Za razliku od čišćenja stana, jedan dio čišćenja duše ipak se, barem kod koliko toliko zrelih osoba, odvija sam od sebe, automatski, uz pomoć vremena, inače bismo na to trošili pola života. Ali, ja ne volim čišćenja u množini. Ni nekakve "preporode" u množini. Niti vjerujem u njih. "Mi se čistimo" uvijek vodi nekom totalitarizmu ili nekom jeftinom folkloru.
20.02.2009. (00:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Eh, Dona, ništa od čišćenja neće biti dok god nam je nepoštenje i nered od "naših" prihvatljiviji od poštenja i reda od "njihovih"...Imamo ono što smo izabrali, a bojim se da će tako ostati još jako dugo...
20.02.2009. (13:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Lund, mislim da se ne dešava automatski... jer bi u tom slučaju svi bili pročišćeni i osvješteni. No kada pozitivno razmišljanje prihvatimo kao način života... tada se taj rad na sebi može nazvati spontanim. Čišćenje o kojemu govorim je suprotno totalitarizmu i jeftinom folkloru. Ni ja ne volim grupna "čišćenja"... pa stoga i ne pripadam religijama, sektama i sličnim čudesima.... ali duboko sam uvjerena da kriza znači prekretnicu..... jer se društvo dovede u takvo stanje - koje više ne trpi dosadašnja ponašanja. Kriza sasvim sigurno znači promjenu.... i nekako potiho slutim da će najviše nastradati upravo oni koji nisu polagali previše pažnje na osobna čišćenja... @Marisol, ta neželjena iskakanja negativnih emocija se svima nama ponekad dešavaju... ;) @Žuborčice, vrijeme je često najbolji čovjekov saveznik... :) @dordora2, ja nekako osjećam da ovako ne može još dugo. Možda me senzori varaju... ali pokazat će nam vrijeme... @Dida, i ja tebi želim lijep vikend i smješkam ti se... :)
20.02.2009. (15:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uvijek sve počinje od nas samih. Sjetim se Huxleya koji je rekao da postoji jedan jedini kutak u svemiru koji možemo promijeniti, a to smo mi sami. I mislim da nam zaista treba mnogo rada na sebi; učimo s vremenom...
20.02.2009. (18:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Big Blue, to je tako! Ali dok nema puno, puno pojedinaca koji su to svjesni... nema ni promjena. I tog pojedinca...na čišćenje vlastite duše mora netko uputiti. Sustav vrijednosti prihvaća pojedinac... ali taj sustav vrijednosti mora biti utemeljen kao opće dobro... inače se pojedinac osjeća tupav! Npr. sustav vrijednosti se izgrađuje prvo u roditeljskom domu, pa kroz vrtiće, školu, slobodne aktivnosti, vjerske organizacije. Društvo je kroz vrtiće i školu zanemarilu odgojnu ulogu.... roditeljima je strašno teško odgajati djecu u ovom košmaru - jer možeš ti njima tupiti o pravim vrijednostima kada praksa pokazuje drugačije i zbog pravih vrijednosti mogu samo nastradati. Čišćenje o kojemu govorim je poznato u kršćanstvu kao ispovijed, oprost i odrješenje. No svi smo svjedoci da se to pretvorilo u suhoparni obred... u kojem se ne ostvaruje pravi cilj. Jer vjernicima se deklarira 90% stanovništva... da kod svih njih ovo pročišćenje štima i da je dobro shvaćeno ne bi onih 10% moglo učiniti ovakav nered. Znači... u pročišćenju može pomoći svećenik... ali samo ako je njegova čistoća veća od naše osobne čistoće. Ako su svećenici uključeni u politiku, u predizborne kampanje u kupoprodaju i otimačinu zemljišta i razna druga čudesa i nemorale... pa kako možemo očekivati da bi takvi pojedinci mogli čistiti duše pojedinaca?!!!! Zanimaju me ti vjerski rituali... pa volim o tome razgovarati s vjernicima. Imam kolegicu koja je sasvim sigurno pravi vjernik. To je poštena i časna žena. Pred jedan Uskrs išla je na ispovjed. U njenu Crkvu pristigli su i svećenici iz drugih župa na ispomoć. Vjernici čekaju u redu i jedan po jedan odlaze kod svećenika.... i samo neki imaju prilike to obaviti kod svog župnika... ovi ostali su osuđeni na nepoznate ljude. To je pretvoreno u puku formu... ne mogu zamisliti da moram čekati u redu na jedan tako intiman