Pa kad veæ jesi – živi, i kad si slobodan – biraj

04.04.2009.

Napisala sam nekoliko tema zadnjih dana… ali ne mogu ih objaviti.
Te teme su poput baève sa slabim okovima… pa cure na sve strane… i zato je bolje da spavaju tamo u nekom folderu dok se ovo varljivo proljeæe pretvori u neko mirnije vrijeme.
Na prošloj temi mi je jedan bloger napisao da sam smiješna jer konkretne izjave doživljavam ozbiljno. Èesto se susreæem s takvim komentarima… i ne samo u virtuali.
Jednom sam èak èula našeg poznatog psihologa Grudena koji je izjavio: „Jao onima koji sve shvaæaju ozbiljno.“ Nije mi bilo to drago èuti od njega…. ali valjda je u pravu… ipak mu je to struka. Cijelog života sam svjesna prenaglašene ozbiljnosti kojom sam se ovila….. èesto osjeæam i teret takvog pristupa životu… jer se èesto neozbiljni naslanjaju na mene. Neozbiljni me rijetko požele pored sebe kad se opuštaju i tulumare… ali su mi redoviti gosti kad stisnu životne frke. Ja se zbog toga ne osjeæam da je JAO meni… osjeæam se nekako ozbiljno dobro zbog te naporne osobine koju nosim u sebi.
Život je dar… predivan dar… ali život je i odgovornost. Svaka sitnica koja nam se desi u svakom danu je djeliæ tog života…. a život treba poštovati. Dok sam obuzeta poštovanjem ne mogu biti neozbiljna… jer kad smo prožeti poštovanjem tada je to nešto ozbiljno, sveèano i važno. Svaka sitnica je zaslužila našu pažnju… a svi oni trenuci koji nisu sitnica nego su trenuci naših odluka, kojima preuzimamo neku odgovornost još više zaslužuju našu pažnju i ozbiljnost.
U nemirima proljeæa društvo mi svojim slovima pravi pokojni Don Branko Sbutega… i èini me još ozbiljnijom. Kako vam ne bih preprièavala misli…. pretipkat æu vam jedan odlomak iz njegove knjige: „Kurosavin nemir svijeta“.

DA I(LI) NE


Politièki su izbori sigurno kapitalna tema trenutka. Sam èin biranja traje jedva nekoliko sekundi, ali su posljedice toga èina nesagledivo velike i sudbonosne. I u èinu vjenèanja jedno DA od nepune sekunde odredi život do smrti, bez obzira na to da li brak traje do smrti ili razvoda. DA i NE ostaju dvije najteže rijeèi svake lingivstike ako odreðuju konaènost i definiranost mišljenja.
Premda ih tako èesto i nesvjesno rabimo i zlorabimo, doðe trenutak koji posvijesti svu odgovornost i znaèaj koji u sebi nose. Jedan o takvih trenutaka su i izbori.

Istina je da smo pod tim imenom bili pozivani dugi niz decenija obavljati neku graðansku dužnost izjašnjavanja, ali isto tako je istina da je rijeè „izbori“ drsko i bezoèno pripisivana jednom politièkom inu u kojemu se ništa nije biralo. Svijest o graðanskoj nemoæi biranja i utjecaja na društvenu i politièku stvarnost bila je sveprisutna. Stoga u èinu izbora nije bilo moralnih dilema, jer ne bijaše ni utjecaja, dakle ni odgovornosti. Partija je bila jedna, program jedan, put jedan, metoda jedna, èesto i osoba ponuðena na biranje (a to je besprimjerna drskost) jedna. Dakle, jedini izbor je bio birati da ne biraš ili se praviti da si, kao, uvjeren da biraš. Doduše, u pitanju politièkog angažiranja moglo se birati – biti u partiji ili ne biti.
Izbor se i tu sužavao ako si se opredijelio za èitav niz struka koje su se mogle obavljati samo u okviru partijske brige. Zapravo, je li uopæe potrebito opisivati diktatorijalni prostor naše juèerašnjice?

Nesloboda ne pouèava slobodu, kao što ni zlo ne pouèava dobro. Zloèin ne posveæuje niti budalaština opameæuje. Povijest nije uèiteljica veæ život, ako se osjeæamo uèenicima i pouèljivima. Lanac ljudskih zabluda i bedastoæa produžava se u krugu budala. Naravno, ovo zvuèi odveæ utješno za nas jer su budale po pravilu oni drugi. I kad ne bismo ovako kolektivno svi bili u umaku paprenom i gorkom, još bismo mogli s prezirom i umišljenošæu promatrati druge kojima moja malenkost ne pripada. Meðutim, DA i NE postali su konaèno kolektivno i univerzalno pravo svih punoljetnih i stoga isprike, izuzeæa, prebacivanja odgovornosti nema. Na politièkoj tržnici nudi se mnogo razlièite salate. Niti je na meni, niti bih znao prosuðivati koja je najzelenija. Zar punoljetnost ne znaèi upravo sposobnost samoprosuðivanja? Drama je slobodnog èovjeka u odgovornosti koju sloboda nosi, u moguænosti da se ona upotrijebi za glupost, zlo, nemoral, osiromašenje. I, zaista, tko je bar malo živio zna koliko smo puta svojim DA afirmirali našu osobnu nesreæu i koliko puta našim NE onemoguæili našu sreæu. Pa opet, i usprkos traumatiènoj nesposobnosti uporabe slobode izbora, èovjek osjeæa da bez nje gubi nešto bitno od svoje ljudskosti, jednu od biti sebe. Svaka diktatura i na osobnom i na kolektivnom planu, ostavljala je nužno leševe i skelete onih koje je htjela – možda i iskreno, možda i pametno – usreæiti. Ali unaprijed je osuðen svaki projekt usreæivanja neslobodnih. Isto kao što nikome nije uspjelo garantirati sreæu slobodnima. Naravno, verbalnih garancija nikada nije i neæe faliti od strane onih èiji je projekt života jedino moguæ po našemu DA. Nauka je to postala i umijeæe veliko kako dobiti slobodni pristanak slobodnog èovjeka.

