Komentari

doninsvijet.blog.hr

Dodaj komentar (38)

Marketing


  • Katja

    Ozbiljno uzgajam neozbiljno dijete u sebi da ne bi postala preozbiljna :)
    Tako je činio i don Branko dobro znajući da to dijete ne znači neozbiljnost ili neodgovornost nego život.

    avatar

    05.04.2009. (00:06)    -   -   -   -  

  • gustirna

    Šteta što sam sad umorna, pa ću Sbutegin tekst pročitati sutra kad budem odmornija. :-))
    Imaš pravo na svoju ozbiljnost - ipak vjerujem da se znaš itekako šaliti i opustiti kad ti prilike to dozvole. Ja sam svakako za to da čovjek treba biti svjestan odgovornosti koje su neminovan dio življenja. Laku noć, draga Dona. Do sutra :-))

    avatar

    05.04.2009. (00:58)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @Katja... ne govorim ja o toj vrsti neozbiljnosti... kad smo ponekad lepršavi i šašavi. Govorim o ozbiljnosti kojom pokrivamo svoje odgovornosti. Navest ću konkretne primjere. Npr. u školi je neozbiljno ponašanje markiranje... jer to znači bijeg od obaveza. Kasnije su to razni drugi bijegovi od obaveza..... od odgovornosti. Npr. neozbiljni su roditelji koji ostavljaju svoju djecu i zaborave na svoje obaveze prema njima. Neozbiljni su ljudi koji ne drže do svoje riječi i na njih se nikada ne možeš osloniti jer im naprosto ne vjeruješ... njihova riječ je poput lista na vjetru. Neozbiljni su oni koji na poslu zabušavaju i uvijek svoje greške pokušavaju svaliti na druge. Znači... neozbiljni su svi oni koji radi vlaste komocije ili nekog osobnog interesa ugrožavaju druge... Neobziljno ponašanje je privatizacija koja je provedena u našoj zemlji... neozbiljno ponašanje je kada predstavnici Crkve govore narodu za koga treba glasati.... za razliku od Don Branka koji vrlo ozbiljno piše nešto sasvim drugo. I puno, puno je neozbiljnih ponašanja koja ti mogu navesti. Neozbiljno i neodgovorno ponašanje je ono kad pomislimo: "Lako ćemo!", "Odradit će netko drugi!", "Nitko me neće skužiti!", "Ostavit ću do za sutra!". I neozbiljnima prolazi vrijeme... svakog dana im svane novi dan... ali njima je važno samo da prođe.... i ništa ne doživljavaju ozbiljno, odmahuju rukom i u svakom danu traže samo vlastitu komociju.... i baš ih briga za cijeli svijet.
    O tome govorim.
    Don Branka vidim kao vrlo ozbiljnu osobu. Poruka koju nam je ostavio je ozbiljna do bola... jer nas poziva na ozbiljnost, odgovornost... jer slobodni smo tek tada. Neozbiljni misle da je sloboda u izbjegavanju odgovornosti... ali to nije tako... i Don Branko to u ovom tekstu prekrasno obrazlaže.
    @Gustrina.... naravno da se znam šaliti..... ovo su preozbiljne teme za neki sitan sat.... ali vrati se sa suncem i pročitaj.... jer vrijedi ga pročitati... :)

    avatar

    05.04.2009. (11:16)    -   -   -   -  

  • sany promina.blog.hr

    Svi smo mi takvi kakvi jesmo...zato nas netko cijeni ili ne cijeni...
    Zato nas netko poštuje ili ne poštuje...
    Zato nam ljudi vjeruju ili ne vjeruju....
    Neozbiljnost je lakši put kroz život, samo je problem u trenutcima kad
    ti "neozbiljni" ljudi žele da ih se ozbiljno shvati, to što se i drugi s njima igraju, odgađaju, obećavaju a ne izvršavaju...ne shvaćaju ih ozbiljno... ne vjeruju im....
    Kakav si čovjek, sa takvima se i okružuješ....s takvima i "igraš"...

