Recenzija/komentar - Film: Flightplan
06.09.2006.Red Letenja
Eng. Flightplan
God. 2005.
Redatelj: Robert Schwentke
Scenarij: Peter A. Dowling, Billy Ray
Glume: Jodie Foster, Peter Sarsgaard, Sean Bean, Marlene Lawston, Ina Barron, Kate Beahan, Matthew Bomer, Jesse Burch, Erika Christensen, Assaf Cohen, Latricia Cruz, Shane Edelman, David A. Farkas, Mary Gallagher, Christopher Gartin, Michael Irby, Drake Johnston, Jana Kolesarova, Forrest Landis, Robert Mammana, Neil Patil, Eva Plackner, Haley Ramm, Christian Reeve, Judith Scott, Brent Sexton, Victoria Spark, Bess Wohl, Kirk B.R. Woller...itd.
Kyle Pratt je samohrana majka šestogodišnje djevojčice Julije, koja je nedavno ostala bez muža, koji se je ubio skočivši sa zgrade. Potpuno shrvana njegovom naglom i neočekivanom smrću, Kyle odlazi iz Berlina zajedno sa kćerkom nazad u Ameriku, u New York, kako bi tamo pokopala svog muža. Rezervira dvije karte, za sebe i za kćer na posljednjem ponoćnom letu iz Berlina.
Nakon što dođu na aerodrom, na sekundu izgubi kćer iz vida koja potom nestane, te se Kyle uspaniči, no ubrzo ju primijeti kod kioska...klinka je naime ogladnjela, pa je htjela nešto pojesti. Nakon što ju majka malo izgrdi da to više nikada ne ponovi, začuju poziv za ukrcaj na avion (radi se o najnovijem ogromnom boingu 474). Prema tim nekim "avionskim" zakonima, žene i obitelji sa djecom imaju pravo da se prvi ukrcaju...prije svih ostalih. Tako njih dvije prve uđu u avion, a za njima i jedna višečlana obitelj. Nakon što se njih dvije udobno smjesta u soja sjedala, počinju ulaziti i drugi putnici, te se uskoro svi smjeste na svoja mjesta, i sve je spremno za let.
Ubrzo nakon mirnog polijetanja, počinje pravi zaplet. Naime Kyle je zaspala, kao i njezina kćerka ali i veći dio putnika u avionu, no kad se je probudila, od kćerke niti traga. Prvo Kyle počne tražiti klinku po putnicima dostupnim mjestima, WC, kuhinja, prvi razred itd. No nakon što ju ne pronađe ni na jednom od tih mjesta, uhvati ju panika. Nemoguće je da netko nestane bez traga i ikakvog objašnjenja u avionu koji leti 40 000 metara iznad tla...jednostavno nema gdje otići. Majka ko majka, ubrzo digne paniku u cijelom avionu, što rezultira općim kaosom u avionu koji ubrzo smiri "zračni" šerif Gene Carson. Nakon što se Kyle malo smiri i dođe k sebi, zamoli kapetana Richa i njegovo osoblje da pretraže cijeli avion, a u korist joj ide i činjenica da ona poznaje taj avion poput svog džepa, jer je sudjelovala u njegovom dizajniranju.
Kako vrijeme prolazi, ona postaje sve više nervoznija, jer navodno nitko od putnika i osoblja nije uopće se ne sjeća njezine kćeri, nema je čak ni na popisu putnika, a nema ni njezine karte...sve u svemu se čini da se Julija nikada nije ni ukrcala na taj let. Sve te činjenice izazivaju između putnika i članova posade paranoju i dvojbe oko načina na koji je nestala djevojčica, uvjeravajući Kayle da je izgubila razum, da je njezina kćerka zapravo mrtva. No, Kyle uvjerena da to nije istina, krene na osobnu odgovornost pretraživati avion kako bi riješila tu misteriju.
Kako film završava...otkrijte samo hehe...
Čudno mi je to kako ovaj film po Internetu ima većinom loše kritike i ocjene...govore da je loš, predvidljiv, ovakav i onakav, a zapravo se tu radi o zanimljivom psihološkom trileru, prilično zanimljive pa usudio bih se reći i originalne priče o nestanku male djevojčice na avionskom letu, koja drži gledatelje u neizvjesnosti i postavlja im različita pitanja tijekom gledanja...da li je dijete zbilja nestalo, ako je gdje je, ipak je to avion, da li je ona (majka) ipak poludjela i "zabrijala" to sve u svojoj glavi, da li je to možda san ili nešto treće?!
