Lagano maglovito, pravo zagorsko jutro mjeseca veljače- obećava dobar dan: na mjesto sastanka- Kolodvorski trg, dolazimo S i ja među prvima- popravljamo se, dižemo se na vrijeme, sendviče i ostalu klopu spremamo na večer i ne jurimo u zadnji čas.
8,00 i polako se prikuplja ostali svijet:
Viktorija, Krešo, Ivica Sadaić, Željko Barbić ( Svjetlana se ulijenila malo i mirno spava doma) , Damir V., Petrovečki V. i Zvonko koji je ipak Zdravko ali možda ga poznate kao Peru, Ivica F., Očić M., Mirjančica Mikulec, Dubravka ( vesela kao i ja ), Ferenc,
Joža Desinički, Ivanka i Štef, Darko, Fric bez Nade, Sonja (i Boris kao moralna podrška- odlazi na ranu kavu nakon što nas isprati ) i naravno glavni i odgovorni Branko Kraljić ( nagovarao JU je i nagovarao na pohod i štošta još ali nije se dala…tko zna da li samo na pohod ili i ono štošta drugo! ) Ukupno nas je 27- pridružili su nam se i pajdaši iz Oroslavja.
Vlak nas sigurno doprema do Bedekovčine- i nitko se ne šverca, svi smo uredno kupili voznu kartu, a na kolodvoru u Bedexu dočekuje nas Dragec i naš slavni autobusni prijevoznik- slike govore više od riječi:
sardine bY Zagorje-
no, gdje čeljad nije bijesna ni kuća nije tijesna…
- mi sretno stižemo u Sutinske Toplice ( prema turističkim informacijama voda je tamo oko 37 celzića- i priča se o kupanju i ljekovitoj radioaktivnosti, ali sve ostaje samo na skidanju suvišnih jakni, pulovera i prsluka ( Pero se razgolitio tek kod Sv. Vida, na prilično sigurnoj udaljenosti od bazena).
U 9,17 ( 9,15 po dogovoru) krećemo put Svetog Benedikta- lagano po cesti, pa zatim uspon između starinskih vinograda i uredno uzoranih njiva- ostavljamo crkvicu za leđima i uživajući praćeni zimsko-proljetnim jutarnjim suncem lagano se uspinjemo prema Strugači. Put je dobar, tu i tamo podsjeća na one staze koje služe za tzv. off-road utrke ( u slikovitom domaćem prijevodu «kam te vrag nosi staze»)- rekli su mi Fric i Mirjana da to slobodno napišem- ja to nisam smislila… dobro društvo potiče kreativnost.
A naša pitoma zagorska okolica rado potiče ljude da dokazuju da ljudska mašta (glupost) nema granica
To je moje mišljenje- nitko nije kriv za ovaj moj komentar- prolazeći uz ovo zdanje odmah me pritisnulo…
a pogled je nezaboravan: sedam razina bregova vidi se u daljini ( sve do Ravne gore i Strahinščice te Medvednice na drugoj strani ).
Priroda još spava, samo ljeska ističe svoje «šmrklje»
( doduše, na dva mjesta ulovili smo- pogledom samo naravno- visibabe, zvončiće i jaglace ).
MOJI DRAGI ZAGORSKI PUTI-
Oko 10,07 imamo prvu klopu na Strugači: uživamo u pogledu…
( sendviči na Strugači…)
strepa na Strugači
djeco to je konj= KOBILA koja čeka mlado za koji dan– i gazda- u šetnji-
I TO NIJE ZOOLOŠKI VRT
mi na raskršću- možemo na sve strane svijeta ako hoćemo
bekovina služi za vezanje u vinogradu- barem je to bilo tako u mojem djetinjstvu- sada će neki reći kako je to davna prošlost, ali bekovina je dio vinogradarske tradicije Zagorja
– zagorski bregi i mi (podno Sv. Vida )- ne trebate gledati nas već pozadinu, pogled na dragi naš kraj...
Sv. Vid: mir i tišina, sunce, odmor od 11,40- ručak
desno krilo
lijevo krilo
centar
i sad nam fali Mario da to spoji u jednu dugačku okruglu sliku....
Pojeli smo dosta toga, popili sokiće, travice i gemištiće,
poslikali se grupno
i u 12,00 krenuli dalje
– neuredni Štef, vidi se da mu nema Ivanke u blizini.
– nije da mi je baš tak jako teško, ali dobro je mjesto za malo otpočinuti
Cijelim današnjim putem prošli smo kraj dosta raspela- i za sva imam nekako osjećaj da su baš zagorskog štiha: drvena, metalna, zidana, ukrašena sa plastičnim ili papirnatim cvijećem, na svakom koraku pružaju utjehu u teškom životu ljudi ovoga kraja.
Da, tu su oni zločesti išli prvi put napoprek ( zavođeni Sadaićem ).
– idemo OPET poprek?
IDEMO –
– sada nas je zaveo Darko i pobjegao od dokazujućeg slikanja
Hodajući pohod završio je čak prije plana- pa smo prijevoz za Zabok pričekali u Sv. Križu Začretje u birtiji koju je ljubazna gazdarica? otvorila samo za nas- kavica nam je dobro došla. Tu smo skupili snagu za mali dodatak u pivnici Medvedgrad. Krešo, da ti više nije palo ma pamet odvajati se od skupine a i Štefu i Ivanki kritika za dezertiranje prije vremena.
Dubravka- to sam sve ja ispraznila?! Vera: ima još, ima još metar piva!!!
– Pero daje naređenje: tri-četri sad… u ruke čaše kameradi...!
– ne znam samo šta radi ova čaša vode na stolu – nitko ju ne dira već sat vremena…
Slobek: ja vam uopće ne volim pivu ( ali očito da dobro društvo čini čuda….)
Da, a mene nema nigdje, a ja volim pivu, ja sam samo radila i radila- slikala i niš mi nisu dali da dođem za stol! Pa ste me gdje vidjeli?!
Pozdrav do slijedećeg druženja- dubaka58