The Assassination of Jesse James by the Coward Robert Ford



Slike



Tagline: Nema još

Trailer

Redatelj: Andrew Dominik
Scenarij: Andrew Dominik, Ron Hansen (roman)
Žanr: Povijesna western drama
Godina: 2007.
Država: SAD
Glume: Brad Pitt, Casey Affleck, Sam Shepard, Sam Rockwell, Zooey Deschanel, Ted Levine, Mary-Louise Parker, Sam Rockwell, Paul Schneider, Jeremy Renner, Jesse Frechette...itd.

Radnja: Jesse James je svojedobno zajedno sa svojim starijim bratom Frankom, i svojim prijateljima Robertom, Charleyem i Albertom Fordom, te Woodom Hiteom slovio kao najpoznatiji odmetnik, pljačkajući banku za bankom i konstantno izmičući predstavnicima zakona. S vremenom, Jesse i njegova banda su postali pobunjenički heroji u očima naroda, zahvaljujući svom "prijateljskom" nastupu u javnosti, a sam Jesse slavna i poznata ličnost, zbog čega se je sve teže i teže sakrivao pred zakonom. Ali ta njegova slava je ujedno i prouzročila nemire u samoj bandi. Naime, s vremenom je Robert Ford, koji ga je smatrao svojim osobnim herojem, postao ljubomora na njega, te je zajedno sa svojim bratom Charleyem isplanirao Jessejevo ubojstvo kako bi zauzeo njegovo mjesto.

Očekivanja: Ova tema, odnosno priča je često fascinirala filmaše, pa je do danas snimljeno mnoštvo filmova o poznatom odmetniku Jesse Jamesu, simbolu pobunjeništva, počevši od "Days of Jesse James" iz 1939. godine, pa preko "I Shot Jesse James" (1949) redatelja Samuela Fullera, "The True Story of Jesse James" (1957), "The Long Riders" (1980) redatelja Waltera Hilla, ujedno meni osobno i najboljeg filma o tom odmetniku, pa do posljednjeg u nizu, "American Outlaws" iz 2001. godine, sa Colinom Farrellom u ulozi Jesse Jamesa, a i to su samo neki naslovi, ima ih naravno još. Tako da ovaj film vjerojatno neće ponuditi mnogo toga novoga što se same priče tiče, a što več ne znamo, no to ne znači da film neće biti interesantan.
Radnja ovog filma se zasniva na istoimenom hvaljenom romanu Rona Hansena, koji je zahvaljujući svojim detaljnim istraživanjima, prema mišljenju mnogih kritičara uspio vjerno prikazati priču o tom odmetniku, koja se je do danas premetnula u mit, prepunu detalja iz privatnog života. Knjiga navodno ne prikazuje uobičajen pogled na događaje koji su se zbili te Jesseijeve avanture i pljačke, več istražuje likove, njihove karaktere i razloge, tj. motive za njihove čini, te razdvaja mit od istine, što bi ovaj film trebalo učiniti malo drugačijim od ostalih. Hansel se navodno više usredotočio na to da prikaže što se događa u glavi Roberta Forda, te priča priču iz njegovog viđenja.
Sad, da li će redatelj, a ujedno i potpisnik scenarija, Andrew Dominik uspjeti to sve vjerno prenijeti na veliki ekran, vidjet ćemo na godinu, kada bi se film trebao pojaviti u kinima. No, ako uzmemo u obzir da on iza sebe ima izvrstan Australski film "Chopper" iz 2000. godine, koji je proslavio glumca Erica Banu, a koji je također snimljen prema knjizi poznatog Australskog kriminalca Marka Brandona "Chopper" Reada, čijim životom se i bavi, stječemo dojam da mu to ne bi trebalo predstavljati problem. Prema onome što se može vidjeti u traileru, film bi trebao biti realističan prikaz tog vremena i događaja.
Glumačka ekipa ovog naslova je dosta jaka i kvalitetna. Tako ćemo u naslovnoj ulozi Jesse Jamesa vidjeti Brad Pitta, koji se ovom ulogom uz oni iz filma "Babel" vrača malo ozbiljnijim rolama, a društvo će mu između ostaloga praviti i Sam Shepard kao njegov stariji brat Frank James, zatim Casey Affleck kao kukavički Robert Ford iz naslova, Sam Rockwell kao Charley Ford, Jesse Frechette kao Albert Ford, Ted Levine kao Sheriff James Timberlake, te Jeremy Renner kao Wood Hite, a spominje se i Angelina Jolie u ulozi Zeralde James, Jessejeve žene. No to još nije sigurno, jer se negdje u toj ulozi navodi i Mary-Louise Parker. Detalji će vjerojatno biti poznati za koji mjesec.
Budget filma iznosi 30 mil.$, a film je u cijelosti sniman na lokacijama u Kanadi. Zanimljivo, produkciju filma između ostaloga potpisuju Ridley i Tony Scott, kao i sam Pitt, dok će se za glazbu pobrinuti izvrsni glazbenik, a odnedavno i uspješni scenarist Nick Cave te Warren Ellis, koji je isti posao obavljao i na filmu "The Proposition", za kojeg je Cave napisao scenarij. Kada se sve to uzme u obzir, ovaj naslov zbilja zvuči obećavajuće i interesantno, no opet, western žanr je več pomalo zamro, i u posljednje vrijeme gotovo da i nema westeran, osim spomenutog "The Proposition", tj. od izvrsnog film "Unforgiven" iz 1992. godine, redatelja i glumca Clinta Eastwooda, pa je pitanje koliko je publika uopće zainteresirana za taj žanr, i općenito za još jednu ekranizaciju priče o Jesse Jamesu.
Točan datum prikazivanja filma u kinima, kao što rekoh, još nije poznat, no zna se da bi se trebao pojaviti negdje sredinom 2007. godine.

Obavijest

Inače, kad smo več kod western žanra, moram naglasiti kako se od ovog vikenda na našoj televiziji počinje prikazivati izvrsna i nagrađivana western serija "Deadwood", o kojoj sam i ja bio svojedobno pisao, a koju svakako preporučam da pogledate.
Serija se počinje prikazivati u Subotu na HTV 2, sa početkom u 23:00h.

Današnji tekst ću posvetiti vjerojatno najpoznatijem i najuspješnijem producentu današnjice, čije ime je postalo sinonim za visokobuđetni eksplozivni zabavni spektakl, te mu je zbog toga i nadjenut nadimak "Mr. Blockbuster". Filmofili o njemu imaju podijeljeno mišljenje, a kritičari gotovo nikakvo...neki ga smatraju genijalcem, koji i iz najgoreg smeća od scenarija umije da napravi gledljivi i zabavan Blockbuster, a druga pak najgorim producentom u cijelom filmskom svijetu, čiji filmovi nisu ništa više od praznoglave zabave koja nema apsolutno nikakve umjetničke vrijednosti, te se redovito svrstavaju u koš sa najvećim smećem. Radi se naravno kao što i naslov kaže o Jerry Bruckheimeru.



Jerry Bruckheimer, inače pravim imenom Jerome Bruckheimer je rođen 21. 09. 1945. godine u Detroitu. Roditelji su mu bili židovski imigranti, koji su pobjegli iz Njemačke. Kao mladić obožavao je fotografiju, te je koristio svaku priliku da fotografira nešto...bilo što. Diplomirao je psihologiju na Sveučilištu u Arizoni, a nakon studija, preselio se u New York gdje je radio u poštanskom uredu jedne reklamne agencije. S vremenom je počeo producirati reklame, u čemu se je pokazao vrlo uspješnim, pa je uskoro dobio i priliku da producira igrane filmove. Prihvativši taj izazov seli se u Los Angeles, gdje živi i radi još i dan danas.
Svoju karijeru filmskog producenta je započeo početkom 70-ih godina zajedno sa svojim partnerom Don Simpsonom, s kojim je bio i cimer tijekom studija. Tijekom tih 70-ih godina, ne doživljava baš previše uspjeha sa svojim projektima kao što su "Rafferty and the Gold Dust Twins" (1975), "Farewell, My Lovely" (1975), te "March or Die" (1977) , iako se radi o kvalitetnim naslovima koje mnogi kritičari cijene više nego njegove novije producentske projekte o kojima će biti riječi kasnije. No zato u 80-ima njegova producentska karijera doživljava pravi procvat. Naime tih godina producira nekoliko danas kultnih naslova kao što su "American Gigolo" (1980) sa Richardom Gereom, zatim "Thief" (1981) redatelja Michaela Manna sa Jamesom Caanom u glavnoj ulozi, pa "Cat People" (1982), te "Flashdance" (1983), kultni muzički film 80-ih koji se smatra njegovim prvim većim hitom. Nakon toga je samo počeo redati hitove, jedan za drugim...tako se je tu našao legendarni "Beverly Hills Cop" (1984) Martina Bresta, koji je komičara Eddie Murphya premetnuo u veliku filmsku zvijezdu koja u posljednje vrijeme sve više i više blijedi. Zanimljivo, originalno je to bio projekt Sylvestera Stallonea koji ga je napustio nakon što neke njegove ideje vezane uz priču nisu bile usvojene.
Uslijedio je zatim još legendarniji "Top Gun" (1986), redatelja Tonya Scotta, s kojim je kasnije surađivao još nekoliko puta, a koji je pak proslavio Tom Cruisa takoreći preko noći. Film se je premetnuo o veliki hit, te ponio titulu najuspješnijeg filma te 1986. godine, zaradio brdo para (176 mil.$) i još k tome osvojio Oscara za najbolju pjesmu, legendaran hit "Take My Breath Away", te si priskrbio i još tri nominacije za istu nagradu. Naredne, 1987. godine, producirao je nešto slabiji, ali još uvijek jako dobar nastavak policajca iz Beverly Hillsa, "Beverly Hills Cop II", kojeg je režirao Tonny Scott. I ovaj naslov se je premetnuo u veliki hit, te zaradio solidnih 153 mil.$ na kino blagajnama, a nije izostala ni nominacija za Oscara. Doduše u onoj sporednoj kategoriji kao što je originalna pjesma, ali opet, Oscar je Oscar!
1990. Bruckheimer nastavlja svoju suradnju sa Tonny Scottom, i to treću uzastopnu još jednim legendarnim filmom "Days of Thunder", na kojem im se opet pridružio i Tom Cruise, zajedno sa Nicole Kidman te još nekoliko poznatih faca koje neću sad nabrajati. Bio je to očiti pokušaj da se ponovi uspjeh "Top Guna", u čemu su djelomično i uspjeli, naime ni ovaj naslov nije bio imuna na dobri zaradu, pa je tako Bruckheimeru i njegovom partneru Simpsonu priskrbio solidnih 82 mil.$. Priča je bila veoma slična, samo se radnja ovoga puta umjesto na nebu, odvijala na trkačkim Nascar stazama, ali sve ostalo je bilo tu...ljubavna priča, akcija, pamtljiva muzika, protivnik koji ne voli glavnog junaka, no na kraju se oni ipak sprijatelje itd. Kritika je naravno film popljuvala, ali publika ga je obožavala.
Uslijedile su te 90-e...godine kada nam je po mom mišljenju, Bruckheimer isporučio pregršt odličnih akcijskih filmova, koji su naravno uvelike podcijenjeni od strane kritike, ali i jednog dijela publike, no spadaju među sam vrh kvalitetnih predstvanika žanra. Prvi u tom nizu je svakako "Bad Boys" (1995), policijska buddy-buddy
akcijska komedija koja se na iznenađenje mnogih premetnula u veliki hit, zaradila solidnih 65 mil.$, te svakako osvježila taj nekada popularan pod-žanr. Taj naslov je ujedno obilježio i početak veoma plodonosne suradnje Bruckheimera i redatelja Michaela Baya, kojemu je to bio prvi veći projekt, a s kojim je kasnije također često surađivao, kao prethodno sa Tonny Scottom. Uz sve to, bio je to prvi veći hit danas velike zvijezde Will Smitha, do tada poznatijeg kao "The Fresh Prince of Bel-Air". Društo mu je tu pravio pomalo iritantni Martin Lawrence.
Iste te godine taj niz je nastavio sa odličnim filmom "Crimson Tide" redatelja Tonnya Scotta u kojem su izvrsne nastupe ostvarili Denzel Washington i Gene Hackman. Uz to što je ovaj film standardno zaradio dosta love (91 mil.$), zaradio je i dobre kritike kao i tri nominacije za Oscara, te još nekoliko nagrada, a kao što sam več ranije napisao u jednom tekstu, skladatelju Hansu Zimmeru je priskrbio Grammy za izvrstan soundtrack. Uz ta dva naslova, tu se još te godine našao i film "Dangerous Minds" sa Michelle Pfeiffer u naslovnoj ulozi. Još jedan hit u nizu koji je na iznenađenje mnogih zaradio i više nego solidnih 86 mil.$. Film je bio snimljen prema autobiografiji gospođe Johnson, koja je da bi učenike iz jedne škole u Detoritu motivirala na učenje, podmićivala ih slatkišima, vodila ih u zabavni park, "tjerala" ih da proučavaju pjesama Boba Dylana te traže veze između tekstova njegovih pjesama i pjesama pjesnika Dylanom Thomasom i na kraju naravno uspjela u svom naumu. Kritičari su film proglasili blijedom kopijom filma "Dead Poets Society", ali publika je opet hrlila u kina, za što je najviše bila zaslužna i dobra reklamna kampanja, koju je pratio veliki glazbeni hit te godine, "Gangsta's Paradise" nekad popularnog repera, a danas lošeg glumca Coolia.
Početkom 1996. Bruckheimer ponovno ostvaruje suradnju sa Michaelom Bayem na izvrsnom akcijskom filmu "The Rock" sa odličnim Sean Conneryem, Nicolas Cageom i Ed Harrisom u naslovnim ulogama. Prema mišljenju mnogih filmofila, ali i kritičara, "The Rock" je nedvojbeno jedan od najboljih predstavnika tog žanra 90-ih godina. Film se je premetnuo najveći hit tog ljeta, zaradivši 134 mil.$, Cagea premetnuo u novu "akcijsku" zvijezdu, te osvježio karijeru ostarjelom Sean Conneryu, koje se je tu još jednom dokazao kao dominantan akcijski junak, unatoč svojim poznim godinama. No iste te godine Bruckheimer je doživio i jednu veliku osobnu tragediju. Naime te godine je umro njegov producentski partner Don Simpson od posljedica predoziranja, pa je Bruckheimer morao dalje nastaviti sam.


Neke od Bruckheimerovih uspješnica

Pa iako su naredne godine bile teške za Jerrya, jer ga je kritika neprestano olajavala (tu su zapravo počele optužbe da njegovi filmovi nisu ništa doli praznoglava zabava), on je ipak uspješno krenuo dalje...naime več sljedeće godine, 1997. je publici ponovno isporučio nabrijani akcijski film "Con Air", prvi veći film redatelja Simona Westa, u kojem je ponovno kao akc. junak nastupao Nicolas Cage. Po običaju zarada je bila tu (101 mil.$), kao i dobre glumačke izvedbe, upečatljiv soundtrack te žestoka akcija...no dobre kritike su standardno izostale.
Usljedila je zatim i treća uspješna suradnja sa Michaleom Bayem filmom "Armageddon" (1998) u kojem je Bruce Willis zajedno sa Ben Affleckom i još nekoliko drugih zvijezda, po tko zna koji put (uspješno) spašavao svijet. I taj naslov se je premetnuo ogroman mega hit ljeta 1998. godine, priskrbio Jerryu i ostatku ekipe 201 mil.$ te ušao u povijest. Film su krasila standardna Bruckheimerovska obilježja...jednostavna zabavna priča, žestoka akcija, mnoštvo poznatih zvijezda, gro specijalnih efekata i soundtrack koji se je sastojao od mnoštvo poznatih pjesama, od kojih se je najviše isticala hit pjesma grupe Aerosmith "I Don't Want To Miss A Thing". Kritika je po običaju popljuvala film, ali ni publika nije baš bila puna dobrih riječi, iako su svi hrlili da ga pogledaju, čemu u prilog ide i enormna zarada na kino blagajnama. Osobno smatram da se radi o prilično podcijenjenom i zabavnom filmu, vrhunskom predstavniku svog žanra (katastrofe) 90-ih godina.
Iste godine Bruckheimer je i po peti put surađivao sa Tony Scottom na izvrsnom špijunskom akcijskom trilleru "Enemy of the State" u kojem je su nastupali Gene Hackman i Will Smith, kao i još neka poznata lica. No za razliku od "Armageddona", uz solidnu zaradu (111 mil.$), ovaj naslov je zaradio i solidne kritike, te slovi kao jedan od "pametnijih" naslova iz Bruckheimerove prebogate filmografije. Zanimljivo je kako su priču za ovaj film Don Simpson i Jerry Bruckheimer zajedno razvijali još od 1991. godine, no preuranjena smrt je spriječila Simpsona da sudjeluje u finalnom razvoju tog projekta.
Ni početak novog tisućljeća nije bio ništa manje uspješan za Jerrya. 2000-je producirao nekoliko filmova koji su postali hitovi, akcijski "Gone in Sixty Seconds" redatelja Dominica Sene, u kojem se je Cage ponovno okušao kao akc. junak. Filmić je standardno solidno zaradio (101 mi.$) i navukao na sebe "bijes" kritičara. Zatim je uslijedilo nešto malo drugačije, glazbena drama "Coyote Ugly", moglo bi se reći prvi veći Bruckheimerov "flop" ("samo" 60 mil.$ zarade), te vrlo dobra sportska drama "Remember the Titans" sa Denzelom Washingtonom u glavnoj ulozi, koja je priskrbila i dobre kritike i dobru zaradu (115 mil.$).
2001. Bruckheimer producira svoj najskuplji film do tada (budget 135 mil.$), veliku epsku ratnu dramu, prožetu sa dozom romantike, "Pearl Harbor" koju je režirao Jerryev sad več stari znanac Michael Bay. Film je bio naveliko reklamiran i najavljivan, upotrijebili su staru iskušanu uspješnu formulu iz "Armageddona"...malo akcije, malo romantike, malo humora, mnogo efekata, upečatljivi soundtrack (opet je tu bila popularna pjesma koja je pratila film, Faith Hill "There You'll Be"), čak je i Ben Affleck bio tu, te su očekivanja bila i više nego velika, i film se je trebao premetnuti u veliku mega hit...što je djelomično i uspio. Naime na matičnom tržištu je zaradio solidnih 198 mil$, no to je ipak s obzirom na uloženo ipak bilo razočaravajuće za producente. Uz sve to film su popratile i užasne kritike, što od strane profesionalnih kritičara, što od strane običnih gledatelja. Proglasili su ga patetičnim, ljigavim i napumpanim Hollywoodskim smećem o američkom patriotizmu sa bljutavom ljubavnom pričom, te je osvojio i nekoliko Zlatnih malina u nekoliko gl. kategorija. Istina, sve te "optužbe" i imaju nekog smisla, ali taj film je ipak daleko od toga da ga se nazove smećem...lako je gledljiv i brzo zaboravljiv.
No te iste godine se je Bruckheimer iskupio i publici i kritici još jednim ratnim filmom, "Black Hawk Down" redatelja Ridleya Scotta, koji su odmah i kritičari i publika proglasili remek-djelom, a dobro je i zaradio, 108 mil.$. Glumačka ekipa je opet bila šarenolika, prepuna poznatih imena, a režija je bila i više nego fenomenalna. Uz sve to film je osvojio i dva Oscara, za najbolji zvuk i montažu, a Ridley je zaradio nominaciju za režiju.
2002. je Jerry producirao po mom mišljenju svoj najgori filma, špijunsko akcijski triller "Bad Company" redatelja Joela Schumachera sa Anthony Hopkinsom i Chris Rockom u glavnim ulogama. Unatoč solidnoj glumačkoj ekipi i solidnom redatelju koji može napraviti dobar film kad to hoće ("Falling Down", "Phone Booth"), ovaj naslov je ispao loš, a tome u prilog uz loše kritike ide i slaba zarada na kino blagajnama, svega 30 mil.$ na uloženih 70 mil$. Nisu uspjeli čak ni povratiti uloženo. Priča je bila prepuna klišeja, no to čak ne bi ni smetalo da je film bio barem malo zabavan ili spektakularan...ali nije, a i glumačke izvedbe su bile prilično traljave. Hopkins je bio totalno nezainteresiran u svojoj izvedbi, a Rock je pak iritirao svojim razvikanim nastupom.
Ni 2003. nije počeo ništa bolje...naime početkom te godine Bruckheimer producira akc. komedijicu "Kangaroo Jack" u kojoj je jedina svijetla točka bio nastup uvijek raspoloženog Christophera Walkena. Sve u svemu lako gledljiv i lako zaboravljiv filmić namijenjen prvenstveno djeci, iako mu je zarada bila solidna, 66 mil.$.
Ali te iste godine Bruckheimer isporučuje publici svoj do tada najuspješniji film, "Pirates of the Caribbean: The Curse of the Black Pearl" redatelja Gora Verbinskog. Ovaj zbilja simpatičan i zabavan filmić temeljen na istoimenom zabavnom parku Diesneylanda je svojim uspjehom i kvalitetom iznenadio brojne kriticare, kao i same producente, ostvarivši ogromnu dobit od 305 mil.$ samo u Americi, bez da spominjemo ostatak svijeta, a uz sve to je oduševio i publiku. Krasila ga je izvrsna, maštovita i zabavna priča, prepuna spektakularnih i zabavnih scena, odlični specijalni efekti koji su služili priči, a ne obratno, kao i izvrsne glumačke izvedbe, gdje se je kao što je dobro poznato ponajviše istaknuo izvrsni Johnny Depp, kao karizmatični kapetan Jack Sparrow, iako ni ostatak glumačke ekipe nije uopće bio loš, dapače, odličan. Depp je svojom izvedbom priskrbio sebi i nominaciju za Oscara u kategoriji najbolje glavne muške uloge, a bilo je tu još i nekoliko drugih nominacija, kao i mnoštvo raznoraznih nagrada. Nakon tolikog uspjeha, nastavak je naravno bio neizbježan.


