Hotel za pse Zagrebački duhek

Dragi naši, još je jedna divna godina za nama a novu smo 2022. dočekali, kao i uvijek, u najboljem društvu! Dok su neki od štićenika iz našeg pasjeg vrtića novu 2022. dočekali doma sa svojima, drugi su nam se pridružili u dočeki i, maksimalno zaštićeni od vanjskih zvukova petardi, novogodišnju noć proveli ušuškani u svoje krevetiće uz pasje grickalice.
Siječanj nam brzo odmiče, psi u vrtiću nam naočigled rastu a svi zajedno željno isčekujemo proljeće! Iako nam je ova zima možda siromašna snijegom(na žalost naših klinaca, što ljudskih što pasjih i – zlobno ću priznati – na sreću moju!), nipošto nije siromašna igrom, šetnjama, divnim zaigranim bljeskovima boja u dlaci naših gostiju i, ponajviše, ljubavlju kojom takvi momenti odišu u svakom kutku našega doma… A on je topao i siguran!
Neću reći da nema teških trenutaka; pet sitting daleko je zahtjevniji i odgovorniji poziv no što se to na prvu čini! Neki mladi psi, posebice oni koji se tek uče obavljanju nužde vani, zahtijevaju česte šetnje(mislim, zaaaista česte, česte u tipu svakih sat vremena!). Drugi zahtijevaju trening i socijalizaciju. Neki su vrlo reaktivni, neki su plahi, a neki u sebi nose teške priče kojih početak i sredinu nikada nećemo doznati…na nama je, međutim, da im napišemo sretan kraj!
O, ima tu i oglodanih štokova, obuće i namještaja. Ima i blata na psećim i (posebice) mojoj personi, ima tegljenja pasa koji ne mogu sami niz i uz stepenice, ima sati, dana i godina strepnje nad onima koji su stari, alergični i kronično bolesni, oko moje stalno mora biti “oko sokolovo” jer vani ima krasno-nejestivih stvari(i još više interesenata na mojim lajnama da ih pojedu!). Ima dlaka, ogrebotina, ugriza u igri, davanja terapija i odlaska veterinaru… Ima piškenja i kakanja po doma, razlivenih hektolitara vode iz na stotine zdjelica kroz godine, ima smijeha, igračaka svih vrsta i veličina, ima natjeravanja poligonom za pse i Maksimirom, ima na stotine rođendana i pasjih tortica u ovih 13 godina koliko se bavim ovim poslom, ima njege šavova nakon sterilizacija, ima na stotine treninga i na milijune poslastica… ima na milijarde koraka u šetnjama, i milijadre kilometara iza nas… i ima nebrojeno mnogo uspomena, dok nove – zahvaljujući svima VAMA! – tek stvaramo…
No, ponajviše od svega, ovdje, u “Zagrebačkom duheku”, ima ljubavi.
To je jedini kapital s kojim sam započela ovaj posao, posao koji traje svakodnevno doslovno od 0-24h, i koji uopće nije posao(samo ga tako moram definirati radi porezne) već je – lifestyle.
I moj smisao života. Nešto za što sam znala da ću raditi još i davno prije no što je uopće nastalo u katalogu zanimanja.
Zagrebački duhek nije “samo” vrtić ili hotel za pse i ostale kućne ljubimce; to je način života. Života kojeg ste neprocijenjiv dio svi Vi!
I zato vam svima od SRCA HVALA!
Uz najbolje želje, uživajte nam u slikicama siječanjske ekipe i puno velikih pusa od svih nas, dvonožnih i četvoronožnih!

Oznake: Zagrebački duhek, hotel za pse, hotel za kućne ljubimce, vrtić za pse, šetnja pasa, čuvanje i šetnja pasa, Zagreb

"Zagrebački duhek" je mjesto gdje psa mozete ostaviti na čuvanju od nekoliko sati, već po cijeni od 10 kn/h, pa sve do nekoliko tjedana, ujedno ga okupati, ošišati te čak i školovati!