    Ti Dona da i želiš mirno promatratu svijet oko sebe... nebi dugo izdržala...
    Rođena si da budeš "ozbiljna"...Da budeš igrač, a ne pasivni promatrač...
    I meni je drago što te kao takvu imam za prijatelja...što te kao takvu znam...
    Drago mi je zaviriti u tvoj svijet....
    Svijet tema o kojima svi obično imaju mišljenje, ali radije izabiru šutnju za razliku od tebe....
    Na kraju "bitke" na "neozbiljnima" je samo da se svrstaju uz pobjednike i da zapjevaju zajedniču pjesmu koju "raja" hoće....
    Što je najgore, i ja sam na neke tvoje teme ostao "kukavički" bez riječi... a imao sam što reći, pa i sebe nažalost mogu svrstati u red onih koji su neozbiljni....

    Pozdrav iz Promine...

    Živila Dona,

    avatar

    05.04.2009. (11:38)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @sany, prvo ću ti odgovoriti na tvoju samokritiku. Naš odaziv na komentiranje ili nekomentiranje nekih tema u virtuali ne može biti mjerilo ozbiljnosti. Svaku temu koju nisi komentirao - za to si imao razlog. Ponekad je i nekomentiranje znak ozbiljnog pristupa.
    Postoji jedan forum na kojemu sam nekada pisala svakodnevno... a zadnjih godina samo svratim. Tamo sam skužila da se mnoge teme i otvaraju da bi nas se isprovociralo na komentar... a razlozi mogu biti razni. Eee... kad prepoznam takvu temu... poseban mi je gušt oglušiti se na nju.... upravo iz ozbiljnosti... zbog mog prava na slobodu odluke u kojim igrama igram... u kojima ne igram. Tvoje nejavljanje na neku temu nikada nisam smatrala kukavičlukom... naprotiv, samo ozbiljni znaju odrediti kada je mudro nešto komentirati... a kada to nije. Ponekad je teže nešto prešutjeti... nego iskomentirati.
    Inače... smatram te vrlo ozbiljnom i odgovornom osobom. Kamo sreće da je što više pojedinaca ozbiljno koliko si ti ozbiljan u svom pristupu životu i svemu što on nosi.
    A što se tiče poštovanja.... :) Život me nebrojeno puta uvjerio da ozbiljne poštuju i najžešći protivnici. Protivnici često protiv ozbiljnih igraju nečasno, udaraju ispod koljena, koriste najprimitivnijim načinima borbe, ucjena, zastrašivanja i podmetanja... a ono što ih najviše razjeda je poštovanje koje osjećaju prema ozbiljnim ljudima.... jer ozbiljni posjeduju ono što oni nikada neće imati... jer to se ne može kupiti novcem, ne može se srediti preko veze... to treba živjeti. Poštovati i voljeti nije isto. Oni koji te gaze sasvim te sigurno ne vole.... ali poštovanje koje osjećaju prema tebi i svemu onom što te čini različitim od njih je njihov križ koji nose.
    Meni je čast imati tako ozbiljnog prijatelja kakav si ti. :)

    avatar

    05.04.2009. (14:03)    -   -   -   -  

  • mala sapa

    Još sinoć sam pročitala tvoj novi post. Onda sam nešto malo spavala,
    nešto malo čistila po kući, (o tom spremam post na svom blogu - i o kozama
    također i životu u visoko prizemnici....), skuhala sam i ručak i sve nešto mislim,
    mislim gdje mi je to pismo?
    Ima nekoliko kovčežića bordo boje koje smo mi u svim svojim zgodama
    i nezgodama vukli sa sobom. Kad bi se selili, najprije idu krupne stvari, dječje
    potrepštine, odjeća, igračke, tute i na kraju ti naši ozbiljno-neozbiljni kovčežići.
    Ima tu stvarno gluposti, vrećica od bombona koje smo zajedno jeli na Savskom
    nasipu, karte za neki davni film u kinu Zagreb, pisma koja nam sad već djeca čitaju
    i blago nas zafrkavaju.....no znala sam da mora negdje biti i pismo Don Branka
    Sbutege..
    Evo ga u cijelosti:
    Kotor, 13.12. 1990.

    Poštovana .........................................