razgovor s potpunim strancem. I ona misli poput mene. Šteta... što ljudi ne mogu doći do tako potrebnog olakšanja u tom razgovoru. Nedavno sam osjetila potrebu za razgovorom sa strancem... ali stručnim strancem. U jednom trenutku sam se kao roditelj osjetila nemoćno.... i odlučila sam klinca odvesti na razgovor kod tete psihologa. Prije njegovih razgovora... dogovorile smo sat vremena razgovora za nas dvije. Postavljala mi je pitanja... a ja sam pričala, pričala, pričala.... sve ono što mislim, što radim, kako razumijem, što ne razumijem... otvorila sam toj nepoznatoj ženi svoje majčino srce... onako kako se ne otvara baš svima. Ona se smješkala.... i nije mi uputila ni jednu jedinu kritiku.... složila se uglavnom sa svim što sam izrekla i rekla kako jedva čeka upoznati malog čarobnjaka. I tada su uslijedili njegovi odlasci na razgovore. Bila je to ljubav na prvi pogled. :) Konačno je netko razumio njegove misli... konačno ga je netko podržao.... a razgovarali su na teme koje je sam birao.... a nakon tih razgovora proveli smo sate on i ja razgovarajući na iste teme. I nije to dugo trajalo... jer smo ustanovili... i ona i mi da je sve O.K..... ali među adresama ljudi koji nam nešto znače imamo njenu adresu... za svaki slučaj. Nakon sat vremena razgovora sa tom ženom ja sam se osjetila lagano poput lista koji lebdi na vjetru... baš kao što se osjećam nakon čišćenja tavana. Ponekad s nekim moramo podijeliti sve što se u nama skupi. Potrebna nam je podrška, razumijevanje... potrebno nam je da nam netko kaže da smo u pravu... ili da smo u krivu. Potreban nam je način da izbacimo svoje nedoumice i svoje probleme... a to ne možemo baš uvijek i baš sa svima. I klincu je strašno pomoglo što je svoje misli dijelio sa "stranom" osobom. Na poslu... i prošlom i sadašnjem... često se dešava da mi ljudi pričaju situacije iz svojih života koje nemaju veze sa mojim poslom. To je znak da ljudi nemaju mogućnosti svoje brige izbaciti na drugačiji način... pa traže strance.... I zato bi bilo važno da društvo povede malo više pažnje o dušama građana... a to se itekako može kroz vrtiće, škole, poduzeća, razne udruge.... Ljudi su otuđeni, tužni, izgubljeni.... Društvo je na tom području opako zakazalo. Vjernik može otići svećeniku.... ali mnogi se žale da to nije ono što im treba.... Neki si mogu platiti psihologa... neki možda imaju pravog prijatelja s kojim mogu podijeliti brige.... ali očito je otuđenje preveliko.... jer statistika nam pokazuje da se sve više ljudi ubija, da imamo sve više ovisnika i nesretnih građana. O tom čišćenju pričam.... To će biti dugotrajno čišćenje.... ali pod hitno se nešto mora poduzeti. Uzalud sve gospodarske mjere... ako se ne brinemo za duše.
21.02.2009. (15:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jučer sam pročitala post. Čak sam i komentar počela pisati pa odustala. Jer, puno toga ima u ovom postu a ja ne znam za šta bi se "zakačila". Loša sam sa čišćenjem u svakom pogledu. Mada, dobro se osjećam nakon njega. Pa zašto mi je to onda tako teško? To što se tiče mog vlsatitog čišćenja. A društveno? Mislim: mission imposible. Jer, uvijek će biti onih koji kažu : takav je kakav je, moj je. Srećom, nisam takva. Potreba razgovora sa strancem.....mislim da smo svi mi upravo iz tog razloga i došli tu na blog. Da ispraznimo svoju dušu. Druga srtvar je što iz kojekavih razloga ne možemo biti ni ovdje potpuno otvoreni i iskreni. Natrkeljala sam svašta a ustvari - ništa. Pa idem :))))))))
21.02.2009. (16:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Suncokretice, u pravu si. Komunikacija na net-u je također odličan način čišćenja. O puno tema imamo neko mišljenje... ali o tome ne raspravljamo sami sa sobom i sa drugim ljudima ovako naširoko.... kako to činimo na net-u. Ovo je odličan način da preispitamo sami sebe na nekim temama... te da vidimo koliko se naše mišljenje uklapa u mišljenje mase... manje ili veće grupe ljudi.
