Pregled posta

Recenzija/komentar - Film: Mad Max

Pobješnjeli Max

Eng. Mad Max
God. 1979.
Redatelj: George Miller
Scenarij: George Miller, James McCausland
Glume: Mel Gibson, Joanne Samuel, Hugh Keays-Byrne, Steve Bisley, Tim Burns, Roger Ward, Lisa Aldenhoven, David Bracks, Bertrand Cadart, David Cameron, Robina Chaffey, Stephen Clark, Mathew Constantine, Jerry Day, Reg Evans, Howard Eynon, Max Fairchild, John Farndale, Peter Felmingham, Sheila Florance, Nic Gazzana, Hunter Gibb, Vincent Gil, Andrew Gilmore, Jonathan Hardy, Brendan Heath, Paul Johnstone, Nick Lathouris, John Ley, Steve Millichamp, Phil Motherwell, George Novak, Geoff Parry, Lulu Pinkus...itd.



Radnja ovog izvrsnog i kultnog filma je smještena u post-apokaliptičnu budućnost, u Australiju, gdje je civilizacija kakvu znamo gotovo nestala, iako zakon još uvijek postoji, ali ga gotovo nitko ne poštuje. No kroz cijeli film mi ne saznamo kako je do te situacije došlo. Znamo samo da "normalnih" ljudi ima jako malo, te da tim svijetom većinom "vladaju" raznorazni manijaci, luđaci i bajkeri s jedne strane, te policajci u kožnim odjelima, Main Force Patrol (MFP), koji krstare bespućima Australije kako bi osigurali ceste od bajkerskih bandi s druge strane.
Film počinje jednom adrenalinskom jurnjavom, gdje policajci hvataju odbjeglog zatvorenika, Night Ridera, koji zajedno sa svojom djevojkom bježi u nabrijanom autu, Intreseptoru V8. U potjeru se uključi nekoliko policijskih vozila, no nitko ga ne uspijeva zaustaviti. Tada mu se suprotstavi policajac Max Rockatansky, najbolji vozač u policiji, te Nihgt Rider pogine u nesreći. Nakon te nesreće Max počinje polako razmišljati o tome da napusti posao jer počine previše uživati u njemu, no njegov šef, Fify, ga uspije nekako zadržati, tako što ga "namami" nabrijanim autom, V8 Ford XB Falcon "Pursuit Special".
No ubrzo se pojavljuje banda sadističkih bajkera, čiji je Night Rider bio "istaknuti" član, koji ubijaju i siluju od grada do grada, te se žele osvetiti policiji za smrt svog prijatelja. Tijekom jednog od njihovih mnogobrojnih krvavih pohoda, policajci uspijevaju uhvatiti jednog koji se zove Johnny the Boy. Ali ga isto tako ubrzo moraju pustiti zbog nedostatka dokaza, što posebice razljuti Jima Goosea, inače veoma dobrog Maxovog prijatelja, te se on zakači sa njima. Nedugo nakon tog "incidenta", Goose upadne u njihovu klopku, te ga oni živog spale.
Max se tad odluči za zbilja napustiti posao, te se uputi sa svojom ženom i djetetom na sjever, kako bi se malo opustili i odmorili. Ali isto tako se ispostavi da je i banda bajkera krenula na sjever, te se njihovi putovi sasvim slučajno sastanu na gotovo napuštenom području. Banda tada pregazi njegovu ženu i dijete, ostavivši njihova slomljena tijela nasred ceste što slomi i razljuti Maxa.
On tada postaje "Mad Max"...vadi iz ormara svoju policijsku uniformu, uzima taj nabrijani auto, V8 i skraćenu dvocijevku te kreće u osvetnički pohod, ubijajući članove bande jednog po jednog.
Priča iako danas djeluje potpuno neinventivno i prepuna klišeja ima svoj određeni šarm, a mora se uzeti u obzir da je tada to bila prilično originalna priča, te da je imala originalan koncept koji su kasnije slijedili mnogi drugi filmovi (npr. "Waterworld" ).