    Hvala na onako lijepom pismu i na ohrabrenju da se ne trošim
    do kraja uzaludno. Niko se ne troši uzaludno, ako se troši u
    dobroj mjeri, no slabost naše krhke psihologije zahtijeva
    ponekad i malo utješne hrane, svjedočanstava i ohrabrenja,
    koja, pretpostavljam, zahvaljujući stanovitoj medijskoj pri-
    sutnosti,meni stižu i u većoj mjeri nego drugima. Ipak, u
    svojoj slabosti priznajem da me uvijek obraduju, ti mali zna-
    kovi prepoznavanja i svjedočanstva da postojiš i u drugome.
    Što da se radi kad je čovjek uvijek gladno bića; časnije je
    priznati nego praviti se važan i samodostatan. A opet, svijet
    o limitirajućoj mgluposti, koja me zarobljuje čini da se in-
    stiktivniji impuls samonapuhavanja izduši na evidentnim slabo-
    stima koje mi svaki dan očituje. I tako prepuni stol na kraju
    poziva na dijetu i post. I moramo vjerovati da ta higijenska
    mjera nije stvar poze, već respekt na fiziologiju života koju
    samoljublje do izvjesne mjere hrani, a u pretjeranoj količini
    truje. Borba za zdravu ravnotežu između dvije oprečne sile u meni
    sigurno ne spada i ne treba da spada u prostor tuđih interesa,
    jer ja prosto notiram, kao činjenicu koja me prizemljuje u očima
    drugih, jer dozvolite mi slobodu interpretacije, svi smo skloni da
    idealiziramo ili detroniziramo, već prema trenutku. Ja sam bio povlašten
    u ovom prvom smislu, ali to je relativna povlastica, i to vrlo opasna.
    Eto, papir je pomogao da makar i mali dio naših supstanci komuniciramo.
    Čudo riječi! Na svojim putevima kroz Boku nemojte me zaobići. Vama i Vašoj
    obitelji sretni Božićni blagdani i Nova 1991. godina

    Sa poštovanjem
    Don Branko Sbutega

    Čudesan čovjek.....duhovnik, bili smo kod njega i na Škrpjelu.
    Bio je muzikalan, studirao je medicinu, pa otud ovo njegovo
    promišljanje o fiziologiji života...
    O naizgled neozbiljnim stvarima znao je dugo i naširoko pričati: o hrani npr.
    Mi smo bili tada goluždravi studenti u Kotoru, Milošević tupi po svom, a on
    nas najprije dobro nahrani govoreći kako smo svi premršavi. Kad smo sve potamanili
    odvede nas do gospodina koji se zvao Slobodan Milošević, Hrvat u Kotoru...
    Smijao se našim zabezeknutim facama, jer nismo znali o kome se radi, a on
    nije ništa pobliže rekao, osim imena i prezimena.
    S ozbiljnim, (tada) stvarima se šalio i imao hrpu dosjetki. Npr. na račun katoličko-
    pravoslavnog raskola: "Hristos se rodi, a naš već hodi"itd
    A što se tiče skorašnjih izbora i naše uloge u tome, bojim se
    kako je i tu Don Branko pogodio u srž bića većine biračkog tijela
    "Spremni smo da detroniziramo ili idealiziramo, već prema trenutku"
    A trebalo bi ostaviti mjesta ozbiljnu promišljanju.

    avatar

    05.04.2009. (15:06)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @mala sapa, puno ti hvala na ovom veličanstvenom prilogu temi. :)
    Napisao ti je: " Ipak, u svojoj slabosti priznajem da me uvijek obraduju, ti mali zna-
    kovi prepoznavanja i svjedočanstva da postojiš i u drugome."

    Svima je to važno... pa čak i onima koji se ne osjećaju izgubljeno na svom putu... pa čak i onima koji čvrsto stoje iza svih svojih djela i riječi. Potvrda i podrška nam je svima važna.
    Hvala ti što si mu je pružila dok ju je trebao... i hvala ti što si se pridružila ovim pismom u čuvanju uspomene na čovjeka kojega ne smijemo zaboraviti... na misli koje su nam darovane da bi ih čitali, živjeli i o njima raspravljali.... da bi potvrdili da razumijemo i osjećamo čistu i dobronamjernu misao... da na taj način ona postoji u svima nama. Ne, mi nismo stado! MI znamo prepoznati! I to moramo glasno poručiti svima onima koji nas svakodnevno ponižavaju i omalovažavaju.

