Hotel za pse Zagrebački duhek

01.01.2021., petak

Esencija pet sittinga - "Zagrebački duhek"

Promatrajući večeras kako se zlatna dlaka moje sada već 13.- togodišnje retriverice Lise, koja je ovdje s nama koliko i naš obrt za pet sitting "Zagrebački duhek", još uvijek presijava na jesenjem suncu, u vrtlogu boja i laveža pasa svih dobi, pasmina i veličina, nadiru mi uspomene...
Prošli smo dug put, moja draga Lisa, moje zlato i, na posljetku, moja inspiracijo za početak ovoga posla!
Vrijeme prolazi a mene, promatrajući kako se sve teže ustaje na noge, steže oko srca...
Pa ipak, još je s nama! Promatram to divno stvorenje i nadam se da će još dugo biti! I ona, i svi oni, sada i uvijek oko nas, ta lajava klupka dlake, boja, laveža i sreće!
Prisjećam ih se gotovo svakog ponaosob, znajući i da se puno toga promijenilo, od tada, od početaka...
Neki su sada već iza duge, neki su još uvijek s nama dok neki tek dolaze!
Ljudi me pitaju da li se još bavim čuvanjem pasa, smatrajući da bih sada, kada imam i dvoje djece s kojima sam sama uz dedu, mog tatu, odustati od svojih četvoronožnih ljubavi, no dogovor na to pitanje jest striktno - DA!
Još radimo i radit ćemo dokle god bude i pasa, mačaka, ptica, gmazova i glodavaca.
Vidite, "Zagrebački duhek" nije moj posao; to je moj lifestyle, moj život...
Ne poričem da je uz dvoje male djece bilo vraški teških trenutaka u kojima sam znala izgubiti i pamet, i san,
i glavu no, za uzvrat, dobila sam još više nečega čega sam, doduše, i prije imala - srca.
Srca i ljubavi!
Najgore je iza nas, djeca su sada porasla i od onoga što je, čini se do jučer, bio popišanac u pelenama, sada je nastao pravi mali petogodišnji pet sitter, dok ga njegov trogodišnji buraz slijedi u stopu!
Svaki pas pored koga prođemo na cesti je njihov; svaki će "doći k njima na čuvanje"!
Gledam ta dva momka kako izrastaju u divna, empatična bića, i te pse kako uživaju u igri s njima, i odavno
je prošlo vrijeme kada sam bijesnila zbog zalutalih loptica koje su mi destekovale porculan po policama...
Sada kuham još jednu kavu jer, zbog velike aktivnosti po terenu s psima i djecom tijekom dana,
za komp najčešće sjedam tek u večernjim satima.
Na njenoj površini pluta dlaka. Prije no što je smjerno uklonim, nasmiješim joj se blago, sama za sebe...
Jer, dragi moji čitatelji - jebeš kavu bez dlaka!
I, da, TO je sama esencija "Zagrebačkog duheka"!
Nije bitno koliko je pasa na čuvanju, ovdje je uvijek netko, uvijek će i biti!
Tu su naša dva psa, Lisa i Lady, ima i pasa koji nisu ničiji ali su naši do udomljenja, ima pasa koji nam
dolaze godinama, ima i pasa koji su naslijedili pse koji su dolazili godinama, pasa koji su nove ljubavi
starih vlasnika...
A mi?
Volimo ih sve.
Znam da ovo nikada neće biti posao koji će mi dostajati za život i uz njega ću uvijek morati raditi i još nešto da preživim mjesec. A tu je, naravno, i moj Croatian Wildlife Research and Conservation Society, koji se
pak bavi zaštitom divljih životinja...
No, isto tako dobro znam da nikada neću prestati.
Svoj sam poziv odabrala još davno, davno, u Maksovoj dobi, kada sam, umjesto crtića na TV-u revno pratila dokumentarce o životinjama.
Za sve krivite, dakle, Davida Attenbourgha i National Geographic! cerek
Iako su se postovi na samom blogu prorijedili zbog drugih obaveza vezanih za pse, ostale životinje i djecu, da, "Zagrebački duhek" i dalje postoji, usprkos coroni, potresima i poplavama.
Postoji jer postojim ja, postoje Lisa i Lady i, ponajprije - jer postoje ONI!
Svi ti divni psi i njihovi vlasnici bez kojih sad više ne bih mogla ni zamisliti svoj život!
I, stoga, od srca vam i iskreno HVALA!!!

