Pregled posta

Filmske legende: Jerry Bruckheimer

Današnji tekst ću posvetiti vjerojatno najpoznatijem i najuspješnijem producentu današnjice, čije ime je postalo sinonim za visokobuđetni eksplozivni zabavni spektakl, te mu je zbog toga i nadjenut nadimak "Mr. Blockbuster". Filmofili o njemu imaju podijeljeno mišljenje, a kritičari gotovo nikakvo...neki ga smatraju genijalcem, koji i iz najgoreg smeća od scenarija umije da napravi gledljivi i zabavan Blockbuster, a druga pak najgorim producentom u cijelom filmskom svijetu, čiji filmovi nisu ništa više od praznoglave zabave koja nema apsolutno nikakve umjetničke vrijednosti, te se redovito svrstavaju u koš sa najvećim smećem. Radi se naravno kao što i naslov kaže o Jerry Bruckheimeru.



Jerry Bruckheimer, inače pravim imenom Jerome Bruckheimer je rođen 21. 09. 1945. godine u Detroitu. Roditelji su mu bili židovski imigranti, koji su pobjegli iz Njemačke. Kao mladić obožavao je fotografiju, te je koristio svaku priliku da fotografira nešto...bilo što. Diplomirao je psihologiju na Sveučilištu u Arizoni, a nakon studija, preselio se u New York gdje je radio u poštanskom uredu jedne reklamne agencije. S vremenom je počeo producirati reklame, u čemu se je pokazao vrlo uspješnim, pa je uskoro dobio i priliku da producira igrane filmove. Prihvativši taj izazov seli se u Los Angeles, gdje živi i radi još i dan danas.
Svoju karijeru filmskog producenta je započeo početkom 70-ih godina zajedno sa svojim partnerom Don Simpsonom, s kojim je bio i cimer tijekom studija. Tijekom tih 70-ih godina, ne doživljava baš previše uspjeha sa svojim projektima kao što su "Rafferty and the Gold Dust Twins" (1975), "Farewell, My Lovely" (1975), te "March or Die" (1977) , iako se radi o kvalitetnim naslovima koje mnogi kritičari cijene više nego njegove novije producentske projekte o kojima će biti riječi kasnije. No zato u 80-ima njegova producentska karijera doživljava pravi procvat. Naime tih godina producira nekoliko danas kultnih naslova kao što su "American Gigolo" (1980) sa Richardom Gereom, zatim "Thief" (1981) redatelja Michaela Manna sa Jamesom Caanom u glavnoj ulozi, pa "Cat People" (1982), te "Flashdance" (1983), kultni muzički film 80-ih koji se smatra njegovim prvim većim hitom. Nakon toga je samo počeo redati hitove, jedan za drugim...tako se je tu našao legendarni "Beverly Hills Cop" (1984) Martina Bresta, koji je komičara Eddie Murphya premetnuo u veliku filmsku zvijezdu koja u posljednje vrijeme sve više i više blijedi. Zanimljivo, originalno je to bio projekt Sylvestera Stallonea koji ga je napustio nakon što neke njegove ideje vezane uz priču nisu bile usvojene.
Uslijedio je zatim još legendarniji "Top Gun" (1986), redatelja Tonya Scotta, s kojim je kasnije surađivao još nekoliko puta, a koji je pak proslavio Tom Cruisa takoreći preko noći. Film se je premetnuo o veliki hit, te ponio titulu najuspješnijeg filma te 1986. godine, zaradio brdo para (176 mil.$) i još k tome osvojio Oscara za najbolju pjesmu, legendaran hit "Take My Breath Away", te si priskrbio i još tri nominacije za istu nagradu. Naredne, 1987. godine, producirao je nešto slabiji, ali još uvijek jako dobar nastavak policajca iz Beverly Hillsa, "Beverly Hills Cop II", kojeg je režirao Tonny Scott. I ovaj naslov se je premetnuo u veliki hit, te zaradio solidnih 153 mil.$ na kino blagajnama, a nije izostala ni nominacija za Oscara. Doduše u onoj sporednoj kategoriji kao što je originalna pjesma, ali opet, Oscar je Oscar!
