Pobjede

08.06.2008.

I tako.... dok svi èekaju prvu utakmicu naše reprezentacije.... dok kite svoje automobile šarenim zastavicama i èekaju pobjedu nakon koje æe glasno vrištati, veseliti se i pokazivati emocije ja razmišljam o tome kako sam u sebi prepoznala još jedan feler koji me èini razlièitom od mase drugih ljudi.
Na ovom blogu napisala sam mnoge postove koji su nastali iz moje ljutnje zbog nepravdi koje se dešavaju meni osobno, ali i koje se dešavaju drugim ljudima.
Pišuæi takve teme praznim svoje tuge, bijes, zaèuðenost, ali svjesna sam i toga da pišuæi javno svoja razmišljanja dijelim i šaljem poruku u svijet....
No moj feler je u tome što na jednak naèin ne iznosim svoje emocije kada su u pitanju pobjede i sve ono što ih prati.
Mnogi od vas se sjeæaju moje stare teme koju sam posvetila svom bivšem poglavici koji je u mojoj knjizi zvanoj „Život“ negativan lik. Tamo sam vam spomenula da je na informatièke teèajeve slao gotovo sve.... a meni je rekao da poduzeæe nema dovoljno novaca da i mene pošalje. Pri tom se nije ustruèavao koristiti sva moja znanja koja sam pokupila na životnom putu. Probudio je u meni prkos koji me tjerao novim uèenjima.... a poèetkom travnja ove godine odluèila sam krenuti na tromjeseèni informatièki teèaj, popuniti sve rupice u svom znanju i pokazati samoj sebi kako stojim na tom podruèju. To je razlog što na mom blogo kalendaru ima puno manje tema nego inaèe. I bez te škole moj život je lièio na trku, a nova obaveza me pritisnula do te mjere da me svrbe šavovi i samo èekam da popucam.
No... i tome æe uskoro doæi kraj. Zadovoljna sam sama sa sobom. Odsjedila sam mnoge školske sate na kojima mi je bilo dosadno jer sam lekcije nauèila težim putem – na vlastitim greškama, ali nije prošao ni jedan jedini školski sat a da nisam nauèila nešto novo . Papir koji æu dobiti na kraju teèaja nije bio moj motiv za pohaðanje te nastave.... motiv je bilo znanje.... a gorivo je bio prkos. To je jedna od mojih životnih pobjeda.
Zadnjih mjeseci dešavale su se još neke... pa èak i puno veæe pobjede, a koje sam ja nepravedno prešutjela.
Sjeæate se teme „Heroji oluje“. To su ljudi u plavim mandurama i svi oni koji su im podrška u njihovom radu. U zajednièkoj borbi dobili smo na stotine praviènih presuda. To znaèi niz pojedinaènih pobjeda, ali i spoznaju da smo probudili pravosuðe.... spoznaju da smo bili u pravu i da naša borba nije bila uzaludna. Za tu pobjedu je trebalo puno osobnih hrabrosti, trebalo je preživjeti sve te godine èekanja i sve ono što su one nosile sa sobom.
I ovim putem èestitam svojim kolegama na ovoj velikoj pobjedi i svemu što su izdržali prije no što se dogodila.
Sigurno se sjeæate i teme „Baklja“ u kojoj sam cvilila nad nepravdom koja je nanesena jednom poštenom i velikom èovjeku. Tu vam ne mogu pisati puno. Ali i ta je nepravda ispravljena, a poštenom èovjeku je jasno da nije bio sam ni u jednom trenutku.... a sva ta sila koja se udružila protiv te nepravde je nastala upravo zato što je on dugi niz godina bio pošten, pravedan, struèan i dobar èovjek. To je takoðer jedna velika pobjeda.
Sjeæate se i teme „Kad se rodi dijete kupite mu odvjetnika na dar“. U njoj sam govorila osobonoj borbi koju vodim pred domaæim sudovima i pred meðunarodnim sudom. I na tom podruèju se odigralo toliko zgoðušnih stvari.... stižu mi samo lijepe vijesti. No ja sve te vijesti doèekujem suzdržano i pretiho. Ne znam pokazati svoju radost toliko buèno kao što pokazujem svoj otpor prema nepravdama. Valjda se bojim da preglasim veseljem ne probudim sile zla.... i da ne pokvarim sve što dobro što se dešava.
Sve to što sam nabrojala su utakmice koje su trajale godinama. Glasna sam bila na treninzima, za vrijeme trajanja tekme dala sam se do zadnje svoje stanice.... ali kad se dese pobjede ja se umorna stišam.... bojim se otvoriti šampanjac i glasno vrisnuti „BRAVO!“
Možda je to zato što se sve te pobjede dešavaju u vrijeme kada se dešavaju neke nove nepravde... na poèetku nekih novih utakmica koje zaokupljaju moju pažnju.... pa onda nepravedno ostanu prešuæene.
Gledam sve te aute koji klize cestom i pitam se zašto imaju potrebu stavljati zastavice na aute.
A onda mi je sinulo da sam tijekom svojih životnih utakmica na blog stavila pjesmu „Zastave“ Parnog valjka..... a ona je poruèila: „Moje zastave – uvijek su iste boje...nad njima ljubav caruje...moje zastave – nikad na pola koplja...ljubav se ne predaje“.
Kad sam se sjetila te teme.... lakše mi je bilo razumijeti svu tu paradu. Zastave su simbol naših borbi. Netko od nas ih ima potrebu vješati javno... nekima se vijore potiho... ali dobro je dok se vijore.
Zadnjih dana èesto u sebi izgovaram reèenicu: „Ima Boga!“... ali i spontano u sebi recitiram Ðoletove stihove:

