Već me duže vrijeme „svrbe“ prsti na ovu temu.... ali jako sam se suzdržavala. Razmijenila sam o tome dvije-tri rečenice na Mališinom blogu... i to je to.
Prvo ću napisati Anićevu definiciju, u kojoj objašnjava što znači riječ „službeno“.
Služben = koji se odnosi na službu i na obavljanje dužnosti u službi, koji je priznat od vlasti, koji uživa položaj ozakonjenje i po državi priznate činjenice, koji je dogovoren kao važeći u ophođenju, rukovanje s čim, razmjeni informacija, radu simpozija, delegacija itd. ; radni, koji se vrši po dužnosti, koji je u ponašanju i ophođenju suzdržan, krut, zvaničan.
Što osobno očekujem kad dođem na službeni blog neke osobe?
Kada npr. odem na službeni blog nekog pjevača, tada očekujem da ću tamo pronaći informacije o njegovom radu, o planiranim i realiziranim koncertima, izdanim albumima, tekstove pjesama, možda pokoju mp3-cu, te slične sadržaje koji se odnose na rad pjevača ili pjevačice koji vode službeni blog. Ako tamo nađem detalje o rastavi, o preljubu, emocijama, tada taj blog više ne smatram službenim... i pomislim kako ne moraju baš svi talentirani za pjevanje biti i jako pismeni, pa im odmah „oprostim“, ali više nikada ne dođem na taj blog, osim ako me njihova osobnost nije osvojila.
Tko može voditi službeni blog? To su uglavnom osobe, poznate u javnosti.... iz nekog specifičnog područja. Službeni blog ljudi vode potpisani punim imenom i prezimenom, kroz njega ističu svoja razmišljanja i djelovanja s određenog područja.
Uz službene blogove s estrade, oni mogu biti npr. s područja znanosti, preko ruba znanonosti, politike itd.itd.
Pisati službeni blog je puno teže nego pisati osobni blog, pod nickom. Pisanje službenog bloga nosi sa sobom dodatnu odgovornost. Npr. ako blog piše političar, on u svom blogu piše svoja razmišljanja i piše o svom radu, ali na njemu predstavlja i svoju stranku. Ako piše gluposti tada čini štetu svojoj stranci. U svakom trenutku mora biti svjestan da su ljudi koji čitaju njegov blog prilično „šareni“, da su to građani kojima je on sam jedan od ljudi na vlasti, ili se tek trudi doći na vlast. Birači na takve blogove dolaze pročitati što pojedinci, iz njemu interesantne stranke misle, nude i kako dišu. Pojava političara u blogo svijetu je nešto prekrasno. Imamo mogućnost s njima komunicirati na drugačiji način. Možemo postavljati pitanja, iznositi svoja mišljenja. To je konačno situacija u kojoj smo privilegirani u odnosu na političare s kojima razgovaramo. Oni su na net-u razgoljeni, pod punim imenom i prezimenom, izloženi kritici... a mi možemo „pucati“ anonimno.
Osobno, blogove gospode Jurjevića, Stazića i Vidovića smatram odličnim blogovima. Na njima ne postoji oznaka „službeno“, ali oni to jesu. Predstavljajući sebe i detalje iz svog političkog rada, oni predstavljaju sebe i svoju stranku, ruše zidove između biranih i oni koji ih biraju. U tim blogovima izviru i jake osobnosti, njihove posebnosti, ali nikada nisu prešli granicu. Svaka tema je napisana sa puno pažnje, profesionalno i ozbiljno. Na taj način iskazuju svoje poštovanje i uvažavanje onih koji dolaze čitati njihove tekstove. Na taj način se mi građani i birači osjećamo počašćeni (bez obzira što ponekad možda i različito mislimo na neku temu) što imamo prilike čitati te tekstove, i što imamo mogućnost komentirati na istima.
Trojica, spomenutih političara zrače jednostavnošću. To je odlika onih koji puno znaju i koji njeguju svijet u sebi i strogo paze da svoju „prednost“ ne upotrijebe kad im zagusti u raspravi, čak i onda kada ih netko zlonamjerno „nagazi“. To je odlika velikih ljudi.