Labradora Spocka smo, kao i obično, uglancali do visoka sjaja a kako je kod nas, srećom, uz čuvanje došao i na grooming, duboko u uhu smo mu našli i jednog grdog krpelja, što je sada uspiješno sanirano! Sljedeći SOS grooming slučaj nam je mala Maza, čiji se 5. nokat gotovo već zabio u tkivo, a što se vlasnici nisu usuđivali sami podrezati zbog Mazine nesuradnje, kao i Mila, koja nam je došla s klasom među mekušima i, potom, otišla doma zdrave i čiste šapice! B
Sve su to slučajevi koji zahtijevaju određeni stupanj iskustva i znanja, stoga - bilo da za svog psa trebate čuvanje, uređivanje ili trening - obratite nam se s povjerenjem!
U cijenu čuvanja uključen je i standardni pribor i oprema za pse poput zdjelica, vrečica za drekec, lajni, i td. Naime, u slučaju da imate fleksericu, koristimo svoje lajne za šetanje kako bismo izbjegli nepotrebna zapetljavanja u slučaju šetnji više pasa odjednom! U cijenu boravka uključen je i smještaj s krevetićima i foteljicama za pse tako da, izuzev psa samog i hrane te veterinarske knjižice kao potvrde o redovitom cijepljenju, ne trebate ponjeti apsolutno ništa drugo!
Za svakog psa na boravku svakodnevno vam šaljemo i pregršt slikica i videa, a davanje terapije, kuhanje ili skrb za pse s posebnim potrebama(dijabetičari, paraplegičari, alergičari) ne naplaćujemo posebno!
U slučaju nam baš dođete i zapetljani, bez brige - vraćate se doma raspetljani i, najvažnije od svega, zdravi i sretni!
Kontakt: ivana@duhek.com
091 7334 456 - Ivana
www.groom-room.net

Oznake: Zagrebački duhek, pet sitting, salon za pse, grooming, čuvanje pasa, čuvanje kućnih ljubimaca, Zagreb, maksimir, dresura pasa, socijalizacija pasa, vrtić za pse, šišanje pasa