1990. Bruckheimer nastavlja svoju suradnju sa Tonny Scottom, i to treću uzastopnu još jednim legendarnim filmom "Days of Thunder", na kojem im se opet pridružio i Tom Cruise, zajedno sa Nicole Kidman te još nekoliko poznatih faca koje neću sad nabrajati. Bio je to očiti pokušaj da se ponovi uspjeh "Top Guna", u čemu su djelomično i uspjeli, naime ni ovaj naslov nije bio imuna na dobri zaradu, pa je tako Bruckheimeru i njegovom partneru Simpsonu priskrbio solidnih 82 mil.$. Priča je bila veoma slična, samo se radnja ovoga puta umjesto na nebu, odvijala na trkačkim Nascar stazama, ali sve ostalo je bilo tu...ljubavna priča, akcija, pamtljiva muzika, protivnik koji ne voli glavnog junaka, no na kraju se oni ipak sprijatelje itd. Kritika je naravno film popljuvala, ali publika ga je obožavala.
Uslijedile su te 90-e...godine kada nam je po mom mišljenju, Bruckheimer isporučio pregršt odličnih akcijskih filmova, koji su naravno uvelike podcijenjeni od strane kritike, ali i jednog dijela publike, no spadaju među sam vrh kvalitetnih predstvanika žanra. Prvi u tom nizu je svakako "Bad Boys" (1995), policijska buddy-buddy
akcijska komedija koja se na iznenađenje mnogih premetnula u veliki hit, zaradila solidnih 65 mil.$, te svakako osvježila taj nekada popularan pod-žanr. Taj naslov je ujedno obilježio i početak veoma plodonosne suradnje Bruckheimera i redatelja Michaela Baya, kojemu je to bio prvi veći projekt, a s kojim je kasnije također često surađivao, kao prethodno sa Tonny Scottom. Uz sve to, bio je to prvi veći hit danas velike zvijezde Will Smitha, do tada poznatijeg kao "The Fresh Prince of Bel-Air". Društo mu je tu pravio pomalo iritantni Martin Lawrence.
Iste te godine taj niz je nastavio sa odličnim filmom "Crimson Tide" redatelja Tonnya Scotta u kojem su izvrsne nastupe ostvarili Denzel Washington i Gene Hackman. Uz to što je ovaj film standardno zaradio dosta love (91 mil.$), zaradio je i dobre kritike kao i tri nominacije za Oscara, te još nekoliko nagrada, a kao što sam več ranije napisao u jednom tekstu, skladatelju Hansu Zimmeru je priskrbio Grammy za izvrstan soundtrack. Uz ta dva naslova, tu se još te godine našao i film "Dangerous Minds" sa Michelle Pfeiffer u naslovnoj ulozi. Još jedan hit u nizu koji je na iznenađenje mnogih zaradio i više nego solidnih 86 mil.$. Film je bio snimljen prema autobiografiji gospođe Johnson, koja je da bi učenike iz jedne škole u Detoritu motivirala na učenje, podmićivala ih slatkišima, vodila ih u zabavni park, "tjerala" ih da proučavaju pjesama Boba Dylana te traže veze između tekstova njegovih pjesama i pjesama pjesnika Dylanom Thomasom i na kraju naravno uspjela u svom naumu. Kritičari su film proglasili blijedom kopijom filma "Dead Poets Society", ali publika je opet hrlila u kina, za što je najviše bila zaslužna i dobra reklamna kampanja, koju je pratio veliki glazbeni hit te godine, "Gangsta's Paradise" nekad popularnog repera, a danas lošeg glumca Coolia.
Početkom 1996. Bruckheimer ponovno ostvaruje suradnju sa Michaelom Bayem na izvrsnom akcijskom filmu "The Rock" sa odličnim Sean Conneryem, Nicolas Cageom i Ed Harrisom u naslovnim ulogama. Prema mišljenju mnogih filmofila, ali i kritičara, "The Rock" je nedvojbeno jedan od najboljih predstavnika tog žanra 90-ih godina. Film se je premetnuo najveći hit tog ljeta, zaradivši 134 mil.$, Cagea premetnuo u novu "akcijsku" zvijezdu, te osvježio karijeru ostarjelom Sean Conneryu, koje se je tu još jednom dokazao kao dominantan akcijski junak, unatoč svojim poznim godinama. No iste te godine Bruckheimer je doživio i jednu veliku osobnu tragediju. Naime te godine je umro njegov producentski partner Don Simpson od posljedica predoziranja, pa je Bruckheimer morao dalje nastaviti sam.