21.02.2009. (17:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Volim generalke, ispušem se u čišćenju i onda se osjećam kao nova. Ali volim i zadržati poneku staru, nepotrebnu stvar. Šta se emocija tiče zadržavam samo sjećanje na ugodne, tako mi je ljepše.
21.02.2009. (19:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Katja, ovo s emocijama je odlično! Tako je zbilja ljepše.... A što se tiče čuvanja starih stvari... i ja imam neke.... :) Kad smo preseljavali.... opljačkani smo. Klinac od muževog bratića nam je provalio u prostor gdje su bile uskladištene stvari... pa su on i njegovi prijatelji u svom selu napravili buvljak. Prodavali su naše stvari na cesti... I kad sam digla frku i krenula u prikupljanje stvari.... muževi rođaci se nisu mogli načuditi kako sam oprostila svu materijalnu štetu od otuđenih novijih stvari... bila je tu dječja željeznica, džip na daljinsko upravljanje, neko posuđe i tako to... ali nisam se smirila dok mi nije vraćen zadnji predmet iz moje čarobne škrinjice. Ti predmeti su njima izgledali kao neka beskorisna bezvezarija i nije im bilo jasno zašto su mi tako važni.... A među tim stvarima je stari džepni sat bez stakla... oštećene podloge. Taj sat je u džepu imao moj stric kad je ubijen.... sat je oštećen od rafala koji ga je ubio. Čuvao ga je moj otac dok je bio živ... a onda ga je ostavio meni na čuvanje. Pa je tu i upaljač na benzin (koji ne radi), a pripadao je mom bratiću koji je poginuo kad mu je bilo 18 godina... teta mi je ga poklonila... da me zauvijek podsjeća. Ima tu ručnih satova... mog oca, djeda, džepnih nožića... narukvice iz rodilišta... i niz drugih sitnica koje mi znače više od svega što se novcem može kupiti. To je drugima možda staro smeće... ali meni to nisu starudije koje treba baciti... to su predmeti koji u sebi nose priče... poput Aladinove svjetiljke. Ponekad sjedim na podu.... otvorim svoju šrkinjicu i pregledavam te stvarčice.... a tada me nitko ne mora ništa pitati jer ja ne čujem... odlutam u neka druga vremena.... u neki drugi svijet....
21.02.2009. (19:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dugo nisan svratila tu, vidim da sam propustila i onaj post ispod :) neces mi zamjerit, znas i sama da radim vrlo aktivno na generalnom ciscenju ZNAS cega i zato se nema vremena:) imala si sricu pa si na tom tavanu nasla lipe stvari, ja nazalost nalazim samo ruzne, smrdljive, toliko nevjerojatne da cesto sebi na mogu doci od toliko prljavstine....... malo po malo ipak, uz pomoc drugih cistaca nadam se da ce generalka bit dovedena do kraja :))
21.02.2009. (22:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@zuza... nema zamjerki. Net nam služi za opuštanje... nemamo nikakvih obaveza. Nismo djeca i znamo da svatko komentira koliko stigne i može. Znam što radiš... a ti znaj da ti ja držim fige i navijam da čišćenje bude što uspješnije. Drž´se!
21.02.2009. (22:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Podsjetilo me na jednu susidu koja je skupila tri vriće starudije, oprtila ih na škina i pravac na smetlište u šumu. Mjesto radnje: malo misto Vrime: davno prije. Istrese sadržaj vrića, jer vriće je šćeta ostavit. A onda gleda u sadržaj i kaže: Ajme i ovo je šćeta bacit! Pa onda, i ovo je šćeta... i ovo je šćeta...
I tako opet napuni dvi vriće i vrati ih doma.