Neke od Bruckheimerovih uspješnica 2

No Bruckheimer je te godine producirao još dva zanimljiva naslova. Prvi je bio "Veronica Guerin" Joela Schumahera sa Cate Blanchett u naslovnoj ulozi...istinita priča o Irskoj novinarki Veronici Guerin koja je raskrinkala neke od najmoćnijih mafijaških bossova u Dublinu 1996. godine, te postala nacionalnom heroinom i glavnom metom podzemlja. Iskreno, pored "Pirata" taj film nije imao nikakvih šansi, pa je tako i loše prošao na kino blagajnama (1 mil.$), no popratile su ga solidne kritike. A drugi naslov je pak bio nastavak velikog hita iz 1995. godine, "Bad Boys II", koji je ponovno, i za sada posljednji puta udružio, producenta Bruckheimera, redatelja Michaela Baya te glumce Willa Smitha i Martina Lawrencea. Kritika standardno opet nije prihvatila filma, proglasivši ga smećem bez mozga, prepuno auto potjera, eksplozija i specijalnih efekata, što je donekle istina...film i nije imao previše pameti, ali opet, s druge strane, nudio je obilje zabave i žestoke akcije, a to mu je bila prvotna namjena, da zabavi publiku. No unatoč negativnim kritikama, film je jako dobro prošao na kino blagajnama, zaradivši 138 mil.$.
Nakon velikog uspjeha "Gladiatora" 2000. godine, Hollywood se je bacio na štancanje povijesnih spektakala, pa smo tako proteklih godina mogli vidjeti naslove poput "Troy" (2004) i "Alexander" (2004), koji su svi redom bili razočaravajući. Njima se pridružio i Bruckheimer sa svojim filmom "King Arthur" (2004) u režiji redatelja Antoina Fuque (zanimljivo, prvotno je film trebao ponovno režirati Michael Bay, no on je napustio projekt nakon nesuglasica oko budgeta). Iako ni taj naslov nije bio puno bolji od prije spomenutih, ipak se je donekle isticao. Naime Bruckheimer je poznatoj priči o Kralju Arthuru i vitezovima okruglog stola odlučio pristupiti na malo drugačiji način, tj., odlučio se malo poigrati povijesnim činjenicama, te je mističnu legendu o Kralju Arthuru odlučio prikazati na realističan način. Oduzeo je priči sve one mistične elemente i smjestio ju u razdoblje kraja Rimskog carstva, Arthur je postao Rimljanin, a Merlin poludivlji vrač. Sama ideja uopće nije bila loša, no u nedostatku pravih povijesnih činjenica, neke su po običaju bile izmišljene, akcija je bila pomalo stilizirana gotovo bez krvi, i sve u svemu je izgledalo kao "dječji" film, namijenjenom širokoj publici kako bi se zaradilo što više novaca, u čemu nije baš najbolje uspio...svega 51 mil$ na uloženih 90 mil$. Uz sve to, i povjesničari su se razbjesnili na Bruckheimerovo poigravanje povijesnim činjenicama, a ništa blaži nisu bili ni kritičari, nazvavši film, ispraznim, klišeiziranim, i sve u svemu lošim.
No, iako se je "King Arthur" premetnuo u flop, sljedeći naslov iz 2004. "National Treasure" sa Nicolasom Cageom je postao hit, zaradivši solidnih 173 mil.$, i priskrbivši usput solidne kritike. Bio je to pristojan pustolovni obiteljski film, veoma zabavan i interesantan, koji je maaalo podsjećao na kultne filmove o Indiani Jonesu, iako se ne može uspoređivati s njima. Cage je bio standardno dobar u ulozi pomalo zbunjenog ali pametnog tragača za blagom, kao i Sean Bean u "rutinskoj" ulozi još jednog negativca. Tu je bio i dobar komični sidekick, nekoliko sporednih uloga u izvedbi velikih faca (Voight, Keitel, Plummer...) itd. Sve u svemu, Cage je još jednom nakon filmova "The Rock", "Con Air" i "Gone in Sixty Seconds" uspješno omastio brk pod Bruckheimerovom palicom.
2005. godine, za čudo, Bruckheimer nije producirao ni jedan film, vjerojatno zato jer je sve svoje napore usmjerio prema nastavku pirata, "Pirates of the Caribbean: Dead Man's Chest", koji su se premetnuli u jedan od najvećih hitova 2006. godine, i Bruckheimerove karijere općenito. Film je samo na Američkom tržištu zaradio enormnih 416 mil.$, a ni dobre kritike nisu izostale, iako su ovaj puta bile podijeljene. Neki su ga proglasili izvrsnim, genijalnim itd., a drugi pak bezveznim i lošijim od originala, no još uvijek zabavnim. Meni osobno se je teško odlučiti koji je bolji, "Pirat 1" ili "Pirat 2", jer su oba filma tu negdje, no treba još pogledati treći nastavak, "Pirates of the Caribbean: At Worlds End" koji će se u kinima pojaviti u ljeto 2007. godine, pa da cjelokupni dojam bude potpun. Kompletna glumačka ekipa originala je ponovno bila tu, predvođena izvrsnim Johnny Deppom u ulozi karijere, a nije nedostajalo ni zabave, ni spektakularne akcije...sve u svemu izvrsno.
No nije to sve od Bruckheimera za ovu godinu, naime krajem godine nam u kina stiže još jedan film iz njegove "radionice", akcijski Sf triller "Déja Vu" u režiji njegovog starog znanaca Tony Scotta sa Denzelom Washingtonom u glavnoj ulozi. Prema do sada viđenome možemo očekivati zanimljiv i standardno spektakularan, ali i pametan film. Radnja se vrti oko FBI agenta koji je primoran vratiti se u prošlost kako bi spasio ženu od ubojstva, u koju se zaljubi tijekom tog spašavanja.
U 2007. možemo od Jerrya očekivati čak četiri projekta, a prvi u nizu je več spomenuti "Pirates of the Caribbean: At Worlds End", zatim "National Treasure 2" u kojem će Cage ponoviti svoju ulogu tragača za blagom, pa "Ballers", sportska komedija o profesionalnom footballu, te "The Monstrous Memoirs of a Mighty McFearless", avanturistička fantasy drama o bratu i sestri koji otkriju da su potomci legendarnih lovaca na čudovišta, te su primorani spasiti svog oca od najstrašnijeg čudovišta koje postoji.
A za 2008., Bruckheimer ima za sad najavljena samo dva projekta. Prvi je "G-Force", igrana ekranizacija animirane Tv serije iz 80-ih "G-Force: Guardians of Space", o skupini životinjskih komandosa koji moraju spriječiti dijaboličnog muti bilijonera od preuzimanja Svijeta. Inače, taj naslov će režirati Hoyt Yeatman, visual effects supervisor na filmovima kao što su "Crimson Tide", "The Rock", "Con Air" itd. Drugi naslov za 2008. je "Prince of Persia: Sands of Time", ekranizacija popularne istoimene videoigre, o kojoj se za sada zna jako malo.
Uz sve spomenuto, nipošto ne smije zaboraviti naglasiti kako je Bruckheimer od 1997. na ovamo naveliko aktivan i u Tv produkciji, te upravo on potpisuje produkciju nekih od najpopularnijih i najgledanijih Tv serija današnjice kao što su "CSI: Crime Scene Investigation", "CSI: Miami" i "CSI: NY", koje su prema mišljenjima mnogih, jedan od najkvalitetnijih televizijskih projekata u njegovoj cjelokupnoj karijeri. Uz to producirao je i serije "Without a Trace", "Profiles from the Front Line", "Soldier of Fortune, Inc.", "Just Legal", "Cold Case", "Justice" itd., od kojih ste neke imali prilike pratiti i na našim Tv postajama.

Sve u svemu, riječ je o veoma uspješnom producentu, koji nam je isporučio mnoštvo izvrsnih i zabavnih filmova, od kojih se mnogi od njih mogu svrstati među sam vrh ponajboljih Hollywoodskih naslova. 2006. se je našao na 10 mjestu Premiereove liste 100 najuspješnijih ljudi Hollywooda, što dovoljno govori o njegovom uspjehu. Kritičari ga ne vole, kao i jedan dio publike...blate ga, omalovažava ju ga itd., no bez obzira na sve, činjenica je da su njegovi filmovi veoma gledani, bili oni kvalitetni ili ne, te da zarađuju mnogo love na kino blagajnama, što je dokaz da čovjek zna svoj posao...privući krvožednu publiku u kino i uzeti im novac.

Pobješnjeli Max 3: Thunderdome

Eng. Mad Max 3: Beyond Thunderdome
God. 1985.
Redatelj: George Miller, George Ogilvie
Scenarij: Terry Hayes, George Miller
Glume: Mel Gibson, Tina Turner, Bruce Spence, Adam Cockburn, Frank Thring, Angelo Rossitto, Paul Larsson, Angry Anderson, Robert Grubb, George Spartels, Edwin Hodgeman, Bob Hornery, Andrew Oh, Ollie Hall, Lee Rice, Max Worrall, Susan Leonard, Robert Simper, Virginia Wark, Geeling Ng, Ray Turnbull, Brian Ellison, Gerard Armstrong, Helen Buday, Mark Spain, Mark Kounnas, Rod Zuanic, Justine Clarke, Shane Tickner, Toni Allaylis, James Wingrove, Adam Scougall, Tom Jennings, Gerry DAngelo, Travis Latter, Miguel López...itd.



Nakon što mu usred pustinje, nepoznata osoba na prepad ukrade vozilo, deve i sve ostale stvari koje su se nalazile na njemu, (Mad) Maxa trag odvede u post-apokaliptični grad usred pustinje, Bartertown, gdje vrijede zakoni, poštuju se pravila i cvate trgovina. Nakon što ugleda svoje deve na rasprodaji, poželi razgovarati sa glavešinom tog grada kako bi povratio svoju imovinu, ali da bi uopće mogao uči u centar grada mora imati nešto za razmjenu...no, Max nema ništa osim svojih vještina, te ponudi upravo to. Nadležni se zainteresiraju za njegovu ponudu, te ga odvedu glavnoj osobi, Aunty Entity. Nakon što ga ona "testira" tako što na njega "pusti" svoje ljude, koje on uspješno savlada, uvjeri se da bi joj on zbilja mogao biti od koristi. Naime, Aunty ima jedan veliki problem...iako ona na prvi pogled vodi grad, ispostavi se da nije tako u potpunosti...gradom naime upravlja tandem Master-Blaster koji žive u podzemlju, gdje proizvode električnu energiju iz svinjskih govana kojom opskrbljuje grad i tako ucjenjuje Aunty. Master je mozak, ali ujedno i patuljak, a Blaster je mišić, ujedno i mrcina od čovjeka, te je zbog njega Master nedodirljiv. Ono što Max mora učiniti je ubiti Blastera, i ako u tome uspije, dobit će vozilo, gorivo i sve svoje stvari natrag. Problem je jedino u tome što ga mora pobijediti u poštenoj borbi do smrti, u Thunderdomeu, gladijatorskoj areni gdje vrijedi samo jedno pravilo..."dva čovjeka ulaze, jedan izlazi".
Max naravno pristane, ali prije nego krene u napad, odluči prvo krenuti u malu izvidnicu, ne bi li možda pronašao Blasterove slabe točke, te se zaposli u podzemlju, na farmi svinja. Tu sasvim slučajno saznaje da Blasteru smetaju visoki zvukovi, koji ga nerviraju i potpuno onesposobe u tom trenutku, a Max sasvim slučajno ima jednu zviždaljku koju odluči iskoristiti u borbi. Max tada izazove Blastera na borbu, optuživši ga da mu je ukrao vozilo. Njih dvojica uđu u ogroman polukružni kavez, Thunderdome, gdje ih pričvrste na gumenu užad, kako bi borba bila uzbudljivija. Nakon naporne borbe, Max nekako uspije savladati Blastera, ali nakon što mu jednim jačim udarcem ogromnim čekićem odvali kacigu i vidi da se ispod nje nalazi lice djeteta, jer je Blaster zapravo hendikepirani čovjek sa umom 5-godišnjeg djeteta, shvati da ga ne može ipak ubiti, čime prekrši dogovor sa Aunty, te bude osuđen na kolo sudbine. Kolo "odluči" da ga se protjera u pustinju, na konju, sa užasno glupom maskom na glavi. I tako Max nakon lunjanja po pustinji, na kraju svojih snaga se napokon sruši...i taman kad pomisli da je to kraj, pronađe ga neka djevojka. Nakon što se Max probude shvati da se nalazi među plemenom koje većinom sačinjavaju djeca, zapravo nema starijeg djeteta od nekih 18 god. Oni u njemu vide Kapetana Walkera kojeg očekuju več godinama, a koji bi ih trebao povesti u veliki grad...
E tu priča postane malo nejasna i dosadna, da tako kažem, pa neću više ni duljiti sa objašnjavanjem radnje, ali ako vas ipak zanima što se dogodi nakon toga...pogledajte film.



"Mad Max" trilogija je veoma slična svojom kvalitetom i poviješću več spominjanoj "Terminator" trilogiji...naime, prvi film je koštao siću, prošao vrlo dobro, premetnuo se u kult i napravio revoluciju. Drugi film je koštao malo više, prošao odlično, dapače, fenomenalno i premašio original, a treći...treći je samo prošao, i to jedva, a bio je najskuplji u cijeloj trilogiji - 12 mil AUD.
Kao i prethodni nastavak, ovaj film se je također razlikovao, i od originala ali i od nastavka. Budućnost je sada izgledala malo mirnije nego u dvojci, ali još uvijek dovoljno divlje da ju ne možemo usporediti sa onom iz originala...treći film zapravo oslikava izgradnju novog (post-apokaliptičnog) društva, uspostavljena je trgovina, zakoni koji se moraju poštivati itd., iako je to još uvijek divlje društvo u kojem preživljavaju samo najjači i najsnalažljiviji...no meni osobno se baš i nije svidio, zapravo, nakon izvrsnog i kultnog "Road Warriora" bio je iznimno razočaravajući, što ga po mom mišljenju čini najgorim i najslabijim filmom u "Mad Max" trilogiji.
"Mad Max 3: Beyond Thunderdome" je imao zanimljiv i intrigantan početak, koji je dosta podsjećao na zaplet kultnog spagette westerna "A Fistful of Dollars", ali i na zaplet prethodnika, "Mad Maxa 2". Ovaj put dugokosi Max dolazi u post-apokaliptični, prašnjavi gradić Bartertown prepun raznoraznih firkova, gdje u zamjenu za vozilo, gorivo i oružje koje mu je ukradeno nudi svoje usluge, te tu imamo zanimljivu "namještenu" borbu do smrti u Thunderdomu, prijevaru, te malo bauljanja na konju po pustinji itd., ali ni traga onim adrenalinskim jurnjavama iz originala i drugog nastavka...toga je bilo nešto malo tek pred sam kraj filma, a i to je bilo prilično jadno izvedeno. A još k tome negdje na sredini, odjednom je film postao egzistencijalna drama, a Max kao lik iz usamljenog anti-junaka, čuvar i dadilja "nezbrinute" djece, na koju naleti usred pustinje, te je cijeloj priči dodan jedna dublja mitska pozadina, kojoj tu nikako nije bilo mjesta. A da ne spominjem kako je prema kraju priča postala pomalo nejasna, prepuna ne odgovorenih pitanja.
Ovaj nastavak je dokaza da se je serijal več pomalo izlizao, i ostao bez novih ideja, te je postao loša imitacija več prije viđenog. "Mad Max 3" u cjelini djeluje kao loša kopija drugog nastavka, sličnog početka i gotovo identičnog kraja. Sam grand finale filma mi je djelovao kao blijeda kopija jurnjave iz dvojke...kamion je ovaj puta zamijenjen vlakom, a cijela jurnjava je bez imalo uzbuđenja, adrenalinske napetosti kao i neke spektakularnosti i nasilja...nitko od glavnih likova ne pogine, pa čak nitko od negativaca ne pogine.



"Tonalitet" i žestina nasilja je ublažena u odnosu na prethodnike, u priču je ubačena gomila dječurlije, tu je i naslovna pjesma Tine Turner, zapravo dvije pjesme, te je očito da su producenti ciljali na širu, a ujedno i mlađu publiku kako bi film zaradio što više, jer ovaj film jedino djeca mogu shvatiti ozbiljno, tj., dobro se zabaviti gledajući ga.
Također i negativci su ublaženi, neuvjerljivi, pa čak i karikaturalni. Tina Turner je totalno neuvjerljiva kao negativka, posebice u usporedbi sa prethodnicima, zastrašujućim Toecutterom iz originala, te ogromnim i još strašnijim Humungusom iz prethodnog nastavka. A da ne spominje njezinog glavnog pomagača, Ironbara (kojeg glumi nepoznati Angry Anderson), koji kao da je ispao iz nekog crtanog filma tipa "Kojot i ptica trkačica". Tip preživi pad sa mosta, eksploziju auta i još nekoliko totalno glupih situacija, i stalno se vrača i vrača, te u usporedbi sa psihotičnim i ludim Wezom iz prethodnika koji je djelovao zastrašujuće na ekranu, djeluje kao nekakav iritantni idiot koji zbilja živcira svojom pojavom, a ne zastrašuje, kao što bi trebao.
Cijeli film je također lišen one odlične mračne atmosfere koja je krasila prva dva filma, te je, kao što rekoh, više namijenjen djeci, iako je vizualni identitet doduše ostao isti. Uostalom predikat R, koji je "krasio" prva dva filma, je ovaj put zamijenjen sa PG-13, što govori dovoljno samo za sebe.
I Mel Gibson je ovaj puta nešto malo komičniji i opušteniji u svojoj izvedbi, te nije više onako ozbiljan kao prije, a Max je iz opakog, mračnog i šutljivog anti-junaka, lešinara koji misli samo na sebe, postao zabavan junak koji nije imun na humor, što ga kao čini "simpatičnijim" i pristupačnijim široj publici, te je u ovom filmu bio sve samo ne "Mad".
U jednoj sceni negdje s početka filma, on dolazi u grad, te na zahtjev da ostavi oružje na ulazu, od izvadi hrpu oružja, pištolje, noževe, samostrijel itd...mnogo, mnogo više nego što čovjek može nositi...zašto? Zbog štosa! Također u filmu glumi opet i Bruce Spence, te opet glumi pilota, kao i u prethodniku, ali je problem u tome što on očito glumi drugi lik, jer kada se on i Max napokon susretnu na pred kraj filma face tu face, oni se uopće ne prepoznaju, što nema nikakvog smisla. Mislim, zašto siti glumac glumi drugi lik?!...malo je glupo angažirati istog glumca da glumi sličan lik, a ne isti...ili se pak prepoznaju, ali nam to nije posebno naglašeno...ne znam, to mi vjerojatno nikada neće biti potpuno jasno?!