Vaš "Zagrebački duhek" kiss



Oznake: Zagrebački duhek, pet sitting, čuvanje pasa, čuvanje kućnih ljubimaca, čuvanje mačaka, hotel za pse, šetnja pasa, Zagreb, maksimir


- 22:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

28.12.2020., ponedjeljak

UPOZNAVANJE SA PSIMA

Upoznavanje sa psima ili tzv „sniff test“ podrazumijeva ono svima nam dobro poznato pružanje ruke prema psu, kako bismo mu pružili priliku da nas ponjuši i na taj način „upozna“.
Međutim, „sniff test“ jedna je poprilično loše ukorijenjena navika kojoj nas je naučilo društvo, no bez jasnog razumijevanja kakav efekt time zapravo postižemo!
Naime, izravno pružajući nepoznatom psu ruku prema njušci, na njega nesvijesno govorom vlastita tijela vršite pritisak, ne ostavljajući mu vremena da vas procijeni kao sigurne, ili mu treba više informacija kako bi se odvažio na daljnju interakciju.
Ovo je posebno bitno uzmemo li u obzir da, po prirodi, nisu ni svi psi isti! Neki su povjerljiviji prema ljudima, drugi su nesigurniji, treći su traumatizirani određenim okolnostima iz vlastite prošlosti, neki su jednostavno još neiskusni, itd. pa, u slučaju da forsirate interakciju veze koja se još nije imala vremena ni razviti, riskirate i nešto što se danas moderno-bihevioristički naziva „neprimjerenom reakcijom psa“.
Psi su, međutim, vrlo jednostavna bića čije čak i negativne reakcije, u najvećem broju slučajeva (barem po mome iskustvu), često nisu nimalo neprimjerene, već je pritom sasvim izgubljena iz vida jedna ključna činjenica: psi nisu ljudi i ono što se nama - ljudima s mogučnošću racionalne prosudbe - čini primjerenim ponašanjem, psima se, kao bićima trenutka, može činiti prilično bezobraznim.
Ukratko, neprimjerena reakcija psa najčešće je izravna posljedica neke neprimjerene akcije čovjeka!
Primjerice, upravo ovakvo izravno pružanje ruke i unošenje psu u nos, prisilna je interakcija koja bi, prevedna sa psećeg na ljudski jezik, onako banalizirano, imala ekvivalent u potezu u kojem se predstavljate drugoj osobi na način da joj, umjesto pružanja ruke i predstavljanja imenom, u lice unesete vlastitu guzicu i onda još fino prdnete!
A takvo što bi, zasigurno - barem ukoliko niste navikli da vam to stalno rade od prije, odnosno, ukoliko niste socijalno uvjetovani na toleranciju takvih manira il'ti naučeni - moglo uzrokovati i podosta „problema“ u Vašem ponašanju, zar ne?
Razmislite malo...kako se psi upoznaju?
Tu nema, dakle, pružanja šapa i vokalizacije vlastita imena, zar ne?
Ne.
Psi se procjenjuju, krenu jedan prema drugom, pa zastaju, mašu repom različitim intenzitetom, obilaze se, njuškaju si međusobno „guzice/stražnjice/riti“ ili se, u određenim slučajevima, konstriješe i reže...
Pasji je govor primarno govor tijela. Psi su u susretu s novopridošlicom gotovo uvijek oprezni, zar ne? Naravno, ne sugeriram vam da, u slučaju da u šetnji sretnete nepoznata psa, momentalno skinete hlače i pružite mu stražnjicu na uvid, no...
Objasnimo to još malo bolje!
Psi, posebice aku su na povodcu, nemaju kamo ustuknuti a, ako su nesigurniji i samim time osjetljiviji na prostorni pritisak, na kraju vrlo lako mogu reagirati strahom i/ili sakrivanjem iza vlasnika, ili otvoreno zazirati od vas (u slučaju čega onda mi baš uporno još i više guramo psu ruku pod nos) ili „puknuti“ pokazujući otvorenu agresiju i neslaganje, samo kako biste odustali i povukli se! Ovo potonje jest ujedno i primjer kako pas, upravo koristeći taj isti prostorni pritisak na vas, nastoji neutralizirati pritisak koji vi vršite na njega, tjerajući vas da se povučete s njegova privatnog prostora, odnosno, prostora koji oko sebe imamo i mi, a koji determinira onu nužnu granicu ugode do koje toleriramo bilo koju, posebice nepoznatu, pridošlicu.
Pojednostavljeno rečeno, tjerajući vas na uzmak, psi naprosto smanjuju vlastiti stres oko same situacije interakcije s nepoznatim ljudima i/ili psima!
Nemojte me krivo shvatiti, ljudi svakako nisu nimalo zlonamjerni misleći da, ponudom svoje ruke, daju psu prilike i vremena da ih pronjuška, što bi mu potom trebalo signalizirati da su prijateljski raspoloženi ... Međutim, psi vas mogu daleko efektivnije i, barem s njihove točke gledišta, sigurnije pronjuškati i bez prisiljavanja da njuškaju vašu ruku!
Njihovi nosevi su, naime, daleko sofisticiraniji od naših pa im zapravo niti ne treba toliko blizak kontakt kako bi vas osjetili.
Svakako, treba uzeti u obzir i da vas, ponekad, neki psi možda ne bi ni željeli upoznati!
A to isto treba respektirati jer, iako su čovjekovi najbolji prijatelji, i dalje su individualna živa bića a vi, konkretno, nemate baš nikakve veze s njima, odnosno, niste baš neki faktor u njihovu životu - i to je sasvim u redu!
