Dubaka: Si moji bregi...

11.03.2007., nedjelja

11.03.2007. - 7 VRHOVA OKO TABORGRADA


11.03.2007.
Sve steze OKO TABORGRADA kao vihor pregaziti će danas zajedno zabočki i zagrebački planinari: društva Zagorske steze i Vihor kreću u osvajanje «7 VRHOVA OKO TABORGRADA»
Kasniji polazak ( u 8,30) dozvolio nam je da se čak i malo bolje naspavamo, zijevte odmoreni krenemo u susret novome planinarskome danu… PO DOLU I GAJU, PO DRAGOME KRAJU, OD KOJEG MI LEPŠEGA NI…čekaju nas desinićki bregi i trnaci koji još nisu zeleni, ali uvijek se može o njima pjevati kao o PLAVIM TRNACIMA. Društvo je odlično, baš raspoloženo za pjesmu, i vjerujem da će biti prilike i za to.
ZAGORCI DA SU PRIJATELJI PRAVI, TO VEĆ CELI SVET ZNAkiss istinitost stiha ove stare pjesme dokazuje srdačan susret sa VIHORAŠIMA a druženje će sigurno biti prekrasno- kao što je i kod Grešne gorice početak prekrasnog sunčanog dana.
Dozvoliti ću si pjesničku slobodu, zamijeniti redoslijed stihova i reći: POZNATI SU PUTI, POGODIT BI MOGEL I SPEČ…
Preko blagog uspona od Grešne gorice prema Velikom taboru, TIČEKI VEĆ ne SPIJU, živahno nas pozdravljaju iz grmlja, ALI ŠUME još uvijek MUČIJU, jer listići su tek u pupovima. Kolona šetača je pozamašna- Štef H. je brojio i ustvrdio da nas ima 79. Nakon par koraka otvara nam se pogled na veličanstveni grad na čijim kulama samo što se nije pojavila Veronika Desinićka..
1) VELIKI TABOR- dvorac obitelji Ratkaj ponosno dominira cijelim okolnim krajem i zauvijek čuva sve svoje priče i legende. Tu i tamo procvali drijen u podnožju dvorca suze su lijepe Veronike- pustimo mašti na volju i smislimo svaki svoju priču o ljepotici i mladom grofu i naravno, pošto mašta može svašta- priča mora imati sretan kraj . Kao da smo u srednjem vijeku, tišina je smirujuća- lagana šetnja livadom prema dvorcu predstavlja pravi melem za dušu umorenu stresnom svakodnevicom.
Dvorac je na našu žalost zatvoren a gospon Tonček veli da nas Veronika ne može primiti jer ima gripu- ne, nema ona gripu, primila bi nas rado ali joj čarobna krinolina od procvalih šljiva čeka da ju rasprostre sunce oko dvorca- došli smo nekoliko dana prerano, grmovi i voćke trebaju tek buknuti u svoj svojoj ljepoti.
2) CRKVA MARIJE MAGDALENE- došli smo do nje po asfaltiranoj cestici- malo penjanjem- malo spuštanjem, ali uz neponovljiv pogled- sunce obasjava cijelo Zagorje i preko Podčetrtka daleko prema Sloveniji. Crkvica je izvana lijepo uređena, obnovljena 2004. godine, zatvorena je pa imamo samo malu pauzu, lagani odmor, slikanje i prepoznavanje okolnih vrhova. Stotinjak metara nakon crkve, uz malu kleticu, tepih tratinčica sa svojim malim bijelim i ružičastim cvjetnim glavicama gospodari livadom i čeka da ih nadraste zelena trava i drugo livadno šareno cvijeće. I dalje smo na asfaltu, ali nakon kratkog vremena idemo u šumu na lišće i prave zagorske steze kojima u velikoj koloni grabimo prema Koštrunovom bregu. Najživahniji među nama je mali VIHORAŠ Lovro. waveTu je sa bakom a nekada je planinario sa tatom i mamom- ide u treći razred OŠ i skakuće po brdima pun energije- sad je na početku kolone sad je u sredini a na kraju može biti samo ako zaostane zbog slikanja među tratinčicama.