Promatrajući večeras kako se zlatna dlaka moje sada već 13.- togodišnje retriverice Lise, koja je ovdje s nama koliko i naš obrt za pet sitting "Zagrebački duhek", još uvijek presijava na jesenjem suncu, u vrtlogu boja i laveža pasa svih dobi, pasmina i veličina, nadiru mi uspomene...
Prošli smo dug put, moja draga Lisa, moje zlato i, na posljetku, moja inspiracijo za početak ovoga posla!
Vrijeme prolazi a mene, promatrajući kako se sve teže ustaje na noge, steže oko srca...
Pa ipak, još je s nama! Promatram to divno stvorenje i nadam se da će još dugo biti! I ona, i svi oni, sada i uvijek oko nas, ta lajava klupka dlake, boja, laveža i sreće!
Prisjećam ih se gotovo svakog ponaosob, znajući i da se puno toga promijenilo, od tada, od početaka...
Neki su sada već iza duge, neki su još uvijek s nama dok neki tek dolaze!
Ljudi me pitaju da li se još bavim čuvanjem pasa, smatrajući da bih sada, kada imam i dvoje djece s kojima sam sama uz dedu, mog tatu, odustati od svojih četvoronožnih ljubavi, no dogovor na to pitanje jest striktno - DA!
Još radimo i radit ćemo dokle god bude i pasa, mačaka, ptica, gmazova i glodavaca.
Vidite, "Zagrebački duhek" nije moj posao; to je moj lifestyle, moj život...
Ne poričem da je uz dvoje male djece bilo vraški teških trenutaka u kojima sam znala izgubiti i pamet, i san,
i glavu no, za uzvrat, dobila sam još više nečega čega sam, doduše, i prije imala - srca.
Srca i ljubavi!
Najgore je iza nas, djeca su sada porasla i od onoga što je, čini se do jučer, bio popišanac u pelenama, sada je nastao pravi mali petogodišnji pet sitter, dok ga njegov trogodišnji buraz slijedi u stopu!
Svaki pas pored koga prođemo na cesti je njihov; svaki će "doći k njima na čuvanje"!
Gledam ta dva momka kako izrastaju u divna, empatična bića, i te pse kako uživaju u igri s njima, i odavno
je prošlo vrijeme kada sam bijesnila zbog zalutalih loptica koje su mi destekovale porculan po policama...
Sada kuham još jednu kavu jer, zbog velike aktivnosti po terenu s psima i djecom tijekom dana,
za komp najčešće sjedam tek u večernjim satima.
Na njenoj površini pluta dlaka. Prije no što je smjerno uklonim, nasmiješim joj se blago, sama za sebe...
Jer, dragi moji čitatelji - jebeš kavu bez dlaka!
I, da, TO je sama esencija "Zagrebačkog duheka"!
Nije bitno koliko je pasa na čuvanju, ovdje je uvijek netko, uvijek će i biti!
Tu su naša dva psa, Lisa i Lady, ima i pasa koji nisu ničiji ali su naši do udomljenja, ima pasa koji nam
dolaze godinama, ima i pasa koji su naslijedili pse koji su dolazili godinama, pasa koji su nove ljubavi
starih vlasnika...
A mi?
Volimo ih sve.
Znam da ovo nikada neće biti posao koji će mi dostajati za život i uz njega ću uvijek morati raditi i još nešto da preživim mjesec. A tu je, naravno, i moj Croatian Wildlife Research and Conservation Society, koji se
pak bavi zaštitom divljih životinja...
No, isto tako dobro znam da nikada neću prestati.
Svoj sam poziv odabrala još davno, davno, u Maksovoj dobi, kada sam, umjesto crtića na TV-u revno pratila dokumentarce o životinjama.
Za sve krivite, dakle, Davida Attenbourgha i National Geographic!
Iako su se postovi na samom blogu prorijedili zbog drugih obaveza vezanih za pse, ostale životinje i djecu, da, "Zagrebački duhek" i dalje postoji, usprkos coroni, potresima i poplavama.
Postoji jer postojim ja, postoje Lisa i Lady i, ponajprije - jer postoje ONI!
Svi ti divni psi i njihovi vlasnici bez kojih sad više ne bih mogla ni zamisliti svoj život!
I, stoga, od srca vam i iskreno HVALA!!!

Vaš "Zagrebački duhek"

Oznake: Zagrebački duhek, pet sitting, čuvanje pasa, čuvanje kućnih ljubimaca, čuvanje mačaka, hotel za pse, šetnja pasa, Zagreb, maksimir