Millerova režija je ovaj put mlaka, fali joj uzbuđenja i brzog ritma iz prethodnika, a ništa svemu tome nije pomoglo ni to što mu je ko-redatelj bio George Ogilvie, dapače, smatram da je upravo to odmoglo filmu, jer je u biti Ogilvie napravio veći dio posla, a ne Miller, što je vjerojatno i najglavniji razlog za tako slab finalni dojam filma. Naime, neposredno pred početak snimanja filma, za vrijeme traženja podobnih lokacija za snimanje, u helikopterskoj nesreći je poginuo Byron Kennedy...Millerov prijatelj, produkcijski partner, scenarist i općenito čovjek s kojim je on započeo cijelu tu priču još i prije 1979. godine. Miller je naravno bio shrvan njegovom smrću, i želio je uopće odustati od režije ovog filma, no nakon razgovora s producentima je ipak pristao režirati, ali samo akcijske sekvence, no očito je i vidljivo je da Miller jednostavno nije "upregnuo" čitavog sebe u cijeli projekt...no, ne možemo mu to ni zamjeriti.
No unatoč tome što je "Beyond Thunderdome" uvjerljivo najlošiji film u cijeloj "Mad Max" trilogiji, ujedno je i najuspješniji što se zarade tiče...dakle, producenti su uspjeli u svom naumu, a to je zaraditi brdo para. Film je zaradio 36 mil$ u Australiji, te preko 100 mil$ u ostatku svijeta, a Gibson je več bio velika internacionalna zvijezda...i to prije nego što je uopće snimio prvi film iz još jedne njegove poznate akcijske franšize po kojoj ga pamtimo - "Leathal Weapon".
Več par godina se spominje snimanje i četvrtog nastavaka, kojeg bi ponovno trebao režirati George Miller. Neko vrijeme je i Gibson bio u opticaju da ponovno reprizira ulogu koja ga je proslavila, ali je odustao. Godina su ipak učinile svoje, on je ostario, te se okrenuo drugačijim (redateljskim) projektima kao što su "Pasija" i nadolazeći "Apocalypto", pa se sad kao novi Mad Max spominje između ostaloga Hugh Jackman i Russel Crowe, kao i još neka imena. "Mad Max 4: Fury Road" bi se prema posljednjim informacijama trebao pojaviti pred svjetskom publikom 2008. godine, da li će zbilja biti tako, morat ćemo još malo pričekati...ali mislim da..."We don't need another sequel"!

Sve u svemu, finalni dojam je da su nam autori htjeli isporučiti malo drugačiji film, sa malo dubljom pričom, o jednom novom društvu, o novoj civilizaciji, ali ujedno i malo zabavniji, opušteniji, sa manje nasilja i više humora...u čemu su djelomično i uspjeli, ali su tako izgubili na uzbudljivosti i kvaliteti filma, jer to jednostavno nije više bio onaj "Pobješnjeli Max"...več "Pripitomljeni Max". Na kraju krajeva, od cjeline valja svakako izdvojiti borbu u Thunderdomeu, nekoliko dobrih štoseva, kao i naslovnu pjesmu Tine Turner "We don't need another hero"...no to ipak nije dovoljno da bi smo ga proglasili i dobrim, a kamo li nešto više.

Ocjena: 2/5

Pobješnjeli Max 2: Cestovni ratnik

Eng. Mad Max 2: The Road Warrior
God. 1981.
Redatelj: George Miller
Scenarij: Terry Hayes, George Miller, Brian Hannant
Glume: Mel Gibson, Bruce Spence, Michael Preston, Max Phipps, Vernon Wells, Kjell Nilsson, Emil Minty, Virginia Hey, William Zappa, Arkie Whiteley, Steve J. Spears, Syd Heylen, Moira Claux, David Downer, David Slingsby, Kristoffer Greaves, Max Fairchild, Tyler Coppin, Jim Brown, Tony Deary, Kathleen McKay, Guy Norris, Anne Jones, James McCardell, Harold Baigent...itd.



Radnja nastavka se uvelike razlikuje od originala, te djeluje kao da je smještena barem 10-ak godina u budućnost od završetka prethodnog filma. Dok je tamo još bilo nekih naznaka civilizacije kakvu dana spoznajemo, u nastavku je gotovo uopće nema.
Nakon nuklearnog rata do kojeg je došlo upravo zbog nafte, svijet se je pretvorio u pustoš, kojom vladaju motorizirane bande raznoraznih krvožednih luđaka, koji se žele dočepati preostalog goriva, tekućine vrjednije od bilo čijeg života. Ni sam Max nije ništa drugačiji, i on traga za gorivom, te se zbog toga sukobljava sa tim bandama. Upravo ga tu i pronalazimo na početku filma...u jednom krakom obračunu sa nekoliko luđaka. Nakon što ih uspješno savlada, i dočepa se nešto malo goriva, Max nailazi na napuštenu letjelicu, barem je on tako mislio, no ispostavi se da nije, te ga zarobi pilot, The Gyro Captain, koji naravno isto želi gorivo. Ali Max ga uspijeva savladati lukavim potezom, i taman kad ga želi ubiti, pilot mu kaže da ćemu pokazati gdje se nalazi na hektolitre goriva, ako ga ostavi na životu. Max naravno pristane.
Ispostavi se da se radio rafineriji usred pustinje, ali ona je okružena krvožednom bandom koju vodi ogromni Lord Humungus. Oni bi naj rađe upali u postrojenje i sve pobili, ali problem je što je postrojenje dobro branjeno. Nakon što nekoliko ljudi pokuša pobjeći iz postrojenja, ali naravno ne uspije, Max uspijeva spasiti jednog. Taj mu obeća da će mu ako ga vrati nazad u postrojenje dati goriva koliko može nositi. Max ispuni svoj dio nagodbe, ali tip umre po dolasku, te Max skoro izgubi glavu...no u tom trenutku Humungus ponovno napada postrojenje, i ponovno neuspješno, a u obrani ovaj puta pomogne i Max. Kasnije uspijeva saznati kako skupina želi pobjeći iz rafinerije, i nastaviti svoj život na boljem mjestu, no da bi mogli otići i sa sobom odnijeti svo gorivo, treba im vozilo koje može vuči cisternu - kamion. Max im tada u zamjenu za gorivo nudi svoje usluge, on je naime vidio jedno takvo vozilo nekoliko km. od postrojenja. Skupina predvođena Pappagallom pristane na dogovor. Max se uspješno iskrade iz postrojenja, te se ubrzo vrati nazad sa kamionom. Ljudi oduševljeni njegovim potezom, ga pokušaju nagovoriti da im pomogne, tj., da on vozi kamion sa cisternom ,ali on to odbije, jer je dobio što je htio...gorivo.
Ali ubrzo nakon što ode iz postrojenja, uhvati ga banda, unište mu auto, a on jedva preživi. Pilot ga uspije svojom letjelicom vratiti natrag u postrojenje...Max sada bez ičega, i bez izbora prihvati ponudu. Nakon što karavana krene, počinje pravi antologijski lov...



Dok je "Mad Max" bio onako više "drama" sa adrenalinskim jurnjavama, "Mad Max 2: The Road Warrior" snimljen samo dvije godine kasnije, je bio potpuno drugačiji od originala, mračniji, nasilniji i pomalo psihodeličan, priča za sebe...gotovo da osim gl. junaka nije imao nikakve veze s njim, te je nudio ono što se publici najviše svidjelo u originalu - jurnjave i razbijana, kao i mnogo, mnogo krvavog nasilja od početka pa do kraja, te su ga mnogi smatrali, a još uvijek i smatraju previše nasilnim.
"Mad Max 2" je jedan od onih rijetkih filmova koji se opravdano smatraju boljim od originala, jer je u mnogo čemu nadmašio original. Osim što je ostvario bolji box office rezultat (u Australiji je zaradio 11 mil$, a u ostatku svijeta preko 100 mil$), unio je i pravu revoluciju u akcijski žanr te postavio nove standarde koje su kasnije mnogi filmovi kopirali i slijedili, a Mel Gibsonu je donio status svjetske zvijezde koji je prvim "Maxom" bio samo naznačen. Također je imao pametno osmišljene likove i zanimljivu , pa čak i originalnu priču, te još mračniju, post-apokaliptičnu atmosferu koja mu je davala specifičan vizualni identitet, kao i žestoku revolucionarnu akciju te izvrsne kostime, zbog čega ga publika još i dan danas obožava.
Tu bih posebice istaknuo Hrvatsku publiku, naime ovaj film, jer se nalazi na visokom 14. mjestu top ljestvice 50 najboljih filmova XX st. prema izboru Hrv. gledatelja, koju je objavio naš filmski časopis "Hollywood" 2000. godine u svom 50-om broju nakon četveromjesečne ankete, što govori dovoljno samo za sebe.
Budućnost je ovdje prikazana još opakija i još mračnija nego u originalu...sve je prepuno raznoraznih divljaka, nomada, pankera, luđaka itd. koji izgledaju kao da su izletjeli iz vikinškog doba, ali umjesto da jašu na konjima i vitlaju mačevima, jure okolo na nabrijanim mašinama koje idu na nitro te koriste noževe, sačmarice, samostrele, bejzbol palice i ostala oružja. Ovdje civilizacije gotovo da i nema, kao i goriva oko kojeg se svi međusobno bore i ubijaju...ovo je divlji zapad, ali bez konja i zakona. Ovaj nastavak ujedno na početku u kratko objašnjava kako je došlo do te situacije, što u originalu nije bilo objašnjeno. Brutalniji je, ali i mrvicu zabavniji od originala zahvaljujući glumcu Bruce Spenceu i liku pilota kojeg on glumi, koji pridonosi humoru.
Gibson opet rastura ekranom...Max je ovaj put usamljeni lutalica, koji misli samo na sebe, lešinar koji živi dan za danom i traga za gorivom kojeg je sve manje kako bi njegov V8 i dalje jurio pustopoljinama post-apokaliptične Australije. No ubrzo od usamljenika postaje junak dana...iako on to zapravo ne želi, njega zanima samo gorivo. Ali s vremenom se tu vidi jedan trag ljudskosti koji je ostao u njemu nakon pogibije obitelji. Doduše nije nigdje objašnjeno što mu se dogodilo sa ženom, jer koliko se sjećam, u originalu ona ipak ne pogine, več je samo jako, jako ozlijeđena, ali doktori kažu da će se oporaviti...no nema veze.



Millerova režija je još bolja nego u originalu...ovdje postiže prikazati potpuno rasulo društva u kojem jedinu vrijednost ima gorivo, post-apokaliptični nered, te postepeno gradi napetost i tako nas uvodi u grand finale...legendarnu 20-minutnu jurnjavu u maniri "Ben Hura", sa kamionom, motorima, autima i još raznoraznim nabrijanim i sklepanim vozilima, prepunu spektakularnih stuntova, koja se još i dan danas, po mom mišljenju zasluženo svrstava među najbolje filmske jurnjave ikada.
Kamera je opet smještena u samu akciju, i doslovno možemo vidjeti brutalnost i žestinu tih sudara na ekranu, što na daje iluziju stvarne opasnosti, a ne bezopasnih stuntova. Dijelovi "mašina" lete na okolo, kao i udovi ljudi koji ih voze...sve u cjelini izgleda poput nekog demolition derbya. Ono što su Miller i njegova ekipa snimili na ovom filmu, i kako su snimili a da nitko nije poginuo, ne polazi mnogim redateljima ni u današnjim filmovima uz svu tu tehnologiju koju imaju na raspolaganju i CGI specijale efekte, jednostavno fenomenalno...antologija.
No osim izvrsne akcije, Miller nam je isporučio izvrsne životne likove, tj., usredotočio se je na njihovu karakterizaciju. Kao što rekoh ranije, Max je ovaj puta čovjek bez ičega koji samo želi preživjeti u tom okrutnom svijetu, veoma sličan negativcima, hordi barbara koji žele isto što i on - gorivo. No za razliku od njih, koji gotovo da ne znaju za milost, u njemu je ipak ostao djelić ljudskosti, što prema kraju filma izađe na vidjelo, posebice u njegovom odnosu sa klincem, kojeg je inače odglumio Emil Minty. Skupina ljudi koja brani rafineriju je prepuna raznoraznih likova i karaktera, ali sve njih krasi jedna osobina...želja za boljim životom koju im može osigurati gorivo, i spremni su učiniti sve da ga zaštite.
Tu su i več spomenuti negativci...meni osobno se urezao u pamćenje psihotični Wez, "dog of war", kojeg je izvrsno odigrao bivši S.A.S. komandos Vernon Wells. Tip dominira ekranom, i zbilja djeluje zastrašujuće, čak mnogo više od vođe horde, monstruoznog i nabildanog Humungusa, čije očito groteskno lice uopće ne vidimo jer je sakriveno iza željezne maske. Njega je pak odglumio Kjell Nilsson, inače bivši Olimpijac i dizač utega. Kad več spominjem glumce, ne smijem zaboraviti i Michaela Prestona kao Pappagalla, vođu skupine koja brani rafineriju (meni osobno tip iznimno liči na Micka Jaggera).
Baš kao i u originalu, pohvale opet idu i muzici Briana Maya...soundtrack nastavka je još bolji nego onaj iz originala, te ovdje muzika uvelike pomaže podizanju adrenalina i stvaranju pomalo hororičnog ugođaja beznađa...savršeno se uklapa sa onime što vidimo na ekranu.
Inače ovaj film je imao veliki utjecaj na mene kao klinca, obožavao sam ga, tj., još uvijek ga obožavam...sjećam se, jedan od najtužnijih scena ikada mi je bila upravo ona kada eksplodira Maxov nabrijani auto...došlo mi da plačem hehe...



Za kraj evo vam nekoliko trivijalnih činjenica koje će vas možda interesirati i predočiti vam još bolje o kakvom se remek-djelu radi.
Nakon velikog uspjeha originala, u nastavak je naravno bilo uloženo znatno više novaca, točnije 4 mil. AUD, zbog čega je u to vrijeme proglašen najskupljim Australskim filmom. Iako se možda na prvo pogled ne čini, jer izgleda kao da je sve sklepano od raznoraznih cijevi, željeza, dijelova automobila i tko zna čega, ali rafinerija u pustinji je bila najskuplji i najveći set ikada izgrađen do tada u Australiji. A uz to produkcija je zahtijevala najveću stvorenu eksploziju na Australskom filmu do tada, kojom je raznesen taj isti set. Film je inače kompletno sniman na lokacijama u Australiji, točnije u New South Walesu.
Miller i preostala dva scenarista, Brian Hannant te Terry Hayes su navodno za pisanje priče bili inspirirani samurajskim filmovima Akire Kurosawe, te knjigom Josepha Campbella "The Hero With a Thousand Faces".
U filmu su korištena dva Interseptora. Jedan iz originala, te drugi izgrađen posebno za scenu eksplozije. Zanimljivo je da su nakon što je završeno snimanje originala iz 1979., i prije nego što je film pušten u kina i postigao ogroman uspjeh, svi automobili bili određeni za uništavanje, no netko je zaključio da bi bila šteta da unište i Interseptora (pametan čovjek). Pa kad su krenuli sa pripremama za nastavak, sjetili su se da je auto čitav, te su ga odlučili ponovno iskoristiti. Malo su ga modificirali i preuredili za nastavak, a nakon što je završeno snimanje nastavka, Bob Forsenko ga je restaurirao, te se taj auto sada nalazi u muzeju "Cars of the Stars Motor Museum" u Engleskoj gdje ga se može vidjeti još i dan danas.
Isto tako, popularni Maxov pas, je zapravo bio obični pas iz lokalnog šinteraja, te je bio posebno uvježban i istreniran za film. a nakon snimanja ga je udomio jedan od kamermana. Inače originalni naslov "Mad maxa 2" je bio "Mad Max 2", ali su ga odlučili promijeniti u "The Road Warrior" za Ameriko tržište, kako ne bi došlo do zabune kod publike. No kasnije je vraćen originalni naslov, a ovaj alternativni mu je dodan kao podnaslov.

Sve u svemu, "Mad Max 2: The Road Warrior" je klasik žanra, izvrstan kultni film koji ne zastarijeva, te nas podsjeća kako su se nekad snimali izvrsni filmovi.
Kao što več rekoh na početku, jednom riječju...antologija, film koji svaki filmofil mora pogledati.

Ocjena: 5/5

Pobješnjeli Max

Eng. Mad Max
God. 1979.
Redatelj: George Miller
Scenarij: George Miller, James McCausland
Glume: Mel Gibson, Joanne Samuel, Hugh Keays-Byrne, Steve Bisley, Tim Burns, Roger Ward, Lisa Aldenhoven, David Bracks, Bertrand Cadart, David Cameron, Robina Chaffey, Stephen Clark, Mathew Constantine, Jerry Day, Reg Evans, Howard Eynon, Max Fairchild, John Farndale, Peter Felmingham, Sheila Florance, Nic Gazzana, Hunter Gibb, Vincent Gil, Andrew Gilmore, Jonathan Hardy, Brendan Heath, Paul Johnstone, Nick Lathouris, John Ley, Steve Millichamp, Phil Motherwell, George Novak, Geoff Parry, Lulu Pinkus...itd.



Radnja ovog izvrsnog i kultnog filma je smještena u post-apokaliptičnu budućnost, u Australiju, gdje je civilizacija kakvu znamo gotovo nestala, iako zakon još uvijek postoji, ali ga gotovo nitko ne poštuje. No kroz cijeli film mi ne saznamo kako je do te situacije došlo. Znamo samo da "normalnih" ljudi ima jako malo, te da tim svijetom većinom "vladaju" raznorazni manijaci, luđaci i bajkeri s jedne strane, te policajci u kožnim odjelima, Main Force Patrol (MFP), koji krstare bespućima Australije kako bi osigurali ceste od bajkerskih bandi s druge strane.
Film počinje jednom adrenalinskom jurnjavom, gdje policajci hvataju odbjeglog zatvorenika, Night Ridera, koji zajedno sa svojom djevojkom bježi u nabrijanom autu, Intreseptoru V8. U potjeru se uključi nekoliko policijskih vozila, no nitko ga ne uspijeva zaustaviti. Tada mu se suprotstavi policajac Max Rockatansky, najbolji vozač u policiji, te Nihgt Rider pogine u nesreći. Nakon te nesreće Max počinje polako razmišljati o tome da napusti posao jer počine previše uživati u njemu, no njegov šef, Fify, ga uspije nekako zadržati, tako što ga "namami" nabrijanim autom, V8 Ford XB Falcon "Pursuit Special".
No ubrzo se pojavljuje banda sadističkih bajkera, čiji je Night Rider bio "istaknuti" član, koji ubijaju i siluju od grada do grada, te se žele osvetiti policiji za smrt svog prijatelja. Tijekom jednog od njihovih mnogobrojnih krvavih pohoda, policajci uspijevaju uhvatiti jednog koji se zove Johnny the Boy. Ali ga isto tako ubrzo moraju pustiti zbog nedostatka dokaza, što posebice razljuti Jima Goosea, inače veoma dobrog Maxovog prijatelja, te se on zakači sa njima. Nedugo nakon tog "incidenta", Goose upadne u njihovu klopku, te ga oni živog spale.
Max se tad odluči za zbilja napustiti posao, te se uputi sa svojom ženom i djetetom na sjever, kako bi se malo opustili i odmorili. Ali isto tako se ispostavi da je i banda bajkera krenula na sjever, te se njihovi putovi sasvim slučajno sastanu na gotovo napuštenom području. Banda tada pregazi njegovu ženu i dijete, ostavivši njihova slomljena tijela nasred ceste što slomi i razljuti Maxa.
On tada postaje "Mad Max"...vadi iz ormara svoju policijsku uniformu, uzima taj nabrijani auto, V8 i skraćenu dvocijevku te kreće u osvetnički pohod, ubijajući članove bande jednog po jednog.
Priča iako danas djeluje potpuno neinventivno i prepuna klišeja ima svoj određeni šarm, a mora se uzeti u obzir da je tada to bila prilično originalna priča, te da je imala originalan koncept koji su kasnije slijedili mnogi drugi filmovi (npr. "Waterworld" ).



