Èišæenje

19.02.2009.

Nisam bolesna èistunka…. ali ne volim prljavštinu i nered. Volim prostor u kojemu se osjeæam opušteno… ali pri tom ne zaboravljam da taj prostor služi meni, a ne ja njemu. Volim zaprljati…. a nakon toga i poèistiti.
No ovo nije tema o redovnom èišæenju naših domova. Ovo je tema o raznim velikim èišæenjima.
Svi mi ponekad imamo generalke… kada èistimo stare tavane, ostave, šupe. Obožavam generalke. Odavno se ne vezujem za stvari i volim bacati sve što mi ne treba. Nakon takvih èišæenja osjeæam se sjajno! Prije dvije godine imala sam priliku èistiti jednu kuæu… dvoje starih ljudi koji su se odluèili poæi u Dom. Nisu mogli èistiti sami… pa smo organizirali radnu akciju. Auuuuuu…. na tom tavanu sam pronašla novina koje su štampane puno prije mog roðenja…. bilo je tamo toliko stare krame… da sam se opasno zabrinula kako æemo svi navuæi neku boleštinu od svih tih starudija koje nitko nije dodirnuo desetljeæima. Moji dragi stari prijatelji su voljeli sve i baš sve èuvati…
Kad se sva ta stara krama spali, odveze i kad ostane oèišæen prostor osjeæam veliko olakšanje.
Kod održavanja dvorišta je isto tako. Da bi ruža mogla zablistati u bogatom cvatu – moramo joj obrezivati granèice i ocvale cvjetove. Da bi naše gredice sa cvijeæem ili povræem bile lijepe moramo ih oèistiti od trave i starih biljaka.
Isto je i s našim dušama. Potrebne su nam generalke… povremena veæa èišæenja.
U sebi nosimo razna sjeæanja. Ona lijepa ljubomorno èuvamo… ali postoje i sjeæanja koja nas optereæuju… to su neke naše stare greške, predbacivanja sebi ili drugima, tu su bol i žaljenje zbog gubitaka.
Sve te negativne emocije su naše „smeæe“ koje nas guši i stvara nered u našem unutrašnjem svijetu.
Sve naše greške u prošlosti… su dio prošlosti. Uèinili smo ih u nekom drugom vremenu i drugim okolnostima…. dok smo još bili „mali“. Sada smo „veliki“ i te greške sebi treba priznati, ako je moguæe popraviti, a ako nije treba ih zapaliti poput granja iz vrta ili starih novina s tavana. I to treba uèiniti sa svim negativnim emocijama koje su prouzrokovane neèim što ne možemo promijeniti. Ono što ne možemo promijeniti – moramo prihvatiti. Tu su tuge i žaljenje za ljudima koji su nas ostavili i otišli u Zauvijek. To tako mora biti. Tugom, depresijama i neprestanim samosažaljevanjem ih ne možemo vratiti. To je tako moralo biti. Ostale su nam lijepe uspomene koje treba saèuvati u pospremiti, a bol i tugu treba zapaliti poput starog granja i novina s tavana.
I vezanje za druge ljude je negativno. Sad ovo èitate i mislite da sam luda….jer vezanje znaèi ljubav. Ali èvrsto sam uvjerena da je vezanje opasno. Što je vezanje? Vežemo se za neku osobu, osjeæamo ljubav, ali i strah od gubitka te osobe. Eee… taj strah je negativan… i to je „smeæe“ koje nas guši. Taj strah nam ne može pomoæi da zadržimo osobu koju volimo… taj strah nas može uèiniti ljubornima, sebiènima i nesnošljivima… pa nas èak dovesti u situaciju da tim svojim nagomilanim „smeæem“ poènemo gušiti voljenu osobu. Taj strah treba zapaliti poput starog granja iz vrta i starih novina sa tavana.
Znaèi…. možemo èistiti tavane, šupe, dvorišta, parkove, svoju dušu.
Što je s društvom?
Gledam zbivanja zadnjih dana… politièka prepucavanja…nesnalaženja, podmetanja, okrivljavanje drugih, traženja krivaca u sadašnjosti i prošlosti….
Napisao je jedan bloger za politièara kojeg voli i bira: „Ja znam da nije pošten… ali bolji je i on takav… samo da nisu crveni!“
Zamislite koliko smeæa èuvamo kada je netko u ime prošlosti spreman tolerirati nepoštenje!!!