Zato ja iman one moje ženske, koje nemaju milosti prema mojoj starudiji. :-))) Valjda su društvu kriza i recesija ono šta su meni moje ženske. :-))
22.02.2009. (10:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Koraljka, slažemo se? ;) Jesi li pročitala ovaj tekst? Prestrašno!!!! @Geomir, zgodna usporedba! :) I moja baka (koje se slabo sjećam) je imala potrebu sve čuvati. Pričaju mi da je iza nje ostalo pravo smetlište. Potreba za skupljanjem svega i svačega je valjda nešto urođeno... a pretpostavljam da to ima veze i sa životnim iskustvom. Mnogi... koji su doživjeli neimaštinu, rat i razne nedaće imaju i u normalnim uvjetima potrebu sve čuvati pod parolom: "zlu netrabalo". I kod moje mame primjećujem tako nešto... samo što ja to rješavam kad ona ne vidi. :))))) Pozdravi svoje žene. :)
22.02.2009. (13:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kad čistiš svoje, hitiš kaj hočeš i kaj misliš kaj treba. Drukše je kad se čisti u društvu. Uvek ima onih kaj im treba ono od prije da bi im bilo fino. Oni nebuju dali da se to hiti. To znači da treba delati na redu vrijednosti da se takvi nebi skrivali iza nazovi potreba društva. Tak buju bestale neke 'njihove svetinje' koje čivaju u 'naše ime'. Znači da mi 'obični ljudi' trebamo videti kaj je kaj zapraf. Lepi ti pozdrav ostavljam ... :)
24.02.2009. (10:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Biba
Baš mi je trebalo ovako nešto za poticaj... zasmisli "slučajno" naletih na ovaj blog... Pozdrav
23.03.2010. (23:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lund
Za razliku od čišćenja stana, jedan dio čišćenja duše ipak se, barem kod koliko toliko zrelih osoba, odvija sam od sebe, automatski, uz pomoć vremena, inače bismo na to trošili pola života.
Ali, ja ne volim čišćenja u množini. Ni nekakve "preporode" u množini. Niti vjerujem u njih. "Mi se čistimo" uvijek vodi nekom totalitarizmu ili nekom jeftinom folkloru.
20.02.2009. (00:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marisol
Više se ne vežem za predmete i sve što mi je nepotrebno,bacim.
Mislim da sam bacila i nepotrebne emocije i koliko god ih čistila uvjek odnekud iskoče.
20.02.2009. (01:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
žubor vode
Odavno sam shvatila da nema smisla gomilati nepotrebne predmete , a glede čišćenja duše , to ide s vremenom , kako kaže Lund .
20.02.2009. (09:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dordora2
Eh, Dona, ništa od čišćenja neće biti dok god nam je nepoštenje i nered od "naših" prihvatljiviji od poštenja i reda od "njihovih"...Imamo ono što smo izabrali, a bojim se da će tako ostati još jako dugo...
20.02.2009. (13:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sa dva prsta po tipkovnici
Želim ti lijep vikend i osmjeh ostavljam :-)))
20.02.2009. (14:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
donin svijet
@Lund, mislim da se ne dešava automatski... jer bi u tom slučaju svi bili pročišćeni i osvješteni. No kada pozitivno razmišljanje prihvatimo kao način života... tada se taj rad na sebi može nazvati spontanim.
Čišćenje o kojemu govorim je suprotno totalitarizmu i jeftinom folkloru. Ni ja ne volim grupna "čišćenja"... pa stoga i ne pripadam religijama, sektama i sličnim čudesima.... ali duboko sam uvjerena da kriza znači prekretnicu..... jer se društvo dovede u takvo stanje - koje više ne trpi dosadašnja ponašanja. Kriza sasvim sigurno znači promjenu.... i nekako potiho slutim da će najviše nastradati upravo oni koji nisu polagali previše pažnje na osobna čišćenja...
@Marisol, ta neželjena iskakanja negativnih emocija se svima nama ponekad dešavaju... ;)
@Žuborčice, vrijeme je često najbolji čovjekov saveznik... :)
@dordora2, ja nekako osjećam da ovako ne može još dugo. Možda me senzori varaju... ali pokazat će nam vrijeme...
@Dida, i ja tebi želim lijep vikend i smješkam ti se... :)
20.02.2009. (15:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Big Blue
Uvijek sve počinje od nas samih. Sjetim se Huxleya koji je rekao da postoji jedan jedini kutak u svemiru koji možemo promijeniti, a to smo mi sami. I mislim da nam zaista treba mnogo rada na sebi; učimo s vremenom...
20.02.2009. (18:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
donin svijet
@Big Blue, to je tako! Ali dok nema puno, puno pojedinaca koji su to svjesni... nema ni promjena. I tog pojedinca...na čišćenje vlastite duše mora netko uputiti. Sustav vrijednosti prihvaća pojedinac... ali taj sustav vrijednosti mora biti utemeljen kao opće dobro... inače se pojedinac osjeća tupav!