Nakon što sam nedavno pogledao "Terminatora", odlučio sam se prisjetiti još jednog naslova svog djetinjstva, još jednog akcijskog junaka koji je žario i palio velikim ekranom tamo 80-ih godina, i kojeg sam obožavao, tj., još uvijek obožavam gledati...Gibsonov "Mad Max".
Tko bi rekao da će taj jeftini (koštao je svega 300 tis. AUD, od kojih je 15 tis. otišlo Gibsonu), sirovi post-apokaliptični film ceste sa hrpom jurnjava i razbijanja autiju, te sa zbilja jednostavnom pričom osvete prepune klišeja, doživjeti takav komercijalni uspjeh te davne 1979. godine u domovini a kamo li u svijetu (u domovini je zaradio 8 mil$, a u cijelom svijetu oko 100 mil$), te još k tome do danas postati kultni film, tim više što se ne radi o Američkom proizvodu nego o Australskom. Ali je...ponajviše zbog toga što je imao tada specifičnu fabulu (post-apokaliptična budućnost), drugačiji način uvođenja publike u priču, te drugačiji način na koju su portretirani likovi, kao i karakterističnu sirovu, moglo bi se reći pankersku, post-apokaliptičnu atmosferu i vizualni identitet, kao i na kraju krajeva realne, opasne i adrenalinske jurnjave koje se još i dan danas smatraju među najrealnijim jurnjavama i stuntovima izvedenim na filmu.
A uz sve to, upravo je taj film napravio od Mela Gibsona...Mela Gibsona, koji samo tom filmu i toj kultnoj ulozi može zahvaliti svoj današnji status velike filmske zvijezde. Da stvar bude još bolja, Gibsonu ta uloga nikada nije ni bila namijenjena, tj., dobio ju je sasvim slučajno...naime on je na audiciju za "Mad Maxa" došao kao podrška i pratnja svome prijatelju, ali kad su ga producenti vidjeli prepunog masnica i ogrebotina preostalih iz opake barske tučnjave, pomislili su da se tip zbilja pripremio za ulogu, pa su ga odlučili angažirati. I tako je Mel ušao u legendu kao pobješnjeli Max, antijunak u koži, koji luta post-apokaliptičnom Australijom u svom nabrijanom autu, posljednjem V8 Interceptoru, sa skraćenom dvocijevkom u jednoj ruci, i psom u drugoj.
Nakon uvodnih nabrijanih i antologijskih 10-ak minuta, film malo postaje "spor" u sredini, vrijeme ga je očito maaalo dostiglo, no prema kraju definitivno opravdava svoj naslov, te u drugoj polovici postaje uzbudljiviji. Pohvale idu i izvrsnoj glazbi skladatelja Briana Maya, koja svakako pridonosi atmosferi, kao i odličnoj režiji George Millera koji je svojim prikazima pustopoljina Australije doprinjeo zbilja upečatljivoj viziji post-apokaliptične budućnosti. Uz to, unatoč malom budgetu uspio je snimiti uzbudljive akcijske sekvence stavljajući kameru na same automobile i motore što je pridonijelo realnijem tonu akcije (bez CGI-a).
Gibson je solidan u svojoj izvedbi, tim više što mu je to bio tek drugi film u karijeri...tek je kako bi se reklo, "učio zanat". Max je u njegovoj izvedbi policajac na rubu ludila kojeg samo njegova obitelj sprječava i spašava da ne prijeđe taj rub...oni su njegova oaza mira i dobrote u tom svijetu zla i boleština s kojim se on svaki dan susreće na poslu. No kad mu to oduzmu, on prelazi preko tog ruba i postaje hladnokrvan ubojica, "Pobješnjeli Max". Sam kraj filma je fenomenalan...Max odlazi u svom autu, ostavljajući prošlost iza sebe, jer tamo nema više ničega što bi ga zadržalo na tom mjestu, postaje jedan od tih "luđaka"



I ostatak glumačke ekipe je prilično upečatljiv u svojim izvedbama...Hugh Keays-Byrne je izvrstan kao ludi i opičeni vođa bande Toecutter, ima neki svoj određeni govor tijela, ludi pogled, iznenadne pokrete koji ga čine dovoljno zastrašujućim. Kao još jednog glumca vrijednog spomena valja izdvojiti Stevea Bisleya, kao policajca Jima Goosea. On je prilično zabavan tip, pomalo lud, ali na onaj dobar način, no uzima neke stvari previše osobno, zbog čega i nastrada. Inače Bisley je veoma popularan glumac u Australiji, te je poznat po mnogobrojnim Tv serijama, kao što su npr. "G.P." i "Water Rats". Zanimljivo je spomenuti kako su on i Gibson nastupali več i prije zajedno u filmu "Summer City" iz 1977., koji je i jednom i drugom bio prvi projekt u karijeri.
"Mad Max" je inače osvojio nekoliko nagrada u Australiji, kao što je nagrada Australskog Filmskog Instituta (AFI) za dostignuća u montaži, zvuku, i za najbolji originalni soundtrack, te je do 2000. godine držao rekord u Guinnessovoj Knjizi Rekorda kao najjeftiniji film sa najvećim profitom. No te 2000. ga je sa tog "trona" skinuo film "The Blair Witch Project".
Kako u ono vrijeme Gibson još uopće nije bio poznat, ni u domovini, a kamo li u svijetu, trailer filma nije bio fokusiran na samu radnju i njega, nego su u traileru prikazivali samo akciju...jurnjave i razbijanja kako bi privukli publiku. Uz to, film je za Američko tržište bio sinkroniziran jer (glupi) Ameri nisu najbolje razumjeli Australski engleski zbog njihovog naglaska i slenga.
Film je snimljen u vremenu od 12 tjedana, i bio je to prvi Australski film sniman u anamorfnom widescreenu. Kako je budget filma bio iznimno malen, čak i za ondašnje pojmove, a kamo li današnje, jedino je Gibson imao pravo kožno odijelo, dok su svi ostali glumci, koji su glumili policajce imali jeftina odjela od lažne kože. Policijski auti koji su korišteni u filmu su se konstantno popravljali kako bi se mogli iznova koristiti. A najzanimljivije od svega je što su Miller i Byron Kennedy, producent filma, montirali film u Byronovoj kući, na stroju koji je posebno za to načinio Byronov otac, inače inžinjer po struci.

Sve u svemu, "Mad Max" je jednostavan, pomalo sirov, pa danas čak i trashy film. No isto tako je i efektan, nezaboravan i kultni film, koji je uvelike utjecao na filmski žanr, te danas slovi kao malo remek-djelo koje se svakako isplati pogledati. Čisti dokaz kako je i za jako, jako malo para moguće snimiti nešto kvalitetno ako imate dovoljno mašte i kreativnosti. Dakle, ako ga niste kojim slučajem pogledali...učinite to čim prije.

Ocjena: 4/5

Da Filmske legende, i općenito ljudi zaslužni za kvalitetu i dugovječnost nekog filma nisu samo glumci koje gledamo na velikim i malim ekranima, dokazuje i činjenica da se npr. prestižna nagrada Oscar, koja označava najveće životno dostignuće svakom filmskom djelatniku koji ju osvoji, ne dodjeljuje samo njima, več i svim ostalim ljudima iz svijeta filma koji su ostavili svoj trag u filmskoj povijesti i zadužili ju na ovaj ili onaj način. To su tkz. ljudi iz pozadine, redatelji, scenaristi, producenti, skladatelji i još mnogi, mnogi drugi, koji su često i više zaslužniji od samih glumaca za uspjeh nekog filma. Neke od tih osoba su jako poznate široj javnosti, neke malo manje, a neke uopće nisu poznate, no znamo da su tu. Jedna od tih osoba iz pozadine je i skladatelj Hans Zimmer, inače veoma poznato i popularno ime u svijetu filmske glazbe.



Hans Florian Zimmer je rođen 12. 09. 1957. godine u Frankfurtu u Njemačkoj. Svoju karijeru filmskog kompozitora je započeo krajem 80-ih godina, a danas se smatra jednim od najuspješnijih i najpopularnijih filmskih skladatelja. No prije nego što se je počeo baviti filmskom glazbom, bio je član pop skupine "The Buggles", a njihov najpoznatiji singl, "Video Killed the Radio Star" bio je prvi muzički video prikazan na MTv-u, te je označio početak nove ere globalne zabave.
Filmskom glazbom se je Zimmer počao baviti sasvim slučajno, kada je u Londonu surađivao sa poznatim kompozitorom, te ujedno i svojim mentorom Stanleyem Myersom na filmu "My Beautiful Laundrette" 1985. godine. Ubrzo nakon toga, kroz narednih par godina, naredao je nekoliko svojih solo projekata, kao što su između ostaloga naslovi "Separate Vacations" (1986), "The Zero Boys" (1986), "Terminal Exposure" (1987), "The Fruit Machine" (1988), "The Nature of the Beast" (1988) te "A World Apart" tekođer iz 1988. godine za koji je po prvi puta dobio i priznanja od strane kritičara. Tijekom tih godina, Zimmer se je istaknuo kao pionir u kombiniranju starih i novih glazbenih tehnologija, tj., "mix" elektronski stvorene glazbe i tradicionalne orkestralne glazbe, po čemu je poznat i dan danas.
I upravo je ta 1988. godina bila godina prekretnice u njegovoj karijeri. Naime te godine, nakon prvih zapažanja kritičara dobiva ponudu da sklada muziku za prvi veći film u karijeri, "Rain Man" redatelja Barrya Levinsona, koju naravno prihvaća. Film je te godine osvojio Oscara za najbolji film, a Zimmer je zaradio svoju prvu nominaciju za najbolji soundtrack, i tako se premetnuo i ime vrijedno zapažanja. Več naredne 1989. godine sklada muziku za naslove "Black Rain", redatelja Ridleya Scotta s kojim je kasnije konstantno surađivao na gotovo svakom njegovom filmu, te za film "Driving Miss Daisy". I taj film je osvojio Oscara u kategoriji najboljeg filma, ali je Zimmera nominacija ovoga puta zaobišla, no zato je zaradio nominaciju za Grammy tim istim soundtrackom.
Kako je iza sebe več imao rad na dva filma ovjenčana Oscarima i dvije nominacije (Oscar i Grammy), početkom 90-ih godina, Zimmer je slovio kao veoma običavajući i kvalitetan skladatelj, pa je dobivao sve više i više ponuda. Među naslovima za koje je još skladao nalaze se i "Bird on a Wire" (1990) sa Mel Gibsonom u glavnoj ulozi, te popularni film s kraja 80-ih, odnosno, početka 90-ih "Days of Thunder" (1990) redatelja Tonya Scotta sa Tom Cruiseom i Nicole Kidman u gl. ulogama, koji je moglo bi se reći označio početak njegove suradnje sa poznatim producentom Jerryem Bruckheimerom kao i samim redateljem, za čije filmove je kasnije također često skladao.Tu su se te 1990. još našli i "Fools of Fortune", "Pacific Heights" te "Green Card" sa Gerardom Depardieom i Andie MacDowell u glavnim ulogama.
Početkom 1991. ponovno surađuje sa Ridley Scottom na filmu "Thelma & Louise", te sa redateljem Ronom Howardom na filmu "Backdraft", a našao se tu još te godine i naslov "Regarding Henry". 1992. godine je radio na čak pet filmova od kojih najviše valja izdvojiti "K2" sa Michaelom Biehnom u glavnoj ulozi, kao i film "A League of Their Own". Na filmu "True Romance" iz 1993. godine je ponovno surađivao sa Tony Scottom, a tu su se te godine još našli i "Cool Runnings", "Point of No Return" te "Younger and Younger". Naredna godina, 1994. je bila najznačajnija u njegovoj karijeri jer je te godine ostvario svoj največi uspijeh karijere. Naime te godina osvaja svog prvog, i za sada jedinog Oscara za soundtrack na animiranom filmu "The Lion King". A osim što je za njega osvojio Oscara, osvojio je i Zlatni globus, American Music Award, Tony, dvije Njemačke nagrade, te zaradio nominaciju za Grammy, a sam soundtrack je bio prodan u preko 15 mil. kopija diljem svijeta. Iste te godine skladao je još i za akcijski film "Drop Zone" sa Wesley Snipesom u glavnoj ulozi.
Filmom "Crimson Tide" iz 1995. godine ostvaruje treču zajedničku suradnju sa redateljem Tony Scottom i drugu sa producentom Bruckheimerom, te nam isporučuje jedan od njegovih boljih radova za koji je osvojio i Grammy. Tim soundtrackom je pridobio jednog velikog i značajnog fana, redatelja Stevena Spielberga, koji je jednom prilikom izjavio u nekom od mnogobrojnih intervjua, da kako je njegovo prijateljstvo i lojalnost prema Johnu Williamsu glavni razlog što nikada nije angažirao Zimmera na nekom od svojih filmova, iako bi to jako volio. Uz taj projekt, 1995. je još radio i na naslovima "Beyond Rangoon", "Nine Months", "Something to Talk About" te "Two Deaths". I naredne godine ponovno surađuje sa Tony Scottom na filmu "The Fan", ali te iste godine nam isporučuje, meni osobno dva veoma draga soundtracka za filmove "Broken Arrow" te izvanredan, orkestralno veoma pompozan i žestok soundtrack "The Rock", na kojem je surađivao sa još jednim vrhunskim glazbenikom, Jamesom Newtonom Howardom.
Inače, Zimmer voli često surađivati sa drugim skladateljima, jer kaže da na taj način mnogo nauči, te je do sada surađivao sa glazbenicima kao što su Harry Gregson-Williams, John Powell, Mark Mancina, Klaus Badelt, Steve Jablonksy i još mnogi drugi.
Uz sve to, te 1996. zarađuje i treću nominaciju za Oscara scoreom za film "The Preacher's Wife".
Neki od naslova koji su se nanizali narednih godina, a koje valja svakako spomenuti su "The Peacemaker" (1997), "As Good as It Gets" (1997), "The Last Days" (1998), "The Lion King II: Simba's Pride" (1998), "The Prince of Egypt" (1998), "The Thin Red Line" (1998) te "Chill Factor" (1999). I onda dolazi 2000. godina, kada Zimmer prema riječima mnogih fanova i kritičara stvara svoj najkvalitetniji i najpoznatiji soundtrack, onaj za film "Gladiator" Ridleya Scotta. Bila je to njihova moglo bi se slobodno reći, najunosnija i najkvalitetnija suradnja. Zimmer je za taj svoj epski score zaradio ponovno nominaciju za Oscara (na žalost nije ga osvojio, iako je trebao) i nominaciju za Grammy, te osvojio Zlatni globus i nagradu Filmskih kritičara. Uz sve to, soundtrack je bio prodan u 3 milijuna kopija diljem svijeta i posta jedan od najprodavanijih soundtrackova svih vremena. Te godine Zimmer je skladao još i za filmove "Mission: Impossible II" te "The Road to El Dorado". 2001. je opet surađivao sa Ridleyem na čak dva njegova filma... "Hannibal" te također izvrsni "Black Hawk Down", a našao se je tu još i "Pearl Harbor", druga suradnja sa redateljem Michaelom Bayem, za koju je ponovno zaslužio nominaciju za Grammy, a bili su tu još i naslovi "The Pledge" te "Riding in Cars with Boys", kao i još neki.
Več naredne godine, 2002. priskrbio je sebi još jednu nominaciju za Zlatni globus filmom "Spirit: Stallion of the Cimarron", a radio je još i na "The Ring" (2002), "Tears of the Sun" (2003), "Matchstick Men" (2003) (ponovno Ridley Scott), "Something's Gotta Give" (2003), te "The Last Samurai" također iz 2003. Nominacija za Grammy je opet bila tu, iako ga po običaju nije osovjio, a to je ujedno bio 100-i soundtrack u njegovoj karijeri.
U zadnjih par godina je nanizao nekoliko scoreova vrijednih spomena kao što su oni za filmove "King Arthur" (2004), zatim "Shark Tale" (2004), "Spanglish" (2004) koji mu je priskrbio, još jednu i za sad posljednju nominaciju za Zlatni globus, "The Ring Two" (2005), "Madagascar" (2005), "Batman Begins" (2005), gdje je opet zajedno sa Jamesom Newtonom Howardom pokušao zamijeniti gotovo nezamjenjivi score Danny Elfmana iz originala, te "The Weather Man" (2005).
Ova godina je bila veoma uspiješna za njega, jer je radio na dva iznimno uspješna filma, "The Da Vinci Code" i "Pirates of the Caribbean: Dead Man's Chest", u kojima je njegova glazba doprinijela kvaliteti i atmosferi filmova. U najavi još ima naslove "The Holiday" (2006) redateljice Nancy Meyers, zatim "August Rush" (2007), pa onda posljednji film iz serijala o pustolovinama gusara Jacka Sparrowa, "Pirates of the Caribbean: At Worlds End" (2007), i na kraju "The Simpsons Movie" (2007).

Naravno, to nije sve što još možemo očekivati od tog talentiranog i kvalitetnog skladatelja. Siguran sam da će nam kroz narednih 10-ak, pa čak možda i 20-ak godina on isporučiti još mnogo, mnogo kvalitetnih sountrackova koji će "uljepšati" mnoštvo nadajmo se jednako kvalitetnih filmova.
Zanimljivo je, što se njegovi soundtrackovi često koriste u trailerima za raznorazne filmove na kojima on uopće nije radio, i to posebice "The Rock", "Crimson Tide" i "Gladiator", što vjerojatno dovoljno govori samo za sebe. Njegov "zaštitni znak" je što u svojim soundtrackovima koristi elemente kultura kojima se film bavi. Tako npr. u "The Lion King" možemo čuti zvukove plemenskih instrumenata, u "Pearl Harboru" zvukove ukulele, a u "Gladiatoru" ženske vokale i zvukove gitare.
Za sebe kaže da mu je uzor Ennio Morricone, a da mu je najdraža filmska tema ona iz filma "Assault On Precinct 13" koju je skladao John Carpenter. Na 27. Internacionalnom Flanders Film Festivalu je dobio tu čast da izvede po prvi puta uživo preko 100 svojih dijela. Koncert je snimljen i izdan kasnije pod naslovom "The Wings Of A Film: The Music Of Hans Zimmer". A dobio je i nagradu Henry Mancini za životno dostignuće, kao i još nekoliko nagrada koje neću spominjati.

Sve u svemu jedan izvanredan glazbenik, čija glazba krasi mnoge izvanredne filmove i svakako pridonosi njihovoj kvaliteti i dugovječnosti. Za kraj evo vam top 5 njegovih najboljih dijela prema mom izboru...svakako preporučam:

1. The Rock


2. Gladiator


3. Crimson Tide


4. Black Hawk Down


5. The Lion King

Terminator 3: Pobuna mašina

Eng. Terminator 3: Rise of the Machines
God. 2003.
Redatelj: Jonathan Mostow
Scenarij: John D. Brancato, Michael Ferris
Glume: Arnold Schwarzenegger, Nick Stahl, Claire Danes, Kristanna Loken, David Andrews, Mark Famiglietti, Earl Boen, Moira Harris, Chopper Bernet, Christopher Lawford, Carolyn Hennesy, Jay Acovone, M.C. Gainey, Susan Merson, Elizabeth Morehead, Jimmy Snyder, Billy D. Lucas, Brian Sites, Alana Curry, Larry McCormick, Robert Alonzo, Michael Papajohn, Timothy Dowling, Jon Foster, Mark Hicks, Kim Robillard, Matt Gerald, William OLeary, Rick Zieff, Rebecca Tilney, Chris Hardwick, Helen Eigenberg, Kiki Gorton, Walter von Huene, Jerry Katell, George A. Sack Jr., Eric Ritter…itd.



