolaze s kavezima u njima se i drže, s tim da se povremeno puštaju, ukoliko je to moguće. Ptice i tvorići koji su tek stigli svakako u prvo vrijeme ostaju u gajbicama, kako bi im se dalo vremena za akomodaciju na nas i na novi prostor. Ovisno o dužini boravka, i reakciji samoga gosta, potom se pristupa i puštanju.

Sa životinjicama se, dakle, postupa kao da su naše i kao da smo ih tek nabavili, ukoliko su kod nas prvi puta.

Mnogi me ljudi pitaju kako se životinje različitih vrsta ophode i slažu međusobno. Prije svega - životinje jedne vrste u pravilu nemaju kontakta sa životinjama druge vrste, pa svakako ne dolazi u obzir puštanje tvora u prostoriji sa ptičicama ili npr. među psima. Psi su iznimka utoliko što, kada su svi u svojim kavezićima, slobodno lutaju iz sobe u sobu - jer su im ostali gosti smješteni van dohvata, a ne bi vjerovali koliko ih veseli društvo drugih životinja, odnosno, pasa!

Psi se pak redom prema životinjama u kući ponašaju bitno različito nego prema životinjama iste vrste vani - ne naganjaju ih, odnosno, premda su im visoko van dohvata, ne pokušavaju ih dosegnuti, već ih prihvaćaju kao dio kućanstva.

U slučaju da neki pas iznimno reagira preznatiželjno spram cvrkuta ili šušnja odozgora, udaljava se iz te sobe, jer se uvijek primarno misli na sigurnost i udobnost svih gostiju.:-)

Vjeko pajki

Vjeko :-)

Bobica i Tara u igri

Par papigica na čuvanju <3

Oznake: ivana janković, ivana, čuvanje kućnih ljubimaca, pet sitting, maksimir, Zagreb

Dragi svi, s obzirom na nedavna događanja u „Duheku“ i vraćanja znatnog broja zagubljenih pasa doma, u ovom postu bih se malo osvrnula baš na tu temu, i pozabavila načinima njihova vraćanja doma, kao i načinima prevencije da se to uopće dogodi. Stoga se nadam da će sljedeći post u mnogočemu biti od koristi, bilo ljudima koji su pse izgubili, bilo ljudima koji su pse našli. Ipak, ovo pišem u nadi da će ponajprije koristi imati sami psi, čiji vlasnici možda poslušaju pokoji koristan savjet u vezi označavanja psa i lakšeg povratka u slučaju da se ikada, iz bilo kojih razloga, izgubi.

Naime, bez obzira na, u Zagrebu relativno dobro riješen sustav zbrinjavanja pasa lutalica i pasa koji imaju vlasnike, ali su se izgubili, zalutali su psi relativno čest prizor, posebice u proljeće i jesen, kada se najveći broj nesteriliziranih kujica tjera, pa dečki krenu za mirisima. Tako se nerijetko u tim periodima, posebice na mjestima gdje se šeće i skuplja više peseka, poput livadica i parkova za pse, lako susretne i pokoja pridošlica – najčešće s ogrlicom, ali bez gazde.

Svi smo pritom, mislim, dobro upoznati sa procedurom i sustavima čipiranja pasa te provjere čipova kod veterinara, kao i sa „Izgubljeno-Nađeno sistemom“ S.U.Z.E (Savez Udruga za zaštitu životinja grada Zagreba). Sve je to divno i hvale vrijedno, te svakako spašava mnoge živote i osigurava ponovne dirljive susrete zabrinutih vlasnika i izgubljenih pasa, no taj sustav ipak nije savršen.

Sustav čipiranja, koliko hod hvale vrijedan, nije dovoljan baš u svim situacijama. Naime, što kada se nađe pesek, a vi ili neki drugi prolaznik nemate npr. dovoljno vremena za odvesti psa veterinaru radi očitanja čipa jer ste, primjerice, baš na putu za posao? Ili - što je ujedino najčešći scenarij, ako pitate nas iz „Duheka“ o iskustvu – slučaj ako nađete peseka, a baš je nedjelja popodne ili neki praznik, pa niti veterinari, niti S.U.Z.A ne rade, a psa ne možete uzeti k sebi doma, jer ga vaš pas, posebice ako je dečko, jednostavno ne namjerava tolerirati u svom stanu, pa čekanje do sutra na sigurnom nije opcija?

