Testiranje na droge i alkohol

06.09.2007.

Sinoæ mi je pažnju privukla jedna emisija. Testirali su politièare na droge. Veæ par dana... nakon teme o pijenju naše omladine, o toèenju alkohola maloljetnicima i sve probleme koji su se tom temom otvorili, razmišljam o novoj temi. Kad sam ugledala emisiju..... nacerila sam se od uha do uha..... i pomislila: „Ovi mi èitaju misli... i kradu teme.“
Nije me iznenadilo, koji su se politièari odazvali testiranju. (Ružo, bravo! Najbolja si! Legenda si! Svaka ti èast!) Nisu me iznenadili ni oni koji su odbili. Ni ja se ne bih dala testirati pred kamerama – iako znam rezultate svog testa. Ali me ipak nešto iznenadilo. Obrazloženje, zašto su neki odbili. Navodno (kako je novinarka objasnila) se neki smatraju višom razinom politièara.... te smatraju da su testiranja neprimjerena.
I to me jako zaškakljalo. Što je to viša razina politièara? Èime su to zaslužili? Ako u Ustavu piše da smo pred propisima svi isti. Èime su oni zaslužili da se to na njih ne odnosi? I gdje to piše? Uživaju li imunitet i za te stvari? Smiju li se oni drogirati i piti na radnom mjestu? Pitanja su navirala..... i širila mi razmišljanje o tom problemu.
Moje heroje oluje, veæ nekoliko godina, tu i tamo (kad se najmanje nadaju)... a dosta èesto, testiraju na alkohol.
Nisu oni baš zadovoljni tim testiranjima. Èesto pitaju: „Smiju li nam oni to èiniti? Imaju li pravo tako nas testirati? Tko nam to ima pravo èiniti?“ I uvijek im odgovaram: „Imaju pravo! To je u skladu s propisima! To je strašno važno! Morate biti pametni i trijezni na radnom mjestu! Radi sebe, a i radi svojih kolega!“ I doista tako mislim.
Ali zadnjih dana razmišljam. Na koga se odnose ti propisi?
Jeste li ikada èuli da se u nekoj školi provelo testiranje na alkohol i droge, na profesorima?
Sigurna sam da svi znate bar nekog profesora koji prekomjerno pije... i takav predaje našoj djeci? Jesmo li svjesni koliko je to odgovorno zanimanje i kakva šteta nastaje ako je on pijan na satu? Jesmo li ikada èuli da su se testiranja provela nad sucima... ili èak službenicima u gruntovnici, katastru, poreznoj upravi i šire? Ja nisam èula. A moram priznati.... da mi se èesto desi, nakon neobavljenog posla na takvim mjestima, da nisam sigurna da su ti ljudi odradili svoj posao pri zdravoj pameti i bistroj svijesti.
Na mom bivšem radnom mjestu, cjelodnevno su nas snimale kamere (osim u WC-u... bar se nadam), provlaèe se kartice (dolazak-odlazak), a i interna špijunaža nikada ne zataji. Redovito idemo na sistematske preglede. Znaèi.... imaju kompletan uvid u nas izvana i iznutra (prema informacijama špija, testirani smo i na droge – preko urina i krvi) . Nije mi to smetalo. Naprotiv, èesto sam isticala da bi nas trebali kontrolirati još i više. Npr. slati nas kod psihologa.... jer radimo s ljudima. I radi tih ljudi (radi kojih smo tamo), i radi nas samih (jer èovjek je potrošna „roba“), a i radi ugleda firme.
Zašto bi nekome uopæe smetalo takvo testiranje – ako je ono u opæem interesu? Može smetati nekome, ako nije „bistar“.... i kako vidimo, smeta nekima jer smatraju da su „viša razina“ u odnosu na svoje kolege i graðane.
Kada se zapošljavamo, moramo obaviti sistematski pregled. Zašto se ne bi temeljito i detaljno pregledano i politièare koji postaju zastupnici u Saboru? Rade najodgovorniji posao u državi.
Narod im je poklonio povjerenje, poklonio im je svoje sutra.... i mislim da bi bilo odgovorno i pošteno da se zna da tamo sjede ljudi psihièki zdravi, trijezni i èisti (mislim na droge).
Ne mislim da se trebaju naslikavati i testirati pred kamerama. Ali mislim da bi trebali iæi redovito na sistematske preglede.... i radi sebe, a i radi nas.
Prije par godina, jedan moj kolega, koji je prekomjerno pio... dobio je otkaz. Provodila sam s njim sate i sate svog slobodnog vremena, u pokušaju da mu pomognem. Smjestila sam ga i u bolnicu.... jer nije imao nikog svog... tko bi to uèinio. Ipak je alkohol bio jaèi. To smatram jednom od svojih izgubljenih borbi... i strašno me to muèi. A bio je jedan od najboljih! Tamo gdje nitko nije smio i htio – on je išao... hm... možda zato što je bio pijan.
Svi se volimo prisjeæati svega što nije valjalo u prošlom sistemu. No ja se sjeæam odnosa prema kolegama koji su imali problema s alkoholom. Radila sam u Službi sa socijalnom radnicom i psihologom. Imali smo Klub lijeèenih alkoholièara. Imali su u poduzeæu svoje sastanke, na kojima su razmijenjivali iskustva, razgovarali o problemima (jer meðusobno su se najbolje razumijeli), na sastanke su povremeno dolazile i njihove supruge. Imali su svoju literarnu grupu. Pisali su pjesme. Tada je društvo prepoznavalo alkoholizam kao bolest i trudilo se (kroz poduzeæe) pomoæi – i ukljuèiti se u problem. Danas toga nema. Ako je netko neèiji – tada se alkoholizam zataškava. No tako nije rješen problem. Tim ljudima treba pomoæ – jer alkolizam je bolest.
Alkoholizam je u Hrvatskoj strašno raširena bolest. O tome se govori premalo. Statistike nam pokazuju kojom brzinom nam raste broj ovisnika o drogama. Alkoholizam i ovisnost o drogama su društveni problem. Veliki problem. Nije li vrijeme da uèinimo nešto?! Jel´da da vam ne moram pisati o nefunkcioniranju pravne države na ovom podruèju.... o toèenju alkohola maloljetnicima, o dilerima, o velikim zaradama..... i interesu nekih moænika da se po tom pitanju i dalje ne poduzme baš ništa.

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje rijeèi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Èudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišiæ
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunèana Žena
Vidoteka
Zelena

SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kæeri èežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kuæi od sutra
Koju vi ne možete posjetiti èak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na juèer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonaènosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelèevim rukama bude za sreæu;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljaèa 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljaèa 2015 (1)
Sijeèanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljaèa 2014 (5)
Sijeèanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljaèa 2013 (2)
Sijeèanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljaèa 2012 (1)
Sijeèanj 2012 (2)