Svaki pas na kojeg naiđete apsolutno nije Vaš pas pa nipošto ne treba forsirati niti neko maženje i upoznavanje ukoliko procijenite da dotični baš i nije raspoložen za to u datom trenutku.
Naravno, u situacijama kada ste i vi i pas prisiljeni na međusobno zbližavanje (kao što sam, primjerice, ja jer radim svakodnevno s njima), opet postoje određena pravila koja će vam u tome iznimno pomoći!
Koja su to pravila?
Dakle, ako susrećete psa (ili mačku, kada smo već kod toga), posebice po prvi puta, što biste trebali učiniti?
Kao prvo, pitajte vlasnika možete li komunicirati s njihovim psom!
Niti svi psi, niti svi ljudi žele komunikaciju s vama u datom trenutku, a pas vas itekako, izuzev u odnosu na samog sebe, procjenjuje i u odnosu na svoga vlasnika!
Kada prilazite čovjeku sa psom, stanite uspravno i opušteno, s rukama uz bokove, bez nekih pretjeranih gestikulacija i afekata, koliko god slatki psi da vam bili.
Najosnovnije – za prvu interakciju, U POTPUNOSTI zanemarite psa (a mačku posebice!!!) i razgovarajte isključivo s vlasnikom. Ono, ignore. Total ignore.
Što me se više boje ili sam im sumnjiva, što više šize (posebice mačke), to im se ja manje „uvlačim“ i dodvoravam, ako me razumijete...
Režiš? Okej. Zaboli me.
Dobar dan! Ja sam Ivana. Drago mi je! A s tobom, mali, nemam posla... Ne, ne zanimaš me. A-a.
Vidite, pas (ili mačka), kada skuže da ti nisu nimalo zanimljivi, zaključe da ih vjerojatno nećeš niti pojesti! Ako se, dakle, na prvu i postave negativno, to obično znači da su navikli na određenu reakciju ljudi na takvo svoje ponašanje, a ta reakcija je najčešće ili odstupanje ljudskog „intrudera“ s njihova prostora, ili dodvoravanje istoga do bola četvoronožnim maherima.
Prepustite stvar i vodstvo na prvu njima; znatiželja će, u najvećoj većini slučajeva, vrlo uskoro nadvladati strah i onda oni preuzimaju inicijativu i oprezno prilaze vama! Oko toga opet ne radite neku frku, ne rastapate se od dragosti ili sl., već se i dalje držite opušteno i nezainteresirano. Ne bacate se psu odmah oko vrata, već mirno pratite njegov govor tijela i dopuštate mu da uz vas uđe u neku njemu prihvatljivu zonu komfora. Tek potom idemo dalje...
Ukoliko pas pak zbriše iza vlasnika ili pod npr. krevet, nemojte nipošto krenuti za njim, pokušavajući mu pošto-poto nametnuti opuštanje i upoznavanje! Dajte mu prostora i vremena i dopustite psu da, ponavljam, PRVI pristupi vama!
Izuzetci su situacije kada ste spasitelj i kada bi bilo kakvo oklijevanje moglo biti pogubno za psa, no ovjde sada govorimo o onim uobičajenim situacijama u kojima se često nalazimo u interakcijama s drugim psima.
Nemojte, dakle, nikako prisiljavati kontakt, zuriti u psa, forsirati draganje i tapšanje i, posebice, ne nutkajte svakog koji prođe pored vas hrpom keksića, posebice ne bez dopuštenja vlasnika! Naime, mnogi psi zbog određenih stanja poput alregija, gastritisa, diabetesa, isl. niti ne smiju konzumirati slastice koje ste im možda namijenili!
A da ne pričam koliko tek time rušite autoritet samog vlasnika, posebice onih neiskusnijih, koji psa pokušavaju naučiti nečemu, odnosno, koji su s istim možda još u treningu!
Posebice ne nutkajte keksićima pse čije je ponašanje neprihvatljivo jer ih time izravno nagrađujete za nešto što biste željeli korigirati, odnosno, krečući se takvom linijom manjeg otpora, psu šaljete krivu poruku.
Ljude u društvu pasa ćete pročitati relativno lako; no, kako znati da li vam je naklonjen i sam pas?
Ukoliko vas pas želi upoznati, prići će vam i prvo malo njuškati oko vas. Obično će se potom prvo i malo odmaknuti, pa onda opet vratiti na „repeat“, drugo njuškanje. Naravno, mnogi će vam se psi i odmah „baciti u zagrljaj“ i mahati repom, što su dobri znakovi da ste dobro prihvaćen novi prijatelj!
U tom slučaju, potapšajte ih polako nekoliko puta po leđima (NE GLAVI) i onda stanite...
Je li pas sretan?
Je li prihvatio vašu interakciju?
To će odrediti možete li se upustiti u daljnje maženje, odnosno, interakciju!
Iako je pružanje ruke na uvid neka već standardizirana metoda upoznavanja psa s nepoznatom osobom kojoj učimo i djecu od najranije dobi, i na koju su mnogi gradski psi već i oguglali, opisane alternative prilaženja psima opcije su za upoznavanje pasa bez da riskiramo nepotrebni stres, kao i razlog zašto zahvaljujući konzultacijama možemo razviti dobru razinu povjerenja, posebno kod traumatiziranih ili agresivnih pasa, bez hrpe negativnih nuspojava koje imamo kod prisilnih interakcija.
U nadi da vam je članak pomogao,
puno lijepih pozdrava od svih nas iz Zagrebačkog duheka! B