Možda niste znali, ali ako nađete psa npr. tijekom vikenda, opcije su vam dosta ograničene. Ako vam se pesek smili i odlučni ste vratiti ga doma, ako ste te sreće da ste psa našli u prijepodnevnim satima, na konju ste, jer osim kvartovskih veterinara, koji mahom svi rade subotom do 14-15 sati, imate i Veterinarsku stanicu grada Zagreba u Heinzelovoj, nasuprot faksa, koja subotom radi od 08 -13 h, te nedeljom od 08-12 h! No, ako poput nas u „Duheku“, imate običaj pse nalaziti subotom ili nedeljom popodne ili navečer – u sosu ste. Odlučite li se psa odvesti na hitnu službu, otvorenu u tom periodu na klinikama veterinarskog fakulteta, također u Heinzelovoj – bojim se da, osim šetnje, nećete obaviti ništa. Naime, tamo premda imaju očitavač čipa – nisu umreženi pa osim što mogu utvrditi ima li pas čip, ne mogu ništa više…

Zovete li pak S.U.Z.U, imajte u vidu da i ona ima slično radno vrijeme, dok nedeljom i praznicima ne radi. Osim toga, ni čip kod njih također nećete moći očitati jer oni tamo čipove ne očitavaju, već to rade veterinari, no zato oglašavaju izgubljenog peseka i rade puno drugih dobrih stvari da se pas sretno vrati kući, dok neka momentalna identifikacija ipak nije opcija.Psa svakako treba pokušati zadržati, poslikati i oglasiti na S.U.Z.I., o čemu možete sve pročitati na SUZINIM stranicama, i ljudi će vam rado pomoći, no ponavljam, nekog instant –rješenja nema.

Dakle, našli ste psa za vikend popodne ili za blagdan i, osim ako ga ne možete primiti k sebi doma i čekati sljedeće jutro, ne možete učini baš bog-zna-što. Opcija je uvijek i hitni poziv nekom od privatnih veterinara koji imaju ustrojenu hitnu službu, poput „Fizioveta“ u Zvonimirovoj, „Bube“ u Selskoj, „Goldi“ u Tomašićevoj i, zapravo, dosta drugih diljem grada – no uz napomenu da se hitni dolazak naplaćuje u prosjeku oko 100 kn, premda je samo očitavanje čipa besplatno. Kako je masa ljudi i inače, čak i onih sa psima, i radnim danom i kad sve ide kao po loju, zapravo sklonija odšetati od izgubljenog psa nego se baktati s njim po veterinarima – plačanje posebnog dolaska veterinara je ipak nešto manje vjerojatnija opcija.

Možete, nakon svih tih muka, odmahinuti rukom i misliti si „Ma taj je ziher negdje tu doma“ ili „Odvest će ga netko drugi“ – ali, zapitajte se, što da se radi o Vašem psu? Svakako biste željeli da ga netko uzme k sebi do jutra!

Mala, uz temu vezana, anegdota - mi nedavno imali epizodu sa navečer, ua vikenda, nađenim Oskarom, mješancem terijera, pa potom i sa dva druga, veća psa. Prvonađeni Oskar je prvo bio prisiljen sa mnom u podužu šetnju, jer nemamo auto, do veterinarskog faksa na hitnu službu zbog očitavanja čipa, gdej sam i doznala iz prve ruke ovo o čemu pričam – čip ima ili nema, sasvim je svejdeno, jer nisu umreženi da nađu vlasnika. Oskar je potom otišao k meni doma jesti, nakon čega sam ga stavila u njegov pasji krevet, i onda ga ujutro opet vukla u Heinzelovu – ovaj put preko puta, u ambulantu za male životinje koja - blagoslovljena bila! – radi nedeljom do 12h! Potom je Oskar otišao doma, gdje ga je dočekala gazdarica sva u suzama, nakon cijelonoćnog traganja za njime!

Da ga nismo pak mogli uzeti k sebi, zbog npr. drugih muških pasa na čuvanju kod nas, ne znam uopće što bih napravila a da psa ne ostavim na cesti.

Zato, sada ono najvažnije za cijeli ovaj post i moju prodiku: dragi ljudi, vlasnici pasa, molim vas najiskrenije - napravite svom psu markicu sa imenom i brojem telefona! OBAVEZNO!!!

Gdje se takva pločica može nabaviti? Ima ih doslovno svugdje – npr. na Maksimirskoj, u brusioni u sklopu Name na Kvatriću i na Trgu, u Bauverovoj, po centru – Stara Vlaška, na Trešnjevci i, općenito, po cijelom gradu, u više-manje svakoj brusioni gdje izrađuju i ključeve, graviraju imena isl.

