Dobri ljudi
|
Ima ljudi koje sretnes samo jednom i nikad vise... Ali ucine ti zivot ljepsim, poput cvijetka kad zamirise... I poslije se negdje skrije, al se njegov miris dugo pamti, kao i ljubav i dobrota sto iz ovih ljudi plamti! Ovu svoju staru srednjoskolsku pjesmu, ovaj put posvecujem svojim novim poznanicima i prijateljima - iz Mante!  A o ostalim detaljima, mog proslotjednog studijskog putovanja u Loju, sa s. Gilmom (uspjele smo srediti i dogovoriti sve oko njena doktorata!), i svemu drugome sto smo obisle i dozivjele u samo nekoliko dana (to doista mozemo samo mi : ) - zahvalnom posjetu nacionalnom Gospinu svetistu Cisne kod Loje (uoci sutrasnjeg Gospina blagdana Bezgresnog Zaceca), - posjetu rusevinama starog grada Inci - Ingapirca, kod Cuence, - svetistu nove ekvadorijanske svetice Narcise u Nobolu kod Guayaquila (9.12. je njen blagdan!) i puno toga drugoga, u nastavcima... A sutra, umorne, ali zadovoljne i prepune pravih latinoamerickih dojmova s juga Ekvadora vracamo skolskim obavezama i nasoj dragoj djecici! Uz moju pjesmu s pocetka mog boravka ovdje u Ekvadoru (za nove citatelje, koji je mozda jos nisu procitali): Vida ecuadoriana Ekvador me grli djecjim rukama,  i gleda djecjim ocima, i smijesi mi se djecjim usnama...  I sapuce, zamori i tepa jos mi ne potpuno razumljivim rijecima...  I place djecjim suzama, i tjesim ga, i grlim... I zalijece se prema meni, i baca mi se u narucje... I igra se sa mnom. I kaze mi "Dobro jutro, uciteljice!" nesigurno izgovarajuci rijeci na satu engleskog... I pita me kako napisati zadacu...  I daje mi da se divim njegovoj prirodi,   i molim se u njegovim kapelama...  I da okusim njegova tropska jela, i topli kruh kojeg je napravila maestra Lenka...  I da ih sa sestrama dijelim njegovoj djeci, i perem mnostvo sudja...  I vozim se u oblaku prasine, po neasfaltiranoj cesti, u trosnom kamionu punom vrticke djecice...  Koju cemo sutra ponovo dovesti, istim pjescanim putem...  Trajno zavoljevsi ovo Izobilje siromastva!  I Ekvador - kao takav! 13.9.2007. |