Npr. sustav vrijednosti se izgrađuje prvo u roditeljskom domu, pa kroz vrtiće, školu, slobodne aktivnosti, vjerske organizacije.
Društvo je kroz vrtiće i školu zanemarilu odgojnu ulogu.... roditeljima je strašno teško odgajati djecu u ovom košmaru - jer možeš ti njima tupiti o pravim vrijednostima kada praksa pokazuje drugačije i zbog pravih vrijednosti mogu samo nastradati.
Čišćenje o kojemu govorim je poznato u kršćanstvu kao ispovijed, oprost i odrješenje. No svi smo svjedoci da se to pretvorilo u suhoparni obred... u kojem se ne ostvaruje pravi cilj. Jer vjernicima se deklarira 90% stanovništva... da kod svih njih ovo pročišćenje štima i da je dobro shvaćeno ne bi onih 10% moglo učiniti ovakav nered.
Znači... u pročišćenju može pomoći svećenik... ali samo ako je njegova čistoća veća od naše osobne čistoće. Ako su svećenici uključeni u politiku, u predizborne kampanje u kupoprodaju i otimačinu zemljišta i razna druga čudesa i nemorale... pa kako možemo očekivati da bi takvi pojedinci mogli čistiti duše pojedinaca?!!!! Zanimaju me ti vjerski rituali... pa volim o tome razgovarati s vjernicima. Imam kolegicu koja je sasvim sigurno pravi vjernik. To je poštena i časna žena. Pred jedan Uskrs išla je na ispovjed. U njenu Crkvu pristigli su i svećenici iz drugih župa na ispomoć. Vjernici čekaju u redu i jedan po jedan odlaze kod svećenika.... i samo neki imaju prilike to obaviti kod svog župnika... ovi ostali su osuđeni na nepoznate ljude. To je pretvoreno u puku formu... ne mogu zamisliti da moram čekati u redu na jedan tako intiman razgovor s potpunim strancem. I ona misli poput mene. Šteta... što ljudi ne mogu doći do tako potrebnog olakšanja u tom razgovoru.
Nedavno sam osjetila potrebu za razgovorom sa strancem... ali stručnim strancem. U jednom trenutku sam se kao roditelj osjetila nemoćno.... i odlučila sam klinca odvesti na razgovor kod tete psihologa. Prije njegovih razgovora... dogovorile smo sat vremena razgovora za nas dvije. Postavljala mi je pitanja... a ja sam pričala, pričala, pričala.... sve ono što mislim, što radim, kako razumijem, što ne razumijem... otvorila sam toj nepoznatoj ženi svoje majčino srce... onako kako se ne otvara baš svima. Ona se smješkala.... i nije mi uputila ni jednu jedinu kritiku.... složila se uglavnom sa svim što sam izrekla i rekla kako jedva čeka upoznati malog čarobnjaka.
I tada su uslijedili njegovi odlasci na razgovore. Bila je to ljubav na prvi pogled. :) Konačno je netko razumio njegove misli... konačno ga je netko podržao.... a razgovarali su na teme koje je sam birao.... a nakon tih razgovora proveli smo sate on i ja razgovarajući na iste teme. I nije to dugo trajalo... jer smo ustanovili... i ona i mi da je sve O.K..... ali među adresama ljudi koji nam nešto znače imamo njenu adresu... za svaki slučaj.
Nakon sat vremena razgovora sa tom ženom ja sam se osjetila lagano poput lista koji lebdi na vjetru... baš kao što se osjećam nakon čišćenja tavana. Ponekad s nekim moramo podijeliti sve što se u nama skupi. Potrebna nam je podrška, razumijevanje... potrebno nam je da nam netko kaže da smo u pravu... ili da smo u krivu. Potreban nam je način da izbacimo svoje nedoumice i svoje probleme... a to ne možemo baš uvijek i baš sa svima.
I klincu je strašno pomoglo što je svoje misli dijelio sa "stranom" osobom.
Na poslu... i prošlom i sadašnjem... često se dešava da mi ljudi pričaju situacije iz svojih života koje nemaju veze sa mojim poslom. To je znak da ljudi nemaju mogućnosti svoje brige izbaciti na drugačiji način... pa traže strance....