    avatar

    05.04.2009. (15:14)    -   -   -   -  

  • dordora2

    Ukoliko se donosi odluka čije bi posljedice mogle zahvatiti još nekog drugog osim donositelja odluke, tada treba odlučivanju pristupati krajnje ozbiljno i odgovorno. Inače smatram da je divno biti neozbiljan i površan, ali taj luksuz si mogu dopustiti isključivo oni o čijim odlukama ne ovisi nitko drugi osim njih samih.

    avatar

    05.04.2009. (15:35)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @dordora, u potpunosti se slažem.... ali ipak nam se svima dešava ovo:

    I, zaista, tko je bar malo živio zna koliko smo puta svojim DA afirmirali našu osobnu nesreću i koliko puta našim NE onemogućili našu sreću. Pa opet, i usprkos traumatičnoj nesposobnosti uporabe slobode izbora, čovjek osjeća da bez nje gubi nešto bitno od svoje ljudskosti, jednu od biti sebe. Svaka diktatura i na osobnom i na kolektivnom planu, ostavljala je nužno leševe i skelete onih koje je htjela – možda i iskreno, možda i pametno – usrećiti.

    Sigurna sam da smo svi snosili posljedice nekih svojih odluka... o kojima smo ozbiljno razmislili i ozbiljno ih donijeli..... na temelju čvrstih uvjerenja u datom trenutku, ponekad smo slušali savjete drugih... ili smo se pak na neke savjete oglušili. To je naprosto život... i to tako mora biti.
    Ozbiljnost i osjećaj odgovornosti nas često potiču na ustrajnost... ponekad i na svoju štetu... jer je neozbiljno odustajati.... i pronađemo još tisuću razloga zbog čega bi odustajanje bilo neozbiljno. Ali u životu postoje prijelomne godine... kao što država propisom određuje kada su izbori... tako sudbina u našim životima određuje trenutke kada novim odlukama i ozbiljnostima imamo priliku ispraviti neke odluke koje su nam se činile ozbiljne... a vrijeme nam je pokazalo da to i nije bilo baš tako.

    avatar

    05.04.2009. (16:26)    -   -   -   -  

  • palo s neba

    Ozbiljnost misli i ozbiljnost djela nije jedno te isto. Prvo je uzrok-drugo posljedica.
    Teška tema, znaš li?

    Ali i vremena su teška pa se tema uklapa:-)))))))))
    Mislim da će ovo biti prvi puta od moje punoljetnosti da neću ići na glasačko mjesto.
    Uvjerio sam se u međuvremenu da oni koji su mi bili bliski i simpatični ne poštuju vlastiti statut.
    Tako od njih ne mogu ni očekivati da će poštivati zakone i Ustav.
    I zato im ne dam glas.
    Sada može natko računati pa reći da je ne-glas za njih u stvari da-glas za one druge.
    Zapravo me baš briga.

    Pametan je taj Sbutega bio...
    Znao je unaprijed da genijalci, po prirodi stvari, ne mogu dugo biti u ne-slobodi.Samo kratko i samo ponekada.

    avatar

    05.04.2009. (18:28)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @palo s neba... naravno da misli i djela nisu isto.... ali iz neozbiljnih misli ne rađaju se ozbiljna djela.
    I odluka da ne izađeš na izbore je nekakav izbor! Tvoj izbor!
    Vjerojatno si primjetio da ja rijetko pišem o predsjedniku države. Mora se desiti nešto zbilja opako... da bih ja našrvljala koje slovo. To je zato što nisam sudjelovala u izborima za predsjednika. Za ne izlazak na izbore imala sam svoje razloge... A ako ne sudjelujem... tada nemam pravo ni prigovarati. Ako nekome dam glas imam im pravo postavljati pitanja, pisati kritike, ali i hvaliti ih ako sam zadovoljna.
    No ovo nije tema samo o izborima.... ovo je tema o nama... koliko smo odgovorni... a koliko puštamo da nas voda nosi... pa kud nas odnese....
    I pitala bih te nešto.... I oni kojima si vjerovao su te razočarali. Što sad? Sada si kao pojedinac odlučio dići ruke... izolirati se kao pojedinac... protestirati? I mene su oni kojima uvijek dajem glas razočarali u nekim svojim potezima... Nijedan nisam prešutjela... javno sam im napisala što o tome mislim.... čak sam dobila i opširne odgovore na mnoga moja pitanja. Što će biti ako nas previše odustane? Ako nas puno počne prkositi na takav način?
    Kome činimo zlo? Svojoj djeci... i sebi samima....Koliko je to ozbiljno?

