Neslužbena tema o službenim blogovima

04.09.2007.

Veæ me duže vrijeme „svrbe“ prsti na ovu temu.... ali jako sam se suzdržavala. Razmijenila sam o tome dvije-tri reèenice na Mališinom blogu... i to je to.
Prvo æu napisati Aniæevu definiciju, u kojoj objašnjava što znaèi rijeè „službeno“.
Služben = koji se odnosi na službu i na obavljanje dužnosti u službi, koji je priznat od vlasti, koji uživa položaj ozakonjenje i po državi priznate èinjenice, koji je dogovoren kao važeæi u ophoðenju, rukovanje s èim, razmjeni informacija, radu simpozija, delegacija itd. ; radni, koji se vrši po dužnosti, koji je u ponašanju i ophoðenju suzdržan, krut, zvanièan.
Što osobno oèekujem kad doðem na službeni blog neke osobe?
Kada npr. odem na službeni blog nekog pjevaèa, tada oèekujem da æu tamo pronaæi informacije o njegovom radu, o planiranim i realiziranim koncertima, izdanim albumima, tekstove pjesama, možda pokoju mp3-cu, te sliène sadržaje koji se odnose na rad pjevaèa ili pjevaèice koji vode službeni blog. Ako tamo naðem detalje o rastavi, o preljubu, emocijama, tada taj blog više ne smatram službenim... i pomislim kako ne moraju baš svi talentirani za pjevanje biti i jako pismeni, pa im odmah „oprostim“, ali više nikada ne doðem na taj blog, osim ako me njihova osobnost nije osvojila.
Tko može voditi službeni blog? To su uglavnom osobe, poznate u javnosti.... iz nekog specifiènog podruèja. Službeni blog ljudi vode potpisani punim imenom i prezimenom, kroz njega istièu svoja razmišljanja i djelovanja s odreðenog podruèja.
Uz službene blogove s estrade, oni mogu biti npr. s podruèja znanosti, preko ruba znanonosti, politike itd.itd.
Pisati službeni blog je puno teže nego pisati osobni blog, pod nickom. Pisanje službenog bloga nosi sa sobom dodatnu odgovornost. Npr. ako blog piše politièar, on u svom blogu piše svoja razmišljanja i piše o svom radu, ali na njemu predstavlja i svoju stranku. Ako piše gluposti tada èini štetu svojoj stranci. U svakom trenutku mora biti svjestan da su ljudi koji èitaju njegov blog prilièno „šareni“, da su to graðani kojima je on sam jedan od ljudi na vlasti, ili se tek trudi doæi na vlast. Biraèi na takve blogove dolaze proèitati što pojedinci, iz njemu interesantne stranke misle, nude i kako dišu. Pojava politièara u blogo svijetu je nešto prekrasno. Imamo moguænost s njima komunicirati na drugaèiji naèin. Možemo postavljati pitanja, iznositi svoja mišljenja. To je konaèno situacija u kojoj smo privilegirani u odnosu na politièare s kojima razgovaramo. Oni su na net-u razgoljeni, pod punim imenom i prezimenom, izloženi kritici... a mi možemo „pucati“ anonimno.
Osobno, blogove gospode Jurjeviæa, Staziæa i Vidoviæa smatram odliènim blogovima. Na njima ne postoji oznaka „službeno“, ali oni to jesu. Predstavljajuæi sebe i detalje iz svog politièkog rada, oni predstavljaju sebe i svoju stranku, ruše zidove izmeðu biranih i oni koji ih biraju. U tim blogovima izviru i jake osobnosti, njihove posebnosti, ali nikada nisu prešli granicu. Svaka tema je napisana sa puno pažnje, profesionalno i ozbiljno. Na taj naèin iskazuju svoje poštovanje i uvažavanje onih koji dolaze èitati njihove tekstove. Na taj naèin se mi graðani i biraèi osjeæamo poèašæeni (bez obzira što ponekad možda i razlièito mislimo na neku temu) što imamo prilike èitati te tekstove, i što imamo moguænost komentirati na istima.
Trojica, spomenutih politièara zraèe jednostavnošæu. To je odlika onih koji puno znaju i koji njeguju svijet u sebi i strogo paze da svoju „prednost“ ne upotrijebe kad im zagusti u raspravi, èak i onda kada ih netko zlonamjerno „nagazi“. To je odlika velikih ljudi.
Postoje i službeni blogovi (politièara) koji nikako nisu službeni. Pisani su površno, a to je prvi znak nepoštivanja onih koji èitaju. Misli su nabacane kao da se razgovara s prijateljima na kavi, a ne onako kako bi to na službenom blogu trebalo biti – u smislu znaèenja te rijeèi. Miješaju se kruške i jabuke, obraðuju se po tri, èetiri teme (društveno važne i interesantne), opet površno i nevezano jedne za drugu. Onaj koji èita ima osjeæaj da osoba koja vodi taj blog, to radi iz neke obaveze, radi osobne promidžbe, a tlaka joj je to èiniti. Takva površnost i neprofesionalnost (potpisana punim imenom i prezimenom, koje graðanima znaèi konkretnu stranku) je neozbiljno i stranci kojoj politièar pripada nanosi štetu u javnosti.