3) KOŠTRUNOV BREG- ljepota svakog vrha na ovom pohodu je u tome što je vidik uvijek nezaboravan- u trenutku okupljanja u Zaboku svi smo bili pomalo tužni jer je vrijeme bilo tmurno i jako vjetrovito, ali od trenutka izlaska iz autobusa podno Grešne gorice, kupa nas sunce i očaravajuća atmosfera- cijelo vrijeme prati nas Veliki tabor kojega smo ostavili iza sebe, sa svog brda nadgleda i čuva Zagorje… Prolazimo kroz čistu šumu koja čeka zeleni kist da ju oboji bojama proljeća- uz put vidimo prve ljubičaste cvjetove čini nam se pasjeg zuba koji nas neobično podsjećaju na cvijet ciklame, a Željka kao jedina učena iz tog područja objašnjava kako je to uistinu pasji zub.
4) GRBANTOV BREG
Ručak iz ruksaka- njamipo planu podno Grbantovog brega, kod idilične kučice koja po adresi spada u Košničku goru, a ima prekrasno uređen okoliš: drvene klupice i ukrasi od drvenih panjeva neobičnih oblika. Konačno ćemo isprazniti ponesene zalihe i olakšati posao jadnim leđima- špekec, lukec, kobasice, krastavčići, šnicleki, i druga fina jela koja nikako ne spadaju u zdravu hranu primjerenu ljubiteljima prirode. No, ima nekih koji imaju sireke i voće i dijetnu hranu- i Ivica S. je na kivi-dijeti: jede sve osim kivija- i zato nas nudi sa keksama- naravno da nitko ne odbija a prihvaćamo i Dinkine čokoladne kolače.…
Idemo dalje, još nas čekaju Štruklecov i Žolekov breg i Vinagora- ponekad se osjećam kao kmet kojega feudalac tjera na tlaku, no vodiči su sve samo ne oholi feudalci- to su simpatični i dragi ljudi koji su i u poslu i u zabavi pravi predvodnici pa im treba sve oprostiti.
5) ŠTRUKLECOV BREG- breg do brega, a na svakom hižice i drvene kletice, netaknuta ljepota, mir i tišina, vinogradi sa vinovom lozom na drvenim kolcima, a iza zavoja očekuješ da će se pojaviti Zgubidan i kričati na malog Kanonika na drugom bregu. Umjesto njih dovikuju se XX i YY u dugačkoj koloni STEZAŠA i VIHORAŠA i dogovaraju o pauzi na Žolekovom bregu.
6) ŽOLEKOV BREG- najviša točka našeg današnjeg pohoda- 500 metara- i veliki drveni križ na vrhu a pogled otvoren prema Malom taboru, Prišlinu, Donačkoj gori i Boču u daljini (pa tamo smo bili prošlu nedjelju). Pauza od 20 munuta iskoristiti će se uglavnom za voće i odmor. Veliko smo društvo i nikad nisi sam, koliko god spor ili brz bio- to je dobro jer uvijek možeš sa nekim podijeliti radost i očaranost prirodom- a s druge strane i nije dobro kako veli gospodin VIHORAŠ XX, ako pustiš vjetar, uvijek te netko čuje…
O, ne smijem zaboraviti spomenuti i koze na Žolekovom bregu- istina, vlasnik stada baš i nije oduševljen našim druženjem sa njegovim ljepoticama, no one bi rado jele iz naših ruksaka i fućka im se za njegovo negodovanje.
7) CRKVA VINAGORA- zavjetna crkva na vrhu našeg posljednjeg brda dominira i stražari nad ovim dijelom Zagorja- pred nama je i na dohvat ruke nam je, ali nikako da je dosegnemo. Okolnim padinama zagospodarila je mala žuta primula- obični žuti jaglac obojio je još neprocvale voćnjake svjetlo-žutom bojom. Spuštamo se i spuštamo. Treba još savladati cestu (asfalt) za koju Ivica S. kaže da se zove Tuga- spuštamo se gotovo u pravu depresiju koja ne predstavlja samo geografsku kategoriju nego i raspoloženje većine koji su shvatili da se za osvajanje Vinagore trebamo najprije spustiti gotovo na nulu a onda opet popenjati na 400 metara- to je pravi završni udar- ali ništa nije nemoguće- možda malo preuveličavam tu visinsku razliku, ali nakon 5 sati hoda i najmanji uspon predstavlja šok za tijelo. Zato velik dio veselog društva propušta završnih 10 metara uspona do crkve i slikanje na stepenicama okupanima zapadnim suncem- uvjeravam se da ću opet doći na ove brege , a do tada …mahOJ ZAGORJE, TI MOJE BLAGO, SAKOM SINU HRVATSKOM SI DRAGO… (dubaka58)zujo
- 21:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

