Marketing
Čišćenje
Nisam bolesna čistunka…. ali ne volim prljavštinu i nered. Volim prostor u kojemu se osjećam opušteno… ali pri tom ne zaboravljam da taj prostor služi meni, a ne ja njemu. Volim zaprljati…. a nakon toga i počistiti.
No ovo nije tema o redovnom čišćenju naših domova. Ovo je tema o raznim velikim čišćenjima.
Svi mi ponekad imamo generalke… kada čistimo stare tavane, ostave, šupe. Obožavam generalke. Odavno se ne vezujem za stvari i volim bacati sve što mi ne treba. Nakon takvih čišćenja osjećam se sjajno! Prije dvije godine imala sam priliku čistiti jednu kuću… dvoje starih ljudi koji su se odlučili poći u Dom. Nisu mogli čistiti sami… pa smo organizirali radnu akciju. Auuuuuu…. na tom tavanu sam pronašla novina koje su štampane puno prije mog rođenja…. bilo je tamo toliko stare krame… da sam se opasno zabrinula kako ćemo svi navući neku boleštinu od svih tih starudija koje nitko nije dodirnuo desetljećima. Moji dragi stari prijatelji su voljeli sve i baš sve čuvati…
Kad se sva ta stara krama spali, odveze i kad ostane očišćen prostor osjećam veliko olakšanje.
Kod održavanja dvorišta je isto tako. Da bi ruža mogla zablistati u bogatom cvatu – moramo joj obrezivati grančice i ocvale cvjetove. Da bi naše gredice sa cvijećem ili povrćem bile lijepe moramo ih očistiti od trave i starih biljaka.
Isto je i s našim dušama. Potrebne su nam generalke… povremena veća čišćenja.
U sebi nosimo razna sjećanja. Ona lijepa ljubomorno čuvamo… ali postoje i sjećanja koja nas opterećuju… to su neke naše stare greške, predbacivanja sebi ili drugima, tu su bol i žaljenje zbog gubitaka.
Sve te negativne emocije su naše „smeće“ koje nas guši i stvara nered u našem unutrašnjem svijetu.
Sve naše greške u prošlosti… su dio prošlosti. Učinili smo ih u nekom drugom vremenu i drugim okolnostima…. dok smo još bili „mali“. Sada smo „veliki“ i te greške sebi treba priznati, ako je moguće popraviti, a ako nije treba ih zapaliti poput granja iz vrta ili starih novina s tavana. I to treba učiniti sa svim negativnim emocijama koje su prouzrokovane nečim što ne možemo promijeniti. Ono što ne možemo promijeniti – moramo prihvatiti. Tu su tuge i žaljenje za ljudima koji su nas ostavili i otišli u Zauvijek. To tako mora biti. Tugom, depresijama i neprestanim samosažaljevanjem ih ne možemo vratiti. To je tako moralo biti. Ostale su nam lijepe uspomene koje treba sačuvati u pospremiti, a bol i tugu treba zapaliti poput starog granja i novina s tavana.
I vezanje za druge ljude je negativno. Sad ovo čitate i mislite da sam luda….jer vezanje znači ljubav. Ali čvrsto sam uvjerena da je vezanje opasno. Što je vezanje? Vežemo se za neku osobu, osjećamo ljubav, ali i strah od gubitka te osobe. Eee… taj strah je negativan… i to je „smeće“ koje nas guši. Taj strah nam ne može pomoći da zadržimo osobu koju volimo… taj strah nas može učiniti ljubornima, sebičnima i nesnošljivima… pa nas čak dovesti u situaciju da tim svojim nagomilanim „smećem“ počnemo gušiti voljenu osobu. Taj strah treba zapaliti poput starog granja iz vrta i starih novina sa tavana.
Znači…. možemo čistiti tavane, šupe, dvorišta, parkove, svoju dušu.
Što je s društvom?
Gledam zbivanja zadnjih dana… politička prepucavanja…nesnalaženja, podmetanja, okrivljavanje drugih, traženja krivaca u sadašnjosti i prošlosti….
Napisao je jedan bloger za političara kojeg voli i bira: „Ja znam da nije pošten… ali bolji je i on takav… samo da nisu crveni!“
Zamislite koliko smeća čuvamo kada je netko u ime prošlosti spreman tolerirati nepoštenje!!!
Svi cvile… U KRIZI SMO! Pa što?!!! Jesmo li iznenađeni? Da li nam je ta kriza došla kao sudbinska nepravda? Kao nešto na što nismo mogli utjecati? Nije. Došla je jer su nam se „tavani“, „dvorišta“ i „duše“ prepunili starim smećem.
Kriza nije smak svijeta. To je samo trenutak za veliko i generalno čišćenje društva! Ne mislim sada na čišćenje kakvo je provodio Staljin u svoje vrijeme… iako primjećujem da neki krizu pokušavaju prevladati i sebe zaštiti upravo na taj stari način. No i taj način je smeće prošlosti koje treba tretirati kao smeće. Pa valjda nam stoljeće i datum na kalendaru ne daju pravo na takve povratke na stara odlagališta smeća!!!! Svako treba čistiti u okviru svojih sposobnosti, mogućnosti i okviru svog društvenog i osobnog djelovanja.
Kriza…. tj. generalka koju kriza od nas traži je prepoznavanje problema i grešaka. Odluka da želimo izaći iz krize, zasukavanje rukava i početak čišćenja svega onoga što nas je u krizu dovelo.
Kao što je Rojs lijepo rekao: „Ko je jamio – jamio je!“ Ne mislim sada da treba zataškati kriminal…. nego mislim da svi oni koji su ogrezli u nemoralu… korupciji, nepotizmu i raznim drugim ponašanjima koji su društvo doveli u ovakvo stanje… moraju sami sebi reći DOSTA! Priuštili su si kaubojštinu kroz duži vremenski period… ali kriza je vrijeme kada se mora stati. Što je s narodom? Svi mi imamo niz svojih sitnih kršenja pravila i toleriranja tuđih kršenja pravila…. iz razno raznih razloga. Ako nas nitko ne uhvati u prekršaju…. ne znači da je on postao nešto dobro… MI ZNAMO da smo napravili prekršaj. Znači… i mi svoja ponašanja moramo očistiti od svih sitnih nepravilnosti koje su štetne po društvo. Ako nas nitko u njima nije uhvatio… to ne znači da nismo društvu naštetili. Tu mislim na sve one koji smuljaju da bi ostvarili razne privilegije i sitne interese na koje nemaju pravo… ali sve se da poštelati u ovoj tromoj birokraciji i uz neku sitnu vezu.
I tek kad napravimo generalno čišćenje… oslobodimo se svih loših ponašanja, svih tih smeća koje za sobom navlačimo iz prošlosti, kad oslobodimo ovaj svoj životni prostor… lakše ćemo disati, imat ćemo više svjetlosti i osjećat ćemo se odlično… baš kao nakon generalnog čišćenja tavana.... ili nakon žestoke ljetne oluje... kad se sve smiri, a u zraku se osjeća miris čistoće i svježine.
Kod generalki je uvijek najteže krenuti. Mislim da je najlakše i najpoštenije da svi krenemo prvo od sebe.
Blogeri, volite li generalke? Čuvate li stare i nepotrebne stvari i emocije? Mislite li da nam je potrebno veliko čišćenje?
Post je objavljen 19.02.2009. u 22:16 sati.