Marketing
Oj, budi svoj!
Dragi moji,
evo me opet nakon "planetarne" popularnosti, i izlaska na naslovnici www.blog.hr...Moram priznati, nije mi bilo mrsko...Pa citati sve te lijepe komentare...A najljepse od svega je to da sam i na taj nacin "upoznala" puno novih ljudi, zavirila na njihove blogove, i dodatno potvrdila da je na internetu, kao i u obicnom zivotu...Koliko ljudi, toliko cudi...Svi imaju neka svoja nadahnuca, zelje, interese, potrebe, ideje...A opet, svi smo samo ljudi, koji zelimo zivjeti, radovati se zivotu, i osmisliti te svoje zivote najbolje sto znamo i umijemo...
Sjetila sam se i ranijih Maestrinih savjeta, kako u zivotu ne smijemo ovisiti o tome sto drugi ljudi govore ili misle o nama, jednom te dizu u zvijezde, drugi put te kude...A i moj did Pero je uvijek znao reci: "U dobru se ne uzvisi, a u zlu se ne ponizi!"
Pa i sam Isus je to sve prosao, zamalo postavljen za kralja, na jeruzalemsku Cvjetnicu, a niti tjedan dana kasnije, vec je visio - na krizu...Doista okrunjen, od istih tih ljudi, no ovaj put - na zalost - trnovom krunom...Uz Pilatov, valjda inspiriran prethodnim tjednom, podrugljiv, ironican i sarkastican natpis: "Isus Nazarecanin, Kralj Zidovski..."
Usput sam otkrila i novi blog, stare prijateljice, snagazivota.blog.hr, s kojom sam doslovno krocila istim tim jeruzalemskim ulicama (prigodom naseg hodocasca u Svetu Zemlju 2006),
te prenosim pjesmu koju je ona objavila, podsjetivsi me tako na te lijepe, poznate stihove koji mi bas nekako pasu:
Oj, budi svoj!
Oj, budi svoj! Ta stvoren jesi čitav,
U grudi nosiš, brate, srce cijelo;
Ne kloni dušom, i da nijesi mlitav,
Put vedra neba diži svoje čelo!
Pa došli danci nevolje i muke,
Pa teko s čela tebi krvav znoj,
Ti skupi pamet, upri zdrave ruke,
I budi svoj!
Oj, budi svoj! Znaj, tvoja glava mlada
Nebolike ti zlatne sanke budi,
Ko sivi soko uzvine se nada,
Al svijet je svijet, i ljudi tek su ljudi,
Da, zbilja goni s uzglavlja te meka,
U sebični te zovuć svijeta boj,
Ma što te brate, u životu čeka:
Ti budi svoj!
Oj budi svoj! Ta svijet ti nije pako,
Ni raj ti nije; rodi trnjem, cvijetom;
ni desno, lijevo da se nisi mako;
već ravno pođi, dok te nosi, svijetom:
koracaj bez obzira krepko, živo,
sudbina dok ne rekne tebi: Stoj!
I pravim drži pravo, krivim krivo,
I budi svoj!
Oj, budi svoj! Ta Božji ti je zamet,
A Bog sve mrzi što je laž i varka;
I neka ti je vazda vedra pamet.
I srce vrelo, duša čista, žarka;
Nek ravno um i srce tvoje važu,
Tek tako bit ćeš čovjek, brate moj!
Da zli i dobri ljudi smjerno kažu;
Da, on je svoj!
Oj, budi svoj! Al brat ti budi braći,
I radi za svijet, al ne slušaj pljeska;
I ljubi svijet, al ne nadaj se plaći,
Jer hvala je ljudska voda je vrh pijeska,
U tvojoj svijesti hvala ti je trudu,
S poštena tekar lica teče pošten znoj,
I nisi, brate, živio zaludu,
Kad jesi svoj.
Oj, budi svoj, i čovjek ljudskog zvanja!
Pa diži čelo kao sunce čisto;
Jer kukavica tek se rđi klanja;
Tvoj jezik, srce nek su vazda isto.
Za sjajnim zlatom ko za Bogom gledi
Tek mićenika ropskih podli roj;
Ti gledaj dal duša zlata vrijedi,
Pa budi svoj!
Da , budi svoj! Pa dođe i poći hora,
Gdje tisuć zvijezda zlaćenih se vije,
Kad čovjek račun završiti mora,
I ti ga svršuj, nek ti žao nije;
Jer srce tvoje šapnuti će tijo:
Oj, mirno, brajne, sad si račun zbroj!
Poštenjak, čovjek na zemlji si bio:
Ta bio si svoj!
August Šenoa
Post je objavljen 30.11.2008. u 20:17 sati.