Sumnja - povjerenje

12.09.2007.



Sumnjam da je ovo naručena tema. Jedan čovjek mi je danas spomenuo.... kako je davno, davno čitao lijep esej Vesne Parun na ovu temu. Vjerujem ja njemu da ga je doista čitao... ali nekako ipak sumnjam da se tek tako sjetio nekog davno pročitanog eseja. Mislim da je htio čitati mene.... na ovom blogu... na tu temu. Očito je bilo lakše tako okolo navesti me na temu, nego naručiti taj tekst... bez uvijanja. Ma nema vezeee.... Ja čak ni ne znam da je to tako... to su tek moje sumnje.
Krenut ću jednom poznatom rečenicom.

Star čovjek u sve vjeruje, sredovječan čovjek u sve sumnja, a mlad - sve zna. O.Wilde

Ja sam jedna obična sredovječna žena. Sumnjičava do bola.
Prema definiciji sumnja je nepotpuno povjerenje u koga ili što; nevjerica, dvojba, pretpostavka, nagađanje.

Blogeri, u prošloj temi sam vas pitala, koliko poštenih ljudi poznajete, a u ovoj vas pitam, u koliko ljudi imate bezrezervno povjerenje i do koje mjere ste sumnjičavi?

Kod mene to stoji nekako vako....
Preveslana sam u životu puno puta. Bez obzira na prvi dojam koji moji senzori odašilju kad upoznajem nove ljude, ja svima dajem istu šansu. Ostavljam period opuštene rezerve... za upoznavanje i izgradnju povjerenja. A onda kad taj odnos s drugim ljudima (bez obzira o kojem se području radi) ispiše svoje prve rezultate, ja mogu dati ocjenju širine mog povjerenja, tj. doze opreza ili sumnjičavosti.
Pišući ove rečenice.... vrtim konkretne primjere u svojoj glavi.
Tko su osobe koje uživaju moje najveće povjerenje? Na prvom mjestu je moja majka. Ta žena me voli kako me nitko nikada nije volio i kako me nitko nikada neće voljeti. Ta žena je u stanju umrijeti za mene i moje dobro. Ne moram vam spominjati da sam nju stigla dobro upoznati. Na drugom mjestu je moja prijateljica Sandra. To je prijateljstvo još iz predškolskih dana. U nekim kriznim... životnim trenucima, napisala sam oporuku. Ona je u toj oporuci stajala kao izvršitelj iste. A jasno vam je da takvu ulogu ne dodjeljujemo bilo kome.
Kad sam rađala... i kad mi je bilo teško.... jedino sam njih dvije zamišljala pored sebe i priželjkivala da mogu biti pored mene.
Mislim da na ljestvici mog bezrezervnog povjerenja nema više nikoga. Ovo ostalo su ograničena povjerenja.... što ne znači da su narušena izdajama... nego su naprosto i moji odnosi s tim... nekim drugim ljudima ograničeni na samo neka životna područja.
U muža imam ograničeno povjerenje. Postoje područja na kojima me nikada ne bi iznevjerio, ali postoje i područja našeg odnosa u kojima sam previše puta čula: „Oprosti!“, „Jebiga, opet si bila u pravu!“. A kad prečesto slušam isprike, tada više ne mogu vjerovati u iskreno nastojanje izgrađivanja odnosa bezrezervnog međusobnog povjerenja. Sigurno se pitate... kakva je situacija obrnuto. On kaže, da u mene ima više povjerenja nego u samog sebe. Kaže li on to zato... što sam ja opasna baba, pa se boji da mu ne odgrizem nos ako kaže drugačije... nemam pojma.
Često slušam kako je bitno povjerenje između djece i roditelja. Ja na tom području imam ograničeno povjerenje. Ne zato što svoju djecu smatram lošom... nego zato što čvrsto vjerujem da kao roditelj nemam pravo na bezrezervno povjerenje. Oni su mladi, oni odrastaju... imaju pravo na mladenačke greške.... djeci to čak i zakon tolerira. Ja sam im roditelj i dužna sam sumnjati, upozoravati ih na počinjene greške... i truditi se od njih izgraditi ljude u koje će jednoga dana moći imati povjerenje drugi ljudi... prvenstveno članovi njihovih obitelji, ljudi s kojima će raditi itd. A njima kad god zagusti.... jave se meni. S radostima, tugama... i problemima. To je znak da osjećaju sigurnost i oslonac... to je valjda znak da imaju povjerenja u mene. Nadam se da ga prepoznaju.... jer volim ih onako kako ih nitko nikada nije volio i onako kako ih nitko nikada neće voljeti... jer ja sam im majka.