Barem je tako prvih sat vremena, jer nakon tih sat vremena, "otkrivaju se karte", te "originalnost", napetost i sva neizvjesnost koja je do tada polako ali sigurno rasla, pada vodu, te film u zadnjih pola sata postaje predvidljiv...ne loš, ali predvidljiv... No daleko od toga da je i taj dio redateljski loše odrađen, da mu fali napetosti ili neizvjesnosti...ne, ne fali mu, i sve se savršeno nadoveže na prije viđeno, samo ne nudi ništa novo i inventivno što več nismo vidjeli u nekom "airplane" filmu otmice. No unatoč tome, na kraju film ipak ima neku "veličinu", ostavlja nekakav dojam na gledatelje, samo da su pričekali sa otkrivanjem kraja do pet minuta prije samog kraja, a ne pola sata prije.
"Flightplan" bi se upravo zbog tog razloga bez problema mogao podijeliti u dva dijela...prvih izvrsnih 60-ak minuta, i drugih nešto lošijih 30-ak. U tom prvom dijelu dakle, radnja filma solidno teče i napetost se postepeno gradi dok pratimo ucviljenu i s vremenom sve više histeričnu udovicu koja traga za svojom nestalom kćerkom, i pri tome postepeno gubi razum i pokušava shvatiti što se zapravo dogodili, kao i publika zajedno sa njom koja svakom minutom biva sve više uvučena u priču. Zapravo, kako film odmiče od svog početka, i ide prema kraju, majka postaje sve veći "negativac", jer i putnici ali i publika iz iritirani njezinim stalnim optužbama i pitanjima, več polako počinje govoriti "prihvati to, kćerka ti je mrtva". Uz to, tu je i pomalo klaustrofobična atmosfera koja stvara nekakav osjećaj nelagode.
No, možda je ljudima film "loš" jer dosta podsjeća na film "Panic Room", koji se također odvija na jednom mjestu, i gdje je Fosterica također glumila majku koja se sama protiv svih bori za spas sebe i svog djeteta...zapravo, usudio bih se reći da ja "Flightplan" svojevrsni "prequel" "Panic Room" hehe... ili možda zato što je nešto malo prije ovog filma u distribuciju izašao još jedan, samo po mom osobnom mišljenju mnogo lošiji "airplane" film, "Red Eye" redatelja Wesa Cravena, (koji je mene užasno razočarao) koji je također imao sličnu, samo mnogo jednostavniju radnju. Također se je dvijao u relativno skučenom prostoru, avionu, glavna junakinja je isto bila koja se nađe u kritičnoj situaciji itd. Mnogima je taj film bolji, no za razliku od "Flightplana", taj naslov otkriva sve več u 15 min. filma, i ne nudi apsolutno ništa inovativno i originalno, što su nam autori ovdje donekle i ponudili.
Uz djelomično zanimljivu priču i originalni zaplet, ovaj film se isplati pogledati i zbog izvrsnih glumačkih izvedbi, posebice od strane glavne glumice. Jodie Foster je svoju ulogu po običaju odigrala izvrsno...potpuno uvjerljivo i profesionalno, iako je njezina izvedba, snažne, inteligentne i odlučne majke prema kraju neodoljivo podsjećala na onu iz spomenutog filma "Sobe panike". Također nekako me "fascinirala" izvedba Sean Beana, čovjek je odradio izvrsnu prirodnu rolu, čak pomalo nekarakterističnu za njega, jer za čudo Božje ne glumi negativca i ne pogine prije kraja odjavne špice. A kad smo več kod njega, valja svakako spomenuti ako se on zapravo u stvarnom životu užasava letenja, te putuje avionom kada je to zaista neizbježno i prijeko potrebno.
Jedini tko me je malo iritirao svojim nastupom je bio Peter Sarsgaard kao "zračni" šerif. Nekako je djelovao kao da mu je dosadno, a i sve mi se nekako čini kao da on svaki puta glumi jedan te isti lik.
Unatoč svim negativnim optužbama, smatram da je relativno nepoznati redatelj Robert Schwentke, kojemu je ovo zapravo prvi veći i poznatiji projekt, odradio odličan posao. Isporučio nam je intrigantan triler koji se gleda u jednom dahu i tjera nas na razmišljanje tijekom gledanja. Problem je jedino u scenariju, odnosno njegovom raspletu koji je malo razočaravajuć, i nastupa prerano te kvari cjelokupni dojam filma.
Sve u svemu, nije uopće tako loše kako se priča...kao što rekoh, prvih sat vremena filma je izvanredno, te izgleda poput neke zanimljive epizode serije "The Twilight Zone", a zadnjih pola sata kao...več viđeni obični triler. No unatoč toj mani, smatram da je film nezasluženo toliko popljuvan, te je svakako bolji od puno više hvaljenog filma "Red Eye"...preporučam da ga pogledate, ja sam se iznenadio, možda će te i vi.
Ocjena: 4/5
komentiraj (5) * ispiši * #
. Uz to, u slobodno vrijem osim što gledam filmove, i sam se bavim filmom, doduše još uvijek amaterski, ali za koju godinu...tko zna?! Tako da ću vjerojatno pisati i o projektima koje planiram snimati i koje sam već snimio (da, da
