Vesna Parun - In memoriam...
|
Pokoj vječni, daruj joj Gospodine! I svjetlost vječna svjetlila joj... Počivala u Miru! Amen! ZA SVE SU KRIVA DJETINJSTVA NAŠA Izrasli smo sami kao biljke. I sada smo postali istraživači zapuštenih predjela mašte nenavikli na poslušnost zlu. Iznikli smo pokraj drumova i s nama zajedno rastao je strah naš od divljih kopita koja će nas pregaziti i od kamena međašnih koji će razdvojiti našu mladost. Nitko od nas nema dvije cijele ruke. Dva netaknuta oka. I srce u kojem se nije zaustavio jauk. Svijet je u nas ulazio neskladno i ranjavao naša čela zveketom svojih ubojitih istina i bukom zvijezda zakašnjelih. Starimo. A bajke idu uz nas kao stado za ognjem u daljini. I pjesme su nam takve kao i mi oteščale i tužne. Vesna Parun PRIJATELJSKA ŽALOST Kome je stalo da imaš dvadeset godina i djetinjastu ljubav, što tepa noćnoj kiši? Oblaci osamljeni i uvijek malo nujni možda će donijeti zemlji za krilo tišu svakidašnjicu. Kad upalim svjetiljku vidim: čudno je živjeti. Ljudi prolaze zabrinuti (kao da su tu oduvijek). I nitko ne zna zašto je nesretan onaj drugi i kako su sve tuge slične i svi zanosi isti. A djeca razumiju sve. Plava su srca djetinja. Kroz čarobne šume ptičji glas ih vodi. Ah, pričat ću im kako polagano umiru stari parobrodi. Vesna Parun Preminula Vesna Parun "Vesna Parun, do zadnjeg daha svog 88 godina dugog i uglavnom teškog života, bila je lucidna i aktivno je radila u osami bolničke sobe, uvijek pomalo ljuta i ogorčena na svijet koji ne mari za pjesnike, no i nesalomljiva te duhovita, što se ponajprije može iščitati iz jedne od njezinih posljednjih pjesama koju je posvetila nogometnom prvenstvu u Južnoj Africi. Prava je to oda nogometu i najboljim svjetskim nogometašima koje je redovito pratila na portabl-televizoru kojeg su joj dopremili u sobu specijalno za tu prigodu. Pozdrav iz Hrvatske Svjetskom nogometnom prvenstvu u Južnoj Africi 2010. Tratine zelene, blagoslovio vas Bog! Zemaljska zatresla se kugla Vu…Vu Đ vuvuzele kad odjeknuo je rog. Lipanj mjesec već je u bakru jesenjem. Ispod Kilimandžara razletjeli se ždrali. Srce je u nozi. A um je borben. U svemiru se širi stadion tek propupali. U čast Mandele, na vrata oceana Samaras, Bazzaz, Kandanda, Toulalan. Neustrašivi Kaka. Robson de Souza Santos od milja Robinjo. Kontinenata splet i mora burna sva. klicat će gool! I car će stajat mirno. Gle: uz Macbetha Sebayu iz Durbana, Cesar i Kirm, Kolarov sa Balkana. Tesla bi iz energije koju stvara nogomet proizveo turbo-elektricitet. Platon kimnuo bi: i eto vam moje idealne Države! U njoj zbog vođine bojne slave ne padaju nevine glave. Hvala ti, Svijete, jer igrom si izmaštao ovakav kakav jesi, ubog i zao, tu zbilju od sveg drukčiju, u kojoj na škrt trenutak taj zbunjeni lutak (jedna od posljednjih pjesama Vesne Parun koja je prema njezinom izboru objavljena u Zagorskom listu) "Bila je buntovna i oštra, žrtva osobnosti kojom si je priskrbila i puno neprijatelja. Sudbina slična onoj naše prve novinarke, Marije Jurić Zagorke… Uvijek protiv struje, nepokolebljiva u naumu da živi od onoga što najbolje radi: od pisanja. I živjela je od pisanja, ništa drugo nije željela raditi niti je išta drugo zanimalo. Ostavila je iza sebe 'bezbroj' pjesama tiskanih u više od 60 knjiga, priča te brojne drame, dosegnuvši vrh gotovo na samom početku svog puta, još. 1947. godine prekrasnom zbirkom Zore i vihori." Zahvalnost Da sam umrla u djetinjstvu ne bih znala kuda vode bijele stramputice oko srca rasprostrte. Da sam umrla na tvojim rascvjetalim grudima o ružo ljubavi ružo putenosti ne bih znala kako prostor ohrabruje, kako je beskrajno privržena samoća. Vesna Parun Još i još njenih pjesama |