Postoje i službeni blogovi (političara) koji nikako nisu službeni. Pisani su površno, a to je prvi znak nepoštivanja onih koji čitaju. Misli su nabacane kao da se razgovara s prijateljima na kavi, a ne onako kako bi to na službenom blogu trebalo biti – u smislu značenja te riječi. Miješaju se kruške i jabuke, obrađuju se po tri, četiri teme (društveno važne i interesantne), opet površno i nevezano jedne za drugu. Onaj koji čita ima osjećaj da osoba koja vodi taj blog, to radi iz neke obaveze, radi osobne promidžbe, a tlaka joj je to činiti. Takva površnost i neprofesionalnost (potpisana punim imenom i prezimenom, koje građanima znači konkretnu stranku) je neozbiljno i stranci kojoj političar pripada nanosi štetu u javnosti.
I političari imaju mogućnost otvoriti blogove pod nickovima, pa se na taj način mogu opustiti, poput ostalih blogera... pišući što god im padne na pamet. No kad svojim imenom, koje je poznato zahvaljujući nekoj stranci potpisuju taj blog, i kad pri tom na blogu piše „službeno“... tada nipošto nije korektno zloupotrebljavati svoju stranku, a i one koji su došli čitati političara ili političarku.
Trenutno je aktualna jedna tema, na jednom takvom blogu. U toj temi se obrađuje više tema, a na kraju.... kao ovlaš.... uz svadbe, zabavu i osobne impresije i nervoze, izazvane potrošačkim navikama građana, spominju se i poginuli vatrogasci.
Pa piše ovako: „U gašenju požara Hrvatska je izgubila puno previše mladih života.“
Zapekla me ta rečenica. Ovo „previše“ znači da je gubitak života, na takav način u nekom manjem broju normalno? Ni jedne rečenice osvrta na događanje tih dana, nema spomena odgovornosti, nema osobnog mišljenja, nema vizije kako taj problem riješiti. Tema stoji na sam dan žalosti. Ta događanja nisu zaslužila zasebnu temu, nego je to samo crtica.... nakon što se pisalo o zabavi. Bilo bi korektnije da se u takvoj mješanoj temi, svaštari taj događaj nije ni spomenuo. Ovako je to nešto... onako usput. Upravo onako, kako se hrvatski građani i osjećaju u ovoj zemlji.
I onda na kraj slijedi savjet maloumnim građanima: „Izražavam sućut obiteljima, a vas molim, da umjesto u nekom shopping centru, novce donirate za pomoć obiteljima poginulih i stradalih vatrogasaca.“
I eto... kad se desilo da su stvari izmakle kontroli, kad je Hrvatska izgubila „puno previše“ mladih života, sada situaciju treba sanirati, pa osoba koja ima namjeru predstavljati taj narod savjetuje narodu da preuzmu svoj dio odgovornosti, poziva ih na humanost i solidarnost.
Lijepo je pozivati masu na činjenju humanitarnih i solidarnih djela. No ne bi li ovdje političari trebali prozivati i pozivati nekog drugog? Ne snose li svi koji obnašaju vlast, na bilo koji način odgovornost za stanje u zemlji? I ne bi li onda bar bilo pristojno ne bahatiti se na ovakav način? Hrvatski građani su svoju solidarnost i humanost pokazali već puno puta, i na žalost, još će biti puno prilika. Zar je u cijelom tom kratkom tekstu bilo potrebno građanima objašnjavati kako i na što trebaju trošiti svoj novac? Nije li to ponižavanje građana? Kakve veze ima humanitarno davanje građana i shoping tih istih građana? Vjerujem da ovo nije politička manipulacija masom, nego je tek površnost, nepromišljenost i političko neiskustvo.
Svi zaposleni u državnoj službi, trebali bi biti u službi naroda. Oni služe narodu, a ne narod njima. Prevedeno na kapitalistički jezik, gazda, svima koji su plaćeni iz proračuna je narod, tj. oni koji taj proračun pune. Ova zemlja je zapletena u mrežu birokracije.... poput paukove mreže nas je oplela. Zaboravlja se tko bi kome trebao služiti i tko koga plaća. A onaj tko te plaća zaslužuje dužno poštovanje.
Ovaj tekst nisam napisala da bih bilo koga osobno uvrijedila. Napisala sam ga tek kao svoje viđenje razlike između službenog i osobnog. Iskoristila sam svoje pravo, birača, građanina ove zemlje na komentar ponašanja javnih osoba u virtualnom svijetu.
Post je objavljen 04.09.2007. u 20:03 sati.