Upoznavanje sa psima ili tzv „sniff test“ podrazumijeva ono svima nam dobro poznato pružanje ruke prema psu, kako bismo mu pružili priliku da nas ponjuši i na taj način „upozna“.
Međutim, „sniff test“ jedna je poprilično loše ukorijenjena navika kojoj nas je naučilo društvo, no bez jasnog razumijevanja kakav efekt time zapravo postižemo!
Naime, izravno pružajući nepoznatom psu ruku prema njušci, na njega nesvijesno govorom vlastita tijela vršite pritisak, ne ostavljajući mu vremena da vas procijeni kao sigurne, ili mu treba više informacija kako bi se odvažio na daljnju interakciju.
Ovo je posebno bitno uzmemo li u obzir da, po prirodi, nisu ni svi psi isti! Neki su povjerljiviji prema ljudima, drugi su nesigurniji, treći su traumatizirani određenim okolnostima iz vlastite prošlosti, neki su jednostavno još neiskusni, itd. pa, u slučaju da forsirate interakciju veze koja se još nije imala vremena ni razviti, riskirate i nešto što se danas moderno-bihevioristički naziva „neprimjerenom reakcijom psa“.
Psi su, međutim, vrlo jednostavna bića čije čak i negativne reakcije, u najvećem broju slučajeva (barem po mome iskustvu), često nisu nimalo neprimjerene, već je pritom sasvim izgubljena iz vida jedna ključna činjenica: psi nisu ljudi i ono što se nama - ljudima s mogučnošću racionalne prosudbe - čini primjerenim ponašanjem, psima se, kao bićima trenutka, može činiti prilično bezobraznim.
Ukratko, neprimjerena reakcija psa najčešće je izravna posljedica neke neprimjerene akcije čovjeka!
Primjerice, upravo ovakvo izravno pružanje ruke i unošenje psu u nos, prisilna je interakcija koja bi, prevedna sa psećeg na ljudski jezik, onako banalizirano, imala ekvivalent u potezu u kojem se predstavljate drugoj osobi na način da joj, umjesto pružanja ruke i predstavljanja imenom, u lice unesete vlastitu guzicu i onda još fino prdnete!
A takvo što bi, zasigurno - barem ukoliko niste navikli da vam to stalno rade od prije, odnosno, ukoliko niste socijalno uvjetovani na toleranciju takvih manira il'ti naučeni - moglo uzrokovati i podosta „problema“ u Vašem ponašanju, zar ne?
Razmislite malo...kako se psi upoznaju?
Tu nema, dakle, pružanja šapa i vokalizacije vlastita imena, zar ne?
Ne.
Psi se procjenjuju, krenu jedan prema drugom, pa zastaju, mašu repom različitim intenzitetom, obilaze se, njuškaju si međusobno „guzice/stražnjice/riti“ ili se, u određenim slučajevima, konstriješe i reže...
Pasji je govor primarno govor tijela. Psi su u susretu s novopridošlicom gotovo uvijek oprezni, zar ne? Naravno, ne sugeriram vam da, u slučaju da u šetnji sretnete nepoznata psa, momentalno skinete hlače i pružite mu stražnjicu na uvid, no...
Objasnimo to još malo bolje!
Psi, posebice aku su na povodcu, nemaju kamo ustuknuti a, ako su nesigurniji i samim time osjetljiviji na prostorni pritisak, na kraju vrlo lako mogu reagirati strahom i/ili sakrivanjem iza vlasnika, ili otvoreno zazirati od vas (u slučaju čega onda mi baš uporno još i više guramo psu ruku pod nos) ili „puknuti“ pokazujući otvorenu agresiju i neslaganje, samo kako biste odustali i povukli se! Ovo potonje jest ujedno i primjer kako pas, upravo koristeći taj isti prostorni pritisak na vas, nastoji neutralizirati pritisak koji vi vršite na njega, tjerajući vas da se povučete s njegova privatnog prostora, odnosno, prostora koji oko sebe imamo i mi, a koji determinira onu nužnu granicu ugode do koje toleriramo bilo koju, posebice nepoznatu, pridošlicu.
Pojednostavljeno rečeno, tjerajući vas na uzmak, psi naprosto smanjuju vlastiti stres oko same situacije interakcije s nepoznatim ljudima i/ili psima!
Nemojte me krivo shvatiti, ljudi svakako nisu nimalo zlonamjerni misleći da, ponudom svoje ruke, daju psu prilike i vremena da ih pronjuška, što bi mu potom trebalo signalizirati da su prijateljski raspoloženi ... Međutim, psi vas mogu daleko efektivnije i, barem s njihove točke gledišta, sigurnije pronjuškati i bez prisiljavanja da njuškaju vašu ruku!
Njihovi nosevi su, naime, daleko sofisticiraniji od naših pa im zapravo niti ne treba toliko blizak kontakt kako bi vas osjetili.
Svakako, treba uzeti u obzir i da vas, ponekad, neki psi možda ne bi ni željeli upoznati!
A to isto treba respektirati jer, iako su čovjekovi najbolji prijatelji, i dalje su individualna živa bića a vi, konkretno, nemate baš nikakve veze s njima, odnosno, niste baš neki faktor u njihovu životu - i to je sasvim u redu!