U dvadeset godina staža, radila sam s mnogim ljudima. Od tih mnogih suradnika samo je jedna žena (vezana uz moju skoriju povijest) u mojoj svijesti obilježena kao totalno negativni lik, od povjerenja ne postoji ni „p“, odnos je strogo služben. Ona je pravi primjer sumnje. Riječ sumnja piše ispred njenog imena u mojoj svijesti. Ne vjerujem joj čak i ako slučajno govori istinu. U životu nisam upoznala osobu koja je toliko nemoralna i zla. I samo da znate.... ovakve ocjene o ljudima ne donosim olako. Ova ocjena je dugo stvarana.... prepuna sam ožiljaka. Svi ostali su ostavili traga na meni... svi su bili krasni ljudi... svatko na svoj način. No zvijezda među svim mojim suradnicima je kolegica Dragica... s kojom sam cijelo desetljeće radila težak posao. Da imam milione... njoj bi ih dala na čuvanje. Vukući s njom ta teška kola, osjećala sam da je teret ravnomjerno podjeljen... ta žena ima kliker, dobra je (sa predivnim i stamenim sustavom vrijednosti) i duhovita. Volim svoju Dragicu.
Puno, puno je još ljudi u koje imam povjerenja... na onim područjima... gdje nam se životni putevi susreću. Povjerenje je strašno, strašno važno.... u obitelji, prijateljstvu, poslu.... daje nam sigurnost i mir.
Tko nas u životu može prevariti? Samo oni, kojima vjerujemo!
Koje osobine kod ljudi kod mene bude sumnju i ugrožavaju povjerenje? Sebičnost, laganje (od onog sitnog i besmislenog, pa do onog pravog i teškog), neiskrenost, ne gledanje u oči, razna petljanja i muljaže, prevelika potreba za uspoređivanjem s drugima i prevelika kritičnost prema drugima, a isticanje sebe i samo sebe.
Često mi se desi da darujem previše povjerenja. To mi je feler. Odrastala sam sama (bez brata i sestre), prerano sam ostala bez oslonca u životu. I strašno volim ekipnu borbu, ekipni rad.... volim dijeliti ideje, ciljeve i napore s drugim ljudima. Zbog svog idealizma... i te potrebe za ekipom znam se zanijeti i zaraditi ožiljke. U tim situacijama nisu krivi oni od kojih nosim ožiljke... kriva sam sama. Kriva su moja prevelika očekivanja. I već sam vam pisala o svom feleru... da ne kažem baš odmah ono što vidim, osjećam i znam... nego često volim glumiti Švejka. Djelujem naivno.... jer ne reagiram odmah. Ako vidim da netko mulja. I još ako mulja tako prozirno i glupo... to me vrijeđa... Mislim si u sebi: „Pa kaj misliš da sam tak glupa da ne kužim kaj delaš?“ (razmišljam na kajkavštini). Ako mi je do nekoga više stalo.... kažem to prije... a onima koji mi nisu previše bliski... pustim ih da voze... dok se ne zaigraju previše.
Najbolnija iskustva u životu... upravo su izgubljena povjerenja.... koja možemo izgubiti potpuno... ili djelomično.
Strašno volim ljude, život i svijet oko sebe. Ali sve sam više sumnjičava... sve sam opreznija.... i jedina utjeha mi je rečenica s početka teme.... jer valjda ću u starosti profruliti... i više neću imati problema sa sumnjom.

Temu ću završiti predivnim Jesenjinovim stihovima.... kojima nam se on pridružuje u razgovoru.

„Ako dirneš strast u čovjekovu biću,
Istine, bez sumnje, nikad nećeš naći.“

Komentari (37) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< rujan, 2007 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje riječi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Čudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišić
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz

put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunčana Žena
Vidoteka
Zelena



SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kući od sutra
Koju vi ne možete posjetiti čak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na jučer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelčevim rukama bude za sreću;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (5)
Siječanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)