    avatar

    05.04.2009. (19:25)    -   -   -   -  

  • palo s neba

    "Kada bi pametni popuštali- budale bi prevladale" -rekao je Lovrak kroz usta Pere Kvržice i ta rečenica, pročitana prije četrdeset godina, postala je motiv, izvor, snaga koja me gura kroz život.
    Ne nekakav veliki filozof,humanist svjetskoga glasa, nikakav nobelovac... Tek nekoliko riječi koje ni Lovrak nije izmislio sam, već ih je čuo od svoga djeda, možda...Bake, nekog starijeg, nema veze.
    U narodu ih je čuo, kako je to već bilo popularno reći u doba kada smo mi, Dona, bili klinci.
    Sjećaš se? :-)))

    No, mislim da je borbe bilo dosta.Neka se sada malo bore drugi. Neka vode, neka žive od priznanja, tapšanja, pohvala , od crkavice početkom mjeseca.
    Meni je toga dosta.
    A kritiziranje?
    Ama tek sada, kada ne sudjelujem, čuti će svoje.Do sada sam djelomice bio kriv, sudjelovao sam.A sada neću, pa sam prav kao šipka, čvrst kao stijena, ha,ha,
    Tek sad će me čuti!

    avatar

    05.04.2009. (20:34)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @palo s neba... sjećam se... dobro se sjećam. Lovrak mi je u djetinjstvu bio omiljeni pisac.... mislim da me on i navukao na čitanje... :)
    Meni je važno da nisi skroz odustao i da ćeš biti prisutan bar s kritikama.
    Kao što sam ti gore napisala... i sama sam preskočila jedne izbore... pa razumijem tvoju odluku i znam kako se osjećaš. A čitajući tvoje teme još bolje znam i razumijem zašto se tako osjećaš.

    avatar

    05.04.2009. (20:48)    -   -   -   -  

  • Koraljka

    Ja sam kako vitar puše, totalno neozbiljna i neodgovorna :)))

    ...s ozbiljnim stvarima se šalio i imao hrpu dosjetki...kaže @mala sapa za don Branka.
    Da, to je način odgovornih i ozbiljnih, tako održavaju ravnotežu u sebi.

    avatar

    06.04.2009. (00:18)    -   -   -   -  

  • mala sapa

    Lijepo je što postoji blog unutar čijih postova
    don Brankova riječ ima svoje mjesto učitelja, mudraca,
    prijatelja; ja se uvijek zaustavim nad rečenicom:
    "Eto, papir je pomogao....Čudo riječi!"
    Vjerojatno bi nešto slično poručio i nama sada.
    Mislim kako je to najljepši dar čovjeku: pismo, riječ, slovo,
    a ljudi koji se čitavog života ne umore od divljenja
    nad riječju drugoga, koji dopuste da ih ta drugost
    i promijeni nabolje - to bi trebale biti moralne vertikale
    društva.
    Sad sam vidjela da sam napravila par greškica dok
    sam prepisivala pismo, pa evo ispravka:
    Što da se radi kad je čovjek uvijek gladno biće....
    A opet, svijest o limitirajućoj gluposti....

    Pozdrav

    avatar

    06.04.2009. (08:16)    -   -   -   -  

  • primakka

    obično dobro sagledam situaciju, pa brzo odlučim. s punom odgovornošću. a biram ono što će zaokupiti moju pažnju. ono što me ne zanima - zanemarim.
    većina naroda su ovce - odluče što im drugi ponudi. pa se nakon nekog vremena kaju za učinjeno. ali samo zato što opet DRUGI kažu da treba drugačije. žalosno je da takva većina presudi nečiju budućnost.:-( svoju pogotovo.

