Oj, budi svoj!
|
Dragi moji, evo me opet nakon "planetarne" popularnosti, i izlaska na naslovnici www.blog.hr...Moram priznati, nije mi bilo mrsko...Pa citati sve te lijepe komentare...A najljepse od svega je to da sam i na taj nacin "upoznala" puno novih ljudi, zavirila na njihove blogove, i dodatno potvrdila da je na internetu, kao i u obicnom zivotu...Koliko ljudi, toliko cudi...Svi imaju neka svoja nadahnuca, zelje, interese, potrebe, ideje...A opet, svi smo samo ljudi, koji zelimo zivjeti, radovati se zivotu, i osmisliti te svoje zivote najbolje sto znamo i umijemo... Sjetila sam se i ranijih Maestrinih savjeta, kako u zivotu ne smijemo ovisiti o tome sto drugi ljudi govore ili misle o nama, jednom te dizu u zvijezde, drugi put te kude...A i moj did Pero je uvijek znao reci: "U dobru se ne uzvisi, a u zlu se ne ponizi!" Pa i sam Isus je to sve prosao, zamalo postavljen za kralja, na jeruzalemsku Cvjetnicu, a niti tjedan dana kasnije, vec je visio - na krizu...Doista okrunjen, od istih tih ljudi, no ovaj put - na zalost - trnovom krunom...Uz Pilatov, valjda inspiriran prethodnim tjednom, podrugljiv, ironican i sarkastican natpis: "Isus Nazarecanin, Kralj Zidovski..."  Usput sam otkrila i novi blog, stare prijateljice, snagazivota.blog.hr, s kojom sam doslovno krocila istim tim jeruzalemskim ulicama (prigodom naseg hodocasca u Svetu Zemlju 2006),  te prenosim pjesmu koju je ona objavila, podsjetivsi me tako na te lijepe, poznate stihove koji mi bas nekako pasu: Oj, budi svoj! Oj, budi svoj! Ta stvoren jesi čitav, U grudi nosiš, brate, srce cijelo; Ne kloni dušom, i da nijesi mlitav, Put vedra neba diži svoje čelo! Pa došli danci nevolje i muke, Pa teko s čela tebi krvav znoj, Ti skupi pamet, upri zdrave ruke, I budi svoj! Oj, budi svoj! Znaj, tvoja glava mlada Nebolike ti zlatne sanke budi, Ko sivi soko uzvine se nada, Al svijet je svijet, i ljudi tek su ljudi, Da, zbilja goni s uzglavlja te meka, U sebični te zovuć svijeta boj, Ma što te brate, u životu čeka: Ti budi svoj! Oj budi svoj! Ta svijet ti nije pako, Ni raj ti nije; rodi trnjem, cvijetom; ni desno, lijevo da se nisi mako; već ravno pođi, dok te nosi, svijetom: koracaj bez obzira krepko, živo, sudbina dok ne rekne tebi: Stoj! I pravim drži pravo, krivim krivo, I budi svoj! Oj, budi svoj! Ta Božji ti je zamet, A Bog sve mrzi što je laž i varka; I neka ti je vazda vedra pamet. I srce vrelo, duša čista, žarka; Nek ravno um i srce tvoje važu, Tek tako bit ćeš čovjek, brate moj! Da zli i dobri ljudi smjerno kažu; Da, on je svoj! Oj, budi svoj! Al brat ti budi braći, I radi za svijet, al ne slušaj pljeska; I ljubi svijet, al ne nadaj se plaći, Jer hvala je ljudska voda je vrh pijeska, U tvojoj svijesti hvala ti je trudu, S poštena tekar lica teče pošten znoj, I nisi, brate, živio zaludu, Kad jesi svoj. Oj, budi svoj, i čovjek ljudskog zvanja! Pa diži čelo kao sunce čisto; Jer kukavica tek se rđi klanja; Tvoj jezik, srce nek su vazda isto. Za sjajnim zlatom ko za Bogom gledi Tek mićenika ropskih podli roj; Ti gledaj dal duša zlata vrijedi, Pa budi svoj! Da , budi svoj! Pa dođe i poći hora, Gdje tisuć zvijezda zlaćenih se vije, Kad čovjek račun završiti mora, I ti ga svršuj, nek ti žao nije; Jer srce tvoje šapnuti će tijo: Oj, mirno, brajne, sad si račun zbroj! Poštenjak, čovjek na zemlji si bio: Ta bio si svoj! August Šenoa |