Nakon što sam nedavno pogledao "Terminatora", odlučio sam se prisjetiti još jednog naslova svog djetinjstva, još jednog akcijskog junaka koji je žario i palio velikim ekranom tamo 80-ih godina, i kojeg sam obožavao, tj., još uvijek obožavam gledati...Gibsonov "Mad Max".
Tko bi rekao da će taj jeftini (koštao je svega 300 tis. AUD, od kojih je 15 tis. otišlo Gibsonu), sirovi post-apokaliptični film ceste sa hrpom jurnjava i razbijanja autiju, te sa zbilja jednostavnom pričom osvete prepune klišeja, doživjeti takav komercijalni uspjeh te davne 1979. godine u domovini a kamo li u svijetu (u domovini je zaradio 8 mil$, a u cijelom svijetu oko 100 mil$), te još k tome do danas postati kultni film, tim više što se ne radi o Američkom proizvodu nego o Australskom. Ali je...ponajviše zbog toga što je imao tada specifičnu fabulu (post-apokaliptična budućnost), drugačiji način uvođenja publike u priču, te drugačiji način na koju su portretirani likovi, kao i karakterističnu sirovu, moglo bi se reći pankersku, post-apokaliptičnu atmosferu i vizualni identitet, kao i na kraju krajeva realne, opasne i adrenalinske jurnjave koje se još i dan danas smatraju među najrealnijim jurnjavama i stuntovima izvedenim na filmu.
A uz sve to, upravo je taj film napravio od Mela Gibsona...Mela Gibsona, koji samo tom filmu i toj kultnoj ulozi može zahvaliti svoj današnji status velike filmske zvijezde. Da stvar bude još bolja, Gibsonu ta uloga nikada nije ni bila namijenjena, tj., dobio ju je sasvim slučajno...naime on je na audiciju za "Mad Maxa" došao kao podrška i pratnja svome prijatelju, ali kad su ga producenti vidjeli prepunog masnica i ogrebotina preostalih iz opake barske tučnjave, pomislili su da se tip zbilja pripremio za ulogu, pa su ga odlučili angažirati. I tako je Mel ušao u legendu kao pobješnjeli Max, antijunak u koži, koji luta post-apokaliptičnom Australijom u svom nabrijanom autu, posljednjem V8 Interceptoru, sa skraćenom dvocijevkom u jednoj ruci, i psom u drugoj.
Nakon uvodnih nabrijanih i antologijskih 10-ak minuta, film malo postaje "spor" u sredini, vrijeme ga je očito maaalo dostiglo, no prema kraju definitivno opravdava svoj naslov, te u drugoj polovici postaje uzbudljiviji. Pohvale idu i izvrsnoj glazbi skladatelja Briana Maya, koja svakako pridonosi atmosferi, kao i odličnoj režiji George Millera koji je svojim prikazima pustopoljina Australije doprinjeo zbilja upečatljivoj viziji post-apokaliptične budućnosti. Uz to, unatoč malom budgetu uspio je snimiti uzbudljive akcijske sekvence stavljajući kameru na same automobile i motore što je pridonijelo realnijem tonu akcije (bez CGI-a).
Gibson je solidan u svojoj izvedbi, tim više što mu je to bio tek drugi film u karijeri...tek je kako bi se reklo, "učio zanat". Max je u njegovoj izvedbi policajac na rubu ludila kojeg samo njegova obitelj sprječava i spašava da ne prijeđe taj rub...oni su njegova oaza mira i dobrote u tom svijetu zla i boleština s kojim se on svaki dan susreće na poslu. No kad mu to oduzmu, on prelazi preko tog ruba i postaje hladnokrvan ubojica, "Pobješnjeli Max". Sam kraj filma je fenomenalan...Max odlazi u svom autu, ostavljajući prošlost iza sebe, jer tamo nema više ničega što bi ga zadržalo na tom mjestu, postaje jedan od tih "luđaka"



I ostatak glumačke ekipe je prilično upečatljiv u svojim izvedbama...Hugh Keays-Byrne je izvrstan kao ludi i opičeni vođa bande Toecutter, ima neki svoj određeni govor tijela, ludi pogled, iznenadne pokrete koji ga čine dovoljno zastrašujućim. Kao još jednog glumca vrijednog spomena valja izdvojiti Stevea Bisleya, kao policajca Jima Goosea. On je prilično zabavan tip, pomalo lud, ali na onaj dobar način, no uzima neke stvari previše osobno, zbog čega i nastrada. Inače Bisley je veoma popularan glumac u Australiji, te je poznat po mnogobrojnim Tv serijama, kao što su npr. "G.P." i "Water Rats". Zanimljivo je spomenuti kako su on i Gibson nastupali več i prije zajedno u filmu "Summer City" iz 1977., koji je i jednom i drugom bio prvi projekt u karijeri.
"Mad Max" je inače osvojio nekoliko nagrada u Australiji, kao što je nagrada Australskog Filmskog Instituta (AFI) za dostignuća u montaži, zvuku, i za najbolji originalni soundtrack, te je do 2000. godine držao rekord u Guinnessovoj Knjizi Rekorda kao najjeftiniji film sa najvećim profitom. No te 2000. ga je sa tog "trona" skinuo film "The Blair Witch Project".
Kako u ono vrijeme Gibson još uopće nije bio poznat, ni u domovini, a kamo li u svijetu, trailer filma nije bio fokusiran na samu radnju i njega, nego su u traileru prikazivali samo akciju...jurnjave i razbijanja kako bi privukli publiku. Uz to, film je za Američko tržište bio sinkroniziran jer (glupi) Ameri nisu najbolje razumjeli Australski engleski zbog njihovog naglaska i slenga.
Film je snimljen u vremenu od 12 tjedana, i bio je to prvi Australski film sniman u anamorfnom widescreenu. Kako je budget filma bio iznimno malen, čak i za ondašnje pojmove, a kamo li današnje, jedino je Gibson imao pravo kožno odijelo, dok su svi ostali glumci, koji su glumili policajce imali jeftina odjela od lažne kože. Policijski auti koji su korišteni u filmu su se konstantno popravljali kako bi se mogli iznova koristiti. A najzanimljivije od svega je što su Miller i Byron Kennedy, producent filma, montirali film u Byronovoj kući, na stroju koji je posebno za to načinio Byronov otac, inače inžinjer po struci.

Sve u svemu, "Mad Max" je jednostavan, pomalo sirov, pa danas čak i trashy film. No isto tako je i efektan, nezaboravan i kultni film, koji je uvelike utjecao na filmski žanr, te danas slovi kao malo remek-djelo koje se svakako isplati pogledati. Čisti dokaz kako je i za jako, jako malo para moguće snimiti nešto kvalitetno ako imate dovoljno mašte i kreativnosti. Dakle, ako ga niste kojim slučajem pogledali...učinite to čim prije.

Ocjena: 4/5

Post je objavljen 19.09.2006. u 13:48 sati.