    avatar

    06.04.2009. (13:55)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @Koraljka, nisi neozbiljna... :) Nije bio ni Don Branko.... po cijenu robije se borio protiv opasnog otpada... a u interesu svojih župljanja. To je ozbiljna stvar... a njegov stav nije bio šala. :)
    @mala sapa.... ispisane riječi otišle ljude čine vječnima. Možemo se s njima družiti i kad ih nema. :)
    Nema veze zbog greškica.... ;) Komentari su ti predivni.... :)
    @valjasice, i tebi hvala na ovom veselom prilogu temi... :)
    @primaka...većina ima moć.... nad manjinom i šutljivima. Da se šutljivi pridruže manjini - većina više ne bi bila opasna. :)

    avatar

    06.04.2009. (20:28)    -   -   -   -  

  • UPS!D

    hm, koliko sam ozbiljan? Ponekad jako, ponekad nimalo. Slažem se sa Sbutegom da što je veća odgovornost proporcionalno bi trebala rasti i ozbiljnost. To mi je nekako jako logično, ipak, kada postane toliko tužno da se više ni plakat ne može, žestoka sprdačina je sasvim dobar feferon u stražnjicu, bilo sprdatoru, bilo sprdanima. U ostalom, tako nekako sam se i osjećao dok sam pisao ono na našem blogu. Pozdrav, robijaš:)

    avatar

    06.04.2009. (20:56)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @UPS!D, ti si neobično ozbiljan mladi čovjek. :) Ti si ozbiljan iznad prosjeka. Čovječeeee... pa ti činiš nešto.... ti pišeš, ti govoriš, ti se ne miriš, ti se boriš. Ironija, cinizam.... a to možemo nazvati sprdnjom su često način borbe..... kad čovjeku polako dojadi crtati ono što je tako jasno. :)

    avatar

    06.04.2009. (21:22)    -   -   -   -  

  • Kinky Kolumnistica

    Ja sam neozbiljna u smislu da znam olabaviti u svakodnevici, ne doživljavajući sebe i svijet preozbiljno. Djetinjasta sam i to uvijek priznajem, puno se smijem, ponekad se glupiram (pred najbližim ljudima), a životne tragedije prihvaćam uz okrenutost rješenju, a ne kukanju bez cilja. S druge strane, ozbiljna sam u rješavanju problema, ozbiljna sam tako što ispunjavam obećanja, držim se planova, izvršavam sve svoje obveze i sl. Mislim da su te dvije stvari kod mene u nekoj dobroj ravnoteži - znam, dakle, biti dijete, ali i ozbiljna mlada dama, kada je potrebno. :)

    avatar

    06.04.2009. (23:06)    -   -   -   -  

  • doći ću sutra

    Šta sramotiš svoju obitelj krasnu i ponosnu, srami se!!!!!

    avatar

    06.04.2009. (23:18)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @Kinky, ti si jedna ozbiljna mlada žena.... prepuna vedrine i pozitivne energije.
    @doći ćeš sutra... pa u svakoj obitelji netko mora biti neozbiljan. Mene je pripala ta nezahvalna uloga... :) Ne sramim se..... kad se obitelj pobuni.... ja im pročitam tvoje komentare... uvjere se da postoje i neozbiljniji od mene... pa se odmah smire. :))))))

    avatar

    06.04.2009. (23:21)    -   -   -   -  

  • doći ću sutra

    moj se komentar odnosio na malu šapu

    avatar

    06.04.2009. (23:49)    -   -   -   -  

  • doći ću sutra

    ostavio sam trag i valjašici na temi Tko to MMF-om plaši narod,..........
    U Promini Ga plaši njen muž..."PAULENKO"

    avatar

    06.04.2009. (23:56)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @doći ću sutra, ako ne navedeš kome si napisao komentar... tada nitko od nas to ne može znati. Ako nikoga ne imenuješ... tada se podrazumijeva da odgovor pišeš na temu i obraćaš se autoru bloga.
    Očito si opsjednut tuđom ženom i sliniš za njom po tuđim blogovima gdje se javlja.
    Kao što sam ti već napisala... ti ne možeš narušiti njen ugled i ugled njene obitelji... samo od sebe praviš bedaka... a svi slutimo tko si.... :)
    Ovakve prozivke zaslužile su brisanje. No neću ih obrisati... jer želim da ljudi iz tvog kraja vide kako se ponašaš.

    avatar

    07.04.2009. (07:45)    -   -   -   -  

učitavam...