Netko to od gore vidi sve

Stevu Èenejca je ubio grom, nežno, k'o rukom
Na širokom šoru, tu negde pred zoru, il' pre
Niko se nije pitao gde se to noæu skitao
Nego su žalili i sveæe palili svi

Sa njegovim stricem sam proveo dan, bio je oèajan
Al' taj matori momak je imao stomak za sve
Pa reèe: "Eto, tuðeg se latio, zato je glavom platio
- zbog žene svog kuma je sišao s uma sasvim"

A, vidiš, neko to odgore vidi sve
Povlaèi te konce, igra se
Postavi na svoje mesto svako dobro
Zlo još pre - sve vide oèi sudbine

Tako, ponekad, te reèi mi doðu, k'o jeka
Kad bure se spuste, kad pacovi napuste brod
Ne brinem mnogo o njima, vrate se s lepim danima
Pa idemo dalje i plovidba traje, k'o pre

Al' znam da:
Neko to odgore vidi sve
Povlaèi te konce, igra se
Postavi na svoje mesto svako dobro
Zlo još pre - sve vide oèi sudbine

Lomiš mi srce, k'o bagremov prut, onako, usput
Kad ostaneš sama ti naðeš par dana za nas
Al' ja crtam svoje krugove i praštam stare dugove
Da, možda se varam, al' što da se staram o tom

Kad uvek neko to odgore vidi sve
Povlaèi te konce, igra se
Postavi na svoje mesto svako dobro
Zlo još pre - sve vide oèi sudbine


I èesto se u životu osjeæamo sami i nemoæni. No to nije tako. Vrijeme nam dokaže da nije bilo tako. Zato hvala svima koji su bili uz mene dok su trajale teške životne utakmice... a hvala i oèima sudbine...

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje rijeèi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Èudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišiæ
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunèana Žena
Vidoteka
Zelena

SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kæeri èežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kuæi od sutra
Koju vi ne možete posjetiti èak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na juèer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonaènosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelèevim rukama bude za sreæu;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljaèa 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljaèa 2015 (1)
Sijeèanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljaèa 2014 (5)
Sijeèanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljaèa 2013 (2)
Sijeèanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljaèa 2012 (1)
Sijeèanj 2012 (2)