Dubaka: Si moji bregi...

17.01.2007., srijeda

Ivanščica, 14.01.2007.

Nedjelja, 14.01.2007., 7, 55- nismo zakasnili na Trg K. Š. Đalskog, iako sam optužena da se radi mene uvijek kasni.
Mi smo novi, ali nismo jedini- ukupno će se 4 nove "ritice" danas žariti na vrhu Ivanščice- ali o tome ne mislim ovaj trenutak- pa dijeli me cijeli kilometar visinske razlike od tog događaja. Treba se upoznati sa novim i pozdraviti stare pajdaše- svi su veseli i raduju se povećanju društva, a to je najvažnije.
Prvi zadatak mi je da vodiča uvjerim kako mi je pola sata svakodnevne jutarnje vježbe dovoljno za dobru kondiciju i držanje koraka sa prekaljenim planinarima- pogledao me je sumnjivo i rekao da ne brinem: predviđeni pohod ima laganiju stazu i dulju. ( Ljudi, On sumnja u moje sposobnosti, pa moje nogice su pregazile već puno visokih bregova- doduše prije 10-tak godina ....).
Vrijeme je naravno prekrasno, sunce nas poziva na druženje, i dvadesetdvoje veselih potrpalo se u nekoliko automobila i krenulo put Belca. ( No dobro, Božicu smo ulovili putem ).
Prvo zaustavljanje je u Belcu- kod zavjetne crkve Marije Snježne, gdje su nas dočekali planinari društva Belecgrad i kao pravi domaćini počastili sve okupljene vručim čajem i ostalim armirajućim dodatcima.
Svi Stezaši su odabrali pješačenje do vrha ( a vodič D. ništa nije prokomentirao odluku nas novih da hrabro slijedimo staro društvo ). Ne mogu više izdržati i moram u ime svih četvero novaka pobjedonosno izjaviti- ( pa ipak ovo pišem kad je sve gotovo ): nismo ništa zaostajali, bili smo ukorak sa većinom i u hodanju, i u plesanju i u gemištanju.

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Uspon je protekao u najboljem redu i najljepšem raspoloženju- pogotovo kad smo znali da nas u novoj planinarskoj kući Belecgrad očekuju Dečki z bregov sa svojom veselom glazbom.
No, prije kuće Belecgrada stigli smo na vrhu do kuće J. Pasarića gdje smo obavili ručak, presvlaćenje i... da, mi novi smo dobili po turu- ništa nisu pomogla uvjeravanja da smo ja i S. već to jednom davno obavili. Moram reći da su dečki bolje prošli nego ja, iako ne mogu baš lagati i tvrditi da je mene boljelo, bez problema sam mogla plesati kod kuće Belecgrad.
Između vrha i planinarske kuće Belecgrad je visinska razlika od priličnih 600 metara i spuštanje mi se manje sviđalo od prethodnog uspona- no na to svaki planinar mora biti spreman- ne možeš se popenjati i vječno ostati gore.
Planinari društva Belecgrad izgradili su prekrasnu kuću i lijepo primili sve goste: pjesma i ples discipline su u kojima su se članovi Zagorskih steza posebno istaknuli i objektivno mislim bili najbrojniji i najbolji.
Dugo već znam da voditelj nekog puta između ostaloga služi i tome da sudionike dovodi u red i ne dozvoli im raspušteno ponašanje- na većini izleta to je moj zadatak a sada je konačno netko drugi bio tu tko je morao viknuti: "Dosta je bilo, idemo doma..." Iako smo svi taj poziv htjeli zanemariti, odazvali smo se i pjesmom "Stezaša" uputili se u dolinu, dogovorom vidimo se opet...
dubaka58
- 13:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ZAGORSKE STEZE NA SVETOJ GERI

11. veljače 2007., Kolodvorski trg u Zaboku 07,55 okupljeno društvo čine: Hrastinski x2 , Halapir x2, Šemovčan x2, Črnjević x2, Pevec x 2, Hržica x 2, Jožek x2, Bivol F. , Turk D. , Viktorija , Ivek, Ivanka, Očić M., i nema dalje. Poslušno se kao mali čučeki držimo svojih šofera (da se prebroje automobili ) i kako se ipak ne možemo utrpati u manje od 5 automobila, krećemo u stotinjak kilometara udaljenu avanturu.
Raspoloženje je u svim automobilima odlično (saznajem u Sošicama)- pjesma se ori usprkos lošem vremenu.blabla
Prolazimo Krašić: tmurno nebo iznad nas ipak na tren izaziva tmurne misli u mojoj glavi –sat vremena sam jučer na večer divljački tražila kapuljaču –naravno, nisam je našla –a upravo bi stari Oliverov stih najbolje opisao vremenske prilike: «olovno nebo kišu tuge sprema.. « no, mogla bi mu se pridružiti i Lisica sa legendarnom … magla, magla svuda oko nas –to je pak naime stih za vremenski report stanja iznad Sošica ( a kako se pokazalo kasnije i za cijeli dan ).