I zato bi bilo važno da društvo povede malo više pažnje o dušama građana... a to se itekako može kroz vrtiće, škole, poduzeća, razne udruge.... Ljudi su otuđeni, tužni, izgubljeni.... Društvo je na tom području opako zakazalo. Vjernik može otići svećeniku.... ali mnogi se žale da to nije ono što im treba.... Neki si mogu platiti psihologa... neki možda imaju pravog prijatelja s kojim mogu podijeliti brige.... ali očito je otuđenje preveliko.... jer statistika nam pokazuje da se sve više ljudi ubija, da imamo sve više ovisnika i nesretnih građana.
O tom čišćenju pričam.... To će biti dugotrajno čišćenje.... ali pod hitno se nešto mora poduzeti. Uzalud sve gospodarske mjere... ako se ne brinemo za duše.
21.02.2009. (15:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
suncokretica
Jučer sam pročitala post. Čak sam i komentar počela pisati pa odustala. Jer, puno toga ima u ovom postu a ja ne znam za šta bi se "zakačila". Loša sam sa čišćenjem u svakom pogledu. Mada, dobro se osjećam nakon njega. Pa zašto mi je to onda tako teško? To što se tiče mog vlsatitog čišćenja. A društveno? Mislim: mission imposible. Jer, uvijek će biti onih koji kažu : takav je kakav je, moj je. Srećom, nisam takva.
Potreba razgovora sa strancem.....mislim da smo svi mi upravo iz tog razloga i došli tu na blog. Da ispraznimo svoju dušu. Druga srtvar je što iz kojekavih razloga ne možemo biti ni ovdje potpuno otvoreni i iskreni.
Natrkeljala sam svašta a ustvari - ništa. Pa idem :))))))))
21.02.2009. (16:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
donin svijet
@Suncokretice, u pravu si. Komunikacija na net-u je također odličan način čišćenja.
O puno tema imamo neko mišljenje... ali o tome ne raspravljamo sami sa sobom i sa drugim ljudima ovako naširoko.... kako to činimo na net-u. Ovo je odličan način da preispitamo sami sebe na nekim temama... te da vidimo koliko se naše mišljenje uklapa u mišljenje mase... manje ili veće grupe ljudi.
21.02.2009. (17:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Katja
Volim generalke, ispušem se u čišćenju i onda se osjećam kao nova.
Ali volim i zadržati poneku staru, nepotrebnu stvar.
Šta se emocija tiče zadržavam samo sjećanje na ugodne, tako mi je ljepše.
21.02.2009. (19:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
donin svijet
@Katja, ovo s emocijama je odlično! Tako je zbilja ljepše....
A što se tiče čuvanja starih stvari... i ja imam neke.... :)
Kad smo preseljavali.... opljačkani smo. Klinac od muževog bratića nam je provalio u prostor gdje su bile uskladištene stvari... pa su on i njegovi prijatelji u svom selu napravili buvljak. Prodavali su naše stvari na cesti...
I kad sam digla frku i krenula u prikupljanje stvari.... muževi rođaci se nisu mogli načuditi kako sam oprostila svu materijalnu štetu od otuđenih novijih stvari... bila je tu dječja željeznica, džip na daljinsko upravljanje, neko posuđe i tako to... ali nisam se smirila dok mi nije vraćen zadnji predmet iz moje čarobne škrinjice. Ti predmeti su njima izgledali kao neka beskorisna bezvezarija i nije im bilo jasno zašto su mi tako važni....
A među tim stvarima je stari džepni sat bez stakla... oštećene podloge. Taj sat je u džepu imao moj stric kad je ubijen.... sat je oštećen od rafala koji ga je ubio. Čuvao ga je moj otac dok je bio živ... a onda ga je ostavio meni na čuvanje. Pa je tu i upaljač na benzin (koji ne radi), a pripadao je mom bratiću koji je poginuo kad mu je bilo 18 godina... teta mi je ga poklonila... da me zauvijek podsjeća. Ima tu ručnih satova... mog oca, djeda, džepnih nožića... narukvice iz rodilišta... i niz drugih sitnica koje mi znače više od svega što se novcem može kupiti. To je drugima možda staro smeće... ali meni to nisu starudije koje treba baciti... to su predmeti koji u sebi nose priče... poput Aladinove svjetiljke. Ponekad sjedim na podu.... otvorim svoju šrkinjicu i pregledavam te stvarčice.... a tada me nitko ne mora ništa pitati jer ja ne čujem... odlutam u neka druga vremena.... u neki drugi svijet....