Svaki pas na kojeg naiđete apsolutno nije Vaš pas pa nipošto ne treba forsirati niti neko maženje i upoznavanje ukoliko procijenite da dotični baš i nije raspoložen za to u datom trenutku.
Naravno, u situacijama kada ste i vi i pas prisiljeni na međusobno zbližavanje (kao što sam, primjerice, ja jer radim svakodnevno s njima), opet postoje određena pravila koja će vam u tome iznimno pomoći!
Koja su to pravila?
Dakle, ako susrećete psa (ili mačku, kada smo već kod toga), posebice po prvi puta, što biste trebali učiniti?
Kao prvo, pitajte vlasnika možete li komunicirati s njihovim psom!
Niti svi psi, niti svi ljudi žele komunikaciju s vama u datom trenutku, a pas vas itekako, izuzev u odnosu na samog sebe, procjenjuje i u odnosu na svoga vlasnika!
Kada prilazite čovjeku sa psom, stanite uspravno i opušteno, s rukama uz bokove, bez nekih pretjeranih gestikulacija i afekata, koliko god slatki psi da vam bili.
Najosnovnije – za prvu interakciju, U POTPUNOSTI zanemarite psa (a mačku posebice!!!) i razgovarajte isključivo s vlasnikom. Ono, ignore. Total ignore.
Što me se više boje ili sam im sumnjiva, što više šize (posebice mačke), to im se ja manje „uvlačim“ i dodvoravam, ako me razumijete...
Režiš? Okej. Zaboli me.
Dobar dan! Ja sam Ivana. Drago mi je! A s tobom, mali, nemam posla... Ne, ne zanimaš me. A-a.
Vidite, pas (ili mačka), kada skuže da ti nisu nimalo zanimljivi, zaključe da ih vjerojatno nećeš niti pojesti! Ako se, dakle, na prvu i postave negativno, to obično znači da su navikli na određenu reakciju ljudi na takvo svoje ponašanje, a ta reakcija je najčešće ili odstupanje ljudskog „intrudera“ s njihova prostora, ili dodvoravanje istoga do bola četvoronožnim maherima.
Prepustite stvar i vodstvo na prvu njima; znatiželja će, u najvećoj većini slučajeva, vrlo uskoro nadvladati strah i onda oni preuzimaju inicijativu i oprezno prilaze vama! Oko toga opet ne radite neku frku, ne rastapate se od dragosti ili sl., već se i dalje držite opušteno i nezainteresirano. Ne bacate se psu odmah oko vrata, već mirno pratite njegov govor tijela i dopuštate mu da uz vas uđe u neku njemu prihvatljivu zonu komfora. Tek potom idemo dalje...
Ukoliko pas pak zbriše iza vlasnika ili pod npr. krevet, nemojte nipošto krenuti za njim, pokušavajući mu pošto-poto nametnuti opuštanje i upoznavanje! Dajte mu prostora i vremena i dopustite psu da, ponavljam, PRVI pristupi vama!
Izuzetci su situacije kada ste spasitelj i kada bi bilo kakvo oklijevanje moglo biti pogubno za psa, no ovjde sada govorimo o onim uobičajenim situacijama u kojima se često nalazimo u interakcijama s drugim psima.
Nemojte, dakle, nikako prisiljavati kontakt, zuriti u psa, forsirati draganje i tapšanje i, posebice, ne nutkajte svakog koji prođe pored vas hrpom keksića, posebice ne bez dopuštenja vlasnika! Naime, mnogi psi zbog određenih stanja poput alregija, gastritisa, diabetesa, isl. niti ne smiju konzumirati slastice koje ste im možda namijenili!
A da ne pričam koliko tek time rušite autoritet samog vlasnika, posebice onih neiskusnijih, koji psa pokušavaju naučiti nečemu, odnosno, koji su s istim možda još u treningu!
Posebice ne nutkajte keksićima pse čije je ponašanje neprihvatljivo jer ih time izravno nagrađujete za nešto što biste željeli korigirati, odnosno, krečući se takvom linijom manjeg otpora, psu šaljete krivu poruku.
Ljude u društvu pasa ćete pročitati relativno lako; no, kako znati da li vam je naklonjen i sam pas?
Ukoliko vas pas želi upoznati, prići će vam i prvo malo njuškati oko vas. Obično će se potom prvo i malo odmaknuti, pa onda opet vratiti na „repeat“, drugo njuškanje. Naravno, mnogi će vam se psi i odmah „baciti u zagrljaj“ i mahati repom, što su dobri znakovi da ste dobro prihvaćen novi prijatelj!
U tom slučaju, potapšajte ih polako nekoliko puta po leđima (NE GLAVI) i onda stanite...
Je li pas sretan?
Je li prihvatio vašu interakciju?
To će odrediti možete li se upustiti u daljnje maženje, odnosno, interakciju!
Iako je pružanje ruke na uvid neka već standardizirana metoda upoznavanja psa s nepoznatom osobom kojoj učimo i djecu od najranije dobi, i na koju su mnogi gradski psi već i oguglali, opisane alternative prilaženja psima opcije su za upoznavanje pasa bez da riskiramo nepotrebni stres, kao i razlog zašto zahvaljujući konzultacijama možemo razviti dobru razinu povjerenja, posebno kod traumatiziranih ili agresivnih pasa, bez hrpe negativnih nuspojava koje imamo kod prisilnih interakcija.
U nadi da vam je članak pomogao,
puno lijepih pozdrava od svih nas iz Zagrebačkog duheka! B

