Dubaka: Si moji bregi...

08.11.2009., nedjelja

SUZA RADOSNICA NA KUTJEVAČKIM BREGIMA I TRGOVIMA

waveKad ti srce preplavi radost koja je krenula od dna kičme, penjala se sa žmarcima tijelom u grudi, znaj da možeš zagrliti sve što ti oko taj trenutak dodiruje. To je onaj prekrasan osjećaj dragosti koji imaju ljudi kad su sa svojim najmilijima u obitelji i među dragim prijateljima. Jedno prekrasno druženje imala je grupa Stezaša u nedjelju, 8. 11. u Kutjevu i okolnim bregima. Bio je to dan prepun magle, ali čini mi se da su te vlažne kapljice u tihoj šumi bile odličan vodič dobrog raspoloženja kroz cijelu našu malu kolonu- znajući da nas na trgu najljepšeg imena ( kažu domaćini)- Trgu graševine, čeka pozamašna količina kvalitetne kapljice u čašama, nismo negodovali ni zbog vlage u zraku na brdima iznad Kutjeva. Od Prijevoja do vrha Kapovac prešli smo u jednom dahu – čak je i vodič Darko bio zadovoljan.
Šuma je bila vlažna i mirisala je po vrganjima, ali nitko nije skretao s puta. Znalci su komentirali da vrganji samo mirišu, ali ne vidi se ništa.
Photobucket
Naš B. inače dobro vidi, ovdje je problem u gustoj magli...nono
Ono što se dobro vidjelo, bili su čvarki koje su na improvizirane stolove izvadile Barbara i Viktorija - luk, domači kuruzni kruh, strepa i gemišti – ručak na Kapovcu pod nadstrešnicom – magla pada kišnim kapima...
Inače, u Kutjevu su nas domaćini dočekali sa pravim planinarsko - slavonskim doručkom: vrući čaj, rakija i gemišti, špek, prezvušt, čvarki i svježe pržene pogačice njami
Photobucket

( istina, moram reći da su im prezvušt i pogačice fantastični, ali čvarki by Barbara i Viktorija su za pet koplja bolji (da, i oni koje je spremio Darko su za pet-šest koplja bolji od kutjevačkih). No, to je ipak bila prava podloga za brzinski uspon – sigurno da je dodatni pogon bio i pogled na reš pečenog vola koji se vrtio na ražnju i za kojeg su nam lanjski kutjevački stezaši rekli da se sprema u saft i čeka naš povratak..

Photobucket
Autobus nas je ostavio u magli i koji trenutak izgledali smo ko patuljci bez Snjeguljice,
Photobucket

ali ubrzo je proradila penjačka strast i u tom mliječnom jutru pronašli smo čaroliju i koja nas je ponijela u visine...

Photobucket

Iako je bio pravi mokri jesenski dan, ljepote nije nedostajalo
Photobucket

Do vrha nas je vodila simpatična Nada koju smo upoznali na zadnjem pohodu na Papuku- ovaj puta nismo lutali gudurama Krndije i nismo skrenuli sa staze,
Photobucket

ali pravi razlog tomu ovaj puta nije bila bolja koncentracija i fizička spremnost, već činjenica da nam Nada nije donijela svoj prefini kolač od borovnica- mislim da je svima jasno da nas je prošli puta zavela gibanica- ona je svemu kriva ( kad se prejedeš onda i radiš gluposti po šumi: sve staze su ti poznate i drage pa bauljaš bez pravog orjentira...)
Ovaj puta je miris pečenog vola putovao kroz maglu do svih vrhunaca oko Kutjeva,

Photobucket

i svi planinari bili su vrlo rano na borbenim pozicijama uz vruči kotao – uglavnom, kad smo došli pod šator, morali smo se zagorski borbeno potruditi da osvojimo stol koji onda nismo napuštali do kasnog popodneva- samo su nas mlade Garavuše uspjele odvuči do pozornice na trgu.
Pečenog vola jela sam sada prvi puta, i moram reći da mi se dopao... fino mekano meso u ukusnom saftu, slasni krumpiri, a graševinu da i ne spominjem – prava svečanost za nepce! Pa kak onda nebuš popeval nakon tog gurmanluka! Pjesma se samo redala jedna za drugom, onak kak to već priliči društvu u kojem su pjevači pjevakak je Darko, Josip, Zvonko, Mirko, Krešo i svi ostali...
Photobucket
Photobucket
Photobucket
(Nije ni čudo što sam i ja onda društvu odala svoju razuzdanu oficirsku prošlost!! )zujo
Naše dobro raspoloženje obradovalo je sve pod šatorom a neki su nam se i prdružili u pjesmi ( simpatična miks dalmatinka otpjevala je i solo s Mirkecom), a neki su nas i počastili s prefinom graševinom.party
Za kraj kutjevačkog izleta otplesali smo pravi ples pod zvijezdama uz veselu Antoniju Šola i prezgodne Gazde – uslikali se pred pozornicom te sa našim malim busekom sretno stigli do dragog nam Hrvatskog zagorja. Jasno da se graševina pretvorila u živu energiju pa smo se cijelim putem veselo uvjeravali kak bumo navek popevali sunce dok ne zajde , kak bumo navek išli po stezama belim koje furt zbiraju vse pajdaše na kup, i kak su nam poznati puti, na kojima navek je čuti, ljubljenu domaču reč...
Zato znam da ovak dobro društvo u budućnosti čekaju još mnoge staze - blatne, meglene, dišeće i bele, i na suncu bleščeće...
Photobucket
Vidimo se. Čao.Dubaka58wave

- 22:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< studeni, 2009 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (1)
Studeni 2009 (1)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (2)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (2)
Srpanj 2008 (1)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (2)
Srpanj 2007 (1)
Lipanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (1)
Ožujak 2007 (2)
Siječanj 2007 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi

moje najdraže male slike