Evo, neki dan bijah na svečanoj akademiji fra Bonaventure Dude...Čovjeka i svećenika koji je svojom svetošću, i na samu svoju 60. godišnjicu i prije otkrivanja spomenika Zagrebačkoj Bibliji, uspio učiniti još jedno čudo...Istovremeno je dobio nagrade i priznanja i od države (odlazećeg predsjednika Mesića), i od grada Zagreba (aktualnog gradonačelnika i nesuđenog predsjednika...), i od samog pape Benedikta XVI. Pomislih - dovoljno je biti doista svet, da bi čuda bila moguća...
Pa, evo jedne njegove, iz 1963. s čijom porukom se svesrdno slažem, i želim je podijeliti i pokloniti svima vama, sretnima ili razočaranima, kameni-stima, ili komunistima, crvenima ili crnima...
Biti mi daj
Oduvijek sam volio mjesečinu.
U njoj se sve stvari čine
u isto vrijeme da jesu
i kao da nisu.
I sebi sam tako izgledam:
da jesam
i kao da nisam.
I kad mislim da jesam,
skoro da želim da nisam.
Jer - jao! - ja koji jesam
više sam onaj koji nisam.
I moglo bi biti da Bogu dođem
kao da jesam,
a on će mi reći da nisam.
A tada -
bolje bi bilo
da nije me bilo.
A kada mislim da nisam,
bude mi žao,
jer volim da jesam.
O kako je dobro: biti!
To možda i ne znam pravo,
već samo slutim
kako je dobro: Biti!
Jer -
i ovo malo što jesam
dok nisam,
kako je lijepo biti.
O Ti koji jesi
i nikad nisi!
O daj mi, Dobri,
biti mi daj!
Da jesam i samo jesam!
Vječno i zauvijek jesam - u Tebi!
O ti koji jesi:
biti mi daj!
fra Bonaventura Duda
pisano na Sveti Četvrtak, 1963.
Post je objavljen 13.01.2010. u 23:49 sati.