Ulaganje po savjetu srca

01.09.2007.



Pisala sam vam već o mom bivšem poglavici. Danas mi se opet uklapa u temu....
Kada bi netko od heroja oluje naljutio poglavicu, nekim nestašlukom, uvijek je prijetio da će ga premjestiti raditi na obližnje brežuljke. To je teren koji smo „pokrivali“.
Ti brežuljci su stradali u ratu. Od tamo se odselila gotovo sva mladost... u potrazi za boljim životom.
I jednoga dana... moja kolegica i ja naljutile smo poglavicu. Bile smo malo previše iskrene, a onda se... odjednom... ukazala potreba da službenice krenu na teren.... na brežuljke.
I nekoliko godina, svakakog četvrtka, naizmjence odlazile smo u jedno malo mjesto, koje se smjestilo na brežuljcima... i tamo obavljale svoj posao.
Ceste do tamo su loše i zavojite. Vozile smo se mi tamo kroz sva godišnja doba... po suncu, kiši, snijegu, zaleđenim cestama.
Desilo se nešto što poglavica nije planirao. Ja sam se zaljubila u te brežuljke.
Gledajući tu čaroliju, od nježno zelene ljepote sramežljivog proljeća, preko raskošne zrelosti zelenih širina i rascvjetanih livada, do raskoši jesenskih nijansi i bjeličastih tišina zime, ja sam svaki puta otkrivala nove ljepote, a brežuljci su mi se uvukli pod kožu.
Putujući tom cestom, uz prirodne ljepote uživala sam gledati krave koje slobodno pasu, stogove sijena, i kućice... skromne kućice malobrojnog stanovništva.
To maleno i tiho mjesto ima svoju rijeku. Ona ga nikada nije ostavila.... naprotiv, ona ga je u ratu štitila. Hrabra je to rijeka. Čuvarica tajni. Prelijepa je.... čudesna je....
Raditi tamo nije bilo teško. Stranke su bile starice i starci.... jedino je ljeto dovelo vikendaše, koji su dolazili uživati u prirodnim ljepotama.
Nikada neću zaboraviti svoj prvi odlazak tamo. Sjedila sam u velikoj, moderno opremljenoj dvorani, s mramornim podom. Bilo mi je prilično dosadno jer ljudi su dolazili jako rijetko.
Vrata su se polako otvorila.... i čekam ja da netko uđe.... par trenutaka nema nikoga. I onda ugledam crnom maramom pokrivenu glavu sitne starice koja proviruje kroz vrata i pita: „Ćerka, bi se zulaa?“ Nije bila sigurna smije li ući u cipelama... ili se mora izuti. Došlo mi je da plačem, da je zagrlim i odvedem doma. Jednom mi je došao starac... sa šubarom na glavi.
Bio je izrazito nizak i imao je grbu na leđima. Došao se žaliti da ne može platiti račun jer nije uspio prodati purice. Plačnim glasom je molio da pričekamo dok ne dobije novac za pure koje je hranio cijelu godinu. Organizirala sam u poduzeću otkup njegovih pura, platili smo umjesto pura njegov račun, a ostatak love mu predali. He,he,he.... da nas vidi moderna Europa kako dugove rješavamo robnom razmjenom bilo bi im smiješno. zubo
I tako sam se ja zaljubila i u stanovnike tog kraja. Inače na brežuljcima žive temperamentni ljudi. Ovi iz nizine ih zovu „brežani“. Oni su drugačiji. A kako ne bi i bili?!!! Imaju lošije škole, imaju lošije životne uvjete, poharao ih je rat, a cijela povijest im je obojana siromaštvom i mukom.
Kad sam otišla s tog radnog mjesta, prestala je potreba za našim radom u tom mjestu.
Ja ga nisam vidjela... više od dvije godine.
Bake su dobile povrat mirovina, nasljedili smo nešto love od pokojnog svekra i trebalo je uložiti taj novac.
Vage ne donose odluke lako. Toliko je financijskih savjeta, da se je zbilja teško odlučiti kuda sa to malo ušteđevine. Investicijski fondovi, dionice, stambene štednje, osiguranja, razno razna ulaganja.... Osjećala sam se tako nepismeno, tupo i glupo.... jer ja to sve ne razumijem onako kako bi trebala... sve mi je to nekako mutno, nepoznato i lišeno emocija.
I onda.... prišapnulo mi srce što učiniti. Prvo sam sama otišla starom cestom. Vozila sam se obuzeta emocijama.... u čarobnom transu. Našla sam u blizini rijeke... malenu drvenu kućicu.... kao iz Crvenkapice... koja je bila na prodaju. Poslikala sam je sa svih strana... izvana i iznutra. Pažljivo.... poput lukavog mačka pokazivala sam slike mužu, djeci, bakama.... a onda sam zašutjela. No onda su oni počeli zapitkivati i maštati.
Kupili smo je!
Brežani, evo sam vam došla.... jer mi se sviđate vi... i sve što vas okružuje. Došla sam vam popraviti prosjek godina. I djecu sam vam dovela. Ponosna sam što ću svoje najdragocjenije vrijeme (a to je slobodno vrijeme) provoditi s vama.
Danas smo prvi puta svoje slobodno vrijeme... svi zajedno proveli tamo.
Prepuna sam dojmova, pozitivnih emocija.... i sigurna sam da sam napravila odličan „posao“. Jer to mi je potvrdilo moje srce.
A red je kad se osjećam ustreptalo i sretno da to podjelim i sa svojim blogerima.... koji mi obično brišu suze i pružaju podršku kad se ne osjećam tako dobro... kao danas.
I samo da znate... puno sam mislila na sve vas.... danas dok sam uživala gledajući dvije vjeverice koje su se nadmetale u akrobacijama.... na obližnjem stablu.

Komentari (17) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< rujan, 2007 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje riječi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Čudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišić
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz

put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunčana Žena
Vidoteka
Zelena



SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kući od sutra
Koju vi ne možete posjetiti čak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na jučer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelčevim rukama bude za sreću;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (5)
Siječanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)