Evo, neočekivano i neplanirano sam se jučer među prvima našla na mjestu inauguracije novog predsjednika, zapravo tražeći u koju ću Crkvu ići na sv. misu za pepelanje, a kako sam već bila blizu Klovićevih dvora i na gornjem gradu, pade mi na pamet da to možda bude baš sv. Marko, a kad tamo...Imadoh što vidjeti! Sve spremno za današnju inauguraciju, malo je falilo da se uslikam i s Mislavom Bagom, koji se tamo motao, a s Vesnom Pusić, ipak baš nisam niti htjela...
Vjerovali ili ne - čak i mene veseli današnja inauguracija...Znate onu poslovicu, ovdje nas svi vesele, netko svojim dolaskom, netko svojim - odlaskom!!!
Pa kao što već ranije napisah, ne vjerujem da ijedan drugi predsjednik može biti gori od Mesića, te sam zahvalna Bogu što je konačno prošlo i tih 10 godina...(tj. meni 8, jer sam 2 i radi toga, bila u Ekvadoru...)
Čitav Gornji Grad je bio u znaku inauguracije, a ja sam se s nostalgijom sijećala Tuđmanovih živopisnih smjena hrvatske garde u povijesnim odorama, točno u podne, kod sv. Marka, što sigurno već dugo više ne postoji...Ili?
Kako je jučer mama bila uz tetkicu, ja sam otišavši kupiti neke potrepštine za nju, odlučila jedno od možda mi zadnjih, a sigurno rijetkih slobodnih popodneva po gradu, ove korizme, iskoristiti, za pogledati Bukovčevu izložbu, što sam već dugo toliko i željela, a navratila sam i do Bednjančeve, u prizemlju, i podrumu, s nostalgijom se prisijećajući njegovih evergreen mladenačkih stripova...
Za sv. Tripuna, ipak nisam imala dovoljno vremena, pa sam požurila do Bukovca, na 3. kat, i ostala doista fascinirana, fotografskom živopisnošću njegovih umjetničkih djela, a među povijesnim portretima, prepoznala sam mnoge bliske mi i drage osobe:
Božicu iz Lurda, s njenim klincima...
Drage mi mnogočlane Pavkoviće :)
Svoju mamu iz mladih dana...
Svoju nećakinju Antoniju (koja doista ide na balet : )
Sanjala sam Gundulićev san o hrvatskoj slobodi...
Vidjela sam i sebe, kako odlazim...(u Veneciju?) Pogotovo ako se i novi predsjednik doista pokaže loš...
Ili ipak ostajem, punih ruku novih planova i projekata...
Možda njegujući bolesne...
A vidjela sam i svoju tetkicu!
I tako sam, pod svim tim, priznat ćete raznolikim dojmovima i razmišljanjima, a možda i svojevrsnim molitvama, požurila na početak Korizme, i pepelanje, baš u crkvi sv. Marka - više nego prigodno, a skoro sasvim slučajno!
I dalje se čudeći kako to da je broj pravih, iskrenih i praktičnih katolika u našem tradicionalno katoličkom narodu, još od stoljeća sedmog, spao na tako niske grane, da je čak mogao biti izabran novi predsjednik, koji opet nije katolik...Kako bi nam svima, a pogotovo političarima, i te kako dobro došlo jedno žešće - pepelanje...A nikoga od poznatih političara nisam vidjela u toj najbližoj saborskoj crkvi...
Jedino sam uočila još nešto, što me baš nekako fasciniralo i zaitrigiralo...Skoro doslovno - lice i naličje današnje inauguracije...
Naime, dok je s vanjske strane sve vrvilo od užurbanih djelatnika i tv asistenata oko (malo i pre) moderno uređene bine:
točno uz bočni zid drevne povijesne crkve sv. Marka, s unutarnje strane tog istog zida, uočila sam vrlo znakovitu umjetničku fresku:
Mojsija kako na brdu Sinaj prima 10. Božjih zapovijedi, dok je ispod freske, bila istaknuta najvažnija od njih: "Nemaj drugih Bogova uz mene!"
A jučer je u katoličkoj Crkvi čitavog svijeta počelo vrijeme Korizme...Odricanja i pokore, tugovanja, i razmatranja o Isusu, njegovoj muci i žrtvi...Uz liturgijsko ruho u tužnim bojama...
Pa sam se ja na kraju sv. mise, pred izlazom iz Crkve, poklonila Hrvatskoj Kraljici i njenom božanskom Sinu, i pod njihov zagovor stavila i novog predsjednika i čitavu Hrvatsku domovinu!
Uz dodatno podsjećanje na riječi Papine korizmene poruke:
"Neka ovo vrijeme pokore bude za sve vjernike vrijeme istinskog obraćenja i intenzivna upoznavanja otajstva Krista, koji je došao ispuniti svaku pravednost!!!"
|