Radnja trećeg nastavka je gotovo identična prethodnicima, i ne donosi gotovo ništa novo, a upravo to je navječa mana filma, jer je bilo mnogo štofa za "novosti". No o tome malo kasnije, evo ukratko kako zvuči radnja...
Prošlo je gotovo deset godina otkako je tada još mali John Connor zajedno sa sada pokojnom majkom i Terminatorom T-800 spriječio dolazak Sudnjeg dana i početak rata između strojeva i mašina. Connor je sada stariji, i ima 22 godine te živi kako on kaže "izvan društva", bez adrese, bez telefona i svih drugih stvari pomoću kojih bi ga netko mogao pronaći. Ne postoji apsolutno nikakva dokumentacija o njegovom životu, te ga Skynet u budućnosti ne može pronaći. No, iz budućnosti ipak dolazi T-X, najsofisticiraniji stroj za ubijanje koji je Skynet dosada stvorio. Ona je eksponencijalno snažnija, opasnija i destruktivnija od svih Terminatora prije nje. No, ovaj put Connor nije jedina meta koju ona mora terminirati. Na toj listi za odstrel se nalazi još nekoliko imena koja su iznimno važna za ishod rata između ljudi i strojeva. Jedno od imena sa liste je i veterinarka Kate Brewster, buduća žena Johna Connora. Po običaju za T-X-om, dolazi i T-800, kako bi zaštitio Kate i Johna, koji sasvim slučajno nalete jedno na drugo. Ubrzo njih dvoje shvate da ih samo tri sata dijele od kraja svijeta, te uz pomoć svog zaštitnika, odluče još jednom spriječiti Sudnji dan…no da li će uspjeti u tako kratkom vremenu sa opasnom Terminatoricom za vratom…



Nakon izvrsnog originala, i još boljeg nastavka, kojeg mnogi filmofili, kao što rekoh u prethodnoj recenziji smatraju jednim od najboljih akcijskih filmova svih vremena, ovim nastavkom su gotovo svi bili razočarani i smatrali su ga potpuno nepotrebnim. Zapravo, film je naišao na negativne kritike i prije nego što je uopće bio snimljen, ponajviše zbog toga jer u redateljskoj stolici trojke nije sjedio začetnik svega toga, James Cameron, koji je odbio ponudu da režira film uz izjavu da je on rekao sve što je imao reći o toj priči u prethodna dva filma. A u to vrijeme se je još i Arni "natjecao" za mjesto Guvernera Kalifornije, pa su neki išli i tako daleko da su nazvali film jednim dugačkim predizbornim spotom koji će Arniju poslužiti u njegovoj kampanji. Ja osobno sam naveliko iščekivao taj treći nastavak, i zbilja sam bio presretan kada sam prvi puta vidio trailer, a kada se je film pojavio u kinima, doslovno sam trčao na prvu predstavu.
Istina, "Terminator 3: Rise of the Machines" se ne može mjeriti sa kultnim originalom i nastavkom, no nije ni ispao totalna katastrofa. "T3" je solidan akcijski film koji je kvalitetom onako malo iznad uobičajenog prosjeka koji nam se danas nudi. Doduše drugačiji je od svojih prethodnika i ničim se nije pretjerano nije istaknuo, kao prethodna dva filma, ali zato savršeno zaokružuje cijelu tu priču oko sudnjeg dana i propasti svijeta u jednu smislenu cjelinu, i zato smatram da ima svoju svrhu, koju je ispunio. Šta pod time mislim?
Naime dvojka je imala svojevrsni happy end, smak svijeta je spriječen i svi ćemo živjeti mirno i sretno. No, ako malo bolje razmislimo, to zapravo nema smisla...naime ako je sudnji dan spriječen, onda se ne bi uopće trebali dogoditi prethodni događaji iz originala i drugog nastavka, Terminatori ne bi smjeli postojati, a ipak su tu...dakle, zaključak je da do sudnjeg dana ipak mora doći, samo je pitanje kada i na koji način.
No opet, s druge strane, priča i jest najveći nedostatak ovog filma...umjesto da nam objasne kako je do tog sudnjeg dana došlo, kako je npr. CyberDyne došao do tehnologije koja je uništena u prethodniku,...scenaristi su to jednostavno "objasnili" zaključkom "Sudnji dan je neizbježan", bez ikakvih dubljih objašnjavanja, a još su u cijelu priču uz Connora dodali nekoliko novih likova koji kao navodno imaju veliki utjecaj na ishod rata, a o kojima nije bilo niti riječi u prethodna dva filma. Uz to nisu baš previše opravdali ni sam podnaslov..."Rise of the Machines", osobno sam očekivao da će više prikazivati taj rat u budućnosti, a kad tamo nisu prikazali ništa više nego i u prethodnicima. Zapravo, ovaj nastavak se je po meni trebao zvati "Judgment Day", jer ovdje zbilja i dođe do sudnjeg dana.
Problem je i u tome što je ovaj nastavak previše komičan u odnosu na prva dva filma, tj., treći film je žrtva same franšize Terminatora, jer se gotovo sve dosjetke odnose na dosjetke iz prošlog nastavka. Mislim i drugi nastavak je bio zabavan, te je imao dosta zabavnih situacija i onlinera, ali totalno nenamjerno. Tu se nije radilo o namjernim gegovima koji su tu da bi nas nasmijali, več o slučajnim štosevima. Ali ovdje ti štosevi djeluju previše kao parodija, te cijelom filmu fali one mračne atmosfere...mislim ipak je smak svijeta za par sati, a sve djeluje nekako veselo, a ne kao ozbiljan film. Npr. na početku filma imamo standardnu sekvencu Terminatorovog dolaska i traženja odječe. No za razliku od prethodnika, ovdje je ta sekvenca pre smiješna...Terminator upada na muški striptiz, te uz nekoliko zabavnih onlinera nabavlja sebi odjeću od stripera, te izlazi van uz pratnju pjesme "Macho Man", i kao dodatak tome stavlja nekakve gay naočale na facu, da bih odmah potom bacio na pod i zdrobio nogom jer izgleda glupo sa njima. Ok, ta scena je smiješna, ali i nepotrebna, pa mislim on je stroj, kako on može znati da li te naočale njemu stoje dobro ili loše?! Činjenica je da je ta scena tu samo da bi nas namjerno nasmijala.



Tu je i štos sa Dr. Peterom Silbermanom, kojeg glumi Earl Boen, inače jedini lik koji se uz Arnija i njegovog Terminatora pojavljuje u sva tri filma. Zašto je on tu? Samo radi gega...da bi se mi nasmijali kad on pobjegne nakon što vidi Arnija. Takvih detalja i propusta u priči ima podosta, ali potrajalo bi da ih sad sve nabrajam...pa neću.
No, iako ovaj film ima najviše nedostataka, ima i svojih vrlina, dosta dobre akcijske scene, izvrsni specijalni efekti za koje je opet zaslužna kompanija Industrial Light and Magic, te solidna gluma. Režija je isto na razini zadatka...Jonathan Mostow je "dostojno" zamijenio "kralja svijeta" Jamesa Camerona, iako mu u cjelini fali onaj Cameronov osjećaj za likove, za balans između zabave i ozbiljnosti. Mostow je inače po meni dobar redatelj, i zna napraviti dobar i napet film, na kraju krajeva to je i dokazao sa odličnim filmovima "U-571" i "Breakdown", no ovdje je nekako kiksao po pitanju stvaranja napetosti. Mislim, akcijske scene su odlično režirane, specijalni efekti su također izvrsni, ali zapravo ništa manje nisam ni očekivao do filma koji je koštao 185 mil$,, no, te zbilja spektakularne akcijske scene nisu tako upečatljive kao one u prethodnim filmovima, nemaju nikakav viši smisao u priči osim pukog razbijana a fali im i napetosti. Doduše sve je tu...Arni ponovno juri na motoru, uništava grad, razvaljuje Termninatoricu, rešeta po policajcima iz ogromne rotirke...sve to ljepo izgleda, a tu su i zabavni onlineri, doduše u nešto izmjenjenijem obliku (npr. umjesto kultne izjave "I'll be back" imamo "She'll be back" i "I'm Back"), te je zbilja lijepo još jednom vidjeti Arnija u akciji, onako kako smo ga navikli vidjeti nekad davno...posebice jer mu se je prethodno zaredalo nekoliko lošijih filmova...ali jednostavno nema više onog WoW efekta.
Arnold Schwarzeneger je kao i prije dobar u ulozi Terminator, samo što je malo više zabavniji...možda kao što rekoh, čak i malo previše. No ne može se reći da mu ta uloga ne stoji. Zanimljivo, Arni je godinama odbijao snimiti "Terminatora 3" bez redatelja Jamesa Camerona. Pokušavao ga je nagovoriti nekoliko puta da se on prihvati režije trećeg nastavka, ali bezuspješno. No nakon što mu je Cameron dao svoj blagoslov, uz savjet da od producenata izmuze što više novaca za ulogu, Arni je pristao reprizirati ulogu koja ga je proslavila, i naravno poslušao Cameronov savjet, te za svoj nastup u ovom filmu zatražio, ali i dobio 35 mil$, što je najveća cifra koju je neki glumac dobio za svoju ulogu...barem za sada.
Kristanna Loken je svoju rolu ženskog terminatora, T-X, odradila solidno, no nije bila ni približno prijeteća, zastrašujuća i opaka kao izvrsni Robert Patrick u prošlom nastavku ili pak Arni u originalu, iako donekle funkcionira na ekranu kao neuništivi stroj. Možda bi ipak bilo bolje da je u toj ulozi nastupala Joanie Laurer, div od žene...inače profesionalna hrvačica, koju je Arni originalno želio vidjeti u toj ulozi. Kristianna djeluje previše krhko na ekranu i imamo osjećaj kao da će ju Arni zdrobiti ako ju primi u ruke (iako ga dobro namlati u filmu). No očito je da su producenti "pucali" na mlađu publiku, tj. tinejdžere pa su u toj ulozi htjeli nekog ženstvenijeg.
Isto tako, osobno bih rađe vidio ponovno "nafiksanog" Edwarda Furlonga u ulozi Johna Connora nego solidnog, ali ipak nedovoljno uvjerljivog Nicka Stahla. Nekako mi je bio previše zbunjen za budućeg vođu ljudske rase u ratu protiv strojeva.
Claire Danes je u ulozi Kate Brewster, buduće žene Johna Connora, svojom izvedbom najsličnija onoj Linde Hamilton iz originala. S početka zbunjena i malo uplašena, ali prema kraju sve više ratobornija.



Inače, u prvom scenariju trebao se pojaviti i lik Sare Connor, te su producenti ponudili Lindi Hamilton da reprizira tu ulogu, no ona ju je odbila, jer je njezin lik trebao poginuti u scena na groblju. A navodno je svoju ulogu detektiva Vukovich iz originala trebao reprizirati i Lance Henriksen (iako ne kužim kako bi to bilo moguče, jer ako se ne varam, on pogine u tom filmu).
Kao što spomenuh več ranije, budget ovog nastavka je iznosio oko 185 mil$ (iako se negdje navodi da je cifra narasla čak do 200 Mil$), te je baš kao i prethodni nastavak, to bio najskuplji film u povijesti...barem te 2003. godine. Čak je i sam Arni iz svog džepa izdvojio 6 mil$ kako bi snimili spektakularni scenu potjere koja je uključivala rušenje zgrade kranom. Film je na kraju zaradio solidnih, ali za producente ipak razočaravajućih 150 Mil$ u Americi, te 427 Mil$ u ostatku svijeta, što po mom skromnom mišljenju nije loše, s obzirom na loše kritike i loš prijem filma kod publike. A u planu je i četvrti nastavak koji bi se trebao pojaviti 2008. godine, za sada nazvan jednostavno "Terminator 4", iako će ne sumnjivo dobiti svoj podnaslov. Radnja tog nastavka će se odvijati u budućnosti, i bavit će se samim ratom između strojeva i ljudi, a glavni lik bi trebao biti John Connor. Također se spominje da će se u manjoj cameo ulozi pojaviti i Arni, no detalji oko toga još nisu poznati. Osobno bih rađe volio da ostanu na ovoj trojki, jer ne vidim smisao prikazivanja tog rata kad gotovo sve znao o njemu.
Trivije radi valja spomenuti i to, kako je režija ovog nastavka nakon Cameronovog odbijana prvotno ponuđena velikanima poput Ang Lee-a, Ridley Scotta i John McTiernan a tek onda Mostowu. Bilo bi zbilja zanimljivo kako bi film izgledao da se je jedan od njih prihvatio tog posla...iako, tko zna, uz ovako "slab" scenarij, možda ni oni ne bi uspijeli napraviti ništa bolji film. Isto tako neke od glumica koje su bile u opticaju za ulogu T-X su bile Carrie-Anne Moss, Peta Wilson i Jeri Ryan. Osobno mislim da bi bilo koja od njih bila mnogo bolji izbor za tu ulogu od Kristianne...sve one djeluju mnogo žilavije i opakije od nje.

Sve u svemu, "Terminator 3: Rise of the Machines" drugačiji i inferiorniji nastavak naspram svojih prethodnika, ali nikako loš i katastrofalan. Naravno da je mogao biti mnogo, mnogo bolji, da su se malo više potrudili oko scenarija, i da nisu toliko inzistirali štosevima koji se temelje na nekim prethodnim kultnim rečenicama ili sekvencama, bio bi vjerojatno izvrstan. Ovako je tek dobar akcić.
Film u cjelini zaslužuje jednu prosječnu ocjenu, negdje oko 2,5 do 3, jer se ni po čem posebno ne ističe, no što zbog sentimentalnih razloga, što zbog činjenice da smisleno zaokružuje tu priču (iako uz mnoštvo nedostataka), te da mi se uvelike svidio kraj i da sam zbilja uživao još jednom, a vjerojatno i posljednji puta gledati Arnija na djelu ( ne može se reći da nije otišao sa stilom, jer sumnjam da će se on više vratiti glumi, barem ne nekim tako velikim filmom), dat ću mu 4, iako vjerojatno nikada neće steći kultni status kao prethodnici.

Ocjena: 4/5

Terminator 2: Sudnji dan

Eng. Terminator 2: Judgment Day
God. 1991.
Redatelj: James Cameron
Scenarij: James Cameron, William Wisher Jr.
Glume: Arnold Schwarzenegger, Linda Hamilton, Edward Furlong, Robert Patrick, Earl Boen, Joe Morton, S. Epatha Merkerson, Castulo Guerra, Danny Cooksey, Jenette Goldstein, Xander Berkeley, Leslie Hamilton Gearren, Ken Gibbel, Robert Winley, Peter Schrum, Shane Wilder, Michael Edwards, Jared Lounsbery, Casey Chavez, Ennalls Berl, Don Lake, Richard Vidan, Tom McDonald, Jim Palmer, Gerard G. Williams, Gwenda Deacon, Don Stanton...itd.



Ni ovaj puta neču nešto previše prepričavati samo radnju filma, jer smatram da to zbilja nije potrebno, pa ću samo umjesto toga citirati mnonolog Sare Connor s početka filma, koji vam gotovo sve objašnjava...
"Los Angeles, 2029. Tri milijarde ljudi izgubilo je život. 29. kolovoza 1997. Preživjeli iz nuklearne vatre taj su rat nazvali Sudnji dan. Živjeli su tek da bi se suočili s novom noćnom morom – ratom protiv strojeva. Kompjuter koji je upravljao strojevima, SkyNet, poslao je svog najsofisticiranijeg Terminatora unatrag kroz vrijeme sa zadatkom da ubije Johna Connora, vođu Pokreta otpora preživjelih ljudi u budućnosti, dok je još bio dijete.
Međutim, kao i ranije, i Pokret otpora je poslao usamljenog ratnika da zaštiti Johna. Bilo je samo pitanje vremena koji će od njih do njega doći prvi."
A nakon toga počinje spekatkl...



Prema riječima mnogih kritičara, filmofila i ostalih ljubitelja filma "Terminator 2: Judgment Day" spada u onu rijetku kategoriju nastavaka koji ne samo da se po kvaliteti mogu mjeriti s originalom, već ga ozbiljno i premašuju po tom pitanju, kao npr. "The Godfather: Part II", "Mad Max 2", "Aliens" i još neki naslovi koje neču sad nabrajati. No zapravo se je dosta teško odlučiti koji je film bolji, original, "The Terminator", ili nastavak, "Judgment Day", jer to su ubiti dva različita filma. Originalni "Terminator" je više ozbiljniji mračniji SF triller, u kojem dominira mračna i zastrašujuća atmosfera, dok je nastavak pak spektakularniji, zabavniji akcijski film u kojem dominira upravo akcija, što ga čini drugačijim. Doduše ni nastavku ne nedostaje "mračne" atmosfere, ali u usporedbi sa originalnom, nije tako "mračan", i više je...cool. Tako da su zapravo oba filma podjednako izvrsna ali se svaki gleda zbog drugih razloga...oba su pomakla do tada zadane standarde žanra i uvela neke novitete, te su u značajnoj mjeri stvorili od Švarcija ono što on danas jeste - ikona pop kulture, a i na kraju krajeva, predstavljaju i jedan od dokaza da je moguće napisati inteligentan akcijski spektakl.
Nastavaka je naravno, baš kao i original sad več kultni film, i bez premca jedan od najboljih akcijskih filmova svih vremena. U vrijeme kad je sniman, 1991. godine bio je to najskuplji film svih vremena, budget mu je naime iznosio oko 100 mil$, što je u usporedbi sa budgetom originala koji je iznosio svega 6 mil$, tada bila ogromna svoja novaca, dok danas svaki drugi film košta toliko (na žalost). No, taj uloženi novac im se itekako isplatio, jer se je baš kao i original, nastavak premetnuo u ogroman hit, te samo u Americi zaradio 205 mil$, a u ostatku svijeta je ubrao i preko 500 mil$.
Redatelj James Cameron je pametno iskoristio te novce i isporučio nam spektakularan i vizualno još i dan danas savršen film odlične režije i akcije. U nastavku se je doslovno "raspištoljio", i gotovo da nije bilo kadra koji nije bio ispunjen hard-boiled akcijom i specijalnim efektima, a tu je još i njegov osobni touch, zbog kojeg oba filma i jesu tako dobra, a to je stavljanje likova u prvi plan, pričanje priče, te nekolicina zbilja veličanstvenih emotivnih trenutaka u kojima je čak i "ne emotivac" poput Arnolda Schwarzeneggera "briljirao". Tu bih posebice izdvojio scene kada Terminator gledajući dva dječaka kako se igraju plastičnim pištoljima, na Johnovo pitanje, da ljudska vrsta neće uspjeti, kaže da je u ljudskoj prirodi da uništavamo, ili ona kada na kraju filma kaže Johnu "Sada znam zašto plačete, ali to je nešto što ja nikad neću moći učiniti". Odlični detalji koji upotpunjuju priču i daju joj dozu "realnosti" i nečeg više od običnog akcijskog filma u kojem u prvi plan do izražaja dolaze samo eksplozije, pucnjave i specijalni efekti.



No kad smo več kod specijalnih efekata, valja naglasiti kako je "Terminator 2" uveo mnogo novosti na tom polju i napravio revoluciju u svijetu specijalnih efekata tih godina. To je posebice vidljivo u scenama sa liquid Terminatorom T-1000, na kojima je radilo oko 36 ljudi, a koji je kroz cijeli film nekoliko puta mijenjao svoj oblik i izvodio još kojekakve stvari koje prije nisu bile izvedive na filmu. Sjećam se kad sam tamo sredinom 90-oh, kao klinac gledao popularnu dokumentarnu emisiju "Movie Magic" koja se je vrtjela na HTV, a koja se je prikazivala kako se snimaju filmovi, rade specijalni efekti, stuntovi, tučnjave itd. E pa u jednoj od epizoda bilo je prikazano kako su radili poznatu sekvencu iz "Terminatora 2", kada se T-1000 smrzne, a zatim ga Arni raznese u komadiće uz legendarnu cool doskočicu "Hasta la vista, baby".
Zanimljivo, onaj dio kada se T-1000 ponovno spaja je snimljen u nekoj sobici na biljarskom stolu, a kapi koje su predstavljale rastaljeni metal je zapravo živa koju su ljudi zaduženi za to "skupljali" u jednu lokvu pomoću fena za kosu. Film inače ima sve ukupno 300-injak kadrova sa specijalnim efektima u cjelokupnom trajanju od 16-ak minuta. Kompanija zaslužna te izvanredne specijalne efekte, danas jedna od vodećih na tom polju, Industrial Light and Magic, je te iste godine za svoj posao osvojila i Oskara. Inače "Terminator 2" je osvojio sve ukupno četiri Oskara, za zvuk, za masku, spomenute specijalne efekte i montažu zvuka. Izvrstan posao je napravio i Stan Winston, koji je radio i na originalu, a to je posebice vidljivo na scenama eksplozije nuklearne bombe za koje je zaslužan on i njegov tim, kao i na samom Arniju. Nanošenje maske i svih onih oštečenja po licu koje on ima na kraju filma je trajalo nekih 5 sati, a skidanje sat vremena...zbilja naporan i zahtijevan posao, ali obavili su ga izvrsno.
Baš kao i original, i nastavak je ostao zapamćen po nekoliko nenadmašnih i maštovitih akcijskih sekvenci kao što je ona kada Arni izrešeta murjake sa ogromnom rotirkom (ove godine je Brian Singer na svojevrstan način odao počast toj sekvenci u svom filmu "Superman Returns" jednom veoma sl. scenom), zatim jurnjava po kanalu i legendarni skok Terminatora na motoru, ili skok kamiona s mosta, scena nuklearne eksplozije, skok s motorom na helikopter, jurnjava na utocesti, prevrtanje cisterna u punoj brzini i još mnogo, mnogo toga. A tu su i antologijski on lineri koje je Arni u nastavku bacao kao iz rukava. Zanimljivo, legendarna rečenica "Hasta la vista, baby" koju vjerojatno znaju svi filmofili, je u Španjolskoj inačici filma bila promijenjena u "Sayonara, baby!" jer ovako nije zvučala dovoljno cool.
Nastavak se svojom radnjom se nadovezuje na svog prethodnika i nadopunjuje priču, iako u cjelini zaplet djeluje veoma slično originalu. Opet tu imamo dobro poznatu borbu dobra i zla...no, dok je u originalu ta borba između čovjeka i stroja, ovdje imamo stroj protiv stroja. Dvije gotovo neuništive sile suprotstavljene jedan drugoj.
Cameron je ovaj put cijelu priču o ratu ljudi i strojeva i mračnoj budućnosti koja nas čeka, malo ublažio. Kao što sam rekao, film više nije toliko mračan i brutalan kao original, več je zabavniji, a tome svakako pridonosi odnos Terminatora i Johna Connora.