Oznake: Zagrebački duhek, hotel za pse, školica za pse, terapija za pse, socijalizacija pasa, trening pasa, dresura pasa, hotel za kućne ljubimce, salon za pse, grooming, pet sitting, Zagreb

I dok ljetno vrijeme mami i peseke i nas van, bar kada nema prevelikih vrućina, u "Duheku" borave i drugi, više
"indoor" gosti.

S nama je ovaj put divan afrički tvorić Vjeko, a tu su i par papigica tigrica - Blue i Grini - koje prave izvrsno društvo našem Kikiju.

Životinjice koje dolaze s kavezima u njima se i drže, s tim da se povremeno puštaju, ukoliko je to moguće. Ptice i tvorići koji su tek stigli svakako u prvo vrijeme ostaju u gajbicama, kako bi im se dalo vremena za akomodaciju na nas i na novi prostor. Ovisno o dužini boravka, i reakciji samoga gosta, potom se pristupa i puštanju.

Sa životinjicama se, dakle, postupa kao da su naše i kao da smo ih tek nabavili, ukoliko su kod nas prvi puta.

Mnogi me ljudi pitaju kako se životinje različitih vrsta ophode i slažu međusobno. Prije svega - životinje jedne vrste u pravilu nemaju kontakta sa životinjama druge vrste, pa svakako ne dolazi u obzir puštanje tvora u prostoriji sa ptičicama ili npr. među psima. Psi su iznimka utoliko što, kada su svi u svojim kavezićima, slobodno lutaju iz sobe u sobu - jer su im ostali gosti smješteni van dohvata, a ne bi vjerovali koliko ih veseli društvo drugih životinja, odnosno, pasa!

Psi se pak redom prema životinjama u kući ponašaju bitno različito nego prema životinjama iste vrste vani - ne naganjaju ih, odnosno, premda su im visoko van dohvata, ne pokušavaju ih dosegnuti, već ih prihvaćaju kao dio kućanstva.

U slučaju da neki pas iznimno reagira preznatiželjno spram cvrkuta ili šušnja odozgora, udaljava se iz te sobe, jer se uvijek primarno misli na sigurnost i udobnost svih gostiju.:-)

Vjeko pajki

Vjeko :-)

Bobica i Tara u igri

Par papigica na čuvanju <3

Oznake: ivana janković, ivana, čuvanje kućnih ljubimaca, pet sitting, maksimir, Zagreb