Dudina dubina...
|
Evo, neki dan bijah na svečanoj akademiji fra Bonaventure Dude...Čovjeka i svećenika koji je svojom svetošću, i na samu svoju 60. godišnjicu i prije otkrivanja spomenika Zagrebačkoj Bibliji, uspio učiniti još jedno čudo...Istovremeno je dobio nagrade i priznanja i od države (odlazećeg predsjednika Mesića), i od grada Zagreba (aktualnog gradonačelnika i nesuđenog predsjednika...), i od samog pape Benedikta XVI. Pomislih - dovoljno je biti doista svet, da bi čuda bila moguća... Pa, evo jedne njegove, iz 1963. s čijom porukom se svesrdno slažem, i želim je podijeliti i pokloniti svima vama, sretnima ili razočaranima, kameni-stima, ili komunistima, crvenima ili crnima... Biti mi daj Oduvijek sam volio mjesečinu. U njoj se sve stvari čine u isto vrijeme da jesu i kao da nisu. I sebi sam tako izgledam: da jesam i kao da nisam. I kad mislim da jesam, skoro da želim da nisam. Jer - jao! - ja koji jesam više sam onaj koji nisam. I moglo bi biti da Bogu dođem kao da jesam, a on će mi reći da nisam. A tada - bolje bi bilo da nije me bilo. A kada mislim da nisam, bude mi žao, jer volim da jesam. O kako je dobro: biti! To možda i ne znam pravo, već samo slutim kako je dobro: Biti! Jer - i ovo malo što jesam dok nisam, kako je lijepo biti. O Ti koji jesi i nikad nisi! O daj mi, Dobri, biti mi daj! Da jesam i samo jesam! Vječno i zauvijek jesam - u Tebi! O ti koji jesi: biti mi daj! fra Bonaventura Duda pisano na Sveti Četvrtak, 1963. |