No nastavak baš kao i original ima problema sa pričom...naime, i ovdje je radnja predvidljiva, a mnoge stvari nisu objašnjene. Ako npr. u originalu Reese kaže da su ljudi u budućnosti pobijedili, te da je "Sky Net" zato poslao Terminatora u prošlost da bi ubio Saru, dok John još uopće ne postoji, a ovaj to nije uspio, od kuda onda ovaj drugi, napredniji terminator...zar nisu onda svi terminatori uništeni, zašto još uvijek traje rat, a drugi terminator je poslan u prošlost sigurno nakon što prvi nije uspio. Uz to, Reese u originalu naglasi kako je time machine uništena nakon njihovog prolaska, te da nitko više ne može doći iz budućnosti...kako onda dođe ova dvojca itd., itd. A tu je i taj famozni happy end...sudnji dan je spriječen i svi ćemo živjeti lijepo i sretno. No ako je sudnji dan spriječen, Terminatori nikad nisu ni postojali, Zar ne?! Ovdje priča isto povlači za sobom mnoštvo pitanja, baš kao i original, no, bez obzira na sve "Terminator 2" je fenomenalan film.
Glumačke izvedbe su ponovno odlične, Arni je bolji nego ikada prije u svojoj izvedbi. Doduše nije onako zastrašujuć i prijeteći kao u originalu, jer ovaj put on nije negativac, več pozitivac, pa je zabavniji i cool. Početak kada Arni izlazi iz kafića u kožnim hlačama i jakni uz pratnju stvari "BAD TO THE BONE" te sjeda na motor, mi se je urezala u pamćenje kao klincu kao jedan od najcool scena ikada. No on je predan svom zadatku, i ništa ga neće zaustaviti u njegovom izvršenju, ni gubitak ruke, ni sva ostala oštećenja...on neće ozlijediti Johna, on ga neće napustiti, ne...on ide na sve ili ništa, zato je programiran. Za razliku od originala, gdje ubije sve ukupno oko 30-ak ljudi, ovdje ne ubije ni jednog (inače njegov "dobri" Terminator se nalazi na 48 mjestu top ljestvice 100 najboljih filmskih junaka svih vremena).
No s druge strane, Robert Patrick je odlična zamjena za "zločestog" Arnija, i ostvario je ulogu po kojoj ga vjerojatno svi pamte. Iako je on manji od Arnija, te na prvi pogled ne djeluje prijeteće, kroz film se pokaže da ipak je. T-1000 je veoma zastrašujuć, ledenog izraza lica, te baš kao i T-800 ne staje dok ne izvrši svoj zadatak. Ultimativna mašina za ubijane koja se uz pomoć svojih kameleonskih mogućnosti i mogućnosti zacjeljivanja oštećenja bez problema može infiltrirati među ljude, i tako predstavlja još veću prijetnju od T-100 iz originala, jer je gotovo neprimjetan...može biti bilo tko.
Kao što sam rekao u prethodnoj recenziji originala, Linda Hamilton je u nastavku totalni borac. Dok je u originalu ona zbunjena i uplašena žena, koja nema pojma šta se zbiva, u nastavku ona je ultimativna akcijska heroina, malo nabildana, opaka i hrabra, sve u svemu žilava, i sve će učiniti da spasi i zaštiti sina. Nju je za nastavaka trenirao bivši Izraelski komandos zvučnog imena Uzi Gal. Inače na snimanju dvojke, u nekim scenama gdje se ona pojavljuje dva puta u istom kadru, pojavljuje se njezina sestra blizanka, Leslie Hamilton (npr. u sceni na kraju filma kada se T-1000 preoblikuje u Saru).
A tu je Edward Furlong kao famozni John Connor, oko kojeg i zbog kojeg se sve to događa. On je obični tinejdžer, delikvent koji je napustio školu i besposličari po cijele dane, no ipak inteligentan, što dokaže nekoliko puta kroz film. S obzirom da mu je to bio prvi film u karijeri, mali se je solidno snašao u ulozi i solidno ju odradio
Na kraju svega, ne smijem zaboraviti spomenuti izvrsnu glazbu Brada Fiedela koja opet pridonosi atmosferi, a svoj obol soundtracku su dali i Guns N' Rosesi nezaboravnim hitom "You Could Be Mine".

Sve u svemu, "Terminator 2: Judgment Day" je jedan od onih klasika žanra koje jednostavno morate vidjeti, i koji vam nikada ne dosade. Te baš kao i original, svojom kvalitetom i dan danas tuče mnoge novije filmove. Kad je Arni 84-e rekao da će se vratiti, zbilja se je vratio sa stilom

Ocjena: 5/5

Terminator

Eng. The Terminator
God. 1984.
Redatelj: James Cameron
Scenarij: James Cameron, Gale Anne Hurd,
Glume: Arnold Schwarzenegger, Michael Biehn, Linda Hamilton, Paul Winfield, Lance Henriksen, Bess Motta, Earl Boen, Rick Rossovich, Dick Miller, Shawn Schepps, Bruce M. Kerner, Franco Columbu, Bill Paxton, Brad Rearden, Brian Thompson, William Wisher Jr., Ken Fritz, Tom Oberhaus, Ed Dogans, Joe Farago, Hettie Lynne Hurtes, Tony Mirelez, Philip Gordon, Anthony Trujillo, Stan Yale, Al Kahn, Leslie Morris, Hugh Farrington, Harriet Medin, Loree Frazier, James Ralston, Norman Friedman, Barbara Powers, Wayne Stone, David Pierce, John E. Bristol, Webster Williams, Patrick Pinney, Bill W. Richmond, Chino Fats Williams, Gregory Robbins, Marianne Muellerleile, John Durban...itd.



Radnju ovog filma vjerojatno več svi znaju, i mislim da zbilja nema potrebe da ju ja sad ponovno prepričavam, no možda se tu nađe ipak netko tko nije imao prilike još gledato ovo remek-djelo žanra (iako čisto sumnjam), te ne zna što propušta, pa evo ukratko šta se tu zbiva...
Jedne noči u jednoj uličice pojavi se bljesak, i strašna kesplozija. Nakon tog bljeska pojavi se muškarac, potpuno gol, polako se digne i pogleda panoramu grada...grada koji će nočas biti njegovo bojište. taj muškarac zapravo nije čovjek...barem ne u potpunosti, on je naime cyborg, pola čovjek, pola stroj. Njegov zadatak je da ubije Saru Connor, majku Johna Connora, još nerođenog vođe pobunjenika iz budućnosti gdje vladaju strojevi...Terminatori. za njim iz budućnosti stiže još jedan muškarac, koji je u potpunosti čovjek, vojnik iz budućnosti Kyle Reese. On pak dolazi sa zadatkom da zaštiti Saru od tog ne zaustavljivog stroja, a poslao ga je sam John. Obojica se danu u potragu za njom, svaki sa svojim ciljem i namjerom, no pitanje je tko će doči prvi do nje...
Dalje neču nastavljati, jer mislim da zbilja nema potrebe...



Nekako me uhvatila nostalgija, pa sam proteklih dana dobio želju da pogledam neki dobri stari kvalitetni akcić, i tako sam se ponovno, po tko zna koji puta dohvatio legendarnog i kultnog filma "The Terminator". I šta reći o tom legendarnom remek-dijelu žanra, kad več vjerojatno svi sve znaju, i nema se tu šta previše pametovati!? Film i dan danas, nakon 22 godine izgleda fenomenalno, vrijeme ga nije nimalo pregazilo, dapače, što je stariji to je bolji, kao i dobro vino. Sve je vrhunski odrađeno...režija, akcija, pomalo zastrašujuća i mračna atmosfera, zatim ona muzika 80-ih i upečatljiva "Terminator" tema Brada Fiedela, specijalni efekti...iako je u nekim kadrovima vidljivo da se radi o animatroničkoj lutki, ali to nimalo ne smeta. Drago mi je da im nije palo na pamet, tu prvenstveno mislim na redatelja Jamesa Camerona, da to "popravlja" CGI efektima, kao što je to učinio George Lucas u svojim starim "Star Warsima".
A tu je i zanimljiva, u ono doba, čak i originalna priča...prva takve vrste. Doduše roboti ali i tema propasti svijeta su se i prije pojavljivali na filmu, npr., 1950. godine u filmu Roberta Wisea "The Day the Earth Stood Still", 1954. u filmu "Devil Girl from Mars" ili 1956. u filmu "Forbidden Planet" kao i još mnogim naslovima, ali Cameron nam je po prvi puta predstavio Cyborga - metalni endo skelet "presvučen" živim tkivom...pola čovjek, pola stroj, koji dolazi iz budućnosti kako bi ubio spasitelja čovječanstva prije njegovog rođenja. Zanimljivo je kako ta priča ima u sebi dosta Biblijskih motiva ako malo bolje razmislite o tome. Sarah Connor je svojevrsna Marija Djevica, majka budućnosti, dok je njezin sin John Connor spasitelj čovječanstva...moderni "Isus". A i samo začeće nije baš uobičajeno, doduše nije bezgrešno, ali otac dolazi iz budućnosti. Kad smo več kod oca, vojnika Kyle Reesa, njihovog zaštitnika, njega bi smo mogli usporediti sa Josipom, koji je Mariju sakrivao i čuvao od Heroda i njegovih ubojica s kojim bi smo mogli pak poistovjetiti "Skynet" i Terminatora. Sličnosti dakle, kao što vidite ima dosta iako ona možda nisu, ili pak jesu namjerna. No ta priča ujedno povlači za sobom i mnoštvo pitanja o kojima bi se dalo naveliko diskutirati...no ja ću izdvojiti samo neka.
Naime priča je kad malo bolje razmislimo predvidljiva, jer da će Sarah Connor preživjeti, možemo skužiti več na početku filma, naime ako je Reesa poslao njezin nerođeni sin, John, to znači da se je on ipak rodio, te da je on znao da će preživjeti. A tu je i pitanje očinstva. Jer ako je Reese njegov otac, kojeg je on poslao iz budućnosti, onda je on (John) to isto znao, a u ostalom, do njegovog začeća i rođenja ne bi ni došlo da "Skynet" nije slao svog Terminatora da ga ubije u prošlosti, jer tada ni Reese ne bi išao za njim u prošlost i upoznao Saru. Cijeli taj događaj se zapravo ponavlja u nedogled, jer se je to več jednom dogodilo, a John iz budućnosti to zna. On točno zna kako to završava, a s njime i publika. On isto tako zna da će za ovim Terminatorom doći još jedan, koji će ga pokušati ubiti kao dječaka, u nastavku, te isto tako zna da će preživjeti, no da i svi događaji iz nastavka neće spriječiti katastrofu, jer da ju spriječe, onda ne bi uopće bilo Terminatora i nitko ga ne bi pokušavao ubiti, te on ne bi slao nikoga u prošlost itd., itd.
Uglavnom te priče sa putovanjima u prošlost i budućnost su obično malo nategnute i zbunjujuće, ali bez obzira na neke sitnice o kojima bi se ovdje dalo promisliti i diskutirati, priča ovdje na prvi pogled funkcionira sasvim OK.



Inače Cameronu je ideja za film navodno došla putem sna?! Naime, on je u nekim intervjuima vezanima uz Terminatora izjavio kako je jednom prilikom sanjao metalnog robota kako izranja iz vatre, i od tud je sve krenuo...od te scene je razvio cijelu priču. No, Harlan Ellison tvrdi drukčije...naime on tvrdi da je Cameron zapravo "ukrao" ideju za svoj film iz njegovih priča koje je on napisao za Tv seriju "The Outer Limits". Radi se o dvije epizode...prva je "Soldier", u kojoj se specijalac slučajno vrača u prošlost kako bi obavio neku misiju, a druga je "Demon with a Glass Hand" o čovjeku sa mehaničkom rukom koji izgubi pamćenje tijekom putovanja u prošlost a za petama mu je ubojica koji ga želi ubiti.
Pa iako su njih dvojca zbog tog pitanja završili i na sudu, Cameron i dan danas tvrdi da je "Terminator" njegov originalni koncept...no na kraju krajeva, nas se to ni ne tiče. Originalno je Cameron zamislio Terminatora kao malenog i neprimjetnog "čovjeka", koji se veoma lako može uklopiti među ljude, i tu ulogu je prvotono trebao odigrati njegov "kućni glumac" koji je nastupao u večini njegovih filmova, Lance Henriksen, dok je Arnold Schwarzenegger prvotno trebao odigrati glavnog junaka, vojnika iz budućnosti Kyle Reesa. No legenda kaže, da kad su se Cameron i Arni sastali po prvi puta, ovaj je uvidjeo da bi bilo prilično glupa da grdosija poput Arnija igra pozitivca, te mu je ponudio ulogu negativca...gotovo neuništivog cyborga iz budućnosti, dok je Lancea dopala malena uloga policijskog narednika Vukovicha. Kao što je dobro poznato, gotovo svi njegovi prijatelji, uključujući i menadžera su mu savjetovali da odbije tu ponudu, jer da će si tom ulogom samo upropastiti karijeru koja je bila na uzlaznom putu, jer je Arni iza sebe tada več imao dva hita, "Conan the Barbarian" iz 1982., i nešto slabiji ali zabavan nastavak "Conan the Destroyer" iz 1984.
I zbilja, tko bi rekao da će te davne 1984. godine, taj ultra jeftini B SF film (budget mu je iznosio mizernih 6 mil.$) postati kultni film. "Terminator" se je tada premetnuo u ogroman hit, zaradio samo u Americi 38 mil.$, a da ne spominjemo svjetsku zaradu od nekih 78 mil.$ diljem svijeta, što je tada bila ogromna svota novaca...doduše je i danas, ali ne kao tada. A uz to, ta uloga je proslavila Arnija i postala njegova najpoznatija i najuspješnija rola ikada, koja ga je ustoličila kao akcijsku zvijezdu još godinama. Eto, trivije radi, Terminator se nalazi na veoma visokom 22 mjestu top ljestvice 100 najboljih negativaca svih vremena, što govori dovoljno samo za sebe. Uspjeh je tim više bio iznenađujuć i veći, jer je to bio tek drugi Cameronov film u karijeri, prvi nakon katastrofalnog naslova "Piranha Part Two: The Spawning" s kojim je imao dosta problema tijekom pos-produkcije.
Film je ostao zapamćen i po nekoliko antologijskih akcijskih scena kao što je ona u noćnom klubu kada se Rees i Terminator po prvi puta sukobe, zatim ona na kraju gdje terminator progoni Saru sa ogromnom cisternom, ili vjerojatno najpoznatija od svih ona u policijskoj stanici, gdje prije totalnog masakra Arni izgovori onu svoju poznatu izjavu "I'll be back", koja mu je ujedno kasnije postala i zaštitni znak (Originalno je u scenariju taj dijalog bio "I'll come back", no iz nepoznatog razloga su ga promijenili). Sve u svemu, filmska antologija.



I što je to zapravo, zbog čega je "Terminator" tako dobar film. Naravno, tu je kao što rekoh za to vrijeme izvanredna i spektakularna akcija i specijalni efekti, priča itd., ali po mom mišljenju to je prvenstveno odlična mračna i zastrašujuća atmosfera koja čak pomalo graniči i sa horrorom a kojoj u cjelini svakako pridonosi i izvrsna spomenuta glazba. Naime nije nikakva novost da su se u današnje vrijeme znanstvenici uvelike približili stvaranju humanoidnog robota sa umjetnom inteligencijom, i samo je pitanje vremena kada će ti roboti postati poput ljudi. Možda zvuči smiješno, ali pogledajte samo što sve Japanci rade...oni na tehnologiji robotike rade več godinama. I sad zamislite da samo jedan takav robot postane svjestan i krene u ubilački pohod, a ne zaustavljiv je. To je ono što je zbilja zastrašujuće u ovom filmu, ne zaustavljiva ubilačka sila bez imalo savjeti i grižnje savjesti. Kada po prvi puta vidimo kako metalna gromada izranja iz vatre, i one njegove crvene oči, iako smo pomislili da je napokon mrtav, jednostavno se u nama mora pojaviti neki nelagodni osjećaj...osjećaj nesigurnosti.
Glumačke izvedbe su također izvrsne. Schwarzenegger je izvanredan u svojoj ulozi, dominantan, metodičan i zastrašujuć. Ovo je vjerojatno jedini film (uz nastavke naravno) gdje je njegovo glumačko ne znanje i ne baš prevelika mogućnost pokazivanja emocija na ekranu poslužilo svrsi. Savršen je kao robot bez ikakvih emocija, bez žaljenja, bez straha...mašina koja ne staje dok ne obavi zadani mu zadatak. Zamislite kako bi to samo smiješno bilo da je Arni zaista glumio Reesa, običnog čovjeka prepunog emocija, traumatiziranog i ranjivog vojnika. Njemu ne pašu takve uloge običnih ljudi, previše je "nadčovječan" na ekranu.
Stoga je Michael Biehn odličan u toj roli, opak, snalažljiv, hrabar vojnik, koji će zaštiti Saru i budućnost čovječanstva pod svaku cijenu, ali s druge strane ipak samo ranjivi i krhki čovjek, koji u usporedbi sa Arnijem zbilja izgleda obično i maleno. Iako je on kasnije ostvario još nekoliko pamtljivih uloga, kao npr. u naslovima "The Rock", "Aliens" itd., danas je na žalost potonu u moru B naslova. Doduše na godinu ćemo ga imati prilike gledati u omnibusu Tarantina i Rodrigueza "Grind House". Tko zna, možda za njega taj film učini što je za Travoltu prije par godina učinio "Pulp Fiction".
Ništa gora u svojoj izvedbi Sare Connor nije ni Linda Hamilton, tadašnja žena Jamesa Camerona. Na početku je ona zbunjena, uplašena, nema pojma što se zapravo događa i kome da vjeruje, potpuno ne organizirana...kao što i sama kaže u filmu "Come on. Do I look like the mother of the future? I mean, am I tough, organized? I CAN'T EVEN BALANCE MY CHECKBOOK". No prema kraju filma ona postaje snažnija, hrabrija, a to sve posebice dolazi do izražaja u nastavku, gdje je ona totalni borac. Tako zapravo nimalo ne čudi što je Linda tom ulogom postala svojevrsna akcijska heroina koju uspoređuju sa Sigourney Weaver, odnosno Ripley iz "Aliena". No svoju žalost nije ni postigla neki veći uspjeh u karijeri osim ove uloge po kojoj ju gledateljstvo pamti.

Sve u svemu, "Terminator" je definitivno film koji je obilježio početak suvremenog Hollywooda prepunog spektakularnih specijalnih efekata, nadčovječnih super junaka i inteligentnih akcijskih priča i jedan od meni omiljenih naslova kojeg mogu gledati iznova i iznova a da mi nikada ne dosadi. Uzbudljiv je, napet, zastrašujuć i zabavan, jednom riječju kultni klasik koji i dan danas kvalitetom tuče mnoge slične novije filmove.

Ocjena: 5/5

Vrhunski prevaranti

Eng. Hu$tle
God. 2004 - ???
Autor: Tony Jordan
Glume: Adrian Lester, Marc Warren, Robert Vaughn, Robert Glenister, Jaime Murray, Rob Jarvis...itd.
Mreža: BBC
Sezona: prva - 1.



Moram priznati da več dugo, dugo nisam pisao o ni jednoj seriji, a s druge strane, nije da sam baš ni pratio neku posebno...do prije par tjedana, kada sam sasvim slučajno na Tv-u uhvatio drugu epizodu Britanske dramsko humoristične serije "Hu$tle", i odmah se navukao. Sad mi je žao što sam propustio prvu epizodu.
Radi se o zbilja zabavnoj i opuštajućoj Britanskoj seriji u produkciji poznate kuće BBC, koja mi u cjelini nalikuje na kratkometražnu Tv inačicu filma "Ocean's Eleven", odnosno "Ocean's Twelve", pa čak pomalo i na "The Sting" jer prikazuje skupinu profesionalnih prevaranata, točnije njih petero, njihove pripreme i zabavne ali ponekad i komplicirane prijevare, baš kao i u spomenutim filmovima. No kako se radi o Britanskom proizvodu, serija za razliku od spomenutih filmova, odiše onim Britanskim humorom i uglađenošću, te se gleda sa lakoćom. Tome svakako pridonosi i izvrstan soundtrack, a tu moram posebice izdvojiti i pohvaliti izvrsnu glavnu temu za koju je zaslužan skladatelj Simon Rogers. Pohvale idu i izvrsnoj uvodnoj animiranoj špici, koja je napravljena onako po uzoru na onu iz filma "Catch Me If You Can". Vizualno je serija zbilja "raskošna", ali ne u smislu skupoće, več je onako glamurozna, uglađena i ušminkana, te ponekad eksperimentira i sa različitim žanrovima, kao npr. nijemim filmom, mjuziklom, a ima tu i dosta stilskih režijskih rješenja, npr. smrznuti kadrovi, čudni kutovi kamere, obraćanje glumaca gledateljima izravno u kameru...sve u svemu, sve to daje jedan drugačiji vizualni identitet seriji po kojem se razlikuje od ostalih serija koje se prikazuju inače na Tv-u. Autor serije je Tony Jordan, koji je ujedno napisao i većinu scenarija, dok su se za režiju prve sezone pobrinuli redom Bharat Nalluri, inače začetnik ideje i redatelj prilično lošeg nastavka Vrane, "The Crow: Salvation", zatim Minkie Spiro te Robert Bailey. Ni jedan ni drugi nemaju iza sebe neki važniji projekt vrijedan spomena.
Do sada su snimljene tri sezone, a svaka sezona ima po 6 epizoda, a svaka epizoda traje oko nekih 60-ak minuta. Kod nas bi uskoro trebala završiti sa prikazivanjem prva sezona, no nadam se da će HTV otkupiti i ostale sezone, jer serija je zbilja opuštajuća za pogledat. Inače serija ide kod nas Četvrtkom na večer oko 22h na drugom programu HTV-a, pa ako vas ovaj tekst zainteresira za gledanje, još uvijek stignete pogledati zadnju epizodu, i onda možda nabaviti ostale ako vam se svidi.



