Pripadanje grupama

23.09.2007.

Život pojedinca u društvu podrazumijeva i organiziranje u grupe, radi lakšeg funkcioniranja društva, ali èesto i radi lakše manipulacije ljudi iz „sjene“ tim istim grupama.
Ljudi imaju potrebu pripadanja odreðenim grupama. Prva grupa... koja je prirodni temelj toj potrebi je obitelj... a tada kreæe sve ostalo. Ljudi biraju religije, politièke organizacije, razne civilne udruge, sportske ili kulturne grupe... ovisno o sklonostima. Prekrasno je da èovjek može svoje talente, interese i želje njegovati, pokazati i razvijati u grupi s drugim ljudima.
Ja æu se u ovoj temi zadržati na organiziranju žena.... u razne ženske udruge koje se bore za ženska prava i bolji status žene u društvu.
Prije skoro desetak godina... tek sam doselila na rub kestenove šume... zakucao mi je na vrata jedan muškarac. Poznavala sam ga samo iz viðenja.... bio je to èovjek koji je svoj život, kroz razne društvene aktivnosti darovao svom selu... Pitao me da li bi mu htjela pomoæi da se osnuje Društvo žena u selu. Bila sam prilièno zaèuðena.... jer „nisam njihova“, nedavno sam doselila, razlièita sam od te zajednice u puno toga.... zašto je došao baš k meni?! No bio je uporan... i ja sam pristala. Poèetak te udruge èinile smo nas tri. Dvije dotepenke i jedna domaæa žena. Uskoro se jezgra proširila na 12 žena i krenule smo. Registrirale smo udrugu, napisale Statut, èesto se sastajale i krenule s puno volje i ljubavi u AKCIJU.
Poèetak je bio predivan. Suradnja sa vrtiæem i osnovnom školom u slobodnim aktivnostima djece. Obilježavanje Dana kruha, organiziranje izložbe starina, domaæih kolaèa. Organiziranje podjele darova najmlaðim klincima na Dan Sv.Nikole u suradnji sa župnikom, suradnja sa S.O.S djeèjim selom Lekenik.... upoznavanje s njihovim radom, naèinom života i ideja o èešæim druženjima djece našeg sela sa djecom iz tog sela.
U našem selu djeluju mnoge druge udruge. Poèetkom godine svi organiziraju svoje skupštine.
Prvi su bili umirovljenici. Obratili su se Društvu žena i zamolili pomoæ u organizaciji. S radošæu smo se odazvale.
Stotinjak penziæa se družilo u vatrogasnom domu. S puno ljubavi sam prala lonce i tanjure cijelu noæ, konobarila i dvorila te drage ljude. Sljedeæeg dana sam lièila na krepanu maèku.... ali nije mi bilo žao... jer oni su to zaslužili. Tada su zaredale tervenke u vatrogasnom domu u organizaciji vatrogasaca, lovaca, KUD-a, SD-a i ostalih udruga... i svi su nas zvali da konobarimo i peremo suðe. Utihnule su sve ostale akcije zbog kojih smo se i osnovale.... Drušvo žena se pretvorilo u uslužni servis ostalim udrugama..... Upozoravala sam da se pretvaramo u konobarice... i da ako želimo konobariti to možemo na puno boljim mjestima, uz pristojnu zaradu... a tako možemo zaraditi lijepi novac za konkretne i prave akcije zbog kojih smo i osnovale udrugu. Veæina se potiho slagala sa mnom.... ali oni koji su nas vodili iz „sjene“ naš rad nisu zamisli tako. Zadnja kap u toj èaši je bila pred same predsjednièke izbore.
Došla sam na sastanak (nijedan nisam propustila) i tada nam je savjetovano za koga treba glasati. He,he,he..... tu je bio kraj mojoj toleranciji.... otišla sam iz Udruge.... uz široko obrazloženje koje nije ostalo zabilježeno u zapisniku.... jer se u te zapisnike nije pisala istina... nego forma i ono što je „sjenovitima“ odgovaralo da ostaje kao trag za njima. I eto..... to je bilo još jedno životno iskustvo... koje mi je dalo dodatnu potvrdu da sam u pravu što osjeæam odbojnost prema takvoj vrsti pripadanja bilo kojoj skupini.
Zvali su me razni „zeleni“. Ma hajde?!!!! I oni postoje i rade ovisni o novcu „jaèih“ koji odluèuju i misle umjesto njih. Kopaèki rit je školski primjer koji potvrðuje moje mišljenje.
U raspravama na forumima èesto mi se desilo da mi sugovornici predbacuju kako nemam ženske, vjerske, nacionalne ili nekih drugih solidarnosti. I u pravu su. Ja nisam solidarna po svaku cijenu... s nikim na ovom svijetu. Ako npr. raspravljaju muškarac i žena... i ja prepoznam da je muškarac u pravu... ja æu stati na njegovu stranu. Ne da neæu iz solidarnosti prièati ili pisati ono što ne mislim da bi bila na strani žene... nego èak neæu ni prešutjeti, da joj prešuæivanjem pomognem. Isto je tako sa svim drugim skupinama kojima pripadam.
Jedino mi se u poslu dešavalo i dešava da dugi vremenski period prešuæujem prema van sve što me smeta, i što smatram lošim... ali zato se protiv toga borim iznutra. I to sve do zadnje kapi koji prelijeva èašu.... tada sjedam na konja i odjašim u nove pobjede.
Kako se osjeæam kao žena u Hrvatskoj? Što se tièe mog spola... osjeæam se prekrasno. Jako sam zadovoljna što sam se rodila u ovom obliku. Jesam li ikada osjetila diskriminaciju po spolnoj osnovi? Bilo je pokušaja.... bilo je šarenih situacija..... ali to su uvijek èinili oni koji su diskriminatori po svim osnovama... pa onda ni ovaj detaljèiæ nije nešto neobjašnjivo. Ne trebam organiziranu grupu iza koje æu se skrivati i koja æe se za mene boriti kad me netko nagazi. Kao graðanka ove zemlje, kao èlan društva ne osjeæam se prekrasno. Kako bi se itko normalan mogao osjeæati dobro u zemlji koja ima toliko problema i u kojoj kamo god se okrenete ništa ne štima, a ne vidi se baš ni svjetlost na kraju tunela?!
U ovoj zemlji je jako puno politièkih stranaka, jako puno raznih udruga, èvrsta i veæinska religija sa dugom tradicojom. Toliko grupa, toliko solidarnosti, toliko zajedništva, a sve je u banani. Možda je problem upravo u tome što nedostaje osobne hrabrosti i osobnog mišljenja.
Nestao je Èovjek... nestao je pojedinac. Grupe su ga pojele..... pojeli su ga oni koji financiraju grupe i na taj naèin manipuliraju njima.

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje rijeèi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Èudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišiæ
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunèana Žena
Vidoteka
Zelena

SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kæeri èežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kuæi od sutra
Koju vi ne možete posjetiti èak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na juèer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonaènosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelèevim rukama bude za sreæu;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljaèa 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljaèa 2015 (1)
Sijeèanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljaèa 2014 (5)
Sijeèanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljaèa 2013 (2)
Sijeèanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljaèa 2012 (1)
Sijeèanj 2012 (2)