I politièari imaju moguænost otvoriti blogove pod nickovima, pa se na taj naèin mogu opustiti, poput ostalih blogera... pišuæi što god im padne na pamet. No kad svojim imenom, koje je poznato zahvaljujuæi nekoj stranci potpisuju taj blog, i kad pri tom na blogu piše „službeno“... tada nipošto nije korektno zloupotrebljavati svoju stranku, a i one koji su došli èitati politièara ili politièarku.
Trenutno je aktualna jedna tema, na jednom takvom blogu. U toj temi se obraðuje više tema, a na kraju.... kao ovlaš.... uz svadbe, zabavu i osobne impresije i nervoze, izazvane potrošaèkim navikama graðana, spominju se i poginuli vatrogasci.
Pa piše ovako: „U gašenju požara Hrvatska je izgubila puno previše mladih života.“
Zapekla me ta reèenica. Ovo „previše“ znaèi da je gubitak života, na takav naèin u nekom manjem broju normalno? Ni jedne reèenice osvrta na dogaðanje tih dana, nema spomena odgovornosti, nema osobnog mišljenja, nema vizije kako taj problem riješiti. Tema stoji na sam dan žalosti. Ta dogaðanja nisu zaslužila zasebnu temu, nego je to samo crtica.... nakon što se pisalo o zabavi. Bilo bi korektnije da se u takvoj mješanoj temi, svaštari taj dogaðaj nije ni spomenuo. Ovako je to nešto... onako usput. Upravo onako, kako se hrvatski graðani i osjeæaju u ovoj zemlji.
I onda na kraj slijedi savjet maloumnim graðanima: „Izražavam suæut obiteljima, a vas molim, da umjesto u nekom shopping centru, novce donirate za pomoæ obiteljima poginulih i stradalih vatrogasaca.“
I eto... kad se desilo da su stvari izmakle kontroli, kad je Hrvatska izgubila „puno previše“ mladih života, sada situaciju treba sanirati, pa osoba koja ima namjeru predstavljati taj narod savjetuje narodu da preuzmu svoj dio odgovornosti, poziva ih na humanost i solidarnost.
Lijepo je pozivati masu na èinjenju humanitarnih i solidarnih djela. No ne bi li ovdje politièari trebali prozivati i pozivati nekog drugog? Ne snose li svi koji obnašaju vlast, na bilo koji naèin odgovornost za stanje u zemlji? I ne bi li onda bar bilo pristojno ne bahatiti se na ovakav naèin? Hrvatski graðani su svoju solidarnost i humanost pokazali veæ puno puta, i na žalost, još æe biti puno prilika. Zar je u cijelom tom kratkom tekstu bilo potrebno graðanima objašnjavati kako i na što trebaju trošiti svoj novac? Nije li to ponižavanje graðana? Kakve veze ima humanitarno davanje graðana i shoping tih istih graðana? Vjerujem da ovo nije politièka manipulacija masom, nego je tek površnost, nepromišljenost i politièko neiskustvo.
Svi zaposleni u državnoj službi, trebali bi biti u službi naroda. Oni služe narodu, a ne narod njima. Prevedeno na kapitalistièki jezik, gazda, svima koji su plaæeni iz proraèuna je narod, tj. oni koji taj proraèun pune. Ova zemlja je zapletena u mrežu birokracije.... poput paukove mreže nas je oplela. Zaboravlja se tko bi kome trebao služiti i tko koga plaæa. A onaj tko te plaæa zaslužuje dužno poštovanje.
Ovaj tekst nisam napisala da bih bilo koga osobno uvrijedila. Napisala sam ga tek kao svoje viðenje razlike izmeðu službenog i osobnog. Iskoristila sam svoje pravo, biraèa, graðanina ove zemlje na komentar ponašanja javnih osoba u virtualnom svijetu.

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje rijeèi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Èudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišiæ
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunèana Žena
Vidoteka
Zelena

SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kæeri èežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kuæi od sutra
Koju vi ne možete posjetiti èak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na juèer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonaènosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelèevim rukama bude za sreæu;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljaèa 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljaèa 2015 (1)
Sijeèanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljaèa 2014 (5)
Sijeèanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljaèa 2013 (2)
Sijeèanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljaèa 2012 (1)
Sijeèanj 2012 (2)