04.03.2007., nedjelja

BOČ I DONAČKA GORA

04.ožujka 2007., Kolodvorski trg u Zaboku 07,55 staro i poznato društvo čine: Šemovčan x3, Črnjević x2, Hržica x 2, Jožek x2, Ivanka, Viktorija , Ivek, Presečki x 2, Barbić x 2, Ladišić D., gospodin trkač iz Oroslavja. i Turk D. kao glavni i odgovorni predvoditelj- bregi koji nas očekuju: Boč pa zatim Donačka gora. Još nismo ni krenuli a već smo nešto zaboravili- Svjeba nije ponijela osobnu, a mišljenja smo da će joj ipak trebati- stvar spašava Mario i srebrna strijela juri do Trga D.D. Polazak upriličujemo više-manje na vrijeme, ali sa prvim okretajima kotača dolazi do raspada kolone- dvije srebrne strijele uzaludno čekaju kod crkve ( i uznemiruju jadne ljude mobitelima tražeći predvoditelja) ali treća srebrna strijela koja je trebala biti vodeći pilot, ne pojavljuje se... odlučujemo sami do Rogatca, toliko znamo, a tamo će nas valjda čekati ostatak neustrašivog tima. Zbrajamo ljude i automobile i fale nam Ivek, Jožek, Ivanka i gospon S? (a što ću kad sam zaboravila stričekovo ime, zapravo, nije mi ga nitko niti rekao) No, naša briga je nepotrebna, oni su već nadomak odredišta- kasnije saznajem da je to zbog trke za žigovima- glavno da smo svi na okupu.

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
Što se tiče vremena, prognoza je bila točna- prekrasno jutro, sunce, čisti zrak- kod okrepčevalnice podno Boča pravo mjesto za sunčanje (njihaljke, ležaljke... i čitanje u miru)- ali ipak mi se nešto ne sviđa kod te okrepčevalnice- ne primaju kune, samo eure- oni su Evropa, zato idemo brzo gore, do piramide. Naravno, odmah nastaju dva tima: prvi u malom sastavu od tri člana- Jožek, L. Darko i Tin idu na sajle,(ako ih pronađu) a ostatak svijeta lagano kroz šumu. Staza je suha, dobro označena i dobro posjećena, gotovo da je gužva- pravi proljetni dan izmamio je puno ljudi u brda. Šuma kojom prolazimo čista je i dobro pregledna, svjetla ali vjerujem još kratko vrijeme, brzo će se sve zazelenjeti. Do same piramide na vrhu Boča (980 m) dolazimo po hrptu isprepletenom korijenjem i kamenim gromadama- naravno da je u trenutku dolaska repa kolone vodstvo bilo već na prvoj platformi.
S vrha piramide divan je pogled- sve do našeg dragog domaćeg Sljemena na jugu pa do Savinjskih i Julijskih alpi na zapadu- sjećam se toga još od 1981. godine kad sam prvi puta bila gore- ali isto tako mi je u sjećanju ostala želja da nakon spuštanja otplešemo ringa-ringa-raja oko stupa- da se odvrtimo od tih vijugavih nesimpatičnih stepenica- zato sam ovaj puta ostala naslikavati visibabe oko podnožja piramide.

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
Donačka gora (882 m) je svoje ime dobila po crkvi sv. Donata- (koju danas nismo vidjeli pa ostaje u obvezi doći ovamo još negdje u budućnosti). Uspon počinjemo od Rudijevog doma (590 m) do kojeg smo došli autima (i jedva ih parkirali zbog gužve). Nasuprot doma na osunčanoj padini očarava nas mnoštvo šafrana- ljubičasto do ljubičastog na zelenom tepihu…
Ako sam rekla da je na Boču bila gužva, onda je ovo ovdje kao na Trgu bana Jelačića (ili je bolje reći kao u parku Tivoli u Ljubljani- da se netko nebi naljutio- no, nakon Svete gere ovo je samo pjesnička sloboda)- netko je rekao da smo se penjali 45 minuta, naravno mi koji smo na vrh došli zadnji. Morali smo dio vremena odvojiti na uživanje u mirnoj ljepoti šume za koju piše da je pragozd zaščiten kot naravna znamenitost- a valjda to znači prastara šuma, jer mi baš ne liči na prašumu- čini mi se kao obična bukova šuma, prepuna procvalih zvončića- godinama nisam na jednom mjestu vidjela toliko tog cvijeća.
Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
Pogled s vrha Donačke gore je nevjerojatan: na jednoj strani Ptujsko i Dravskom polje, pa mali okret prema haloškim brdima i vinogradima te prekrasan Boč na zapadu gdje smo upravo malo prije bili, a još k tome sunce, toplo, samo nam je još šank falio. Zato smo najstarijom markiranom planinarskom stazom požurili starom Rudiju- u dom gdje ima svega: fine gobove juhice, zlatnog roga kojega toče u lijepe dugoljaste čaše, a što je najvažnije , primaju kune. njamiI kao svaki dobar planinarski dom, ima lijepe drvene stolove i klupe na kojima se za sunčanog vremena odmaraju umorni planinari i dogovaraju se za slijedeće pohode…mah(dubaka58)zujo
- 21:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< ožujak, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (1)
Studeni 2009 (1)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (2)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (2)
Srpanj 2008 (1)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (2)
Srpanj 2007 (1)
Lipanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (1)
Ožujak 2007 (2)
Siječanj 2007 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi

moje najdraže male slike