Kvalitete epizoda variraju, neke su odlične, neke su malo manje odlične, ali u cjelini su sve zabavne. Neke epizode su jednostavne, i odmah ih prokužite, a neke su komplicirane, prepune skrivenih detalja i odvraćanja pažnje, pa jedva čekate kraj da vidite kako su k vragu izveli tu prijevaru. Ponekad prijevare i ne uspiju, pa vidimo gdje su pogriješili. Interesantno je i to kako oni pomno biraju svoje mete, kako inače zovu svoje žrtve, te unatoč tome što su prevaranti drže se svog kodeksa, a taj je da nikada ne pljačkaju poštene ljude, več samo one koji to zbilja zaslužuju...plemenito, nema šta hehe...
Glumačka ekipa je relativno nepoznata, barem po imenima, iako je većina njih nastupila u mnoštvo poznatih filmova, većinom Američkih. Tako glavnu ulogu, vođe ekipe, iznimno inteligentnog perfekcionistu Michaela "Mickey Bricks" Stonea glumi Adrian Lester, mogli ste ga zamijetiti u filmu "The Day After Tomorrow", a tu je i Marc Warren kao Danny Blue, najmlađi član grupe sa mnogo potencijala. Meni osobno je on najpoznatiji po nastupu u mini seriji "Band of Brothers", iako je nastupao u još dosta poznatih naslova, uz to tip po mom mišljenju iznimno liči na Jamesa Cagneya. Robert Glenister glumi Ashley Morgana, zaduženog za tehničke stvari, a jedina žena u grupi je iznimno privlačna Stacie Monroe koju glumi Jaime Murray, dok je jedino poznatije ime u seriji Robert Vaughn, jedan od "Sedmorice veličanstvenih" iz istoimenog filma. On je najstariji u grupi, sa najviše iskustva.
Zanimljivo, glavna uloga vođe ekipe je prvotno bila ponuđena Clive Owenu, no on ju je odbio (valjda se nadao angažmanu na novom Bondu). Šteta, ta uloga bi mu pristajala savršeno.
BBC je nedavno izjavio da planiraju snimiti i četvrtu sezonu koja bi se trebala pojaviti na malim ekranima sljedeće godine (naravno, za početak vjerojatno samo u Velikoj Britaniji), a uz to, serija je dobila i svoj spin-off u obliku dokumentarnog serijala "The Real Hustle", u kojem bivši stvarni prevaranti izvode prijevare diljem svijeta na običnim ljudima pred skrivenom kamerom. Naravno, kasnije im sve vrate i objasne o čemu se radi (nadam se).

Sve u svemu "Hu$tle" je jedna zbilja neuobičajena, ali interesantna i zabavna serija koja privlači svojom jednostavnošću i šarmom, te ju se svakako isplati pogledati. Možda nije i neće biti popularna poput npr. "24", "CSI", "Prison Break" itd., u ostalom, to nije ni isti tip serije, ali imao ono nešto što ju čini jedinstvenom, te je kao što rekoh, iznimno opuštajuća. Preporučam.

Ocjena: 4/5

Bandidas

Eng. Bandidas
God. 2006.
Redatelj: Joachim Roenning, Espen Sandberg
Scenarij: Luc Besson, Robert Mark Kamen
Glume: Penélope Cruz, Salma Hayek, Steve Zahn, Dwight Yoakam, Sam Shepard, Joseph D. Reitman, Denis Arndt, Audra Blaser, Karl Braun, Ismael 'East' Carlo, Gary Cervantes, Humberto Elizondo, Daya Fernandez, Ernesto Gómez Cruz, Julian Sedgwick...itd.



Radnja ovog zabavnog westerna je smještena 1888. godinu u Mexico, te prati dvije žene koje igrom slučajnosti postanu pljačkašice banaka u ime naroda.
U Mexico dolazi Amerikanac, revolveraš Jackson zajedno sa svojom bandom, no ne bez razloga. Njih naime poslom šalje u Mexico velika Američka banka, kako bi oni u njihovo ime sklopili posao sa Don Diegom (kako originalno ime) oko preuzimanja njihovih manjih banaka i kupovanja zemljišta za izgradnju pruge. Naravno, to nimalo ne veseli Meksički narod, koji će zbog prevelikih dugova svojim bankama, koje su to tolerirale, ostati bez svojih imanja nakon preuzimanja, jer Američka banka to neće tolerirati. Tu odmah upoznajemo Mariu Alvarez, kćerku jednog od zaduženih seljaka koja se iznervirana tom situacijom ušulja u kuću Don Diega, kako bi razgovarala s njim. Tijekom svog "šuljanja" po kući, ona naleti na Saru Sandoval, inače kćerku Don Diega, koja se je tek nedavno vratila iz Europe. Njih dvije su totalne suprotnosti, i odmah se zakače, a cijela ta buka privuče stražare koji su se nalazili oko kuće, koji tada skuže da imaju uljeza u dvorištu i dadnu se u lov za njim, odnosno njom. Marija u bijegu uleti u Donov ured, no prekasno, ugovor je več sklopljen, i sve banke pripadnu Amerikancima, a nju uhite i strpaju u zatvor, ali samo na jedan dan.
ubrzo nakon toga, Jackson i njegova ekipa krenu po okolnim posjedima ubirati dugove, ali kako su svi siromašni i nemaju što vratiti, jednostavno im uzimaju zemlju, i pri tome ih ubijaju. Ispostavi se da je prva žrtva upravo Mariin otac, kojeg nastrijele i spale mu imanje. Ubrzo nakon toga, sasvim slučajno Sara postane svjedokom još jednog ubojstva, te brzo pohita svome ocu kako bi mu ispričala što je vidjela, no kada dođe na svoj posjed, pronađe oca mrtvog, a Jackson je preuzeo sve imanje. Jedna i druga željne osvete, odluče se opljačkati banku, tj. "Jacksonov" novac, gdje i nalete jedna na drugu, sasvim slučajno.
Nakon uspješne pljačke se posvađaju, naime jedna želi pomoći tim novcem narodu, a druga je to izvršila samo zbog osvete i želi otići iz države, no nakon što se uvjeri koliko zapravo narod pati, odluči ostati i predloži da opljačkaju još banaka kako bi ukrale Jacksonov novac i njime pomogle narodu. A da bi to mogle uspješno izvesti, traže pomoć, odnosno savjete od starog kauboja i bivšeg pljačkaša Billa Bucka koji ih nauči nekim trikovima.
Ubrzo se one sprijatelje i postanu najtraženije pljačkašice banaka u Mexicu, te Jacskon poziva u pomoć njujorškog forenzičara Quentina da ih pronađe. No, i Quentin se uskoro nađe na "udaru" njihovih čari...



Kao što vjerojatno svaki muškarac ima neku svoju top listu, ljestvicu, njemu najzgodnijih i najprivlačnijih žena na svijetu, tako ju naravno imam i ja. A na prvom mjestu te moje ljestvice se nalazi upravo prelijepa Salma Hayek. Još od kada sam ju prvi puta vidio u filmu "Desperado" , a kasnije i u "From Dusk Till Dawn", jednostavno mi je zapela za oko i urezala mi se u pamćenje oni senzualnim plesom sa ogromnom zmijurinom oko vrata uz ritmove benda "Tito and Tarntula" iz potonjeg filma. Tako je upravo Salma Hayek bila glavni, ne i jedini, ali glavni razlog mog odlaska u kino, odnosno gledanja filma "Bandidas". Naravno, tome je malo pridonijela i jednako lijepa Penelope Cruz, ali i po svemu prije viđenom (trailer, slike i tako to) očekivao sam zbilja zabavan film.
I zbilja, što sam očekivao, to sam i dobio, dvije prekrasne glumice i zabavu, ali ne i ništa više od toga. Ovo je jedan od onih jednostavnih entertaining filmova za široke mase, kojeg možete pogledati bez problema, nije naporan, zabavan je, uz to kratko traje (svega 93 min.), ali će te ga isto tako i brzo zaboraviti jer ne nudi ništa vrijedno pamćenja. Luc Besson i njegov gotovo stalni scenaristički partner Robert Mark Kamen ni ovoga puta se nisu potrudili napisati nešto malo ozbiljnije od običnog štancerskog zabavnog filmića. Ovo je nešto poput ženske verzije filma "Taxi" , ali bez taxija i smještene na divlji zapad.
Sama priča ne da je puna onih prepoznatljivih western klišeja, nego priča JE jedan veliki klišej i ne nudi ništa novo što nije več ranije viđeno, nema originalnosti i napetosti. Imamo dakle dvije junakinje, Saru i Mariu...jedna je razmažena bogatašica, a druga je siromašna seljanka...jednoj ubiju oca i zapljene posjed, drugoj nastrijele oca i zapale posjed, te se njih dvije igrom slučajnosti udruže, prvo kako bi se osvetile počinitelju, a zatim da bi pomogle Meksićkom narodu kojeg pak tetoši opaki revolveraš koji se želi domoći njihove zemlje, a uz to njih dvije se ne vole s početka, te se ponašaju ko pas i mačka. Ta priča funkcionira takva kakav je doklem god nam ju nam autori prodaju pod čistu zabavu prepunu gegova i smiješnih situacija...no, kad počnu ulaziti malo dublje u priču, pokušavajući nam prodati neku ozbiljnu pozadinsku radnju o revoluciji, siromaštvu i nepravdi nanesenoj narodu, i još to protkaju dijalozima poput "ne znam tko sam, ali znam tko nisam...nisam netko tko će izdati svoju zemlju", film postane malo...pa, naporan. Ali Hvala Bogu, takvih dijelova nema puno.
No, to uostalom niti nije film koji se gleda zbog priče, več zbog prije navedenih stvari, te će u njemu istinski uživati ljubitelji dviju spomenutih glumica i ne zahtjevnih zabavnih filmova.



Baš kao i priča, i likovi su jedan veliki klišej, površno razrađeni i več mnogo puta ranije viđeni, no glumačke izvedbe su na razini zadanog zadatak...dakle nisu za Oscara, več su zabavne. Salma i Penelope odlično funkcioniraju na ekranu, i odlično se nadovezuju jedna na drugu, te njih dvije zapravo "nose" film na leđima. S početka se, ma zapravo tokom gotovo cijelog filma se ponašaju ko klinke, natječu se, dure se jedna drugoj, oponašaju jedna drugi itd., ali to je baš zabavno za vidjeti. Humoru filma svakako pridodaje i blesavi Steve Zahn, svojim jednako blesavim nastupom. Taj tip me još ni jednom nije razočarao, ni u jednom filmu...ma koliko god neki film gdje je on glumio bio loš, on je bio uvijek odličan. Točno se zna što se od njega može očekivati i to se uvijek dobije. Uz to moram priznati da mu totalno zavidim...on je vjerojatno najviše uživao na snimaju ovog filma, okružen sa dvije predivne žene ,s kojima se je svako malo ljubakao. Također tu je i Dwight Yoakam kao opaki revolveraš okružen budalama, koji oduzima posjede siromašnim seljanima. Takav lik smo več 100x vidjeli na filmu, posebice u westernima, ali upravo ti klišeji koji ga definiraju kao lika ujedno pridonose i njegovoj "simpatičnosti". U jednoj od manjih uloga macho kauboja koji uči curke kako se pljačkaju banke, pojavljuje se i Sam Shepard. Šteta što ga nisu malo više iskoristili u filmu, jer je imao potencijala za to.
Cijeli film odiše onako atmosferom pustolovnog filma u stilu naslova poput "The Legend of Zorro", više nego onog klasičnog westerna. Također moram pohvaliti i izvrstan soundtrack za kojeg je zaslužan Eric Serra. On je solidno odradio svoj posao tako da film ima nekoliko pamtljivih melodija, onako u stilu onih poznatih melodija koje je skladao Enio Morricone, što filmu daje i jedan štih spagette westerna. Inače u redateljskoj stolici sjede dva redatelja, Joachim Roenning i Espen Sandberg, kojima je ovo ubiti prvi projekt u karijeri, a iza sebe imaju preko 300-injak spotova i reklama. Njih dvojca su režijski solidno odradili film, i učinili ga vizualno zanimljivim, iako ne nešto pretjerano. S nekoliko svojih režijskih rješenja odali su također počast spagette westernima.
Iz cijelog filma mogao bih izdvojiti dvije zbilja zanimljive sekvence...prva je sexy scena kada Salma i Penelope vježbaju ljubljenje na zavezanom golom Zahnu (jadnik), a druga, pucnjava pred kraj filma u vlaku koja izgleda kao da je snimljena u jednom kadru u slowmotionu, ali tehnički je zapravo to nemoguće napraviti, no izgleda cool.

Sve u svemu prosječan zabavan filmić za široke mase, koji se kao što rekoh, gleda sa lakoćom, ali se isto tako i lako zaboravlja. Tko se želi zabaviti i pogledati nešto neobvezatno, bez nekih prevelikih očekivanja, neka ga pogleda, ali ostali stoj. Iako film po mom mišljenju zaslužuje jednu čistu 3, možda čak 2,5, jer niti je katastrofalan, a niti je odličan, več onako, prosječan. No zbog moje privrženosti Salmi Hayek, i činjenici da sam se zbilja nasmijao gledajući film, kao što sam i očekivao da hoću, dat ću mu 4, iako ju film, kao film u cjelini ne zaslužuje.

Ocjena: 4/5

Red Letenja

Eng. Flightplan
God. 2005.
Redatelj: Robert Schwentke
Scenarij: Peter A. Dowling, Billy Ray
Glume: Jodie Foster, Peter Sarsgaard, Sean Bean, Marlene Lawston, Ina Barron, Kate Beahan, Matthew Bomer, Jesse Burch, Erika Christensen, Assaf Cohen, Latricia Cruz, Shane Edelman, David A. Farkas, Mary Gallagher, Christopher Gartin, Michael Irby, Drake Johnston, Jana Kolesarova, Forrest Landis, Robert Mammana, Neil Patil, Eva Plackner, Haley Ramm, Christian Reeve, Judith Scott, Brent Sexton, Victoria Spark, Bess Wohl, Kirk B.R. Woller...itd.



Kyle Pratt je samohrana majka šestogodišnje djevojčice Julije, koja je nedavno ostala bez muža, koji se je ubio skočivši sa zgrade. Potpuno shrvana njegovom naglom i neočekivanom smrću, Kyle odlazi iz Berlina zajedno sa kćerkom nazad u Ameriku, u New York, kako bi tamo pokopala svog muža. Rezervira dvije karte, za sebe i za kćer na posljednjem ponoćnom letu iz Berlina.
Nakon što dođu na aerodrom, na sekundu izgubi kćer iz vida koja potom nestane, te se Kyle uspaniči, no ubrzo ju primijeti kod kioska...klinka je naime ogladnjela, pa je htjela nešto pojesti. Nakon što ju majka malo izgrdi da to više nikada ne ponovi, začuju poziv za ukrcaj na avion (radi se o najnovijem ogromnom boingu 474). Prema tim nekim "avionskim" zakonima, žene i obitelji sa djecom imaju pravo da se prvi ukrcaju...prije svih ostalih. Tako njih dvije prve uđu u avion, a za njima i jedna višečlana obitelj. Nakon što se njih dvije udobno smjesta u soja sjedala, počinju ulaziti i drugi putnici, te se uskoro svi smjeste na svoja mjesta, i sve je spremno za let.
Ubrzo nakon mirnog polijetanja, počinje pravi zaplet. Naime Kyle je zaspala, kao i njezina kćerka ali i veći dio putnika u avionu, no kad se je probudila, od kćerke niti traga. Prvo Kyle počne tražiti klinku po putnicima dostupnim mjestima, WC, kuhinja, prvi razred itd. No nakon što ju ne pronađe ni na jednom od tih mjesta, uhvati ju panika. Nemoguće je da netko nestane bez traga i ikakvog objašnjenja u avionu koji leti 40 000 metara iznad tla...jednostavno nema gdje otići. Majka ko majka, ubrzo digne paniku u cijelom avionu, što rezultira općim kaosom u avionu koji ubrzo smiri "zračni" šerif Gene Carson. Nakon što se Kyle malo smiri i dođe k sebi, zamoli kapetana Richa i njegovo osoblje da pretraže cijeli avion, a u korist joj ide i činjenica da ona poznaje taj avion poput svog džepa, jer je sudjelovala u njegovom dizajniranju.
Kako vrijeme prolazi, ona postaje sve više nervoznija, jer navodno nitko od putnika i osoblja nije uopće se ne sjeća njezine kćeri, nema je čak ni na popisu putnika, a nema ni njezine karte...sve u svemu se čini da se Julija nikada nije ni ukrcala na taj let. Sve te činjenice izazivaju između putnika i članova posade paranoju i dvojbe oko načina na koji je nestala djevojčica, uvjeravajući Kayle da je izgubila razum, da je njezina kćerka zapravo mrtva. No, Kyle uvjerena da to nije istina, krene na osobnu odgovornost pretraživati avion kako bi riješila tu misteriju.
Kako film završava...otkrijte samo hehe...



Čudno mi je to kako ovaj film po Internetu ima većinom loše kritike i ocjene...govore da je loš, predvidljiv, ovakav i onakav, a zapravo se tu radi o zanimljivom psihološkom trileru, prilično zanimljive pa usudio bih se reći i originalne priče o nestanku male djevojčice na avionskom letu, koja drži gledatelje u neizvjesnosti i postavlja im različita pitanja tijekom gledanja...da li je dijete zbilja nestalo, ako je gdje je, ipak je to avion, da li je ona (majka) ipak poludjela i "zabrijala" to sve u svojoj glavi, da li je to možda san ili nešto treće?!
Barem je tako prvih sat vremena, jer nakon tih sat vremena, "otkrivaju se karte", te "originalnost", napetost i sva neizvjesnost koja je do tada polako ali sigurno rasla, pada vodu, te film u zadnjih pola sata postaje predvidljiv...ne loš, ali predvidljiv... No daleko od toga da je i taj dio redateljski loše odrađen, da mu fali napetosti ili neizvjesnosti...ne, ne fali mu, i sve se savršeno nadoveže na prije viđeno, samo ne nudi ništa novo i inventivno što več nismo vidjeli u nekom "airplane" filmu otmice. No unatoč tome, na kraju film ipak ima neku "veličinu", ostavlja nekakav dojam na gledatelje, samo da su pričekali sa otkrivanjem kraja do pet minuta prije samog kraja, a ne pola sata prije.
"Flightplan" bi se upravo zbog tog razloga bez problema mogao podijeliti u dva dijela...prvih izvrsnih 60-ak minuta, i drugih nešto lošijih 30-ak. U tom prvom dijelu dakle, radnja filma solidno teče i napetost se postepeno gradi dok pratimo ucviljenu i s vremenom sve više histeričnu udovicu koja traga za svojom nestalom kćerkom, i pri tome postepeno gubi razum i pokušava shvatiti što se zapravo dogodili, kao i publika zajedno sa njom koja svakom minutom biva sve više uvučena u priču. Zapravo, kako film odmiče od svog početka, i ide prema kraju, majka postaje sve veći "negativac", jer i putnici ali i publika iz iritirani njezinim stalnim optužbama i pitanjima, več polako počinje govoriti "prihvati to, kćerka ti je mrtva". Uz to, tu je i pomalo klaustrofobična atmosfera koja stvara nekakav osjećaj nelagode.
No, možda je ljudima film "loš" jer dosta podsjeća na film "Panic Room", koji se također odvija na jednom mjestu, i gdje je Fosterica također glumila majku koja se sama protiv svih bori za spas sebe i svog djeteta...zapravo, usudio bih se reći da ja "Flightplan" svojevrsni "prequel" "Panic Room" hehe... ili možda zato što je nešto malo prije ovog filma u distribuciju izašao još jedan, samo po mom osobnom mišljenju mnogo lošiji "airplane" film, "Red Eye" redatelja Wesa Cravena, (koji je mene užasno razočarao) koji je također imao sličnu, samo mnogo jednostavniju radnju. Također se je dvijao u relativno skučenom prostoru, avionu, glavna junakinja je isto bila koja se nađe u kritičnoj situaciji itd. Mnogima je taj film bolji, no za razliku od "Flightplana", taj naslov otkriva sve več u 15 min. filma, i ne nudi apsolutno ništa inovativno i originalno, što su nam autori ovdje donekle i ponudili.