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket Pješačenje započinjemo nešto prije 10- naravno prvi sendviči,čaj i ostala tekućina mora se konzumirati odmah kako bi se lakše nosili ruksaci. njamiO stazi i usponu nemam što puno za reći- za početak samo vlažna trava i mokra zemlja postala je kasnije na pojedinim dijelovima pravo lijepo blato koje se odlično hvata za cipele i svi odjednom postajemo teži za po 3 kg na svakoj nozi. Istina, ima u društvu ljudi koji bi mogli hodati i po močvari a ostati čisti ko na novogodišnjem plesu, no ja ne spadam u takve- blato do koljena, to je moje društvo.

Pogled sa istočnog vrha Svete Gere moramo zaboraviti jer nas magla skriva od ostatka svijeta – nekoliko metara dalje možda nam je i drago što je vidljivost slaba, jer nam magla skriva i slovenske vojake u hrvatskoj vojarni i brani pogled na zgradu koja bi jednog dana trebala postati ugodan planinarski dom- ali bodljikava žica se ipak vidi dobro. Ne vidi se niti na drugu stranu prema Sloveniji- pa i same slike pokazuju kolika je magla…

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Kapelica, klupica, zvono, magla, presvlačenje, sendviči, kobasice (da su barem narezane), luk, špek, krastavci, šnicli, jabuke, naranče, čaj, gemišti, čak i kolač, a Nada ima i stolnjak- ispričavam se ako je od nekog drugog…štrik za tur gospona Očića … sve su to divni razlozi zbog kojih ćemo uporno obilaziti ovaj planinarski raj- veseli nas svako druženje, pa i ono obavijeno tužnom maglom i podcrtano žicom. Netko je rekao da je na Geri već drugi ili treći puta i uvijek je bila magla- uvjerena sam da će sunce granuti na zimskom pohodu na Geru čim tamo više neće biti bodljikave žice.

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Ipak ništa ne može pokvariti dobro raspoloženje zabočkih stezaša, kiša, blato, magla – mi uz pjesmu možemo do vrha svijeta. A kad se na putu do tamo prolazi i uz neki planinarski dom kao što je onaj na Vodicama- u kojem još ima i fine crne pive, ništa nije teško- pa ni strmoglavo spuštanje prema slapu Sopot- ma to mi samo želimo što prije izaći iz magle i ići malo poprek... I naravno, nema slikanja - Krešo obečaje kupiti fotić samo za sebe- da mu ga onaj mali … ne odnese kad ga najviše treba, a mi ostali ni u peti nemamo slikanje- …trudimo se te iste pete što jače zabijati u zemlju za sigurniji silazak. Dobro da su «umorni» dečki odustali prije Vodica- vjerujem da bi se veselili pivici, ali isto tako sam sigurna da ih ovo skijanje po lišću nebi nimalo oduševilo .
Sve strahove velike strmine otklanja ljepota slapa koji se kroz tri kaskade ruši sa preko 40 m visine- i pomisao koliko vode ima kad je zima prava i snježna.
Još korak- dva i evo nas u civilizaciji- sve poslije slapa svakodnevno je i obično... (zaustavljanje uz Jazovku ne trpam u svakodnevno već ona zaslužuje puno više riječi misli koje treba posložiti na drugačiji način od ovog kratkog pisanja )… nakon tri- četiri koraka po cesti i skakutanja u grmlju trpamo se u aute- brzo će mrak a treba još doći u naš Zabok-
- doviđenja…mah (DUBAKA58)zujož

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
- 13:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

  siječanj, 2007 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (1)
Studeni 2009 (1)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (2)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (2)
Srpanj 2008 (1)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (2)
Srpanj 2007 (1)
Lipanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (1)
Ožujak 2007 (2)
Siječanj 2007 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi

moje najdraže male slike