21.02.2009. (19:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
promatram, razmišljam
... Mislim da je najlakše i najpoštenije da svi krenemo prvo od sebe. ...
Eheheee, mnogi od nas TO navodno uradimo al' opet po starom ...
21.02.2009. (20:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
donin svijet
@promatram, razmišljam... očito negdje griješimo... :)
21.02.2009. (21:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prošpero
Triba nam katarza. Nije problem samo kako rješit ovu krizu, nego kako živit od svog rada. Tribaju nam nove navike!
21.02.2009. (21:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
donin svijet
@Prošpero, u pravu si.... puno navika moramo mijenjati. A takve promjene znaju biti bolne....
21.02.2009. (21:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zuzayok
dugo nisan svratila tu, vidim da sam propustila i onaj post ispod :)
neces mi zamjerit, znas i sama da radim vrlo aktivno na generalnom ciscenju ZNAS cega i zato se nema vremena:)
imala si sricu pa si na tom tavanu nasla lipe stvari, ja nazalost nalazim samo ruzne, smrdljive, toliko nevjerojatne da cesto sebi na mogu doci od toliko prljavstine....... malo po malo ipak, uz pomoc drugih cistaca nadam se da ce generalka bit dovedena do kraja :))
21.02.2009. (22:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
donin svijet
@zuza... nema zamjerki. Net nam služi za opuštanje... nemamo nikakvih obaveza. Nismo djeca i znamo da svatko komentira koliko stigne i može.
Znam što radiš... a ti znaj da ti ja držim fige i navijam da čišćenje bude što uspješnije. Drž´se!
21.02.2009. (22:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Koraljka
I ja mislim da ne može dalje ovako, puknut će negdje uz zvuke velikog ćišćenja.
A onda ćemo morat ispočetka.
Zapravo, recesija i nije tako loša stvar.
21.02.2009. (23:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
geomir
Ova tema je za mene!
A kako vidim nisam sam.
Čišćenje! E, da je to lako izvest!
Podsjetilo me na jednu susidu koja je skupila tri vriće starudije,
oprtila ih na škina i pravac na smetlište u šumu.
Mjesto radnje: malo misto
Vrime: davno prije.
Istrese sadržaj vrića, jer vriće je šćeta ostavit.
A onda gleda u sadržaj i kaže: Ajme i ovo je šćeta bacit!
Pa onda, i ovo je šćeta... i ovo je šćeta...
I tako opet napuni dvi vriće i vrati ih doma.
Zato ja iman one moje ženske, koje nemaju milosti prema mojoj starudiji. :-)))
Valjda su društvu kriza i recesija ono šta su meni moje ženske. :-))
22.02.2009. (10:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
donin svijet
@Koraljka, slažemo se? ;)
Jesi li pročitala ovaj tekst? Prestrašno!!!!
@Geomir, zgodna usporedba! :) I moja baka (koje se slabo sjećam) je imala potrebu sve čuvati. Pričaju mi da je iza nje ostalo pravo smetlište. Potreba za skupljanjem svega i svačega je valjda nešto urođeno... a pretpostavljam da to ima veze i sa životnim iskustvom. Mnogi... koji su doživjeli neimaštinu, rat i razne nedaće imaju i u normalnim uvjetima potrebu sve čuvati pod parolom: "zlu netrabalo". I kod moje mame primjećujem tako nešto... samo što ja to rješavam kad ona ne vidi. :)))))
Pozdravi svoje žene. :)
22.02.2009. (13:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mladen
Kad čistiš svoje, hitiš kaj hočeš i kaj misliš kaj treba.
Drukše je kad se čisti u društvu. Uvek ima onih kaj im treba ono od prije da bi im bilo fino. Oni nebuju dali da se to hiti. To znači da treba delati na redu vrijednosti da se takvi nebi skrivali iza nazovi potreba društva. Tak buju bestale neke 'njihove svetinje' koje čivaju u 'naše ime'. Znači da mi 'obični ljudi' trebamo videti kaj je kaj zapraf.
Lepi ti pozdrav ostavljam ... :)
24.02.2009. (10:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Biba
Baš mi je trebalo ovako nešto za poticaj... zasmisli "slučajno" naletih na ovaj blog...
Pozdrav
23.03.2010. (23:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...