Neke od Bruckheimerovih uspješnica

Pa iako su naredne godine bile teške za Jerrya, jer ga je kritika neprestano olajavala (tu su zapravo počele optužbe da njegovi filmovi nisu ništa doli praznoglava zabava), on je ipak uspješno krenuo dalje...naime več sljedeće godine, 1997. je publici ponovno isporučio nabrijani akcijski film "Con Air", prvi veći film redatelja Simona Westa, u kojem je ponovno kao akc. junak nastupao Nicolas Cage. Po običaju zarada je bila tu (101 mil.$), kao i dobre glumačke izvedbe, upečatljiv soundtrack te žestoka akcija...no dobre kritike su standardno izostale.
Usljedila je zatim i treća uspješna suradnja sa Michaleom Bayem filmom "Armageddon" (1998) u kojem je Bruce Willis zajedno sa Ben Affleckom i još nekoliko drugih zvijezda, po tko zna koji put (uspješno) spašavao svijet. I taj naslov se je premetnuo ogroman mega hit ljeta 1998. godine, priskrbio Jerryu i ostatku ekipe 201 mil.$ te ušao u povijest. Film su krasila standardna Bruckheimerovska obilježja...jednostavna zabavna priča, žestoka akcija, mnoštvo poznatih zvijezda, gro specijalnih efekata i soundtrack koji se je sastojao od mnoštvo poznatih pjesama, od kojih se je najviše isticala hit pjesma grupe Aerosmith "I Don't Want To Miss A Thing". Kritika je po običaju popljuvala film, ali ni publika nije baš bila puna dobrih riječi, iako su svi hrlili da ga pogledaju, čemu u prilog ide i enormna zarada na kino blagajnama. Osobno smatram da se radi o prilično podcijenjenom i zabavnom filmu, vrhunskom predstavniku svog žanra (katastrofe) 90-ih godina.
Iste godine Bruckheimer je i po peti put surađivao sa Tony Scottom na izvrsnom špijunskom akcijskom trilleru "Enemy of the State" u kojem je su nastupali Gene Hackman i Will Smith, kao i još neka poznata lica. No za razliku od "Armageddona", uz solidnu zaradu (111 mil.$), ovaj naslov je zaradio i solidne kritike, te slovi kao jedan od "pametnijih" naslova iz Bruckheimerove prebogate filmografije. Zanimljivo je kako su priču za ovaj film Don Simpson i Jerry Bruckheimer zajedno razvijali još od 1991. godine, no preuranjena smrt je spriječila Simpsona da sudjeluje u finalnom razvoju tog projekta.
Ni početak novog tisućljeća nije bio ništa manje uspješan za Jerrya. 2000-je producirao nekoliko filmova koji su postali hitovi, akcijski "Gone in Sixty Seconds" redatelja Dominica Sene, u kojem se je Cage ponovno okušao kao akc. junak. Filmić je standardno solidno zaradio (101 mi.$) i navukao na sebe "bijes" kritičara. Zatim je uslijedilo nešto malo drugačije, glazbena drama "Coyote Ugly", moglo bi se reći prvi veći Bruckheimerov "flop" ("samo" 60 mil.$ zarade), te vrlo dobra sportska drama "Remember the Titans" sa Denzelom Washingtonom u glavnoj ulozi, koja je priskrbila i dobre kritike i dobru zaradu (115 mil.$).