Cijena izrade takve markice u prosjeku iznosi 50 kn, ali se isplati svake lipe, bez obzira ima li vaš pas običaj bježati ili ne! Koliko god miran, poslušan i privržen bio, svatko može odlutati - bilo za mirisom, u trku za macom, bilo uplašen nekom iznenadnom bukom, bilo iz čiste dosade iz dvorišta – i izgubiti se. Pritom se možete odlučiti i za jeftiniju varijantu privjesaka koje možete kupiti i u Pet centru, i koji ima malo spremište za papirić sa adresom, no to vam ipak ne bih preporučila, jer nisam vdijela niti jedan koji bi proživio dulje od par dana na prosječnom psu… Jednostavno ih ili izgube ili se potragju, ili je navoj slab, pa se otvori i papirić s imenom i podacima samo nestane… I takvih smo se pasa naudomljavali, sa polovičnim strganim privjeskom, vjrujte mi…

Vaš pas je sigurno čipiran, no to vam je, kao što ste se čitajući ovaj post vjerojatno uvijerili, ponekad od male koristi. Zasigurno ste i sami u šetnji s njime sretali ponekog lutalicu, no da li ste ga ujedino, baš svakog, i vodili veterinaru radi provjere čipa? Ili ste, nakon što se vaš pas pozdravio s njime, odšetali svojim putem? I nise jedini! Većina je reakcija baš takva! Ne zato što ljudi ne vole pse, ili im ne žele pomoći, već češće zato što silom prilika ili nemaju vremena ili nemaju mogućnosti psa voditi na očitavanje čipa. Tako zalutali pas ostane nepotrebno na cesti, riskirajući da strada u prometu, u sukobu sa drugim psima ili sl.

Dakako, ima i vlasnika zalutalih pasa koje nije zaista briga, koji teško da će ikada investirati čak i 50 kn za izradu markice, ali oni trenutno nisu tema ovog posta – govorim o ljudima koji vole svoje pse i brinu o njima – poput vas, koji redovito čitate oveaj blog, i poput našeg slučaja s Oskarom!

Koliko god, dakle, čipovi itekako imaju svoju vrijednost i svrhu - kada pas ima markicu s imenom i brojem telefona – svatko mu je daleko skloniji pomoći! Prolazniku je lakše zastati i nazvati broj s markice te malo pričekati da dođe vlasnik, ili psa odfurati doma kada zna gdje stanuje, nego voditi ga kod veta radi očitanja čipa! Posebno ako se pas nađe negdje gdje veterinara nema posebno blizu, npr. usljed Maksimira, na obroncima Medvednice, ili igdje drugdje kada veterinar ne radi!

Zato – imate li psa, svakako mu dajte napraviti i markicu! I vi, i on, i nalaznici u slučaju da se pas izgubi, ćete biti puno mirniji, sigurniji i sretniji!

Primjeri ogrlica s markicama s imenom i brojem mobitela:

Oznake: Psi, markice, čipiranje, izgubljeni psi, nađeni psi, Zagrebački duhek, suza, veterinarska ambulanta heinzelova, čuvanje pasa, pet sitting, ivana janković, lisa, lady, maksimir

Dragi svi,

kako smo svakodnevno svijedoci sve večeg broja napuštenih pasa po skloništima i azilima, u kojima je uvijek teško, a tijekom zimskih mjeseci te se potrebe i problemi udvostručavaju, odlučili smo organizirati akciju skupljanja hrane, dekica, majica, krpa, zdjelica i svega ostaloga što bi moglo koristiti od psećih potrepština, hrane i opreme!

Dolaskom zime raste i opasnost od smrzavanja, i mnogi azili i udruge u ovo vrijeme trebaju dodatnu pomoć, jer pasa je sve više, i jednostavno nemaju dosta hrane da ih prehrane, kao ni dekica da ih ugriju, a posebno su ugroženi štenad i stariji psi!

Ovim putem pokušavamo sakupiti hranu i sredstva za peseke kojima je pomoć najpotrebnija, a sva skupljena hrana i potrepštine raspoređuju se i šalju sukladno prioritetima udrugama Noinoj Arci, Rini te u Sarajevo za posebno ugrožene pse iz azila Gladno polje!

Ako imate vremena, volje i nešto stvari ili hrane koji su vam viška, ili jednostavno želite pomoći – samo me zvrcnite, svratite, pošaljite mail ili pišite u inbox na Facebooku!

mob. : 091/7334 – 456 - Ivana
mail: ivana@duhek.com
ivana@ripup.hr
facebook: Zagrebački Duhek

Oznake: Zagrebački duhek, sakupljanje hrane, pet sitting, čuvanje pasa, čuvanje kućnih ljubimaca, maksimir, akcija za pomoć psima