Oznake: Zagrebački duhek, hotel za pse, školica za pse, terapija za pse, socijalizacija pasa, trening pasa, dresura pasa, hotel za kućne ljubimce, salon za pse, grooming, pet sitting, Zagreb


- 00:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

14.07.2013., nedjelja

"Duhekovi" šaroliki gosti

I dok ljetno vrijeme mami i peseke i nas van, bar kada nema prevelikih vrućina, u "Duheku" borave i drugi, više
"indoor" gosti.

S nama je ovaj put divan afrički tvorić Vjeko, a tu su i par papigica tigrica - Blue i Grini - koje prave izvrsno društvo našem Kikiju.

Životinjice koje dolaze s kavezima u njima se i drže, s tim da se povremeno puštaju, ukoliko je to moguće. Ptice i tvorići koji su tek stigli svakako u prvo vrijeme ostaju u gajbicama, kako bi im se dalo vremena za akomodaciju na nas i na novi prostor. Ovisno o dužini boravka, i reakciji samoga gosta, potom se pristupa i puštanju.

Sa životinjicama se, dakle, postupa kao da su naše i kao da smo ih tek nabavili, ukoliko su kod nas prvi puta.

Mnogi me ljudi pitaju kako se životinje različitih vrsta ophode i slažu međusobno. Prije svega - životinje jedne vrste u pravilu nemaju kontakta sa životinjama druge vrste, pa svakako ne dolazi u obzir puštanje tvora u prostoriji sa ptičicama ili npr. među psima. Psi su iznimka utoliko što, kada su svi u svojim kavezićima, slobodno lutaju iz sobe u sobu - jer su im ostali gosti smješteni van dohvata, a ne bi vjerovali koliko ih veseli društvo drugih životinja, odnosno, pasa!

Psi se pak redom prema životinjama u kući ponašaju bitno različito nego prema životinjama iste vrste vani - ne naganjaju ih, odnosno, premda su im visoko van dohvata, ne pokušavaju ih dosegnuti, već ih prihvaćaju kao dio kućanstva.

U slučaju da neki pas iznimno reagira preznatiželjno spram cvrkuta ili šušnja odozgora, udaljava se iz te sobe, jer se uvijek primarno misli na sigurnost i udobnost svih gostiju.:-)


Vjeko pajki


Vjeko :-)


Bobica i Tara u igri


Par papigica na čuvanju <3

Oznake: ivana janković, ivana, čuvanje kućnih ljubimaca, pet sitting, maksimir, Zagreb


- 18:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< travanj, 2021  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Travanj 2021 (1)
Ožujak 2021 (2)
Veljača 2021 (1)
Siječanj 2021 (5)
Prosinac 2020 (3)
Studeni 2020 (1)
Travanj 2020 (1)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (1)
Ožujak 2019 (2)
Veljača 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Prosinac 2017 (2)
Kolovoz 2017 (1)
Studeni 2016 (3)
Listopad 2016 (1)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2015 (2)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (1)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (2)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (1)
Prosinac 2012 (1)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (1)
Rujan 2012 (2)
Srpanj 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)
Listopad 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Lipanj 2011 (1)
Travanj 2011 (1)


I još pomalo svega...
  • Loading