2001. Bruckheimer producira svoj najskuplji film do tada (budget 135 mil.$), veliku epsku ratnu dramu, prožetu sa dozom romantike, "Pearl Harbor" koju je režirao Jerryev sad več stari znanac Michael Bay. Film je bio naveliko reklamiran i najavljivan, upotrijebili su staru iskušanu uspješnu formulu iz "Armageddona"...malo akcije, malo romantike, malo humora, mnogo efekata, upečatljivi soundtrack (opet je tu bila popularna pjesma koja je pratila film, Faith Hill "There You'll Be"), čak je i Ben Affleck bio tu, te su očekivanja bila i više nego velika, i film se je trebao premetnuti u veliku mega hit...što je djelomično i uspio. Naime na matičnom tržištu je zaradio solidnih 198 mil$, no to je ipak s obzirom na uloženo ipak bilo razočaravajuće za producente. Uz sve to film su popratile i užasne kritike, što od strane profesionalnih kritičara, što od strane običnih gledatelja. Proglasili su ga patetičnim, ljigavim i napumpanim Hollywoodskim smećem o američkom patriotizmu sa bljutavom ljubavnom pričom, te je osvojio i nekoliko Zlatnih malina u nekoliko gl. kategorija. Istina, sve te "optužbe" i imaju nekog smisla, ali taj film je ipak daleko od toga da ga se nazove smećem...lako je gledljiv i brzo zaboravljiv.
No te iste godine se je Bruckheimer iskupio i publici i kritici još jednim ratnim filmom, "Black Hawk Down" redatelja Ridleya Scotta, koji su odmah i kritičari i publika proglasili remek-djelom, a dobro je i zaradio, 108 mil.$. Glumačka ekipa je opet bila šarenolika, prepuna poznatih imena, a režija je bila i više nego fenomenalna. Uz sve to film je osvojio i dva Oscara, za najbolji zvuk i montažu, a Ridley je zaradio nominaciju za režiju.
2002. je Jerry producirao po mom mišljenju svoj najgori filma, špijunsko akcijski triller "Bad Company" redatelja Joela Schumachera sa Anthony Hopkinsom i Chris Rockom u glavnim ulogama. Unatoč solidnoj glumačkoj ekipi i solidnom redatelju koji može napraviti dobar film kad to hoće ("Falling Down", "Phone Booth"), ovaj naslov je ispao loš, a tome u prilog uz loše kritike ide i slaba zarada na kino blagajnama, svega 30 mil.$ na uloženih 70 mil$. Nisu uspjeli čak ni povratiti uloženo. Priča je bila prepuna klišeja, no to čak ne bi ni smetalo da je film bio barem malo zabavan ili spektakularan...ali nije, a i glumačke izvedbe su bile prilično traljave. Hopkins je bio totalno nezainteresiran u svojoj izvedbi, a Rock je pak iritirao svojim razvikanim nastupom.
Ni 2003. nije počeo ništa bolje...naime početkom te godine Bruckheimer producira akc. komedijicu "Kangaroo Jack" u kojoj je jedina svijetla točka bio nastup uvijek raspoloženog Christophera Walkena. Sve u svemu lako gledljiv i lako zaboravljiv filmić namijenjen prvenstveno djeci, iako mu je zarada bila solidna, 66 mil.$.
Ali te iste godine Bruckheimer isporučuje publici svoj do tada najuspješniji film, "Pirates of the Caribbean: The Curse of the Black Pearl" redatelja Gora Verbinskog. Ovaj zbilja simpatičan i zabavan filmić temeljen na istoimenom zabavnom parku Diesneylanda je svojim uspjehom i kvalitetom iznenadio brojne kriticare, kao i same producente, ostvarivši ogromnu dobit od 305 mil.$ samo u Americi, bez da spominjemo ostatak svijeta, a uz sve to je oduševio i publiku. Krasila ga je izvrsna, maštovita i zabavna priča, prepuna spektakularnih i zabavnih scena, odlični specijalni efekti koji su služili priči, a ne obratno, kao i izvrsne glumačke izvedbe, gdje se je kao što je dobro poznato ponajviše istaknuo izvrsni Johnny Depp, kao karizmatični kapetan Jack Sparrow, iako ni ostatak glumačke ekipe nije uopće bio loš, dapače, odličan. Depp je svojom izvedbom priskrbio sebi i nominaciju za Oscara u kategoriji najbolje glavne muške uloge, a bilo je tu još i nekoliko drugih nominacija, kao i mnoštvo raznoraznih nagrada. Nakon tolikog uspjeha, nastavak je naravno bio neizbježan.