Srednjovjekovne alkemijske vještine djeèja su prièa prema vještinama politièkog uvjeravanja glasaèa. Znam osobno mnoge pojedince koji se zgražaju i straše pred moænim mehanizmima društvenog i politièkog marketinga. Zaista nije nelegitimno pitanje koliko je èovjek kao jedinka sposoban oèuvati uporabnu moæ svoje slobode pred usavršenim sistemima manipulatorne moæi.
S obzirom na to da pitanje zadire u mjerenje metafizièkih kategorija, odgovoriti na njega znaèilo bi imati i metafizièke parametre. Sloboda je nemjerljiva, ali je utvrdiva. Imaš je – nemaš je. Poput života, nema koliko si živ ili mrtav, veæ jesi – ili nisi.

Pa kad veæ jesi – živi, i kad si slobodan – biraj. Jer samo u izboru potvrðujemo se slobodnima, bez obzira na to koliko se glupošæu i pameæu izabranog potvrðujemo mudrima ili budalama. Izmeðu slobodne budale i neslobodnog genija uvijek æu glasati za slobodnoga. Dileme nema, premda je povijest ne jednom postavila, odgovor i na praktiènom i na teoretskom planu bio je u korist èovjekova prava na izbor u slobodi.

Žao mi je što po novinama zamjeæujem premalo tekstova o tom problemu. Odgoj èovjeka nije prvenstveno u tome da ga upoznaš s moguænostima onoga što može birati, veæ da ga se obavijesti o kriterijima biranja. Formalna je sloboda besplodno oruðe sreæe ako nemamo moæ supstancijalnog prepoznavanja kvalitete. Žao mi je što me kratkoæa forme i opširnost teme sile na privid jezièke akrobacije. Ljude koji su se našli u dilemi što da uèine sa svojim izbornim pravom drugi æe se veæ potruditi, uvjeriti, šarmirati, zadiviti, uplašiti, zabrinuti, jednom rijeèju emotivno i misaono potaknuti na izbor i davanje glasa njihovoj stranci, programu, lideru. Nama koji smo izvan te predizborne bitke i napora ostaje jedan teži i ne manje vrijedan zadatak: podsjetiti graðanina, biraèa, èovjeka, na veliki dar slobode koji znaèi mnogo više od glasaèkog listiæa i na njegovu šansu, ne kažem obavezu, i moguænost potvrðivanja sebe kao moralnog i intelektualnog biæa, koje æe svoje DA nastojati darivati u slobodi samo onim vrijednostima koje tu slobodu mogu uveæati.

Don Branko Sbutega (1992)

Sad æe Zelena opet prigovarati da pišem o politici… ali kad malo bolje razmisli shvatit æe da ovo nema veze s politikom… nego je tema koliko ozbiljno gledamo na život i sve što ga èini.
Blogeri, koliko ste ozbiljni?
Koliko pažljivo i ozbiljno donosite sve važne odluke u životu? Uvjerena sam da ne postoji osoba koja bar nešto neozbiljno nije uèinila… razlikujemo se samo u konaènom zbroju naših neozbiljnih pristupa važnim i nevažnim stvarima… i metrima kojima mjerimo što je važno, a što ne.
Tekst koji sam pretipkala iz knjige je tako jednostavan, obièan, iskren i lijep…. kao savjet i poruka koju piše ili izgovara djed, otac ili stariji brat. Možda neæe baš svi, koji inaèe èitaju ovaj blog proèitati navedenu knjigu… pa sam se odluèila izdvojiti ovaj tekst… jer šteta je da ga ne oslobodimo iz korica knjige… šteta je da ga ne proèita što veæi broj ljudi.

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje rijeèi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Èudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišiæ
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunèana Žena
Vidoteka
Zelena

SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kæeri èežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kuæi od sutra
Koju vi ne možete posjetiti èak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na juèer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonaènosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelèevim rukama bude za sreæu;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljaèa 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljaèa 2015 (1)
Sijeèanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljaèa 2014 (5)
Sijeèanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljaèa 2013 (2)
Sijeèanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljaèa 2012 (1)
Sijeèanj 2012 (2)