Svi cvile… U KRIZI SMO! Pa što?!!! Jesmo li iznenaðeni? Da li nam je ta kriza došla kao sudbinska nepravda? Kao nešto na što nismo mogli utjecati? Nije. Došla je jer su nam se „tavani“, „dvorišta“ i „duše“ prepunili starim smeæem.
Kriza nije smak svijeta. To je samo trenutak za veliko i generalno èišæenje društva! Ne mislim sada na èišæenje kakvo je provodio Staljin u svoje vrijeme… iako primjeæujem da neki krizu pokušavaju prevladati i sebe zaštiti upravo na taj stari naèin. No i taj naèin je smeæe prošlosti koje treba tretirati kao smeæe. Pa valjda nam stoljeæe i datum na kalendaru ne daju pravo na takve povratke na stara odlagališta smeæa!!!! Svako treba èistiti u okviru svojih sposobnosti, moguænosti i okviru svog društvenog i osobnog djelovanja.
Kriza…. tj. generalka koju kriza od nas traži je prepoznavanje problema i grešaka. Odluka da želimo izaæi iz krize, zasukavanje rukava i poèetak èišæenja svega onoga što nas je u krizu dovelo.
Kao što je Rojs lijepo rekao: „Ko je jamio – jamio je!“ Ne mislim sada da treba zataškati kriminal…. nego mislim da svi oni koji su ogrezli u nemoralu… korupciji, nepotizmu i raznim drugim ponašanjima koji su društvo doveli u ovakvo stanje… moraju sami sebi reæi DOSTA! Priuštili su si kaubojštinu kroz duži vremenski period… ali kriza je vrijeme kada se mora stati. Što je s narodom? Svi mi imamo niz svojih sitnih kršenja pravila i toleriranja tuðih kršenja pravila…. iz razno raznih razloga. Ako nas nitko ne uhvati u prekršaju…. ne znaèi da je on postao nešto dobro… MI ZNAMO da smo napravili prekršaj. Znaèi… i mi svoja ponašanja moramo oèistiti od svih sitnih nepravilnosti koje su štetne po društvo. Ako nas nitko u njima nije uhvatio… to ne znaèi da nismo društvu naštetili. Tu mislim na sve one koji smuljaju da bi ostvarili razne privilegije i sitne interese na koje nemaju pravo… ali sve se da poštelati u ovoj tromoj birokraciji i uz neku sitnu vezu.
I tek kad napravimo generalno èišæenje… oslobodimo se svih loših ponašanja, svih tih smeæa koje za sobom navlaèimo iz prošlosti, kad oslobodimo ovaj svoj životni prostor… lakše æemo disati, imat æemo više svjetlosti i osjeæat æemo se odlièno… baš kao nakon generalnog èišæenja tavana.... ili nakon žestoke ljetne oluje... kad se sve smiri, a u zraku se osjeæa miris èistoæe i svježine.
Kod generalki je uvijek najteže krenuti. Mislim da je najlakše i najpoštenije da svi krenemo prvo od sebe.
Blogeri, volite li generalke? Èuvate li stare i nepotrebne stvari i emocije? Mislite li da nam je potrebno veliko èišæenje?

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje rijeèi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Èudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišiæ
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunèana Žena
Vidoteka
Zelena

SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kæeri èežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kuæi od sutra
Koju vi ne možete posjetiti èak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na juèer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonaènosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelèevim rukama bude za sreæu;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljaèa 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljaèa 2015 (1)
Sijeèanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljaèa 2014 (5)
Sijeèanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljaèa 2013 (2)
Sijeèanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljaèa 2012 (1)
Sijeèanj 2012 (2)