Neke od Bruckheimerovih uspješnica 2

No Bruckheimer je te godine producirao još dva zanimljiva naslova. Prvi je bio "Veronica Guerin" Joela Schumahera sa Cate Blanchett u naslovnoj ulozi...istinita priča o Irskoj novinarki Veronici Guerin koja je raskrinkala neke od najmoćnijih mafijaških bossova u Dublinu 1996. godine, te postala nacionalnom heroinom i glavnom metom podzemlja. Iskreno, pored "Pirata" taj film nije imao nikakvih šansi, pa je tako i loše prošao na kino blagajnama (1 mil.$), no popratile su ga solidne kritike. A drugi naslov je pak bio nastavak velikog hita iz 1995. godine, "Bad Boys II", koji je ponovno, i za sada posljednji puta udružio, producenta Bruckheimera, redatelja Michaela Baya te glumce Willa Smitha i Martina Lawrencea. Kritika standardno opet nije prihvatila filma, proglasivši ga smećem bez mozga, prepuno auto potjera, eksplozija i specijalnih efekata, što je donekle istina...film i nije imao previše pameti, ali opet, s druge strane, nudio je obilje zabave i žestoke akcije, a to mu je bila prvotna namjena, da zabavi publiku. No unatoč negativnim kritikama, film je jako dobro prošao na kino blagajnama, zaradivši 138 mil.$.
Nakon velikog uspjeha "Gladiatora" 2000. godine, Hollywood se je bacio na štancanje povijesnih spektakala, pa smo tako proteklih godina mogli vidjeti naslove poput "Troy" (2004) i "Alexander" (2004), koji su svi redom bili razočaravajući. Njima se pridružio i Bruckheimer sa svojim filmom "King Arthur" (2004) u režiji redatelja Antoina Fuque (zanimljivo, prvotno je film trebao ponovno režirati Michael Bay, no on je napustio projekt nakon nesuglasica oko budgeta). Iako ni taj naslov nije bio puno bolji od prije spomenutih, ipak se je donekle isticao. Naime Bruckheimer je poznatoj priči o Kralju Arthuru i vitezovima okruglog stola odlučio pristupiti na malo drugačiji način, tj., odlučio se malo poigrati povijesnim činjenicama, te je mističnu legendu o Kralju Arthuru odlučio prikazati na realističan način. Oduzeo je priči sve one mistične elemente i smjestio ju u razdoblje kraja Rimskog carstva, Arthur je postao Rimljanin, a Merlin poludivlji vrač. Sama ideja uopće nije bila loša, no u nedostatku pravih povijesnih činjenica, neke su po običaju bile izmišljene, akcija je bila pomalo stilizirana gotovo bez krvi, i sve u svemu je izgledalo kao "dječji" film, namijenjenom širokoj publici kako bi se zaradilo što više novaca, u čemu nije baš najbolje uspio...svega 51 mil$ na uloženih 90 mil$. Uz sve to, i povjesničari su se razbjesnili na Bruckheimerovo poigravanje povijesnim činjenicama, a ništa blaži nisu bili ni kritičari, nazvavši film, ispraznim, klišeiziranim, i sve u svemu lošim.
No, iako se je "King Arthur" premetnuo u flop, sljedeći naslov iz 2004. "National Treasure" sa Nicolasom Cageom je postao hit, zaradivši solidnih 173 mil.$, i priskrbivši usput solidne kritike. Bio je to pristojan pustolovni obiteljski film, veoma zabavan i interesantan, koji je maaalo podsjećao na kultne filmove o Indiani Jonesu, iako se ne može uspoređivati s njima. Cage je bio standardno dobar u ulozi pomalo zbunjenog ali pametnog tragača za blagom, kao i Sean Bean u "rutinskoj" ulozi još jednog negativca. Tu je bio i dobar komični sidekick, nekoliko sporednih uloga u izvedbi velikih faca (Voight, Keitel, Plummer...) itd. Sve u svemu, Cage je još jednom nakon filmova "The Rock", "Con Air" i "Gone in Sixty Seconds" uspješno omastio brk pod Bruckheimerovom palicom.