Uz djelomično zanimljivu priču i originalni zaplet, ovaj film se isplati pogledati i zbog izvrsnih glumačkih izvedbi, posebice od strane glavne glumice. Jodie Foster je svoju ulogu po običaju odigrala izvrsno...potpuno uvjerljivo i profesionalno, iako je njezina izvedba, snažne, inteligentne i odlučne majke prema kraju neodoljivo podsjećala na onu iz spomenutog filma "Sobe panike". Također nekako me "fascinirala" izvedba Sean Beana, čovjek je odradio izvrsnu prirodnu rolu, čak pomalo nekarakterističnu za njega, jer za čudo Božje ne glumi negativca i ne pogine prije kraja odjavne špice. A kad smo več kod njega, valja svakako spomenuti ako se on zapravo u stvarnom životu užasava letenja, te putuje avionom kada je to zaista neizbježno i prijeko potrebno.
Jedini tko me je malo iritirao svojim nastupom je bio Peter Sarsgaard kao "zračni" šerif. Nekako je djelovao kao da mu je dosadno, a i sve mi se nekako čini kao da on svaki puta glumi jedan te isti lik.
Unatoč svim negativnim optužbama, smatram da je relativno nepoznati redatelj Robert Schwentke, kojemu je ovo zapravo prvi veći i poznatiji projekt, odradio odličan posao. Isporučio nam je intrigantan triler koji se gleda u jednom dahu i tjera nas na razmišljanje tijekom gledanja. Problem je jedino u scenariju, odnosno njegovom raspletu koji je malo razočaravajuć, i nastupa prerano te kvari cjelokupni dojam filma.

Sve u svemu, nije uopće tako loše kako se priča...kao što rekoh, prvih sat vremena filma je izvanredno, te izgleda poput neke zanimljive epizode serije "The Twilight Zone", a zadnjih pola sata kao...več viđeni obični triler. No unatoč toj mani, smatram da je film nezasluženo toliko popljuvan, te je svakako bolji od puno više hvaljenog filma "Red Eye"...preporučam da ga pogledate, ja sam se iznenadio, možda će te i vi.

Ocjena: 4/5

Pakleni poslovi 2

Eng. Infernal Affairs II
God. 2003.
Redatelj: Wai Keung Lau, Siu Fai Mak
Scenarij: Felix Chong, Siu Fai Mak
Glume: Edison Chen, Shawn Yue, Anthony Wong Chau-Sang, Francis Ng, Eric Tsang, Carina Lau, Chapman To, Hoi Lin, Roy Cheung, Henry Fong, Bey Logan, Peter Ngor, Ricardo Mamood, Brandon Rhea, Phorjeat Keanpetch...itd.



Radnja ovog prequela je dosta komplicirana za ispričati, prepuna likova i raznoraznih situacija i događaja na koje svakako valja obratiti pozornost, no pokušat ću vam ukratko predstaviti što vas očekuje...
Početkom 90-ih, točnije 1991. godine, tada mladi Lau, inače sitni kriminalac, ubija Kwuna, jednog od vođa trijada i glave obitelji Ngai. Ubojstvo naruči Mary, Samova žena, ali bez njegovog znanja. Nakon njegove smrti, vlast nad sukobljenim trijadama preuzme Kwunov najstariji sin, Hau, koji se uskoro nametne kao dominantan vođa u svijetu trijada. U isto to vrijeme Lau je krenuo na Samov nalog u policijsku školi, kako bi postao "krtica" u redovima policije i radio za njega. Sam je još tada tek lokalni sitni kriminalac koji radi za Haua, ali planira unaprijed. Također, on je ujedno i veliki prijatelj sa budućim načelnikom, a sada još inspektorom Wongom, koji vodi istragu vezanu uz trijade i želi ih svim silama zatvoriti. Kasnije se ispostavi da je išao tako daleko u tim svojim naporima, da je upravo on naredio Samovoj ženi da ona ubije Kwuna, što dovede do komplikacija u i onako napetom odnosu između policije i trijade.
S druge strane tu je i tada mladi Chen, uspješni mladi kadet, pred kojim je blistava budućnost u policiji, no uskoro njegovi nadređeni saznaju da je on zapravo jedan od Kwunovih sinova, odnosno Hauov najmlađi brat, te da je lagao u svojoj prijavnici za policiju. Načelnik nema drugo izbora nego da ga izbaci iz policije, no inspektor Wong zbog njegovih sposobnosti zapažanja, ali i veze sa tom mafijaškom obitelji vidi u njemu priliku, te mu daje još jednu priliku da se dokaže kao policajac...daje mu zadatak da se infiltrira u svoju obitelj, kao jedan od njih, iako ih zapravo ne voli, kako bi ga izvještavao o njihovim poslovima. On pristane na taj zadatak, jer više od svega želi biti policajac, i biti pravedan, a u ostalom to mu je jedini način da ostane u policiji. Jedan i drugi polako napreduju na svojim pozicijama...Lau u policiji, a Chen u trijadi.
No kada Hau sazna da je policija, odnosno Inspektor Wong kriv za smrt njegovog oca, a da mu je u tome pomogla i Samova žena, neće prezati od opake osvete. Stvari se gadno zahuktaju i zakompliciraju. Hau naredi ubojstvo svih ljudi vezanih uz očevu smrt, no sasvim slučajno, umjesto inspektora Wonga, nastrada njegov partner, Law, a Sam se sakrije na Tajlandu. No nakon što nastrada njegova žena, Mary, Sam pristaje na nagovor inspektora Wonga svjedočiti protiv Haua. No, umjesto suđenja i svejdočenja, cijela situacija završi dosta tragično i krvavo, a Sam postane novi vođa trijade, i tako njih dvojca, Sam i Wong postanu "vječni" neprijatelji.
Ima tu još dosta detalja koje sam ja izostavio, ali na koje svakako valja obratiti pažnju, no preporučam vam da sami pogledate film.



Nastavak, odnosno priquel, "Infernal Affairs II" nas vrača na početak 90-ih godina, prije događaja iz originala, te nam prikazuje kako je sve to počelo, zašto, i zbog koga. Ovdje su glavni likovi iz originala, Lau, krtica u policiji i Chen, krtica u trijadi samo pijuni u igri koju tek postavljaju, odnosno počinju načelnik Wong i Sam, koji nekim svojim potezima u ovom nastavku uvelike utječu na konačni ishod, koji vidimo u originalu. Radnja je ovdje fokusirana na neke nove likove, ali i neke stare, koji su u originalu malo manje zastupljeni. Pa tako između ostaloga pratimo prvotnu zajedničku borbu Sama i inspektora Wonga protiv zajedničkog neprijatelja, te razvoj njihovog budućeg neprijateljstva, kao i početak infiltracije ove dvojce kao krtice u redove kineske trijade i policije, što je u originalu bilo samo naznačeno sa nekoliko flashbackova.
Istovremeno saznajemo i neke detalje iz njihove prošlosti i pozadinske priče budućih glavnih likova Laua i Chana, razloge za njihove buduće postupke, no kroz cijeli film, kao što rekoh, oni su više u pozadini. Film u cjelini djeluje kao epska priča, kao što rekoh, bogatiji je likovima, među kojima se je lako moguće izgubiti, no uz malo pažnje i koncentracije gledatelja, ipak na kraju sve sjeda na svoje mjesto, i sve postane savršeno razumljivo. Zbog toga i djeluje malo drugačije od originala, više...emocionalniji i dramatičniji.
Doduše i ovdje je, baš kao i u originalu, prednost dana profiliranim likovima, međuljudskim odnosima i razrađenoj priči, a ne akciji, koje doduše ima nešto malo više nego u originalu, ali ipak je to prvenstveno stilizirana kriminalistička drama o padu jedne mafijaške obitelji, i utjecaju tog pada na budućnost, te se na bavi toliko samim "krticama" u policiji, odnosno trijadi...cjelina djeluje mnogo ambicioznije. Zbog toga bih ovaj nastavak/priquel uvelike mogao usporediti sa filmom "The Godfather: Part II", imaju mnogo sličnosti i poveznica. Ritam filma je opet dosta spor, i kao što rekoh, zahtijeva svu pozornost gledatelja, da se pohvataju svi likovi i svi detalji priče, a uz to, ovaj dio je i nešto duži od originala, čak za 20-ak minuta.
Baš kao i originalu, i ovdje muzika ima veliku ulogu u stvaranju atmosfere i ugođaja filma. Vizualno, "Infernal Affairs II" izgleda odlično, fotografija i kamera slijede zadane primjere iz originala...režija je polagana, te opet većinom prevladavaju prigušeni plavičasti i zelenkasti tonovi. Razdoblje početka tih 90-ih godina, je s mojeg stajališta odlično pogođeno i prikazano. Tu još nema mobitela ni tehnologije koju su kasnije u originalu često koristili, a koja im je zapravo bila glavno oružje u međusobnoj borbi.



Na nastavku je radila gotovo identična ekipa koja je radila i na originalu, uz sitne izmjene i dodatke. Tako u redateljskoj stolici ponovno sjede Wai Keung Lau i Siu Fai Mak, a pred kamerama se pojavljuju gotovo svi glumci koji su se pojavili i u originalu...osim dvojce glavnih aktera originala, Andy Laua i Tony Leunga. Njih su ovdje zamijenili Shwn Yue i Edison Chen, inače obojica velike pop pjevačke zvijezde u Hong Kongu. Zanimljivo je to što su njih dvojica glumili te iste likove, Laua i Chana u mlađim danima i u originalu, u spomenutim flashbackovima.
Originalno film nije zamišljen kao trilogija, več su se autori odlučili na to nakon što je original postigao veliki uspjeh na domaćem tržištu, te su se dvojka i trojka snimale istovremeno. Upravo zbog tog razloga, moram priznati, da su autori uspješno uspjeli osmisliti zanimljivu i pametnu priču koja se bez problema nadovezuje na original, te su savršeno iskoristili več zadane ciljeve u svoju korist. Odnosno, uspjeli su povezati radnju ovog prequela sa originalom, a da pritom nisu izgubili na uvjerljivosti i logici priče, več sve što se događa u ovom nastavku ima itekakvog smisla sa događajima iz originala...eh sad sam krenuo u filozofiju...no mislim da ste shvatili o čemu pričam hehe...

Sve u svemu, zbilja izvrstan film, i izrstan nastavak/prequel koji nipošto ne smijete prepustit, kao ni treći dio...ako ste voljeli "Kumove", voljet će te i cijelu ovu trilogiju.
No unatoč svim vrlinama koje sam nabrojao, zbog svog sporog ritma, ni ovom nastavku ne mogu dati čistu peticu, iako on to itekako zaslužuje zbog izvrsne karakterizacije i pametne priče. Stoga ne obazirite se na moju ocjenu, ona je opet samo odraz nekog mog raspoloženja a ne kvalitete filma.

Ocjena 4/5

Pakleni poslovi

Eng. Infernal Affairs
God. 2002.
Redatelj: Wai Keung Lau, Siu Fai Mak
Scenarij: Felix Chong, Siu Fai Mak
Glume: Andy Lau, Tony Leung Chiu Wai, Anthony Wong Chau-Sang, Eric Tsang, Kelly Chen, Sammi Cheng, Edison Chen, Shawn Yue, Elva Hsiao, Chapman To, Ka Tung Lam, Ting Yip Ng, Dion Lam, Chi Keung Wan, Hui Kam Fung, Tony Ho, Courtney Wu, Au Hin Wai, Li Tin Cheung, Chung Wai Ho, Yuen Waj Ho, Wong Kam Hung, Yiu Man Kee, Leung Ho Kei, Wong Yin Keung, Lee Yip Kin, Mak Wai Kwok, Ho Wing Ling, Lam Po Loy, Lee Tze Ming, So Wai Nam, Cheung Yuk Sun, Hui On Tat, Lai Chi Wai, Wong Ch Wang, Chaucharew Wichai, Cheng Wing Yee, Kui Mei Yee, Leung Chiu Yi, Lee Wah Chu



Priča ovog izvrsnog i zanimljivog trilera ja smještena u Hong Kong, u vječni "rat" između policije i trijade, te se vrti oko dva prilično složena lika, undercover policajca i kriminalca.

S jedne strane, tu je Lau, "krtica" u policiji, koji je to postao na zahtjev šefa trijade Sama još kao 18-godišnji mladić, kako bi mogao ovome dojavljivati svaku pokret policije, kako bi pak on mogao nesmetano se baviti švercom droge. Nakon mnogo, mnogo godina provedenih u policiji, Lau je postao veoma uspješni narednik u Odjelu za istraživanje kriminala, a uz pomoć svog "šefa" Sama, koji mu daje podatke o suparničkim trijadama, Lau uspijeva zaraditi i pohvale svojih nadređenih. Nakon što je na posljednjoj evaluaciji dobio najbolje ocjene, nada se skorom unapređenju u policijskog inspektora.
S druge strane, tu je pak Chan, policijska "krtica" u trijadama, koji je regrutiran na taj zadatak također još kao mladić, prije no što je uopće završio Policijsku akademiju. Zapravo, "namjerno" je izbačen iz policije kako bi se lakše ubacio među trijade, tj. kako u njegovoj prošlosti ne bi bilo moguće pronaći nikakvu vezu sa policijom. Tijekom deset godina provedenih na tajnom zadatku, iako je to ispočetka trebalo biti samo tri godine, Chan je osam puta osuđivan zbog nanošenja tjelesnih ozljeda, dvaput je završio u zatvoru, a jednom je osuđen na obavezni psihijatrijski tretman, no umjesto razgovora, on uvijek spava na psihijatrijskom stolcu, jer ga to opušta.
Ispostavi se da taj plan funkcionira odlično...i za jednu i za drugu stranu, te Lau i Chan godinama uspješno prenose informacije svojim šefovima. No s vremenom, i jedan i drugi počinju osjećati pritisak koji ima donosi taj dvostruki život, a da stvar bude gora, uskoro i jedni i drugi postanu svjesni postojanja krtica u svojim redovima, samo nikako ne mogu otkriti identitet iste, te njih dvojca očajnički pokušavaju pronaći izlaz u toj opasnoj igri mačke i miša. Lau bi volio prekinuti sve veze sa svojom kriminalnom prošlošću i postati pravi policajac. No, da bi to postigao, mora eliminirati Sama, što kasnije i učini. Chanu je, pak, dosta ubijanja i prebijanja ljudi u ime pravde, te pokušava povratiti svoj pravi identitet. U tome mu može pomoći samo jedna osoba, načelnik Wong, čovjek koji ga je regrutirao za taj tajni zadatak.
Stvari se polako zahuktavaju dok i jedna i druga strana pokušavaju prve otkriti svoju "krticu". Dodatnu komplikaciju čini činjenica da je Lau konačno promaknut u inspektora i premješten u odjel Unutrašnjih poslova. Njegov prvi zadatak je otkriti Samovu "krticu" u policijskom odjelu, koja je upravo on, a ništa lakše nije ni Chanu, jer u međuvremenu pogine načelnik Wong, jedina osoba koja zna njegov pravi identitet.
Stvari se polako zahuktavaju, a njihova jedine motivacije postanu kako preživjeti...



Iako možda na prvi pogled djeluje kao još jedan film o "Policajcima & Lopovima", koji svoju inspiracije vuče iz Američkih filmova poput "Heat", "Donnie Brasco", "Serpico" itd., mora se priznati da je "Infernal Affairs" nadasve odlična mafijaško-policijska psihološka triler drama koja nam stiže sa Kineskog tržišta, te neće sigurno ostaviti nikoga ravnodušnim, jer se radi o snažnom filmu. No oni koji očekuju još jedan visoko oktanski i nabrijani akcić sa stiliziranom akcijom, pun nasilja i borilačkih vještina (kao što sam ja prvotno očekivao), će ovoga puta ostati malo razočarani, jer ovaj put to nije slučaj.
Ovdje se prvenstveno radi se o trileru zatvorene dramaturške strukture, gdje do izražaja dolaze zanimljivi likovi, međuljudski odnosi, te nadasve zanimljiva i originalna priča, o kriminalcu koji odlazi u policijsku školu da bude policajac ali da i istovremeno radi za svog bossa, te s druge strane o policajcu koji je izbačen sa akademije kako bi se infiltrirao u redove mafije i istovremeno radio za policiju. U jednom trenutku oni saznaju jedan za drugog, te pokušavaju otkriti jedan drugog. Priča je zapravo odlična podloga za razradu tih kompleksnih karaktera i njihovih problema.
Tako kroz priču policajac toliko zaglibi u kriminalu da gubi svijest o svojem pravom identitetu, dok pak kriminalac pokušava voditi normalan obiteljski život. Dakle ti likovi su opterećeni prošlošću te se nalaze pred opasnim životnim dilemama. Film doduše na momente gubi ritam, pa postaje maaalo zamoran, ponajviše zbog nedostatka akcije, barem po mojem ukusu...no opet s druge strane, upravo zbog nedostatka akcije, u fokusu dolaze likovi i njihove emocije, jer oružje nisu puške i pištolji, nego mobiteli koji se stalno prisluškuju i provjeravaju, te gl. likovi stalno moraju paziti da se ne otkriju nekim "krivim" pozivom. Također, atmosferu potpomaže i odličan soundtrack koji ju podiže taman kad treba, svakako preporučam da ga poslušate ako vam dopadne u ruke.
Vizualno film izgleda odlično, fotografija je predivna te odiše onom prepoznatljivom istočnjačkom atmosferom, prevladavaju većinom plavičaste i zelenkaste boje koje su prigušene te ističu stanje likova. Režija je sigurna i polagana, bez brzih pokreta kamere i stilizacije, te nas redatelji, Wai Keung Lau i Siu Fai Mak polako vode prema iznenađujućem ali i snažnom kraju.
Glumci su također odlični, te ubiti Andy Lau ( "House of Flying Daggers" ), te Tony Leung ( "Bullet in the Head" ) sami svojom karizmom i upečatljivim nastupima "nose" cijeli film na svojim leđima. Inače, njih dvojica su velika glumačke zvijezde u svojoj domovini, kao i Anthony Wong ( "Hard-Boiled" ) te Eric Tsang ( "Gen-X Cops" )...s tim da posljednja dvojica imaju iza sebe več preko 100-injak naslova, što poznatih, što manje poznatih nama zapadnim gledateljima.



Stoga neka vas ne iznenadi činjenica da je ovaj film postigao veliki komercijalni uspjeh u domovini, te se premetnuo u ogroman domaći hit, koji je kasnije još polučio i dva jednako uspješna nastavka, "Infernal Affairs II" 2003. godine, te "Infernal Affairs 3: End Inferno" , također iz 2003. godine, na kojima je radila gotovo identična ekipa. Ovaj prvi dio je kod nas igrao u kinima sa velikim zakašnjenjem, tek prošle godine...zapravo čudi me da je uopće igrao u kinima, no pozdravljam potez našeg distributera odgovornog za to, kao i to da su oba nastavka također dostupna kod nas na DVD-u. Ovu trilogiju bih ja usporedio sa "The Godfather trilogijom"...to je Kineski "Kum", te ju svakako treba pogledati, vjerujte mi, nećete ostati razočarani. Valja također naglasiti kako je sl. ulogu, policajca na undercover zadatku, koji se infiltrira među mafijaše, samo mnogo manje zahtjevnu i kompleksnu od ove, Tony Leung igrao i u filmu "Hard-Boiled" Johna Woo-a.
Kao što je več dobro poznato, Ameri su se dohvatili snimanja remake i ovog izvrsnog Azijskog filma...radi se o filmu pod naslovom "The Departed" koji bi se ove jeseni trebao pojaviti u kinima. Ali unatoč tome što u redateljskoj stolici remakea sjedi izvrsni Martin Scorsese, koji je kao savršen izbor redatelja za ovakvu tematiku (gangsteri, policajci), a glumačku ekipu sačinjavaju kvalitetna imena poput Matt Damona, Leonarda DiCapria, Jacka Nicholsona, Marka Wahlberga, Martina Sheena i Aleca Baldwina, prema do sada dostupnom traileru koji sam imao prilike vidjeti, smatram da remake neće doseći ni upola kvalitete koju nudi original, kojeg svakako pogledajte prije nego se u kinima pojavi taj nepotreban remake.

Sve u svemu odlično, zbilja odličan triler. No ipak je to malo prespor ritam filma za mene, ja sam očekivao nešto drugačije i nabrijanije, tako da mi je film na momente bio zamoran, kao što sam več rekao. Malo više akcije ne bi škodilo, no to sam samo ja, siguran da će se većini gledatelja film i više nego svidjeti...dobra i zanimljiva priča, dobri i upečatljivi glumci te izvrsna i sigurna režija, što više tražiti od filma. Ocjena je samo odraz mojih očekivanja a ne onoga što film nudi, te u stvarnosti film zaslužuje čistu peticu.

Ocjena 4/5