2005. godine, za čudo, Bruckheimer nije producirao ni jedan film, vjerojatno zato jer je sve svoje napore usmjerio prema nastavku pirata, "Pirates of the Caribbean: Dead Man's Chest", koji su se premetnuli u jedan od najvećih hitova 2006. godine, i Bruckheimerove karijere općenito. Film je samo na Američkom tržištu zaradio enormnih 416 mil.$, a ni dobre kritike nisu izostale, iako su ovaj puta bile podijeljene. Neki su ga proglasili izvrsnim, genijalnim itd., a drugi pak bezveznim i lošijim od originala, no još uvijek zabavnim. Meni osobno se je teško odlučiti koji je bolji, "Pirat 1" ili "Pirat 2", jer su oba filma tu negdje, no treba još pogledati treći nastavak, "Pirates of the Caribbean: At Worlds End" koji će se u kinima pojaviti u ljeto 2007. godine, pa da cjelokupni dojam bude potpun. Kompletna glumačka ekipa originala je ponovno bila tu, predvođena izvrsnim Johnny Deppom u ulozi karijere, a nije nedostajalo ni zabave, ni spektakularne akcije...sve u svemu izvrsno.
No nije to sve od Bruckheimera za ovu godinu, naime krajem godine nam u kina stiže još jedan film iz njegove "radionice", akcijski Sf triller "Déja Vu" u režiji njegovog starog znanaca Tony Scotta sa Denzelom Washingtonom u glavnoj ulozi. Prema do sada viđenome možemo očekivati zanimljiv i standardno spektakularan, ali i pametan film. Radnja se vrti oko FBI agenta koji je primoran vratiti se u prošlost kako bi spasio ženu od ubojstva, u koju se zaljubi tijekom tog spašavanja.
U 2007. možemo od Jerrya očekivati čak četiri projekta, a prvi u nizu je več spomenuti "Pirates of the Caribbean: At Worlds End", zatim "National Treasure 2" u kojem će Cage ponoviti svoju ulogu tragača za blagom, pa "Ballers", sportska komedija o profesionalnom footballu, te "The Monstrous Memoirs of a Mighty McFearless", avanturistička fantasy drama o bratu i sestri koji otkriju da su potomci legendarnih lovaca na čudovišta, te su primorani spasiti svog oca od najstrašnijeg čudovišta koje postoji.
A za 2008., Bruckheimer ima za sad najavljena samo dva projekta. Prvi je "G-Force", igrana ekranizacija animirane Tv serije iz 80-ih "G-Force: Guardians of Space", o skupini životinjskih komandosa koji moraju spriječiti dijaboličnog muti bilijonera od preuzimanja Svijeta. Inače, taj naslov će režirati Hoyt Yeatman, visual effects supervisor na filmovima kao što su "Crimson Tide", "The Rock", "Con Air" itd. Drugi naslov za 2008. je "Prince of Persia: Sands of Time", ekranizacija popularne istoimene videoigre, o kojoj se za sada zna jako malo.
Uz sve spomenuto, nipošto ne smije zaboraviti naglasiti kako je Bruckheimer od 1997. na ovamo naveliko aktivan i u Tv produkciji, te upravo on potpisuje produkciju nekih od najpopularnijih i najgledanijih Tv serija današnjice kao što su "CSI: Crime Scene Investigation", "CSI: Miami" i "CSI: NY", koje su prema mišljenjima mnogih, jedan od najkvalitetnijih televizijskih projekata u njegovoj cjelokupnoj karijeri. Uz to producirao je i serije "Without a Trace", "Profiles from the Front Line", "Soldier of Fortune, Inc.", "Just Legal", "Cold Case", "Justice" itd., od kojih ste neke imali prilike pratiti i na našim Tv postajama.

Sve u svemu, riječ je o veoma uspješnom producentu, koji nam je isporučio mnoštvo izvrsnih i zabavnih filmova, od kojih se mnogi od njih mogu svrstati među sam vrh ponajboljih Hollywoodskih naslova. 2006. se je našao na 10 mjestu Premiereove liste 100 najuspješnijih ljudi Hollywooda, što dovoljno govori o njegovom uspjehu. Kritičari ga ne vole, kao i jedan dio publike...blate ga, omalovažava ju ga itd., no bez obzira na sve, činjenica je da su njegovi filmovi veoma gledani, bili oni kvalitetni ili ne, te da zarađuju mnogo love na kino blagajnama, što je dokaz da čovjek zna svoj posao...privući krvožednu publiku u kino i uzeti im novac.

Post je objavljen 27.09.2006. u 13:37 sati.